Međunarodni tim od 44 naučnika iz cijelog svijeta, uključujući i dva iz Hrvatske, prof. Alena Soldu, prorektora za znanost Sveučilišta u Splitu i izv. prof. Marcela Kovačića iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, otkrio je da su rizikom od istrebljenja najviše ugrožene velike europske morske ribe, posebice grupa hrskavičnih riba, tj. morski psi i raže.
Istraživanje je financirano od Evropske komisije i škotskog MASTS-a, a temelji se na dugogodišnjim kontinuiranim istraživanjima, posebice onima u sklopu izrade procjene rizika od istrebljenja za europske morske ribe.
Novo istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu Nature Ecology & Evolution pod naslovom „Coherent assessments of Europe’s marine fishes show regional divergence and megafauna loss“, dokazalo je da veće ribe imaju veći rizik istrebljenja, prvenstveno zbog prijetnji kao što je ribolovni prelov. Također je značajna pripadnost određenoj grupaciji vrsta, dok se sve druge testirane varijable nisu pokazale značajnima. Pri tome se veličina ribe pokazala kao glavni indikator ugroženosti obzirom da su rezultati pokazali kako se sve riblje vrste duže od 1,5 m posebno ugrožene. Razlog leži u sporijem rastu, kasnom sazrijevanju i manjem broju potomaka ovih vrsta, kao i većoj izloženosti, jer su više lovljene.
Ovo dosad najsveobuhvatnije istraživanje je također usporedilo dobivenu IUCN procjenu rizika za ukupno 1020 vrsta europskih riba s dostupnim procjenama stanja ribljeg fonda u europskim morima koje provode različita međunarodna tijela. Samo stanje gospodarski važnih ribljih stokova pokazalo je ogromnu razliku obzirom na područje izlovljavanja. Naime, rezultati istraživanja su pokazali da se u sjeveroistočnom Atlantiku većina stokova ili održivo iskorištava (19), oporavlja (8) ili je ribolov prevelik, ali su populacije još uvijek zdrave (19), dok je populacija koje su prelovljene manje (10). Nasuprot tome, situacija u Mediteranu je veoma loša, jer je čak 36 od 39 populacija u stanju prelova.
Rezultati također pokazuju da složeni i skupi sustav praćenja i procjena te iz njih rezultirajući sustav izlovnih kvota u sjeveroistočnom Atlantiku očito daje rezultate. Nažalost, dosadašnji sustav prostornih i vremenskih ograničenja bez izlovnih kvota, nepostojanje kvalitetnog praćenja i procjena te usitnjeni, a brojan ribolov i raznovrsnost ribolovnih alata, neizostavno vode mediteranske populacije riba u prelov i neodrživo, za neke možda i nepovratno, narušeno stanje populacija.
Veoma važan rezultat istraživanja je i podatak da dva paralelna sustava praćenja: IUCN-ov sustav ugroženosti vrste procjenom rizika istrebljenja te onaj održivosti ribljih stokova daju dosljedne rezultate. Iz istraživanja je vidljivo da se alarmi ugroženosti pale po redu: prvo neki riblji stok padne u prelov, i onda, kad situacija postane toliko loša da je i opstanak vrste ugrožen, IUCN procjena ukaže na opasnost od nestanka vrste.
