Crna Gora se suočava sa povećanim prilivom izbjeglica iz Sirije, Pakistana, Avganistana i drugih zemalja koji najčešće preko Albanije ulaze u Crnu Goru, koja im služi kao tranzitna zemlja i dio rute na putu ka državama Zapadne Evrope.
Da ilegalne migracije, kao globalni izazov, nijesu zaobišle ni Boku svjedoče ovih dana i mještani malog tranzitnog, trajektnog mjesta Lepetani, o pojačanom prisustvu i kretanju migranata.
„Njih desetak nekoliko noći je boravilo u jednoj od napuštenih zgrada u sklopu bivše kasarne u Lepetanima. Šetali su kroz mjesto, a kada su pokušali preći na drugu stranu zaliva policija ih je vratila nazad. Vjerovatno revoltirani u toku noći iskidali su sve konope na brodici koja je vezana u bizini trajektnog pristaništa, ili su je pokušali ukarsti. Srećom zaposleni sa trajekta su primjetili da brodica nekontrolisano pluta pa su reagovali. Želim upozoriti sve građane da povedu računa o svojoj imovini “- kazao je za naš portal građanin Lepetana koji je želio ostati anoniman.
Podsjetimo, protekle sedmice Granična policija Herceg Novog privela je desetak migranata iz Sirije, koji su se kretali od glavne Autobuske stanice ka dijelu grada Toploj, prema hrvatskoj granici.. Oni su kao migranti ušli u Crnu Goru i imaju potvrde da se nalaze u azilu, na osnovu čega im je omogućeno slobodno kretanje kroz Crnu Goru.
Migranti su kasnije transportovani za Podgoricu, odnosno u Društveni centar za azilante, koji je početkom aprila otvoren u Spužu.
Od 1. januara do 1. septembra ove godine policija je u Crnoj Gori registrovala 3.132 nezakonita migranta iz Sirije, Pakistana, Iraka, Alžira, Maroka i drugih država, od čega 540 na granici, i 2.592 u unutrašnjosti zemlje”
Migranti mladom Imoćaninu ukrali BMW pa ga ostavili čak 430 km dalje!
Svoj automobil BMW tricu karavan napunio sam s oko 30 litara goriva i kao i uvijek tik uz garažu ostavio sam i ključ u bravi. Mislio sam odmah, pošto započinje vikend, malo u đir s prijateljima. Oko 21.30 bio sam gotov, oprao ruke i bit će bilo 22 sata kada sam izišao iz garaže.
I tad sam doživio pravi šok. Ljudi moji, nema mi mog BMW-a. Ničeg nema na mjestu gdje sam ga parkirao!
Trenutak poslije, kad samo malo došao sebi, promislih da je to neka podla igra mojih prijatelja. Znaju da idemo u kafić, a i znaju da ostavim ključ u bravi. Jer tako sam navikao. Bože moj, auto je uvijek parkiran uz samu garažu, nema ni pet metara od nje.
I tako, zovem odreda prijatelje i poznanike, ali svi govore, kunu se, da mi nisu uzeli automobil.
Čudo neviđeno. I što ću onda?
Ostalo mi je jedino da odem na policiju. Uredno su zaprimili moju prijavu, ali nije mi to previše pomoglo. Baš sam bio nervozan. Inače sam miran, ali znate kako je to, petak navečer, treba mi auto, a nema ga i još mi ga je ukralo ispred garaže, praktički ispred nosa.
Moram priznati da nisam oka zatvorio cijelu noć, očekujući poziv policije ili nekoga prijatelja da mi jave što je s autom. Pa svi ga dobro znaju.
I tako dočekah jutro nervozan i neispavan, kada me zovu iz naše, imotske policije.
– Vaše auto je pronađeno u Senju, možete otići po njega – rekoše mi.
Automobil su otuđila tri državljana Sirije i jedan državljanin Pakistana godišta 1999. i 2000. Znači, imaju osamnaest i devetnaest godina. Koji šok! Pa gdje će meni, takoreći usred Imotskog, Sirijci i Pakistanci ukrast automobil! Ali eto, sjetih se da je prije nekoliko dana u obližnjem Posušju čovjeku ispred kuće pokušao jedan migrant ukrasti automobil. Priznat ćete, nije ugodno, govori nam u jednom dahu Ivan i nastavlja:
– I što ću, zahvalio sam ljudima, otključao automobil, u njemu nema ništa oštećeno, samo zadnja sjedala puna čičaka, drače, a tapeti zemlje i gliba. Mora bit da su dobro hodali po brdima i poljima. U automobilu je bilo ravno trideset litara goriva i ja uvijek namjestim kilometražu na nulu da vidim koliko ću potrošiti goriva. Oni su ga potrošili na 430. kilometru. Dogurali su do Senja i tu su ih je policija uhvatila.
