Flota čuvene pomorske kompanije „Dabinović“ iz Monaka dobila je prinovu jer je menadžment ove u suštini bokeljske firme, ovih dana sa partnerinma iz Danske zaključio posao kupovine polovnog broda za prevoz rasutih tereta „Hedvig Bulker“, deplasmana 31.872 tone.
Ovaj tzv. handy size bulkcarrier sagrađen je 2011. godine u čuvenom brodogradilištu Hakodate u Japanu za renomiranom danskog brodara, kompaniju „J. Lauritzen AS“ iz Kopenhagena od koje ga je i kupio „Dabinović“. „Hedvig Bulker“ svojim tehničkim karakteristikama (relativno malim gazom i palubnim dizalicama za teret) odgovara potrebama „Dabinovića“ čji brodovi najviše uplovljavaju u relativno plitke i male luke u zemljama Magreba, gdje iz Južne Amerike i Zapadne Evrope, prevoze žitarice i druge rasute terete. „Hedvig Bulker“ je dug 175,5 i širok 29,4 metara a gaz mu iznosi 9,6 metara. Maksimalnom brzinom od 16 čvorova pokreće ga Kobe Diesel motor snage 9.300 konja.
Ovaj brod će narednih dana u Panami preuzeti posada kompanije „Dabinović“ na čelu sa kapetanom Neđeljkom Radulovićem iz Kotora, a brod koij je do sada vio dansku zastavu, uskoro će biti preregistrovan pod barjak male karipske ostrvske države Sveti Vincent i Grenadini koju viju svi „Dabinovićevi“ brodovi. U floti bokeljsklog brodara ovaj brod će, kako nezvanično saznajemo, dobiti ime „Novi“ .
Pored ovog broda, „Dabinovićevu“ flotu trenutno čine i takođe hady size bulkcarrieri „Ljuta“ iz 2001., „Dobrota“ iz 2005., „Kamenari“ iz 2010. i „Kotor“ iz 2014. godine.
Kompaniju „Dabinović“ osnovao je 1956. u Ženevi u Švajcarskoj poznati pomorski preduzetnih Božo A. Dabinović iz Dobrote, da bi je kasnije sjedište kompanije bilo preseljeno u Monako. U njihovoj floti do sada se izmijenjalo skoro 60 velikih prekookeanskih trgovačkih brodova što je više nego što su zajedno u godinama pred raspad bivše SFRJ kada su one bile na vrhuncu, imale državne brodarske kompanije u Crnoj Gori „Jugooceanija“ Kotor i „Prekookeanska plovidba“ Bar. Poslije Božove smrti 1999., njegove poslove preuzimaju i uspješno nastavljaju sin Stevan u Monaku i kćer Najla u Švajcarskoj.
Iako plove pod stranom zastavom, a kompanija koja im je vlasnik registrovana je u Monaku, „Dabinovićevi“ brodovi praktično su uvijek bili domaći – bokeljski jer na njima radi posada koju preko 90 odsto čine pomorci iz Boke, a većina njenih brodova uvijek je nosila imena po mjestima ili ljudima iz Boke Kotorske. Njihovi su se brodovi i najčešće remontovali u Jadranskom brodogradilištu Bijela, dok tu firmu u stečaj prije nekoliko godina nije otjerala Vlada Crne Gore, pa se sada Dabinovićevi brodovi održavaju najčešće u hrvatskom brodogradilištu „Viktor Lenac“ u Rijeci.
