U Galeriji solidarnosti u Kotoru u četvrtak je otvorena izložba slika autora Mirka Mitka Bulajića i predstavljena monografija koju je priredila istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka Ljiljana Zeković.
„Duhovna vertikala koju je ponio iz svog rodnog Cetinja a koja sed zasniva na crnogorskoj epskoj istorijskoj tradiciji ostaće duboko usađena u njegovoj duši, međutim, Herceg-Novi i Bokokotorski zaliv predstavljaće inspirativni nukleus njegovog cijelokupnog likovnog djela“, kazala je predstavljajući autora istoričaraka umjetnosti Ljiljana Zeković.
Specifičnost ambijenata Boke Kotorske predstavlja njegov životni i duhovni mikrokosmos. Bulajić je prvo stvorio vlastiti mitski svijet, njegovo djelo se bavi problematikom koja je na neki način odraz egzistecijalističke filizofije u XX vijeku u domenu pitanja otuđenosti čovjeka i gubljenja njegovih osobnih vrijednosti. Mada je slikarski opus Mitka Bulajića skroman, njegova savršenost pripada neprolaznim vrijednostima crnogorske likovne umjetnosti, o čemu se možete uvjeriti na ovoj izložbi posvećenoj ljepoti, snovima, tajanstvenosti, snovđenjima magičnog prostora Boke Kotorske, zaključila je Zeković.
Izložbu je otvorila potpredsjednica Opštine Kotor Liljana Popović Moškov.
„Kao običan posmatrač i ljubitelj umjetnosti kada posmatram Bulajičeve slike vidim umjetnika koji je svjestan svog identiteta, koji čuva tradiciju a neka osjećanja koja njegova djela bude u meni je nešto što treba da da umjetnost kakvo je slikarstvo, a to je lirika, spokojstvo, blaženstvo, neki mir koji nam svima treba…“ – kazala je Popović Moškov.
Izložba u čijem je središtu opredjeljenje za pejzažno slikarstvo i mrtvu prirodu, nadrealizam i lirski likovni izraz koji se očitava u krajoliku Boke Kotorske, barki, mandraća, kamenih kuća, biće otvorena narednih 15 dana.
U muzičkom dijelu programa nastupila je violončelistkinja Ana Dulović.
Mirko Mitko Bulajić je rođen 1926. godine na Cetinju. Završio je Školu likovnih umjetnosti u Herceg Novom, gdje su mu profesori bili Petar Lubarda, Milo Milunović, Đorđe Oraovac, Svetomir Poček, Milan Božović, Miloš Vušković i Vojo Stanić. Krajem šezdesetih godina je diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Nikšiću, a 1953. postaje član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
Svoj stvaralački i životni put je vezao za Herceg Novi, gdje se bavio pedagoškim radom u Gimnaziji, Osnovnoj školi ,,Milan Vuković”, Srednjoj umjetničkoj školi, a jedno vrijeme je bio angažovan i kao scenograf u hercegnovskom amaterskom pozorištu. Umro je u Beogradu 1980. godine.
