Donosimo nastavak, drugi dio teksta, Donja Lastva u vremenu prošlom iz pera dokumentariste, novinara Slava Krstovića, koji je za Boka News napravio retrospektivni prikaz ovog bokeljskog “malog mista” kroz njegovu istoriju.
Donja Lastva, tipično malo mediteransko mjesto, bogate prošlosti koja je nekada bila opština, urbana cijelina i imala sve karakteristike grada…
Piše: Slavko Krstović – Boka News
Turističko društva „Plaža“ osnovano je, kao prvo na području tivatske opštine, 1966. godine, a „pokrivalo“ je područje Donje i Gornje Lastve, Seljanova i Lepetana. Organizacija posla i posvećenost zaposlenih bila je za svaku pohvalu. Svake sedmice zaposleni su obilazili goste, a nakon razgovora sa njima nastojali su da u što kraćem roku otklone nedostatke na koje su im ukazivali.
U želji da turistima učine boravak što ljepšim, da se njihovo ljetovanje ne svede samo na sunčanje i kupanje, odlučili su da organizuju Lastvovske dane zabave.
Prva godina, 1972., zapamćena je po uspjelom nastupu mješovitog hora Kulturno- umjetničkog društva „Josip Marković“ i Gradske muzike, gađanju kokota i oduševljenju turista lastovskom nošnjom.
Naredne godine, kako je zapisao Krsto Kiko Tomičić, Lastovski dani zabave održani su u Donjoj i Gornjoj Lastvi od 11. do 19. avgusta.
„Otpočeli su boćarskim takmičenjem na novo sagrađenom igralištu u Donjoj Lastvi, kojeg su mještani sami izradili putem radnih akcija a čija vrijednost iznosi više od 3 miliona starih dinara. Na turniru u Donjoj Lastvi pobijedila je ekipa boćarskog kluba Donja Lastva, koja je u finalu savladala ekipu Seljanova, a na turniru u Gornjoj Lastvi pobijedila je ekipa ‘Budućnosti’ iz Gradiošnice. Pobjednicima je Turističko društvo ‘Plaža’ dodijelilo pehare. Na novo sagrađenom igralištu u Donjoj Lastvi održan je i dio takmičenja za prvenstvo Jugoslavije u boćanju za parove.
Naveče 11. avgusta na obali u Donjoj Lastvi, koja je za tu priliku bila posebno uređena sakupilo se preko 500 posjetilaca. Za njih su na usidrenom brodu ispred rive program izvodili: Glazbeno prosvjetno društvo ‘Tivat’, mješoviti hor KUD ‘J. Marković’ iz Donje Lastve, ansambl Vijeka Stjepčevića iz Bijele i VIS ‘Diosi’ iz Beograda. U toku programa članovi FKK ‘Mladost’ iz Donje Lastve prikazali su nekoliko svojih dokumentarnih filmova. Zabava je trajala do dugo u noć.
Gađanje kokota održano je sutradan u jutro a pobudilo je veliko interesovanje. Mnogi su pokušali pogoditi kokota, ali to je uspjelo samo osmorici najboljih strijelaca.
Lastovski dani zabave su doprinijeli da Gornja Lastva, ovo živopisno mjesto, 18. i 19. avgusta bude prepuno izletnika među kojima je bilo najviše onih koji su iselili iz Gornje Lastve. Bila je to idealna prilika da se sretnu stare komšije i prijatelji i uz boće, priču i pjesmu provedu noć. Za njih je izveden prigodan program u kojem su učestvovali Gradska muzika iz Tivta i hor KUD ‘J. Marković’ iz Donje Lastve. Velika je šteta, što se ni ovaj put nisu čule tamburice, jer tamburaški orkestri, koji su ranije postojali u Gornjoj i Donjoj Lastvi, više ne postoje.
Svi govore da tu staru tradiciju treba nastaviti, ali rezultata još nema.
Ovom prilikom treba dati priznanje organizatorima ove atraktvine manifestacije: Turističkom društvu ‘Plaža’ iz Donje Lastve, društvenim organizacijama u mjestu, kao i svim izvođačima amaterima koji su još jednom dokazali da se zaista minimalnim materijalnim sredstvima mogu organizovati vrlo uspjele priredbe. Ove priredbe obogaćuju zabavni život, naročito u toku turističke sezone a samim tim doprinose i bržem razvoju turizma“, izvještaj je Krsta Kika Tomičića u „Boki“ od 1. septembra 1973. godine.
Za pokretanje manifestacije „Lastovski dani zabave“, nedavno je kazivao predsjednik, pa potom i sekretar TD „Plaža“, Roko K. Nikolić, najviše zasluga pripada Antu J. Nikoliću, velikom entuzijasti, koji je insistirao da se za turiste osmisle neka dešavanja po kojima će pamtiti boravak u Lastvi. „Mislim da smo sa tim zabavama bili prvi u Boki, a gosti su bili oduševljeni. Pogotovo su uživali u ribarskim večerima na kojima su Boro i Anto Stjepčević prigali gavice i škombre, a domaći su govorili da im je slađe jesti ribu na zabavi nego u domu. Bućanje je najviše privlačilo pažnju turista iz Francuske i Italije, jer je u njihovim zemljama bućanje bilo veoma razvijeno. Sa Lastovskim danima zabave bili smo pravi turistički bum u Boki Kotorskoj“, prisjetio se Nikolić, koji je svojevremeno naglašavao da je od formiranja TD „Plaža“ turizam u Lastvi postao prava „industrija“.
(Lastovskih dana zabave odavno nema, ali tokom ljeta Kulturno zavičajno udruženje „Napredak“- Gornja Lastva organizuje Lastovsku feštu, a Hrvatska krovna zajednica „Dux Croatorum“ priređuje Feštu od rogača, u znak sjećanja na Antoniju Ninu Stjepčević, koja je 1886. godine, pred odlazak u Ameriku, na lastovskoj rivi zasadila stablo rogača. Odlukom iz 2006. godine ovo je drvo pod zaštitom Opštine Tivat)
Tokom 1971. godine turisti su u Lastvi ostvarili preko 55. 000 noćenja, a te godine, 17. jula, preduzeće „Industriaimport“ iz Titograda otvara hotel „Tivat“ na Seljanovu sa 60 ležaja. Svaka soba ima kupatilo i telefon i sve su sa pogledom na more. Na otvaranju se najavljuje nogućnost gradnje plivačkog bazena olimpijskih razmjera, uz koji bi hotel „Tivat“ dobio i depadans od 200 ležaja.
Domaći gosti ostvarili su 1972. godine 55.700, a inostrani 10.000 noćenja. Te godine otvoren je auto-kamp „Ciparis“, jedan od najmodernijih auto-kampova u Boki Kotorskoj, kakvog, još i danas se pripovijeda, nije bilo ni duž cijele obale Jadranskog mora. Izgradnju kampa sa 800 jednica u bivšem agrumaru finansiralo je Trgovačko preduzeće „Tivat“.
U pređenju sa prethodnima godinama, 1973. je bila rekordna, ali krajnjih podataka nema. Ipak, znano je da je već početkom jula u Lastvi bilo više turista nego žitelja, kojih je na broju bilo 660. Hoteli „Kamelija“ sa 200 i „Park“ sa 160 ležaja nisu imali niti jedan slobodan krevet, a isto je bilo i u odmaralištu „Kruševac“ sa 160 kreveta. Do poslednjeg mjesta bili su ispunjena dva manja auto-kampa: „Plaža“ kapaciteta 50 vozila i 50 šatora i „Lovćen“ za 130 vozila i sa 60 šatora, a skoro stopostotna popunjenost zabilježena je u domaćoj radionisti, u kojoj je bilo evidentirano 120 ležaja u sobama prve kategorije i 60 ležaja u sobama druge kategorije.
Turističko društvo „Plaža“ slavi 1976. godine deceniju rada, a u izvještaju sa svečane sjednice navodi se, između ostalog, da se u prethodne tri godine propaganda i informativna djelatnost obavlja preko Turist biroa, da je uspostavljen automatski telefon sa centralom u Tivtu, da su u čišnjenju plaža pomagali pripadnici Jugoslovenske Narodne Armije i članovi Plivačkog kluba „Lastva“, koji su se posebno istakli u uklanjanju ježeva, te da je Turist biro pokazao dobre rezultate u sakupljanju boravišne takse. U Lastovskim danima zabave, koji postaju dvonedeljna manifestacija, prikazuje se narodna nošnja Gornje i Donje Lastve, gosti mogu da vide filmove o Donjoj Lastvi, koje je snimio Foto-kino klub „Mladost“, a u programu učestvuju Hor KUD- a „Josip Marković“ i Plivački klub „Lastva“, kokota gađaju članovi Streljačkog društva, gostuju Orkestar iz Bijele i Orkestar „Bokelji“ iz Herceg Novog. Tokom sezone održavaju se kino predstave, a muzika za ples svira se u hotelima „Kamelija“ i „Tivat“ i autokampu „Ciparis“. TD „Plaža“ šalje stalnim gostima novogodišnje čestitke.
Problemi su vezani za prijave turista, pa su dva domaćinstva prijavljena sudiji za prekršaje zbog nezakonskog poslovanja. Turisti i mještani, u sezoni, ali i van nje, nisu zadovoljni autobuskim vezama između Tivta i Lepetana. „Kao najaktuelnije pitanje za turizam Opštine i Boke je voda, koje nema dovoljno u ljetnoj sezoni, ali se ipak naše područje nalazi na zavidnoj visini u odnosu na susjedne Opštine“, konstatuje se u izvještaju sa svečane sjednice TD „Plaža“.
U katastrofalnom zemljotresu, koji je Crnu Goru zadesio 15. aprila 1979. godine, velike štete su bile na hotelima „Park“ i Kamelija“, te restoranima „Lastva“ i „Lepetane“. Te iste godine, za turističku sezonu je osposobljen hotel „Tivat“, a za 1980. godinu hotel „Park“ i odmaralište „Kruševac“.
(Na području Donje Lastve turistima su danas na raspolaganju hoteli „Carrubba“ i „Kamelija“, koja sa apartmanom „Park“ čini jedan kompleks. Uz privatni smještaj, odmarati se može i u apartmanima „Kruna“, „Sea point“ I i II, „Slavica“ i Family“…)
JEDNOGLASJE VIJEĆA OPĆINE LASTOVSKE
„Sijelo upravne općine danas je Lastva Donja. Tuj je crkva i župa, nu tek građena god. 1859.; prije te godine bijaše crkva i parokija u Gornjoj Lastvi. Uz to stoji u Donjoj Lastvi poštanski ured i škola podignuta prije god. 1838 …“, još je jedan citat iz zapisa Vjekoslava Novotnog iz 1907/1908.g.
Godine 1933. državna je administracija predložila da se grupišu opštine koje imaju manje od 3.000 stanovnika, a Vijeće Općine Lastovske jednoglasno je zaključilo da ona treba da ostane samostalna, jer može da živi svojim životom. Tim povodom, Načelstvu Sreza Kotor upućuje „Jednoglasni zaključak Vijeća Općine Lastovske od 29. maja 1933, odobren pismenim plebiscitom svih birača“. U njemu se, između ostalog, navodi:
„Ova općina ima svoju lijepu prošlost i nastala je u doba kada je privreda i pomorstvo u Boki, bilo na visokom stepenu razvitka! Kad su naši snažni, srčani, neustrašivi pomorci plovili jedrenjacima u luke širom svijeta i težili, da svoj dom urese i obogate. Kad su za doba ondašnje napredne svjetske konjukture slobodno odlazili u daleki i bogati svijet i kući se vraćali, da bi na svojoj rodnoj grudi razvili bolji i udobniji život. Prednjačili su u kulturi i civilizaciji. Tim smo naslijedili lijepu historiju i tradicije, one sjajne epohe, kojom se možemo zaista ponositi.
Uzevši u obzir današnje prilike i one budućnosti naime, da ovdje vlada živa građevna djelatnost, na podizanje novih zgrada, tako se tim stalno širi mjesto i povećava stanovništvo. Kr. Mornarica je već kroz ovu općinu provela vodovod i elektrifikaciju, dva najglavnija i najpotrebnija uslova za razvoj ovog romantičnog kraja. Također Mornarica izgrađuje ovdje razne objekte, radione i pristanište, gdje već zaposluje golemo radništvo, vojsku i činovništvo i tim će se povećati prihod i silno razviti ova općina.
Prema prirodnom terenskom položaju bilo bi uputno i korisno, kad bi se selo Lepetane, koje sada pripada općini Kotor, a koje nije u njenom terenskom kontinuitetu, pripojilo ovoj općini, jer bi to mjesto osjetilo veliku pogodnost i blagodat u ekonomskom, geografskom i društvenom pogledu. …
Kad bi se ova općina namjeravala pripojiti nekoj drugoj općini, to iz terenskih i ekonomskih prilika nebi bilo podesno, jer naš mještanin, koji se je odgojio u ambijentu ove općine, nacionalno osvijestio i gdje za svaki javni posao čak i savjet najčešće i svakodnevno zalazi. Sadašnji je ured za sva zaselka na idealnom i pristupačnom položaju! Ova je općina svim našim mještanima u javnom životu potrebna kolektivna jedinica, kao što je u privatnom životu porodica! Dok kad bi se htjela grupisati sa nekom drugom općinom, našem pučanstvu bi iz više razloga bilo neprirodno, te bi mu bilo krivo, da bi kod tog grupisanja imao da doprinaša za eventualne tuđe obaveze ili teret, i kod toga bi imao samo štete i nipošto nebi bilo opravdano, da ga se na to sili. A kad bi ta grupacija bila od koristi za ovdašnji narod, to bi sami iz vlastite inicijative zatražili! S toga molimo, da se poštuje volja ovdašnjih općinara, i da se nadalje održi samostalnost ove općine dodijelivši eventualno u ovaj djelokrug i selo Lepetane.
Ova je općina prostrana i velika, uz Donju i Gornju Lastvu obuhvaća dosta zaselaka: Plavda, Činovica, Opatovo, Bašići, Jakonja, Seljanovo, Nikeljići, Kustio, Lukovići, Perušine, Brajkoviće, Orašje, Zgrade, Brdo, Markoviće, Nikoliće, Gornja Voda i sv. Vid. Danas ima stanovnika preko 1000, koji se danomice množe i useljavaju. U ovaj broj nijesu uključenio naši iseljenici.
Suviše ovog broja stanovništva ovdašnji municijski laboratorij zaposluje mnogo radnika i radnica; a ovdašnji garnizon broji nekoliko ljudi i oficira.
Kad bi se selo Lepetane pripojilo ovoj općini, kao što je i prirodno, tad bi sa radnicima i garnizonom ova mjesta brojila oko 2.000 duša. … Ova teritorijalna jedinica bila bi prirodna, tako da bi se granice ove upravne općine poklapale sa granicama katastarske općine. Prema općini Tivat dijelo bi nas potok Seljanovo, a prema Stolivu prirodna granica Veriga. …
Glede naziva općine, obzirom na apsolutnu većinu stanovništva, razvijenog prometa, centra saobraćaja i ureda, imalo bi i nadalje ostati: „Lastva“ te iz istih razloga i sjedište općine određuje se „Donja Lastva“, kao centar i najglavniji dio općine.
Ovaj predlog obrazlažemo time što je ovo želja cjelokupnog našeg pučanstva i opća blagodat i pogodnost, zbog prirodnog i zgodnog pristupa svim našim zaselcima za izvršenje svojih nužnih poslova, koje ima općina da obavlja prema vlastima i pučanstvu. Trgovina i obrt je ovdje dosta razvijena, saobraćaj uređen, postoji poštanski ured i neka vojna nadleštva; a dnevno se opaža, da se ovo mjesto znatno širi a pučanstvo množi. Danas je našem narodu najglavnije pitanje, da ostane ova općina kroz koju je naučen crpiti sve blagodati. Osobito se u ovo zadnje doba naša općina istakla oko poljepšavanja i napretka mjesta izgradnjom obalne ceste uzduž mora do Tivta, te ima da izvrši i još nekoliko lijepih i korisnih poslova, koji su na dnevnom redu. Uzgaja mladež širenjem bratske ljubavi i sloge, te privrženosti prema Nj. Vel. Našem obljubljenom Vladaru!
Pri ovom obrazloženju općinski časnici nisu ni najmanje vođeni svojim ličnim interesima i ambicijama; jer oni služe za dobrobit svog naroda, Kralja i Otadžbine, bez ikakove novčane nagrade, dapače ta čast im zadaje puno brige i truda u materijalnom, ekonomskom i moralnom pogledu.
Na temelju gornjih izloženja, molimo, da se ovaj predlog pučanstva, odnosno općinskog vijeća u cjelini usvoji i da ova općina i nadalje ostane samostalna uz eventualno pripojenje sela Lepetane općine Kotor, sa kojom nije u teritorijalnom kontinuitetu, dok s ovom općinom graniči.“
Zaključak su, što se vidi u „Glasu Boke“ (br. 33, str. 2, 08.07.1933.g.) potpisali: Načelnik T. Matković, Prisjednik: A.Marković, Vijećnici: Đuro Tomičić, Ivo Stjepčević, Marko Gašparini, Vido Matković, Djelovođa: B. Mudrić.
Današnji status mjesne zajednice Lastva ima od kraja 1973. godine. Prethodno je Opštinska konferencija Socijalističkog saveza u saradnji sa ostalim društveno-političkim organizacijama Tivta postavila kao imperativni zadatak osnivanje mjesnih zajednica u opštini. Mjesna zajednica Lastva obuhvatila je područje Gornje Lastve, Seljanova i Donje Lastve, a u Savez Mjesne zajednice ušli su predstavnici sva tri mjesta, koja je sačinjavaju. Na prvom, osnivačkom sastanku naglašeno je da se radi o najljepšem dijelu Tivta u kome je osnovna privredna djelatnost turizam, pa se najviše govorilo o uređunju mjesta, održavanju plaža, čistoći te o asfaltiranju puta od Donje do Gornje Lastve. Konstatovano je da je to težak zadatak, da Opština ne raspolaže potrebnim sredstvima, ali da je nužno početi akciju.
(Prije MZ Lastva, formirana je samo Mjesna zajednica Lepetane.)
ČITAONICA NA DIKU MJESTA
Hrvatska čitaonica u Donjoj Lastvi osnovana je krajem XIX vijeka, a Kotorsko poglavarstvo je odobrilo njeno djelovanje 12. avgusta 1899. godine. Suosnivač i dugogodišnji sekretar Hrvatske čitaonice bio je don Đuro Stjepčević, a na prvoj skupštini poslije I svjetskog rata, 1919. godine, za predsjednika je izabran poslodovac i posjednik Antun Ivović, koji je te godine i preminuo. Nakon njegove smrti, pa do 1929. g. predsjednik je bio dr Antun Mahkovec, a naredne decenije na toj su dužnosti bili Frano Mihonek i Luka Lukšić.
Čitaonica je radila na kulturno-prosvjetnom napretku Lastovljana, imala je tamburaški orkestar i biblioteku, ali je bila voljna da se bavi i, što bi se danas reklo, saobraćajnom infrastrukturom.
Zbilo se to 1909. godine, kada se vlast oglušila o molbu Lastovljana da se sagradi put od Lepetana do Tivta u dužini od 4 kilometra. Ni Opština, zarad siromaštva, to nije mogla uraditi, a nadležni ministar je ustvrdio da što jedno ministarstvo obeća, drugo nije dužno održati. I, kad se nije imalo kud, Čitaonica je među mještanima počela sakupljati priloge za gradnju puta!
Deceniju kasnije, ocjenivši da prostorije u dijelu župnog ureda- kanonike ne odgovaraju ni potrebama, ni duhu vremena, Lastovljani su, kako je zapisao Anđelko Stjepčević, pozvani da složno i dogovorno grade nove prostorije Čitaonice koje će biti na diku mjestu, a na čast i ponos potomstvu na spomen.
Pripreme su potrajale do oktobra 1922. godine, kada je obavljen blagoslov temeljnog kamena i u temelje ugrađen pergament mjesnih vlasti. „Nakon pozdravnog govora predsjednika, dr. Antuna Mahkovca, poslove kumice obavila je gospođa Viktorija Fažo rođena Ivović, zastupajući svoju majku Mariju udovicu pokojnog Antuna Ivovića. Na svečanosti je tivatska glazba priredila koncert, a tog dana za učesnike svečanosti vozio je parobrod od Kotora do Lastve. Dom su gradili Lastovljani i obavljali zidarske i pomoćne radove. Preuzimala se obaveza za rad, a tko nije mogao raditi ili je bio spriječen, uplaćivao je nadnice. Izdane su i obveznice u vrijednosti od 100 kruna za nadnice radnicima, čak i djeci, a koje bi se kasnije kada bi se došlo do novca isplaćivale. Uzet je kredit i pozajmica od Hrvatske štedionice Donja Lastva. Proračun za gradnju doma bio je u vriejdnosti oko 80.000 kruna, što su za malu lastovsku općinu bila ogromna sredstva. Ipak, nakon deset godina gradnje dom se počeo koristiti 1932. godine, iako nepotpuno dovršen i s dugom od 250.000 dinara. Upravljanje domom preuzelo je prosvjetno društvo Jugoslovenski dom Donja Lastva koje je osnovano 1930. godine umjesto Hrvatske čitaonice. Predsjednik je bio dr. Antun Mahkovec, podpredsjednik Luka Lukšić i tajnik Josip Talijić. Društvo je početkom 1930. godine imalo 43 člana“, dio je teksta „Hrvatska čitaonica Donja Lastva 1899-1929“ Anđelka Stjepčevića, u kome se napominje da su se priredbe do 1932. godine organizovale pored crkve Svetog Roka i u kafani Basiliska.
Od otvaranja Jugoslovenskog doma u njemu se održavaju brojne prirede i zabave, a u njemu su se organizovale i karnevalske svečanosti.
„Na pokladni utorak 13 o. m. Donja Lastva je vidjela jednu rijetku plesnu zabavu, koja se lako ne zaboravlja, u novouređenoj raskošnoj dvorani ‘Jugoslovenskog doma’, koji je podignut i uređen zauzimanjem i požrtvovnošću svojih članova i agilne uprave, te skromne pomoći vlasti. Dvoranu je otmeno ukrasio poznati naš ličilac i soboslikar Nađ Albert, koji zaslužuje najveću pohvalu i priznanje, jer je sve precizne radnje majstorski izveo i tim je pokazao svoju umjetničku i rijetku sposobnost.
Već rano poslije podne sve se spremilo, da se šta bolje dočeka građanstvo i maske. Društveni buffet bio je bogat.
Na pozornici je bio postavljen princ karneval ukusno uređen i odjeven. Maskirani ples je započeo već oko 7 sati uz sviranje orkestra Kr. mornarice. Ples je trajao do kasno u noći. Birala se je najljepša maska uz nagradu. Najveći broj glasova dobila je gca Mileva Staničić, koja je imala haljinu kraljevića sa štitom i kalpakom; nastup joj je bio otmen, tako da je svraćala pozornost čitave publike.
Oko ponoći spaljen je karneval uz sviranje pogrebnog marša.
Ovaj lijepi maskirani ples, koji je bio dobro posjećen i animiran, završen je u zoru u najboljem raspoloženju. Osobito je uspio po velikom broju maskiranih dama.
Ovo divno narodno veselje, šta ga je Lastva i njena okolica zabilježila u novosagrađenoj dvorani ‘Jugoslovenskog doma’ ostaće u neizbrisivom sjećanju. Ovaj uspjeh, koji je ujedno uspjeh svih rodoljuba našeg mjesta, treba da nam bude putokaz, da nastavimo i nadalje neumorno raditi u slozi i ljubavi, za procvat našeg mjesta, da i onaj preostali maleni dio zgrade ‘Jugoslovenskog doma’ ponosa našeg mjesta potpuno dogotovimo i tim pokažemo kako se može disciplinom, poštovanjem i podizanjem idealizma u narodu i u sadašnje doba opće krize postići povoljan rezultat!
Izgradnja „Jugoslovenskog doma“ u Donjoj Lastvi treba da bude uzor za čitavu našu Boku.
„Glas Boke“, br. 65, str. 3, 24.02.1934.g.
(Najdužu tradiciju organizovanja maskenbala i karnevala u Tivtu, kako piše Lazar Božović, ima Donja Lastva.
„Zanimljivo je napomenuti da su mještani Donje Lastve organizovali karneval i kad je to od strane vlasti bilo zabranjeno. Tako se karnevao kad nije bilo uslova za organizovanje na mulo u Lastvi zbog zabrane, spaljivao u Perušine. Kad bi milicija doznala za spaljivanje karnevala, sve je bilo uzalud, jer bi organizatori uklonili sve tragove, maskirani bi se razišli, tako da niko nije mogao biti kažnjen.
Organizacija pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka bila je pod nadzorom pripadnika milicije, da bi se kasnije potpuno liberalizovala organizacija maskenbala.
Organizaciju lastovskog karnevala su činili mještani tzv. Sedmog kvarta, a danas je NVO „Harlekin“ organizator ovog interesantnog zimskog karnevala koji se održava u vrijeme poklada prije korizme“, piše Božović u monografiji „Tradicija maškaranja u Tivtu“.)
U Jugoslovenskom domu nastupe je imalo i Pjevačko Društvo „Ljudevit Gaj“ – Lastva, osnovano 1935. godine. Na Skupštini održanoj 2. juna u kafani g-dina Basiliska izabran je privremeni odbor u koji su, prema zapisniku koji je dio privatne arhive Zvonka Dekovića, birani: za predsjednika kap. Ilija Perušina iz Donje Lastve, za podpredsjednika Đuro Ivović iz Gornje Lastve, za tajnika Rudolf Škanata iz Donje Lastve, za blagajnika Josip pk. Marka Nikolić iz Gornje Lastve, za arhivara Ilija Tomičić iz Donje Lastve, za zborovođu Ivan Pasković iz Mula nastanjen u Donjoj Lastvi. Za članove Nadzornog odbora izabrani su Anton B. Abović i Mato Nikolić, oba iz Gornje Lastve, a određeno je da mjesečna članarina za izvršujuće članove bude 3, a za podupiruće 4 dinara.
Prvi nastup Pjevačko društvo je imalo u novembru 1935. godine na komemoraciji Rapalaskog dana, koju je priredila tivatska podružnica Jadranske matice, a svoju prvu akdemiju održalo je u Jugoslovenskom domu 31. decembra.
Naredne godine, Društvo u saradnji sa HPD „Zvonimir“ iz Mula priređuje zabavno veče sa plesom, koje se sastojalo od uspješno odigrane komedije „Liječnik protiv volje“ od Moliera i horskih tačaka izvedenih pod dirigovanjem Antuna Kopitovića.
Na svečanoj akademiji u čast hrvatskih velikana Zrinjskog i Frankopana, pjavaju Zajčevu „U boj, u boj“ i Novakovu „Bog i Hrvati“, a društveni diletanti igraju Ogrizovićev komad „U bečkom N. Mjestu“.
Na prvoj „Bokeljskoj noći“, kako pišu novine, Pjevačko društvo „Ljudevit Gaj“, sastavljeno od radnika i seljaka, pjeva sa takvom rutinom da mu mogu pozavidjeti mnoga poznatija pjevačka društva.
Pohvale stižu i nakon zajedničkog koncerta sa HPD „Tomislav“ iz Škaljara, koji je na tivatsku rivu privukao oko dvije hiljade slušalaca. Za ono što su izveli pod dirigentskom palicom Antuna Kopitovića kritika je rekla da je bilo divno interpretirano.
Lastovljani i Škaljarci imali su hvale vrijedan zajednički koncert i u Dubrovniku, gdje su gospari konstatovali da im treba zaviditi na ljepoti i osjećajnosti sa kojima obrađuju narodne motive.
Uz aktivnosti na obilježavanju crkvenih praznika, Pjevačko društvo je učestvovalo i na proslavi Općinskog odbora društva Crvevnog krsta u Donjoj Lastvi, održanoj povodom 60-godišnjice Crvenog krsta i Nedjelje Crvenog krsta.
Godina 1937. bila je u znaku igrokaza „Graničari“, koji je, mimo Lastve, vidjela publika u Tivtu i Risnu.
Uspjeh „Graničara“ u Lastvi
Pjevačko društvo „Ljudevit Gaj“ u Donjoj Lastvi pokazalo je u kratkom razdoblju svoga opstanka vidan uspjeh u prosvjetno- kulturnom djelovanju svojim brojnim zbornim nastupima u mjestu i van mjesta. Tako je i posljednjom svojom pozorišnom priredbom na Duhove pružilo građanstvu iz mjesta i okoline neočekivan užitak, odigravši „Graničare“ pravom glumačkom vještinom i dobrom spremom. Glavne uloge bile su u rukama lica sa umjetničkim shvaćanjem i osjećanjem. I pjesma i gluma izvedene su u lijepom skladu. Bogatijom garderobom i scenarijom ansambl bi dao utisak dobre pozorišne družine.
Priređivači su zasluženo nagrađeni posjetom kakvu Lastva još nije vidjela, napetom pažnjom publike za čitavo vrijeme pretstave i dugotrajnim aplauzom iza svakog čina.
Ovaj uspjeh dao je družini potstreka, pa će sa svojim pretsjednikom na čelu, koji je istovremeno i režiser komada, posjetiti još neka mjesta u Boki. Nadati se da će ovoj turneji uspjeti još i bolje, a vjerujemo da će vrijedno građanstvo, koje znade cijeniti društveni prosvjetni rad, ukazati ovom Društvu punu pažnju, te mu svojom posjetom pružiti moralnu i materijalnu pomoć.
„Glas Boke“, br. 226, str. 2, 22.05.1937.g.
Materijalna oskudica sprječava Pjevačko društvo da u 1938. godini organizuje svoje akademije, u spisima, koje je sačuvao Zvonko Deković, umjesto muškog pominje se mješoviti zbor, a poslije duže pauze, 1. jula 1939. g. u Jugoslovenskom domu priređuje zabavu uz sudjelovanje Hrvatskog katoličkog društva „Domagoj“ iz Kotora.
U februaru 1940. Društvo mijenja ime i zove se Hrvatsko Pjevačko Društvo „Ljudevi Gaj“- Lastva, koje nastupa na dobrotvornoj zabavi stonotenisera „Jadrana“ (TTTC „Jadran“), pjavaju u Župskom uredu Donja Lastva pri slavlju Papinog dana. Aktivnosti Hrvatskog Pjevačkog Društva „Ljudevi Gaj“ prestaju u februaru 1941. godine.
„Bez obzira koliko je kratko vrijeme djelovanja Pjevačkog društva u Donjoj Lastvi- svega 6 godina, njegova je aktivnost pokazala i talent i volju njegovih vrijednih članova. Prije svega, za pohvalu jest to što su te vrijednosti pokazali skromene zanatlije, radnici, obrtnici, činovnici, u malom su broju pomorci i posjednici, što nas navodi na zaključak da su nosioci napretka i kulture u Boki bili obični, radni ljudi.
Pjevačko je društvo zasigurno ostavilo trag na sredinu u kojoj je djelovalo, a isto tako, i samo je dobilo pečat svoga vremena, tradicije, običaja, uopće društvenog života u vremenu između dvaju svjetskih ratova, kada se već nazirala građanska manira u načinu života. Tome nije samo doprinosilo pažljivo odijevanje, odabir mobilijara, posjećivanje koncerata, priredbi, plesova i sl., već ona najvažnija kategorija: etika ponašanja i ophođenja, kako moralna tako i kršćanska. Kada se pažljivo čitaju sačuvani dokumenti Pjevačkog društva, naročito oni koji se odnose na prepisku s vanjskim svijetom, vrlo se jasno nazire obzir, uvažavanje i poštovanje drugog, osobito pažnja i tolerancija. Također ističemo preciznost u poslovanju, kao i odmjerene zahtjeve za točnost i disciplinu samih članova, jer samo u tim uvjetima jedno takvo društvo, dobrovoljno organizirano, može potrajati.“, pisala je o Pjevačkom društvu „Ljudevit Gaj“- Lastva, Anita Mažibradić
(U Gornjoj Lastvi od 15. juna 1919. do 1941. godine djeluje Hrvatsko tamburaško društvo „Napredak“)
Nastavlja se…
