19.2 C
Kotor

Slušaj online radio

Čežnju i nostalgiju pretočio u sliku, pa to podijelio sa publikom

Slikarski talenat profesora dr Antona Sbutege predstavljen izložbom “Itaka” u Galeriji Pomorskog muzeja


Ne živi za slikarstvo niti od slikarstva, jednostavno crta, slika od djetinjstva do danas, te je glavni motiv da se prof. dr Anton Sbutega predstavi izložbom “Itaka” njegova želja da komunicira sa svojim sugrađanima, prijateljima, članovima porodice, rođacima, školskim drugovima/drugaricama. Pritom je svjestan svojih visokih estetskih kriterijuma, bez namjere da gradi umjetničku karijeru i nije mu važno šta će reći umjetnički kritičari. U postavci izložbe otvorene u Galeriji Pomorskog muzeja Crne Gore nalazi se izbor od 23 slike rađene tehnikom ulje na platnu, a sve se odnose na Boku, njegovu Itaku- metaforu za mjesto odakle se kreće u životne avanture i u koje se vraća. Nastale su tokom proteklih 35 godina i stilski pripadaju figurativnom slikarstvu, ali Sbutega kroz prikazivanja fizičke dimenzije nastoji da pronikne u metafizički prostor.

-Ovdje ima nešto pejzaža, nekoliko anđela, svetaca, ali to je izbor iz mnogobrojnih slika koje sam radio, a koje nisu vezane samo za Boku kao temu, nisu samo ulja na platnu već i sve druge tehnike, od crteža, do tempera, pastela. Nekad sam crtao i sad ponekad crtam stripove, kaže Sbutega za Boka news.

Smatra da bavljenje profesionalnim slikanjem ne daje potpunu slobodu umjetniku, jer ako se posvetite književnosti, slikarstvu i od toga treba da živite, (ali ne da vam je tata, đede ili stric iz Amerike obezbijedio egzistenciju, pa onda možete slobodno da se bavite slikanjem), morate da radite i kad vas je volja i kad vas nije volja, da te slike prodajete, da izlazite na tržište, da nastojite da se dopadnu publici, kritici. To, pak znači da nemate potpunu slobodu u stvaralaštvu.

I jedrenjaci omiljena tema

-Velikim slikarima nije nužna ova vrsta slobode koju sam izabrao, ali to je moj izbor. Slikanjem, pisanjem se bavim kad je mene volja, koliko me je volja i ne zarađujem od toga, nije mi izvor prihoda. Ne kažem da je to nužno niti da su slikari koji su se posvetili umjetnosti manje slobodni, govorim o svojim kriterijima, svako ima drukčiji pristup, pojašnjava Anton Sbutega i dodaje da umjetnici načelno, a time i slikari danas su u mnogo boljoj poziciji nego što su bili u prošlosti.

-Sve do XIX vijeka slikali su za mecene, manje se slikalo za prodaju, a mecene su bili plemići, kraljevi, carevi, kardinali, pape, patrijarsi…morali su da slikaju ono što im traže, kad im traže, što nije bilo loše, jer slikarstvo upravo u tom period doživljava svoje vrhove. A onda postepeno se prelazi na slikanje za tržište. Prva generacija- impresionisti, postimpresionisti, mnogi od njih su umrli u bijedi jer nisu bili priznati za života (Van Gog, Modiljani…). Danas profesionalni slikari, umjetnici načelno, imaju neuporedivo veće tržište, ono je globalno, prema tome imaju bolje šanse za uspjeh.

Prije nisu postojale ni akademije, u vrijeme renesanse, baroka slikari su imali tretman zanatlije, ko je bio talentovan, već sa 12 godina je ulazio kao kalfa u radionicu, takvi mladi ljudi su bili pomoćnici koji su miješali boje, pa su kasnije oni talentovaniji poslije postajali slikari, bio je to mučan posao. Danas idete na akademije, mnogo je lakše, ali se često misli da je nekada svijet bio bolji- nije tačno, treba imati istorijsku memoriju, objašnjava umjetnik, čiji unuci vole da slikaju od malena,  idu i u slikarske škole.

Prvi honorar kaže, zaradio je sa 14 godina, kada je na zahtjev mecene don Nika Lukovića, restaurirao oštećenu sliku jedrenjaka “Libertas” iz XIX vijeka na Prčanju. Kao student ekonomije u Beogradu takođe je zarađivao slikajući na drvenim komadima.

Prisutne je pozdravila direktorica Pomorskog muzeja Maja Uskoković.

Svrstavajući slikarstvo u niz Tonijevih talenata kao što su diplomatija, spisateljski, dramaturški i mnogi drugi, Ratimir Martinović, direktor Međunarodnog festivala KotorArt, vidi ovu izložbu kao potrebu njenog autora za iskazivanjem svoje čežnje i nostalgije.

Martinović otvorio izložbu

-Rekao bih da je ona dio svih nas i ta luka kotorska, Boka, bez obzira da li smo u nju utisnuti cijeloga života ili smo se otisnuli u razne svjetske meridijane, bila je, biće i ostaće životna luka, uključujući i vječni život svih nas koji smo odatle potekli, kazao je Martinović, dodajući da je ova izložba takođe “jedan lijepi trenutak u građanskom životu Kotora”.

– Nemamo baš često priliku da organizujemo muzičke ili likovne događaje ljudi koji nisu profesionalci. Volio bih da je ovakvih događaja i više. Mislim da će nam ovo biti dodatna motivacija da konačno zaokružimo nešto što već imamo konceptualno riješeno – likovni program KotorArta, za koji već postoji ozbiljno interesovanje lokalnih slikara koji kao Toni u zadnjih 30 godina samo u ekskluzivnosti svoga doma taj talenat dijele. Ja vam želim da uronite u ove divne slike sa svim detaljima Boke ili još bolje da uplovite u luku-Boku koju je on tako divno oslikao. Ove slike odišu nečim što nisu kruzeri, turisti, profit, niti suvenirnice, nego je jedno drugo vrijeme, istakao je Martinović.

Izložba je otvorena do 16. avgusta

Stripove crta za svoje zadovoljstvo

-Stripovi su vrlo značajni medij u mom životu još od djetinjstva. Kopirao sam stripove poznatih jugoslovenskih strip-crtača, kao što je Andrija Maurović, koji su uglavnom objavljivali u „Plavom vijesniku“ iz Zagreba, „Kekecu“  i „Politikinom zabavniku“ u Beogradu (čuvao sam ukoričene sve te edicije). Prvi kompletni strip na temu naučne fantastike nacrtao sam sa 14 godina i bio sam ga poslao na  konkurs „Plavog vijesnika“ „za nove strip-crtače“- nisam dobio nijednu od prve tri nagrade, bili su to odrasli autori, ali sam dobio pohvale. Onda sam htio da se posvetim profesiionalno crtanju stripova, ali sam odustao od toga, pa sam crtao stripove za moju djecu, moje unuke i sada za svoje zadovoljstvo.

Nemam neki posebni slikarski žanr koji mi je miliji od drugih, radim u svim tehnikama i na svim materijalima, kazao je Sbutega u razgovoru za Boka news.

/M.D.P./

Najčitanije