Iako je gradnja u Kostanjici stopirana, još nema odluke Ustavnog suda da je ona bila nezakonita, odnosno da izmjene DUP-a koje su tu gradnju omogućile nijesu bile u skladu sa urbanističko-planskom dokumentacijom višeg reda. Istovremeno, ni svi urbanistički dokumenti koji bi morali zaštititi ovu baštinu, poput PUP-a, još nijesu završeni.
Iako je zbog devastacije Kostanjice ustala svjetska, ali i dio ovdašnje javnosti, njena sudbina još je neizvjesna. Godinama nakon što je UNESCO, ali i drugi relevantni akteri, zaprijetio da će, ukoliko bude nastavljena gradnja na ovom području od posebnog značaja, Kotor biti skinut sa liste svjetske baštine, Crna Gora, odnosno njene vlasti, nikako da stave tačku na ovaj slučaj, i definitivno onemoguće dalju devastaciju Kostanjice. Tako, recimo, iako je gradnja u Kostanjici stopirana, još nema odluke Ustavnog suda da je ona bila nezakonita, odnosno da izmjene DUP-a koje su tu gradnju omogućile, nijesu bile u skladu sa urbanistićko-planskom dokumentacijom višeg reda. Istovremeno, ni svi urbanistički dokumenti koji bi je morali zaštititi, poput PUP-a, još nijesu završeni.
„Nije to prvi takav slučaj, umjesto da se određeno područje ili baština zaštiti, stvari tek sklone sa očiju javnosti, kako bi se ona umirila. A i dalje, tu negdje ostaje otvorena mogućnost za graditelje“, kažu za Monitor iz NVO ANIMA koja je uradila studiju slučaja Kostanjica.
Priča počinje u februaru 2007. godine kada je odlukom tadašnje predsjednice Opštine Kotor Marije Ćatović, poslanice Demokratske partije socijalista, započela izrada Izmjena i dopuna DUP-a Kostanjice, koja je kao dio Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora 26. oktobra 1979. godine upisana na Listu svjestske baštine UNESCO. Od 1991. godine ovaj prostor je planiran kroz Plan uređenja naselja Kostanjice.
Tadašnje lokalne vlasti, u stvari, na taj način omogućavaju značajnu gradnju na ovom područuju, iako je UNESCO tri godine ranije, 2003. godine, upozorio na opasnost od pretjerane urbanizacije ovog područja.
Saglasnost za novi DUP Kostanjica, odnosno njegove izmjene, u septembru 2009. godine dao je partijski kolega bivše gradonačelnice Kotora, tada ministar turizma i zaštite životne sredine – Branimir Gvozdenović, iako taj dokument nijesu odobrile institucije zadužene za zaštitu baštine. No, kako su Regionalni zavod za zaštitu kulturne baštine i Ministarstvo kulture svoje negativno mišljenje na DUP Kostanjica dale tek nakon zakonom predviđenih rokova, to je omogućilo Vladi da nesmetano završi posao. Regionalni zavod, na čijem je čelu tada bila Ružica Ivanović, ocjenu je dao tek nakon dva mjeseca i iznio negativno mišljenje, a Ministarstvo kulture, na čijem čelu je bio Branislav Mićunović, je čekalo da prođe javna rasprava i odgovorilo tek nakon 52 dana. Dovoljno kasno da se gradnja zahukta.
/Milena Perović/
