Motar, matar, morski komorač, trava Svetog Petra (lat. Crithmum maritimum ) je i sitni samonikli žbun koji se u našim krajevima najčešće koristio u gladnim godinama, a pomorci su njegove ukiseljene listove kada su se ukrcavali u brod nosili kao sredstvo protiv skorbuta.Posljednjih godina ta pomalo zaboravljena biljka ponovo dobija na popularnosti. Motar raste na pjeni od mora do linije gdje dopiru najveći valovi,duž cijele obale Evrope , gdje god je stjenovito. Kaže se da raste na staništima „od bure“ koja mu donosi dragocjenu posolicu . Biljka je halofit, što znači da je prilagođena rastu na slanim staništima.Stabljika je odrvenjela a listovi su mesnati i aromatični. Cvjetove zelenkastožute boje razvija u avgusti i septembru. Motar je mesnat , pun tečnosti i jake arome. Treba ga brati prije cvjetanja, u maju I junu. Koristi se svjež, a može se i sušiti kada ima i blaži ukus. Mesnati i čvrsti izdanci odnosno listići motara beru se kao šparoge, tako da se lagano otkinu na mjestu gdje se sami “prelome”. Motar se može brati i kasnije, kada dobije cvjetiće, no tada listići imaju “teži” okus.
Motar su kao začin, ali i jelo koristili stari Rimljani I Grci. Nije mu odolio ni sam Zevs, koji bi nakon jela s petrovcem sanjao stvoriteljske snove o novim gradovima, lukama i ostrvima. Pominje ga i Šekspir u tragediji Kralj Lir i to u kontekstu opasnosti koje prate “berače” matara po klisurama engleskih strmih obala (Edgar govori slijepu Gloucesteru praveći se da su na strmoglavoj uzvisini: “na pola puta dole visi neko ko bere matar, grozno zvanje”). U romanu Sirota (1885.) hrvatskog književnika Eugena Kumičić ima nekoliko rečenica o motaru koji opisuje u kraju kod istarske uvale Brestova.
Iako je upotreba motara u kulinarske svrhe u priobalju, a osobito na području dalmatinskih ostrva poznata još od davnina, ova morska delicija je jedno vrijeme bila u potpunosti zanemarena i zaboravljena. Motar se priprema na bezbroj načina- odličan je “na lešo” s kuvanim krumpirom, svježe lišće motara može se dodati zelenoj salati, rikuli , izvrstan je prilog uz ribu i plodove mora, a fino se kombuje i s jajima i sirom. Od motara se može napraviti omlet, rižoto, varivo, umak… Može poslužiti i kao nadjev za složence i pite/savijače te se može dodati u kruh ili picu.
U tradicionalnoj medicini se koristi kao antiskorbutik i diuretik, za detoksikaciju organizma i čišćenje krvi, protiv bubrežnih komplikacija, tegoba želuca i za mršavljenje, a njegovo eterično ulje se koristi i u kozmetici.
Željko Starčević dobar poznavalac , sjeća se da se prije pojave vlažnih maramica, matar koristio za skidanje katrana sa dijelova tijela.
Ukiseljeni motar
Stavite vodu, ostiku, so, češnjak i lovorov list u veliki lonac i dovedite do vrenja, na srednje jakoj vatri.
Dodajte motar i kuhajte dok ne omekša, oko 5 minuta (nemojte prekuhati).
Izvaditi sadržaj iz vode u kojoj se kuvao, složiti u sterilizirane tegle, a na vrh stavite krišku limuna. Preliti vrućom ostikom, ostavljajući oko centimetar do vrha.
Koristiti kao začin ili prilog, dodati u salate s citrusnim voćem, ili uz ribu i meso.
Rižoto sa Korčule
Narežite luk na kockice i popržite ga na maslinovu ulju dok ne postane staklast.Dodajte rižu i pržite je minutu-dvije uz stalno miješanje. Podlijte čašom vina i nastavite miješati.Zagrijte temeljac i blanširajte cijele listove motara.
Rižu malo po malo podlijevajte temeljcem i miješajte dodavati listiće motara.Gotovi rižoto pustite da odstoji 5-6 minuta prije posluživanja. Po želji ga možete posuti i parmezanom.
Pesto od motara
Pola kilograma motara kratko popržiti na prosulji (tavi). 20 dag badema blanširati, oguliti, tostirati na tavi. Ubaciti ih u blender, samljeti, pa dodati 1 dl prošeka, 2 kašike balzamiko ostike, malo soli, bibera, pola decilitra maslinova ulja. Izblendati do željene gustoće.
Ovaj se pesto služi kao začin uz tjesteninu i uz jela od teletine i junetine.
