Dubrovački gradonačelnik Mato Franković podsjetio je u subotu kako je 26. oktobra 1979., točno prije 40 godina, Dubrovnik uvršten na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine te da je od 1991. do 1998. bio i na UNESCO-vom popisu ugrožene svjetske baštine zbog srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku.
“U protekla četiri desetljeća Dubrovnik se suočio s dvije velike katastrofe – potresom 1979. i brutalnom srpsko-crnogorskom agresijom 1991. I iz obje te tragedije, Grad se, kao mitski feniks, izdigao, te se na neki način iznova rodio. Osobito je ratna tragedija ostavila brojne ožiljke i još uvijek pamtljive rane. Zbog te agresije Dubrovnik je u prosincu 1991. završio i na UNESCO-vom Popisu ugrožene svjetske baštine i tu se nalazio do 1998.”, istaknuo je Franković u priopćenju povodom 40. obljetnice uvrštenja povijesne jezgre Dubrovnika na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Ususret toj obljetnici, Grad Dubrovnik je organizirao i izložbu “Dubrovnik, a Scarred City”, o ratnim stradanjima te brzoj i impresivnoj obnovi, koja je bila upriličena u središtu Ujedinjenih naroda u New Yorku, potom i u Washingtonu, a od 1. listopada je u Lazaretima.
Franković: Zbog napada na Dubrovnik – prva presuda za zločin protiv kulturne baštine
“Izložba je svjedočenje o stradanju Grada u Domovinskom ratu. A taj je rat donio i dva presedana. Prvi je da je UNESCO prvi put u svojoj povijesti poslao izaslanike u područje zahvaćeno ratom, dok su presude zapovjednicima napada na Grad pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju bile prve presude za zločin protiv kulturne baštine. I to su stvari koje kao kršćani možemo oprostiti, ali koje nikako ne smijemo zaboraviti“, rekao je Franković.
Istaknuo je i kako iskustva Grada u obnovi i postupanju prema baštini u situacijama prirodnih katastrofa i ratnih djelovanja čine Dubrovnik prikladnom lokacijom na kojoj bi se razne stručnjake i znanstvenike iz cijelog svijeta moglo podučavati, s njima izmjenjivati iskustva te stvarati okvir u kojemu bi se djelovalo u sličnim situacijama.
Dubrovački gradonačelnik je zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli kod uvrštavanja Dubrovnika na dva UNESCO-va popisa, u njegovoj obnovi i u predstavljanju kao UNESCO-om zaštićene kulturne baštine.
UNESCO je na trećoj sjednici Odbora za svjetsku baštinu, održanoj u Egiptu, prije točno 40 godina, 26. listopada 1979., uvrstio prva hrvatska dobra na Popis svjetske kulturne i prirodne baštine, a riječ je o povijesnim jezgrama starog grada Dubrovnika i Splita s Dioklecijanovom palačom i o Nacionalnom parku Plitvička jezera.
Iz Ministarstva kulture istaknuli su da Republika Hrvatska na taj način ravnopravno sudjeluje u kulturnom nasljeđu čitavog čovječanstva, kao i bogatom tradicijom koja svojim razmjerima i značenjem nerijetko nadrasta nacionalne povijesti mnogo većih zemalja.
Od tih prvih upisa do danas Hrvatska je Popisu svjetske baštine nadodala još sedam dobra: povijesni grad Trogir, katedralu sv. Jakova u Šibeniku, kompleks Eufrazijeve bazilike u povijesnom središtu Poreča, starogradsko polje na Hvaru, tri višenacionalne nominacije: stećke – srednjovjekovne nadgrobne spomenike, izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe te Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća.
Hrvatska ima i bogatu nematerijalnu baštinu pa je čak 17 kulturnih i prirodnih dobara uvršteno na UNESCO-ovim popisima nematerijalne kulturne baštine.
