10.5 C
Kotor

Slušaj online radio

Boka i zaleđe – Istorija i razvoj NP Lovćen

Panorama Ivanovih korita pod snijegom

Lovćen ima svoju bogatu dugu i raznovrsnu istoriju. Kroz ovaj segment ćemo predstaviti početak razvoja zaštite prirode kako kod nas tako i u svijetu do svih bitnih činilaca koji su doveli do proglašenja planine Lovćen za nacionalni park.

Prvi ozbiljnji pristup očuvanju prirode u Evropi imamo već 1838. godine kada je područje Fontainebleau (Francuska) postalo zaštićeno šumsko područje, dok je prvim nacionalnim parkom na svijetu proglašen Jelouston (SAD) 1872. godine. Od tada pa do danas osnovan je veliki broj nacionalnih parkova. U Evropi prvi nacionalni parkovi nastaju u Švedskoj i Švajcarkoj u oblasti Gornji Engadin u kantonu Graubinden 1914. U ovom nacionalnom parku u Švajcarskoj je zaštićen u potpunosti biljni i životinski svijet i služiće kao bitan reprezent evropskog koncepta nastajanja parkova i zaštićenih područja. Poseban problem oko ustanovljena nacionalnih parkova u prošlosti je predstavljala nesusklađenost njihove definicije.

Pojam nacionalnog parka pokušao se prvi put definisati Londosnkom konvencijom 1933. godine. Po Londosnkoj konvenciji nacionalni park je: područje koje se stavlja pod javnu upravu, a izdvaja se radi zaštite i unapređenja estetskih, geoloških, istorijskih i naučnih vrijednosti i intresa.

Vašingtonskom kovencijom iz 1940. godine prethodna definicija nacionalnog parka je dopunjenauvođenjem pojma očuvanja prirodnih, pejsažnih, panoramskih ljepota kao i zaštitom flore i faune od nacionalnog značaja čime je Lovćen ispunio sve atribute za status najviše kategorije. Na drugoj međunarodnoj konferenici održanoj u nacionalnom parku ,,Grand Teton” (1972) Francuska i Japan su pokazali novine i zoniranje u nacionalnim parkovima i to: zona izgradnje turističkih objekata i prateće infrastrukture (general area); zaštićena zona (developed area) – u ovoj zoni je zabranjena izgradnja i iskorišćavanje prirodnih resursa, ali su dozvoljene turističke posjete, kao i zona rezervata (special area) koja služi za istraživanje, proučavanja, i naučno-obrazovni rad i publikaciju. (M.Vučković ,,Neka iskustva u korišćenju nacionalnih parkova kod nas i u svijetu, s posebnim osvrtom na turizam. Referat na savjetovanju o nac. parkovima, Kolašin – 1993)

Sama formulacija nacionalni park znači da je područje Lovćena od opšteg nacionalnog značaja, ali kao i mjesto za tursitičke posjete, rekreaciju, kao i po kulturno istorijskom značaju. NP ,,Lovćen” je pod uticajem tri klime: mediteranske, kontinentalne i planinske što je uslovilo bogastvo i raznovrsnost biljnog svijeta kojeg čini oko 1.300 biljnih vrsta, među kojima je veliki broj endema, rijetkih biljaka, ljekovitog, aromatičnog, medonosnog i dekorativnog bilja što predstavlja jednu trećinu crnogorske flore. Tadašnji savezni propisi sadržani su u Uredbi o ncionalnim parkovima iz 1948. godine (Uredba o nac. parkovima FNRJ ,,Službeni list FNRJ” broj 75/ 1948). NP ,,Lovćen” proglašen je (Zakonom o proglašenju šumskog područja Lovćena, Biogradske gore, i Durmitora nacionalnim parkovima 1952. godine ,,Službeni list NRCG” br. 16-17/52). Upravljanje NP ,,Lovćen”, kao i ostalim parkovima u tom periodu, spadalo je u domenu šumarstva sve do donošenja prvog zakona o zaštiti prirode SRCG 1961. god. (Zakon o zaštiti prirode SRCG ,,Službeni list SRCG” br 17/61)

Ivanova korita - Lovćen - foto turizamputovanja.com
Ivanova korita – Lovćen – foto turizamputovanja.com

U periodu od 1952. do 1954. godine formirana je uprava Nacionalnog parka ,,Lovćen.” Tadašnja uprava najviše se angažovala na uređenju nacionalnog parka, izgradnji staza, klupa i stolova, a naroćito na kaptiranju izvora Ivanova Korita. Nacionalnim parkom se (tada) smatrala zona između Jezerskog vrha, Štirovnika, Treštenika – površine 2000 ha. Prvi upravnik je bio Đoko Popović. Koliko se vodilo računa o svakom detalju i o unapređenju najbolje nam govori podatak da je još 1959. godine napravljen prvi predlog o granicama NP ,,Lovćen” od strane komisije koju je formirao Narodni odbor opštine Cetinje, rješenjem 01-6258/59. Taj predlog je dostavljen sekretarijatu za privredu i šumarsto Izvrršnog vijeća Narodne skupštine Crne Gore. Predlogom je obuhvaćena približno ista površina koja je utvrđena zakonom o nacionalnim parkovima iz 1978.Tek 1964. godine nadležni republički organ formirao je komisiju za izradu predloga granica nacionalnih parkova Crne Gore. U tadašnjem sastavu bila su eminentna imena nauke i to: dr Vilotije Blečić sa Univerziteta u Beogradu, inžinjer D. Čolić, direktor Republičkog zavoda za zaštitu prirode Srbije i inžinjer M. Vučković, direktor Zavoda za zaštitu prirode Crne Gore. Predlogom ovih granica bilo je obuhvaćeno znatno šire područje Lovćena u ukupnoj površini od 5000 ha (prim. aut. kasnije su granice pomjerene na 6.400 hektara). Prilikom izrade Nacrta zakona o nacionalnim parkovima Crne Gore, na bazi tadašnjih saznaja o vrijednostima Lovćena, republički zavod za zaštitu prirode predložio je znatno šire granice koje su bile usaglašene sa predstavnicima SO Cetinje, od onih koje su utvrđene zakonom iz 1978. godine (,,Nacionalni park ,,Lovćen”, prirodna i kulturna dobra, Zbornik radova sa naučnog skupa, Cetinje 1993. godine – grupa autora Dimitrije Pejović i M. Vučković, izdanje CANU).

Zakonom o nacionalnim parkovima iz 1978. godine utvrđeno je: ,,Da je nacionalni park prostorna cjelina koja obuhvata jednu ili više izvornih očuvanih ili u manjoj mjeri izmijenjenih prirodnih sredina koje ima značajnu prirodnu, estetsku, naučnu, kulturnu, obrazovno-vaspitnu i turističko rekreativnu vrijednost. Ova definicija je potpuno usklađena sa međunarodnim definicijama o nacionalnim parkovima. Članom 3 navedenog zakona utvrđeno je da (Lovćen, Biogradska gora i Durmitor) koji su tada bili proglašeni, osnivaju samoupravne intresne zajednice (Zakon o nacionalnim parkovima SR Crne Gore ,,Službeni list SRCG” broj 6/78). Ovim zakonom (član 4 ) takoše je utvrđeno: ,,Ako se zemljište i druga nepokretnost u društvenoj svojini nalazi u sastavu nacionalnog parka, ne može se iskorišćavati, ili je njeno iskorišćavanje ograničeno, nosilac prava korišćenja ima pravo na naknadu neamortizovane vrijednosti uloženih sredstava.” (prim.aut. Ovim članom tadašnja republika Crna Gora je preuzela veliku materijalnu obavezu). Ukoliko se zemljište ili druga nepokretnost u svojini nalazi u sastavu nacionalnog parka, a ne može se iskorišćavati, eksproprisaće se u skladu sa zakonom o tadašnoj eksproprijaciji. Kada je riječ o prihodima, takođe je utvrđeno da vlasniku pripada ,,naknada srazmjerno umanjenu prihoda” (Zakono nacionalnim parkovima SR Crne Gore, ,,Službeni list SRCG” broj 6/78 član 4.) Visinu naknade sporazumno utvrđuju nosilac prava korišćenja i vlasnik nepokretnosti. U slučaju nesporazuma visinu naknade utvrđuje nadležni sud. Ovim zakonom su prvi put utvrđene granice, izvori finansiranja i način upravljanja u sklopu nacionalnog parka ,,Lovćen” kao i u ostalim parkovima.

Stara arhitektura na Ivanovim koritima

Tadašnjom granicom NP ,,Lovćen” obuhvaćena je isključivo teritorija opštine Cetinje površine 2.300 ha (prim. aut. – kasnije će prostor obuhvatiti rezervat šumskih sastojina bukve Konjsko – 400 ha koji jednim dijelom pripada i opštini Budva). Tadašnjim granicama obuhvaćen je samo uži dio planine Lovćen i to od Krsca (927 mnv) do početne tačke, zahvatajući jami Duboki do (prim. aut.)

Istorija istraživanja dubokih jama u Crnoj Gori nas vraća na početak XX vijeka kada je austrougarska vlast 1916. godine angažovala oficira G. Lahnera da istraži jamu u Dubokom dolu na obodu polja Krstac u blizini Njeguša u svrhu vodosnadbijevanja vojske i stanovništva. Istraživanja su dosegla, za to vrijeme, nestvarnu dubinu od 340 metara i jama Duboki do je TADA bila zvanično najdublja u Evropi), zatim preko katuna Trešnja, Treštenika (1489 mnv), preko Grabovih poda (1452 mnv) i preko kote 1385 na početnu tačku. Zakonom su izdvojene i dvije zone sa posebnim (najvišim) stepenom zaštite i to prostor između Jezerskog vrha, Štirovnika, Trešteničkog vrha, Babljaka i Goliša u površini 876 ha što je činjelo 38% ukupne površine parka. Zatim je zakonom izdvojen rezervat bora munike (lat: Pinus heldreichii) u površini 68 ha što čini svega 3% površine parka. Ovaj rezervat je izdvojen na sjevernim padinama Lovćena. Prema tome ukupna površina rezervata je iznosila 944 ha, ili ukupno 41%. Za ove zone predviđen je strogi režim zaštite tako da je u ovom prvom dijelu rezervata bila dozvoljenja isključivo sanitarna sječa, dok je u rezervatu munike (lat: Pinus heldreichii) dozvoljeno samo sakupljanje sjemena. Veoma se u tom periodu vodilo računa da ne dolazi do bilo kakve degradacije prostora ili narušavanje ekoisistema.

/Pišu: Božidar Proročić, stručni saradnik Ana Uskoković, biolog/

Najčitanije