Anka Petešić cijeli je život čistila srdele u saljskoj tvornici, a poznata je po tome da je za sat vremena očistila više srdela ili inćuna od bilo kojeg drugog radnika Mardešića – ikad.
Na našim otocima – od Korčule i Visa do Cresa i Lošinja – oduvijek se prerađivala riba. Sredinom prošloga stoljeća bilo je tridesetak otočnih tvornica za konzerviranje ribe. Do danas su opstale samo dvije – na Braču i ova na Dugom otoku. U mjestu Sali gotovo da nema kuće iz koje se nije odlazilo raditi u “Mardešića”, piše HRT.
– Ova tvornica za cijeli otok znači puno, za život otoka – kaže Branka Dominis, radnica u pogonu tvornice “Mardešić”.
Strojevi su zamijenili spretne ruke otočana, ali i danas konzerve se pune ručno, a 60 posto proizvodnje izvoze u zemlje Europe. Tvornicu krasi stoljetno nasljeđe jednog od najdugovječnijih hrvatskih prerađivača ribe.
Šjora Ankica je u tvornici ribljih konzervi provela svoj radni vijek – kao i mnoge druge žene iz Sali s Dugog otoka, ali malo koja se može pohvaliti da je najbrže čistila ribu – i svježu i usoljenu, što je još delikatnije.
– Sad nemam te brzine, sad sam stara. Onda sam imala 30 – 40 godina, a sad imam 80 – govori nam Anka Petešić.
– Težak je bio život onda, ali je bio veseo. Pjevali smo, radili i našu tvornicu smo gledali kao da je naša, dodaje.
– A ruke su uvijek bile pojedene od krvi od ribe ili od soli, i uvijek su boljele…
I danas je rado u vrtu, ima verdure, onako za sebe. A kad odmara, čita.
Anka Pedišić najstarija je i vrlo aktivna korisnica saljske knjižnice. Ima još jednu zanimaciju. Kroničarka je svoga mjesta, a Historijski godovnjak naslijedila je od svojih starih, piše HRT.
