– Nekako sam još kao klinac počeo uživati u aktivnostima na otvorenom – planinarenje, speleologija, gorska služba. Kajak je valjda bio nekakav prirodni nastavak. Prije ili kasnije morao je doći na moj put i evo došao je prije 5 godina. Dogodila se slučajno jedna tura s prijateljima, zaljubio sam se i kajak je postao moja opsesija, priča za HRT Ivica Milanija, psihoterapeut i kajakaš.
Od uvale do uvale, duž otoka i obala, njegov kajak od tada tuče more.
– Svako kajakarenje sa sobom donosi dio planinarenja. Iskrcavanje na obalu, istraživanje uvala, pećina, vrhova. Nezamislivo je otići recimo na Kornate i ne popet se na Kornatsku ploču koja je svega 45 minuta pješke od mjesta na kojem ostaviš kajak, dodaje Ivica koji je kajakom obišao Lošinj, Cres, Rab, Pag, Dugi Otok, Kornate i nešto šibenskog arhipelaga. Smatra da u Hrvatskoj ima istraživati “bar još 5 godina”.
Ivica priča kako je doživio bliske susrete sa iskakanjem tune i igluna, a upoznao je i neobične ljude – druge avanturiste, kajakaše, kanuiste. To su, dodaje, prijateljstva koja ostaju. Osim toga, dodaje – priroda, more i kajak, odličan su lijek, plovidba djeluje i više nego opuštajuće.
– Mogu ploviti jako blizu obale, mogu se skroz povezati s prirodom. Druga je stvar – fizička aktivnost koja je jako bitna u nošenju sa stresom, za lučenje serotonina i ostalih fizikalnih promjena koje se događaju u mozgu. Vožnja kajakom nije psihoterapija, ali efekt definitivno jest psihoterapijski, umirujući, naglašava Ivica koji radi emocionalno iscrpljujući posao. Iako ga voli, mora svako malo otići u prirodu i preporuča to svima.
A da bi mogli uživati u avanturama na najbolji način, neophodna je dobra priprema i oprez. Ivica prije svakog izleta detaljno prouči prognostičke karte i ako postoji išta sumnjivo – mijenja lokaciju, piše HRT.
