U Komiži vrijedi jedan stari običaj, kada se brod ‘rodi’ tada ga se prvo krsti, da mirnim putem, s Božjim blagoslovom ode u svoj morski život. A kada mu život dođe kraju, tada se ribarevom najboljem prijatelju, njegovom parteru u borbi s morem, vitrom, žegom, priredi pogreb. Kao i čovjeku, jer brod za Komižane nije precizna nakupina drva, nego osoba, nešto čemu se daje ime.
Svakog 6. decembra, na dan Svetog Nikole, zaštitnika pomoraca, Komižani ispred crkve benediktinaca u drevnom običaju zapale starca od broda. Simboličnim načinom oni vjernog druga prinose na lomaču, kao žrtvu za spas svih ostalih mu kolega, brodova koji plove, služe čovjeku, postaju njegov oslonac u ribarskom ribanju i prigovaranju.
Ovakva slava brodu nije slučajna, gestom spaljivanja na svečanosti koju posjećuje cijelo mjesto, Komižani pokazuju spone vezanosti sa svojom poviješću. S onim od čega su živjeli i odgajali svoje generacije. Jer i brod ima, kazat će Komižani, dušu i srce. Vatrenim pogrebom oni im poručuju – Hvala vam.
/Tanja Šimundić Bendić/
