Tokom dvije sedmice na ramenima iznosili grede i daske, te uredili prvu etažu obiteljske kuće koja je data pod koncesiju na 25 godina
Grupa mladića i djevojaka iz Evrope i svijeta, koji lično i profesionalno njeguju ljubav za svjetsko kulturno naslijeđe, imali su priliku da to i praktično pokažu boraveći u dvonedjeljnoj radionici međunarodne organizacije „European Heritage Volunteers“ (Evropski dobrovoljci kulturnog naslijeđa) na jednoj od starih kuća u zaštićenoj ambijentalnoj cjelini Gornji Stolivu, a uz svesrdnu podršku mještana, članova NVO „Kamelija“.
Oni ulažu svoje vrijeme i trud, ali i građevinski materijal i po principima tradicionalnih metoda restauracije i starinskih graditeljskih tehnika obnavljaju kuću, koja je namijenjena potrebama budućeg etno-muzeja. U znak zahvalnosti za ono što rade za zajednicu, u petak uveče u prostoru Doma kulture „Niko Bilafer“ u Donjem Stolivu, stolivske domaćice Zrinka i Seka su im priredile skromnu večeru, gdje su im Romeo Mihović i Vinko Vujović u ime domaćina uručili diplome (certificate).
Kao potvrdu za posvećeni, zahtjevni, ali plemeniti rad, diplome je osmislio dr Bert Ludvig, stolar, arhitekta-konzervator, voditelj projekta European Heritage Volunteers za ovaj dio Evrope (Kotor). Mještani prepoznaju važnost posla koji volonteri obavljaju za zajednicu i uzvraćaju im srdačnošću, nudeći im svoju pomoć. Njihovi domaćini – Ranka i Mato Vujović i Milena i Miloš Živaljević su im besplatno ustupili prostorije za boravak.
Volonterka iz Bugarske, Diljana Kostadinova, magistrand grafičkog dizajna iz mjesta Bjala pored grada Rusea, saznala je za radionicu u Kotoru sa Fejsbuk stranice „meštara“ iz Bugarske, koji su partneri Berta Ludviga, te odlučila da dođe, s obzirom da je htjela da se uvjeri u unikatni pejzaž Bokokotorskog zaliva, a trenutno je bez posla i ima slobodnog vremena.
Diljana za Boka News objašnjava da su odsjeli u Donjem Stolivu kod gostoljubivih Mata i njegove žene Ranke. Tokom dvije sedmice danju su odlazili pješice u Gornji Stoliv, u početku su nosili drvene grede i daske, da bi izgradili prvi sprat kuće koju restauriraju. Ima još posla, ali sada može da se hoda kroz kuću. Očistili su dosta stvari, koje su ostale iza prethodnih žitelja.
-Mladi volonteri dolaze na ovu radionicu treći put, uvijek u drugačijem sastavu, ali neki se ovdje vraćaju više puta. Počeli su u septembru 2022. godine, zatim u maju i opet sad u septembru. Tokom njihovog boravka toliko se zbližimo, kao jedna porodica, postali su im dragi i mili, da nam teško pada kada odlaze, kaže Mato Vujović, koji je fondaciji „European Heritage Volunteers“ ustupio urušenu porodičnu kuću u G. Stolivu za projekat restauratorske radionice.
Volonteri su imali priliku da čamcem posjete Perast i otok Gospa od Škrpjela, a gratis vožnju priuštio im je Ivica Marinović iz Stoliva. Prošle godine ovdje su bili i studenti iz Egipta, Grčke, Turske, Malezije, Brazila, a ovoga puta bilo ih je iz Kine, Portugala, Španije, Italije, Njemačke, Austrije, Hrvatske, Bugarske, Sjedinjenih Američkih Država i Australije. Očekujemo ih ponovo u maju 2024. godine.
Ostavili trag u vremenu
– Prezadovoljna sam boravkom, srela sam različite ljude iz ranih kultura, razmijenili smo informacije, iskustva, upoznali se međusobno i shvatili da nismo toliko različiti, da imamo dosta zajedničkih stvari. Najvažnija poveznica nam je opšta svrha – da sačuvamo starinu, kulturu. Neki od nas su restauratori, neki su arhitekte i u prilici su da okušaju praktično iskustvo kroz razradu tehnika sa univerziteta. Čar dobrovoljnog rada je unutrašnja satisfakcija od toga što si uradio nešto korisno i što ćeš ostaviti nekakav trag u vremenu, kaže Diljana. Dok je svakodnevno gledala panoramu sa Gornjeg Stoliva, kaže, nije mogla da vjeruje da se nalazi na ovom „nestvarno“ lijepom mjestu.
Autentično, od drveta i kamena
-Dali smo kuću pod koncesiju na 25 godina, kako bismo očuvali UNESCO-vu baštinu. Volonteri će dolaziti dva puta godišnje i nastaviti da rade na njoj, sa namjerom da kasnije i borave u njoj. Onako kako su sve zatekli na licu mjesta, tako popravljaju korak po korak- drvene škure, prozore, tavane, ogradu na stepeništu, bistijernu – sve se vraća autentično, od drveta i kamena, kao što je bilo. Nema novih tehnologija, materijala, pogotovo ne betona, PVC-bravarije. Svi su akademski građani, veoma obrazovani, omladina iz cijeloga svijeta. U maju su kamenim pločama pokrili manji pomoćni objekat, onako kako je nekada bio, jedan dio oblica od kostanja sam ja obezbijedio, drugi dio su oni kupili.
Počeli su i sa obnovom kamenog puta od Donjega ka Gornjem Stolivu, sve nose na ruke, na rame, kao u stara vremena, ništa nisu prenijeli kamionom. Prošle godine smo zajednički prenijeli gredu od 700 kilograma, objašnjava Vujović.
Važnost opšteg kulturnog dobra
– Popravki je uvijek bilo, kao proces, kada ljudi ovdje stalno žive, izgradnja i popravka su u davnim vremenima bili jedno sa korišćenjem, a ovdje došlo do tog prekida i mi sada radimo onako kako su ljudi izvorno radili, onako kako je moguće raditi. Najvažnije je da mi dobro radimo svoj posao, i to na istorijskom objektu – kući koja će kao etno-muzej biti na upotrebu cijele zajednice, a planiramo i obnovu starog, istorijskog puta, koji je takođe rađen za opšte dobro, naglasio je Bert Ludvig.
/Tekst i foto: M.D.P./
/Foto sa terena: Diljana Kostadinova/
