20.3 C
Kotor

Slušaj online radio

Eksploatacija leda iz jama u masivu Orjena: Kamenski ledari

U vrelim ljetnim danima teško je zamisliti život bez rashladnih uredjaja. U vrijeme kada nije bilo frižidera, hrana se hladila i čuvala od kvarljivosti zahvaljujući ledu. Kinezi su 1000 godina p.n.e. koristili led za hlađenje namirnica. Rezali su ga i smještali u prostor sa hranom. Indijci i Egipćani su pravili led tako što bi ostavili vodu da prenoći u zemljanim posudama.

Prije pojave frižidera i njihove masovne upotrebe,  za rashladjivanje i čuvanje hrane koristio se led koji se najčešće vadio iz jama- snježnica u planinama.

U hercegnovskom kraju najpoznatiji ledari bili su mještani sela Kameno. “Od kada datira vađenje i prodaja leda teško je utvrditi. Sigurno je jedno, da je razvojem hotelijerstva I turizma u ovom kraju pred i iza Prvog svjetskog rata ovaj posao dobio šire razmjere”, navodi Marija Crnić Pejović. Ona ističe da u Arhivu Herceg Novog postoje podaci da se led vadio I prodavao od 1891. do 1932. godine.

Goran Komar u djelu “Kamenski ledari” navodi da je led  vađen iz četiri jame u Subri u planini Orjen, po tačno utvrđenom redoslijedu. Prvo se led vadio iz jame Surdup, a kada bi se na scrpila,  prelazilo se na Dragovu jamu, pa na Draganu i na kraju na Izvod koja je i najdublja kamenska jama iz koje je vađen led.

Početkom svake godine na seoskom zboru koji se održavao kod crkve Svetog Stefana ili kod crkve Svetog Jovana,   organizovana je licitacija na kojoj se pravo vađenja i prodaje leda dodjeljivalo mještaninu koji bi ponudio najveći iznos novca.

“Pošto bi opštinsko vijeće odobrilo licitaciju o tome je obavještavalo kneza sela Kameno pismenim putem, s tim da on obavjesti seljane o izvršenoj licitaciji i saopšti ime onoga ko je led za tu godinu uzeo pod zakup”, objašnjava Marija Crnić. Taj novac se upotrebljavao  za “popravku seoskih puteva ili voda ili za druge koje najnužnije seoske potrebe”, navedeno je u zapisniku sa licitacije koja je održana 6. februara 1910 godine. Dio novca je ponekada dodjeljivan siromašnim seljanima kao pomoć.

Pravo da vadi led pripadalo je isključivo onome ko bi pobijedio na licitaciji, ali se dešavalo da se to pravilo prekrši za što su bile predviđene i kazne. Ali ako bi led bio “potrebit kome seljaninu za bolesno mu čeljade taj može slobodno, a bez ičije dozvole uzeti ga iz jama koliko mu je dosta” bilo je precizirano ugovorom.

Kameno

“Sav rad oko vađenja, gonjenja i prodaje leda nije mogao obavljati licitant sam. Obično je grupa od 10 d0 12 ljudi odlazila u planinu da vadi led. U jame su silazila dvojica-trojica ljudi pomoću  vinča ili preko drvenih stepenica. Led se lomio sjekirom, punio u vreće i izvlačio se na površinu”, navodi Crniću u tekstu Kamenski ledari objavljenom u zborniku Boka broj 3. Ona piše da bi  se seljani sa konjima natovarenim ledom zaustavili u stajama – kod čobana koji su ljeti izgonili stoku na planinu,  gdje bi prespavali. Ujutro rano bi led dotjerali do sela gdje bi ledare zamijenio neko od ukućana I konje natovarene ledom gonio do Herceg Novog  i tamo ga prodavali kafanama i hotelima Jadran, Rudnik, Topola, Amerika, Na plaži Zelenika ,… “U julu se znalo prodavati 12 do 18 konja dnevno, dok je o Gospođin danu (28.avgust) nekada kretalo prema Herceg Novom o do 45 konja natovarenih ledom”, navodi Crnić.

Rad ledara je bio izuzetno težak i mnogi su poslije mnogo godina bavljenja tim poslom, oboljevali. Ipak se posao održao godinama jer je seljanima donosio dodatan prihod, Pred Drugi svjetski rat tovar drva koštao je 25 dinara, a leda 30 dinara.

Početkom 30 tih godina prošlog vijeka,  prestala je I ekspoloatacija leda iz jama u planinskom zaleđu Herceg Novog.

Konavoski ledari

Usred najvećih ljetnih vrućina, na stolove dubrovačke vlastele iz dubine konavoske Sniježnice, svakodnevno je dolazio LED.

“U Sniježnici su postojale tri ledenice, napravljene u obliku zdenaca. Tijekom zimskih mjeseci, uz nadzor jednog ili više vojnika, seljaci zvani ledari punili su ledenice snijegom. Ledenice bi se potom zatvorile ključem, a na njih bi se nabacalo grmlje i slama da se led bolje sačuva. Prema podacima koji datiraju iz 1783. godine, od 20. maja do 20. avgusta u Grad je došlo više od 15 tona leda, pa je lako izračunati da se u gradu dnevno trošilo 170 kg leda” (Dubrovački vjesnik).

Zanimljivosti o ledu

Led predstavlja čvrsto agregatno stanje vode, koje ona dostiže na temperaturama jednakim ili manjim od 0°C (tačka mržnjenja). Zbog specifičnog prostornog rasporeda koji molekuli vode tada zauzimaju, led ima manju gustinu od vode (za oko 8,odsto) i pluta na njenoj površini Pri smrzavanju, zapremina vode se povećava za oko 11odsto. Ukupne rezerve leda – čvrste vode – na Zemlji su oko 30 miliona kubnih metara.

Zavisnost od leda

Pagophagia predstavlja opsesivnu potrebu za žvakanjem leda. Naučna istraživanja pokazuju da ova zavisnost može biti znak niskog nivoa gvožđa u krvi.

/S.Kosić/

Izvor:S. Kosić

Najčitanije