Pokidano jedro, pa problemi s podizačem jedra, pa nevera za neverom… S time se suočio Šibenčanin Dražen Grgić, inače liječnik u zagrebačkoj oftalmološkoj klinici, već u prvom tjednu od kada se s 10-metarskom jedrilicom s Kornata uputio prema brazilskom otočju Fernando de Noronha u Atlantskom oceanu.
– Kada sam u Tarantskom zaljevu upao u veliku neveru, padala je tuča, a vjetar je puhao brzinom od 40 čvorova. Sve što bi bilo više od toga bili bi ekstremni uvjeti – kaže nam.
No, sve to ga je uspjelo tek malo usporiti na njegovu putu na koji je krenuo da bi podigao svijest javnosti o potrebi očuvanja mora i smanjenja uporabe jednokratne plastične ambalaže. Tako se u petak oko podne, kada smo s njime razgovarali, nalazio u Mesinskom tjesnacu. Naravno, u međuvremenu je jedro zakrpio, a podizač jedra popravio.
– Opskrbljen sam napicima za održavanje budnosti koji nisu na bazi kofeina, nego vitamina i minerala, i koji vas po nekoliko sati drži budnima, a da poslije ne budete iscrpljeni. Mislio sam da ću ih početi koristiti tek u oceanskoj priči, ali je već Mediteran bio taj koji ih je zahtijevao – kaže nam jedriličar, koji se na svom putovanju hrani svježim voćem i povrćem, domaćim kobasicama, slaninom, konzerviranom hranom i zamjenskim obrocima.
Nakon pustih nevera, stigla je bonaca, ali što se tiče vremenskih uvjeta za jedrenje baš i nema sreće. U petak nam tako kaže da u Mesinskom tjesnacu pokušava jedriti, ali se bez vjetra jedva vuče.
– No, imam nešto nafte, pa idem malo na makinju, da ne gubim vrijeme, jer sam ga već previše izgubio.
Dodaje da ulazi u Tirensko more, pa ako bude povoljan vjetar, ide prema Palermu.
– Nema spavanja više sati u komadu. Nego kad vidim da je situacija čista, da nema nigdje broda na horizontu, da nije kolizija, stavim alarm na 20 minuta, pola sata ili sat, i ubijem oko – otkriva nam detalje sa svoje ekspedicije.
