Upravni odbor zadužbine Duković trebalo bi da do kraja sedmice izabere izvođača koji će nastaviti radove na rekonstruciji zadužbinskog objekta u Risanskoj ulici u herceg Novom. Ovo je najavio je advokat Zoran Lazarević član Upravnog odbora odbora Zadužbine Duković.
Podsjećamo da su radovi na obnovi palate Duković počeli u septembru 2017. godine, a predviđeno je da se odvijaju u dvije faze. Od oko 100 hiljada eura, koliko je obezbijeđeno iz sredstava fondacije, do sada je potrošeno oko 65 hiljada eura. Lazarević ističe da zadužbina ima kontinuirani priliv sredstava od imovine u Trstu I da sada ima dovoljno sredstava da se posao završi. Prva faza podrazumjeva konstruktivne radove, sanaciju krova, a kada se bude odlučivalo o namjeni tog prostora , radiće se i druga faza. Projektnim zadatkom je definisan višenamjenski objekat.
Imovina Duković – Lombardić za školovanje studenata lijepih umjetnosti
Elisaveta – Eliza Lombardić koja je bila nasljednik imovine njenog oca Aleksandra Dukovića 11. septembra 1909. godine u Firenci, u svom testamentu, svu svoju imovinu u Herceg Novom, Trstu i Firenci opredijelila je za osnivanje Zadužbine Aleksandra Dukovića. U testamentu je , između ostalog, navela: “Prihodom moje imovine imaju se školovati mladi Srbi oba spola pravoslavne vjeroispovijesti, u nauci, u književnosti, umjetnostima kao muzici, pjevanju, a prvenstveno u ovim dvjema posljednjima. Ali pod uslovom da ko god bude uživao ovu moju zadužbinu, moraće svršivši studije, nadoknaditi potrošenu svotu. Suviše hoću da ova moja imovina bude upotrebljena tek poslije pet godina, jer hoću da za prvih pet godina njen prihod bude uglavničen, a poslje ovog roka hoću da se dobivenom svotom sagradi u Hercegnovome u Boki Kotorskoj, domovini moga muža, jedna pokrivena tržnica sa stubovima na njegovu uspomenu sa ovim natpisom: VELIMIR G. LOMBARDIĆ u Hercegnovome”. Ona je preporučila I da se “po mogućnosti nastoji da se zadužbina poveća”.
Imovina koja je uknjižena kao vlasništvo Zadužbine 1924. Godine obuhvatala je 26.622 m² zemljišta i dvije kuće u Herceg Novom, ali je nakon 1945. godine imovina eksproprisana i nacionalizovana, tako da je ostalo svega 1.062 m² i kuća od 274 m² u Risanskoj ulici broj 2 u centru grada. U Trstu Fondacija ima 987 m² poslovnog i stambenog prostora u ulici Via Madona del Mare 3, i u ulici Via Cavana 12. Veliki stan Elize Lombardić u Firenci nije u posjedu Fondacije.
Lazarević ističe da se Zadužbina bori da povrati još jedan dio imovine u Herceg Novom.Riječ je o zemljištu na Toploj.
Zadužbina obnovljena 1988 godine
Na osnovu Zakona o agrarnoj reformi iz 1946. godine, cjelokupna zadužbinska imovina u Herceg Novom i Trstu je eksproprisana i dobila je status društvene svojine. Novčana sredstva od zakupnine u Trstu u tom periodu nisu se koristila strogo namjenski, a veliki dio imovine je otudjen. Takvo stanje je trajalo sve do 1988. godine kada je Zadužbina Aleksandar Duković registrovana u Republičkom sekretarijatu za prosvetu, nauku i kulturu, a godinu kasnije SO Herceg Novi donijela odluku o njenom osnivanju. Tada se oživljavaju aktivnosti u radu Zadužbine kako bi se ispoštovala volja ostavioca.
Od izdavanja stanova i poslovnog prostora u Trstu koji su prije nekoliko godina renovirani, Zadužbina ostvaruje prihod koji se koristi za stipendiranje mladih Novljana.
Od 2.000 te godine školovanje učenika i studenata lijepih umjetnosti iz Herceg Novog finasirano je iz sredstava Fondacije. Neki od njih, kao pijanista Boris Kraljević I gitarista Goran Krivokapić postigli su medjunarodni uspjeh i priznanja.
Palata Duković vraćena prvobitnoj namjeni
Zadužbina Duković – objekat u Risanskoj ulici je reprezentativan primjer profane arhitekture XIX vijeka jednostavne kubične forme, sa prizemljem, dva sprata i četvorovodnim krovom. Kuća je malterisana sa naglašenim ugaonim pilastrima i horizontalnim kordon vijencima. Ispred kuće se nalazi popločano dvorište sa palmama, a zadnji dio parcele čine ostaci velikog posjeda – terasasti vrtovi sa kamenim podzidom, sa drvećem i zelenilom.
Zgrada, je poslije Drugog svjetskog rata imala više namjena. U njoj je bio internat za učenike hercegnovske niže realne gimnazije koja je radila u Srbini, u njoj su jedno vrijeme bili i stanovi za prosvetare, potom prostorije Radija Herceg Novi, a 1988 godine opština je zemljište sa zgradom dodijelila GP Prvoborac za gradnju 21 stana za tržište. Zadužbinski odbor je uspio da to osujeti i povrati zgradu .
