Savinska dubrava gradsko park šetalište, pluća grada, kako je mnogi definišu, više od jednog vijeka je omiljeno mjesto za rekreaciju i odmor Hercegnovljana, a na popularnosti je ponovo dobilo u vrijeme pandemije korona virusa. „Herceg Novi bez Savine je kao stablo bez svog zelenila” zapisao je nepoznati autor u Glasu Boke iz 1939. godine.
Prve radove na uređenju ovog područja pokrenuo je episkop Gerasim Petranović 1855 godine, kada je o svom trošku uposlio nekoliko ljudi da očiste dio dubrave i naprave nove staze. Boraveći u manastiru Savina svake godine po nekoliko mjeseci, sve više je ulagao u uređenje Dubrave praveći nove staze, postavljajući klupe… U hronikama Manastira Savine čuvaju se detaljni zapisi o izvedenim radovima od 1875. do 1888. godine i kako je od neprohodne šume nastajao rekreacioni park. U znak zahvalnosti postavljena je i ploča “Štedrome ukrasitelju dubrave episkopu Gerasimu Petranoviću -1988 godine .
U 20 vijeku brigu o dubravi preuzelo je Društvo za pošumljenje i uljepšanje „Savina“ osnovano je 1933 godine.Društvo je imalo pravila kojima su određeni ciljevi i način organizovanja. Društvo je moglo imati redovne, pomažuće i počasne članove, utemeljivače i dobrotvore, zatim upravu od 9 lica koju je birala Skupština Društva. Uprava se birala na tri godine. Redovni član društva mogao je biti samo stanovnik Savine. Oni su zasadili mnogobrojne čemprese, alepske borove, pinije, oleandere i dr. duž puteva, prilaza i oko spomenika u cijeloj dubravi.
“Svojim postojanjem u gradskom tkivu, ovaj šumski kompleks utiče na unapređenje životne sredine i optimizaciju ekoloških uslova u gradu -poboljšanje mikroklimatskih uslova, umanjenje zagađenosti vazduha, omogućavanje boravka u prirodnoj sredini . Šumski sistem ima i zaštitnu funkciju koja se ispoljava kroz očuvanje biološke raznovrsnosti, očuvanje staništa, protiveroziono djelovanje, a svojim estetsko – vizuelnim karakteristikama doprinosi unapređenju urbanog predjela”, ocjenjuje dipl.ing.pejzažne arhitekture Milica Berberović..
Formalna zaštita nije spriječila devastaciju
Berberović navodi da je zbog izuzetnih prirodnih vrijednosti, 1966. Skupština opštine Herceg Novi donijela Odluku o zaštiti Savinske dubrave, što je 1968. potvrdio i Republički zavod za zaštitu prirode CG, donijevši Rješenje o zaštiti dubrave kao rezervata prirodnog predjela, sa obrazloženjem da je „…Savinska dubrava sastavni dio Herceg Novog, njegov prirodni park, šetalište sa izvanrednim vidikovcima i istorijskim i prirodnim spomenicima a naročito sa originalnom i bujnom zimzelenom florom“. Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore je 2014. je izradila Studiju Zaštite – Predlog za stavljanje pod zaštitu kao zaštićenog prirodnog dobra: Predio izuzetnih odlika „Savinska dubrava“. A odluku o proglašenju zaštićenog prirodnog dobra: predio izuzetnih odlika III kategorije „Savinska Dubrava“ donijela je Skupština Opštine Herceg Novi 2015 godine.
“Prema međunarodnoj Uniji za konzervaciju prirode (IUCN), ovaj zaštićeni predio je svrstan u kategoriju V (Protected landscape/seascape) tj zaštićeni predio kopna/mora koji obuhvata ona područja gdje je dugotrajna interakcija čovjeka i prirode proizvela jedinstvene ekološke, biološke, kulturne i estetske vrijednosti i gdje je održavanje tog odnosa neophodno da bi se ove vrijednosti očuvale. U tom smislu podrazumijeva se aktivna uloga čovjeka u cilju očuvanja prirodnih vrijednosti područja sa posebnim osvrtom na staništa koja služe očuvanju rijetkih, zaštićenih i ugroženih vrsta flore, fungije kao i rezidentnih i migratornih vrsta faune”, objašnjava Berberović..
Formalna zaštita nije uspjela da spriječi ekološku i urbanističu devastaciju tog vrijednog dijela hercegnovske opštine, već se ona nastavlja. Od nekadašnjih 40 ha pod šumskom vegetacijom, danas se može očuvati i zaštititi oko 18 ha.
Berberović zato predlaže da se, između ostalih, uključi lokalno stanovništvo u sistem zaštite i korišćenja razvojnih potencijala;da se konomski stimuliše i predfinansiranje nekomercijalnih aktivnosti, koje obezbeđuju uređenje područja; bezbeđivanje uslova za dalja istraživanja čiji bi rezultati podigli nivo značaja Savinske dubrave i unapredili naučna saznanja o njoj; kao i formiranje baze podataka o zaštićenom području, na osnovu detaljnih naučnih istraživanja.
Mnoge vrste na listi ugroženih
Na relativno malom području Savinske dubrave je značajno bogatstvo predstavnike rijetkih i značajnih elemenata flore i faune Crne Gore koje uživaju zaštitu kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou.
Studija zaštite je dala detaljnu analizu geološke podloge, zemljišta, flore i vegetacije, hortikulture, gljiva, faune, predjela, kulturne baštine, i svih drugih relevantnih elemenata. “Na području Savinske dubrave su dvije šumske zajednice. Južnu padinu karakteriše zimzelena vegetacija česvine i crnog jasena, lovora i kostrike. Na južnim padinama značajno je prisustvo introdukovanih flornih elemenata i ukrasnog bilja, u okviru zelenih površina različitih oblika korišćenja i namjena. Vegetacijska komponenta sjeverne padine predstavljena je dobro očuvanom zajednicom bjelograbića i kostrike”, navodi Berberović.
Na osnovu sprovedenog istraživanja utvrđeno je da se na području Savinske dubrave nalazi, između ostalih: 150 biljnih taksona (tri vrste su zaštićene nacionalnim zakonodavstvom – preko, 80 hortikulturnih taksona, 62 taksona gljiva (7 vrsta gljiva se nalazi na listi zaštićenih vrsta u Crnoj Gori dok se 5 vrsta nalazi na Crvenoj listi ugroženih gljiva Evrope, 9 vrsta vilinih konjica (jedna vrsta se nalazi na crvenoj listi Mediterana , 7 vrsta tvrdokrilaca , 19 vrsta leptira, 8 vrsta puževa , 3 vrste vodozemaca , 12 vrsta gmizavaca od kojih su svi na nacionalnoj listi zaštićenih vrsta, 13 vrsta ptica I sve se nalaze na listi zaštićenih vrsta u Crnoj Gori, 12 vrsta sisara .
Vrijedni kulturno istorijski spomenici
Savinska dubrava nije samo jedinstveni prirodni park Herceg Novog, već je I mjesto sa vrijednim kulturno istorijskim spomenicima.
Najznačajniji je Manastir Savina , kompleks koji se sastoji od tri crkve: mali hram Uspenija Presvete Bogorodice, Veliki hram Uspenija Presvete Bogorodice i Hram Svetog Save po kome je i manastir dobio ime. Mali hram Uspenija Presvete Bogorodice je gradjen 1030, a obnovljen polovinom 18 vijeka dolaskom izbjeglih monaha iz manastira Tvrdoš kod Trebinja.
Hram Svetog Save, nalazi van manastirskog kompleksa I postoje indicije da je sagradjen na temeljima nekog antičkog hrama. Veliki hram Uspenja Presvete Bogorodice je sagrađen između 1777. i 1799. godine, a gradio ga je majstor Nikola Foretić sa ostrva Korčule.
Crkvu Sv. Ana iz 16 vijeka sagradila je porodica don Ferantea Gonzage, koji je sa španskom flotom 1538. godine, za kratko vrijeme oslobodio Herceg-Novi od Turaka.
U Savinskoj dubravi su I spomen kompleks palim borcima NOB sa spomen kosturnicom borcima i žrtvama fašizma I spomenik streljanim rodoljubima u I svjetskom ratu.Spomenik koji je poznat I kao Bezmetković djelo je vajara Luke Tomanovića.
U Savini su i četri groblja – gradsko, pravoslavno, katoličko i islamsko.
/Slavica Kosić/
