Kineski Dan pomorstva (standardni karakteri: 航海日, pinyin: háng hǎi rì) obilježava se 11. jula. Tema ovogodišnjeg Dana pomorstva u Kini je: ,,Započinjanje nove plovidbe i stvaranje nove budućnosti brodarstva’’. Zhang Bin, zamjenik gradonačelnika grada Kunming u provinciji Yunan, najavio je da će se sedamnaesti Dan pomorstva obilježiti od 10. do 12. jula upravo u Kunmingu, rodnom gradu admirala Zheng He-a čijem je prvom putovanju od ukupno sedam Dan pomorstva posvećen, a istraživao je jugoistočnu Aziju, Južnu Aziju, Bliski Istok i Istočnu Afriku tokom dinastije Ming u 15. vijeku, skoro 100 godina prije nego što je Kolumbo istražio Novi svijet.
To je relativno nov praznik koji na prvom mjestu usmjerava pažnju na rane prekomorske poduhvate Kine. Međutim, obilježava se i radi ukazivanja na važnost pomorstva za kinesku ekonomiju i unapređenje kineskih pomorskih interesa u cilju daljeg prenošenja duha Puta svile, nasljeđivanja kulture plovidbe, jačanja svijesti javnosti o plovidbi i okeanima, promovisanja inicijative „Pojas i put“ i izgradnje pomorske i transportne moći.
Ovogodišnja svjetska tema pomorstva: „Pomorci: u srcu budućnosti brodarstva”, nastoji da poveća vidljivost ove profesije skrećući pažnju na neprocjenjivu ulogu koju pomorci imaju. Trenutno Kina ima najveći broj pomoraca na svijetu. Ukupan broj registrovanih pomoraca u Kini je bio 1,716,866 na kraju 2020. godine što je porast od 3.5% na godišnjem nivou. Na kraju 2020. godine bilo je oko 17.175 novoregistrovanih pomoraca koji su bili zaposleni na brodovima stranih kompanija, što prema podacima Kineske uprave za pomorsku sigurnost dovodi do ukupnog broja od rekordnih 122.034 kineskih pomoraca na stranim brodovima kojima je služilo 250 agencija.
Potražnja za angažovanjem kineskih pomoraca porasla je prošle godine zbog otežane smjene posade uzrokovane pandemijom Covid-19. Kineski pomorci posebno su traženi za nove brodove izgrađene u kineskim brodogradilištima za međunarodne vlasnike zbog poteškoća u uvođenju stranih pomoraca na brodove za njihova prva putovanja.
Prema britanskom istoričaru i sinologu Džozefu Nidamu, Kineze su nepravedno nazivali narodom bez talenta za pomorstvo. Njihova domišljatost je došla do izražaja u pomorstvu jednako kao i u svim drugim oblastima i čitav niz tehničkih izuma u vezi je sa morem. Sinologija je dugo potencirala orijentaciju Kineza prema kopnu, što je navodilo na zaključak da Kineze ne zanimaju mora ili spoljna trgovina kao komercijalni poduhvat. Kada se govori o procjeni kineske zainteresovanosti za pomorski prostor, do promjene ovakvog načina razmišljanja došlo je osamdesetih godina kada sve više naučnika shvata da od ranih vremena postoje dokazi o posebnom interesovanju za more i njegovoj upotrebi u političke, vojne i komercijalne svrhe. Iako do sedmog vijeka kineski vladari nisu aktivno učestvovali u pomorskoj trgovini i razmjeni, nikako im se ne može pripisati potpuno zanemarivanje pomorskog prostora. Od rane dinastije Song, Kina je bila komercijalna pomorska sila, u kratkom periodu – tokom Juana i rane dinastije Ming – vojna pomorska sila i nesumnjivo politička pomorska sila tokom Songa, Juana, i rane dinastije Ming.
Prije više od 2000 godina, Zhang Qian, kineski diplomata i zvaničnik koji je služio kao carski izaslanik u inostranstvu u kasnom drugom vijeku prije nove ere tokom dinastije Han, otvorio je transkontinentalni prolaz koji povezuje Aziju, Evropu i Afriku, danas poznat kao Put svile. Prije više od 600 godina, admiral Zheng He je stvorio pomorske puteve koji su povezivali istok sa zapadom, koji nam je poznat kao Pomorski put svile.
Kao admiral, istraživač, diplomata i trgovac, predvodio je Kinesku flotu u namjeri da u 15. vijeku postane supersila Indijskog okeana koji se smatrao najvažnijom svjetskom trgovačkom razmeđom. Rođen kao Ma He, u vojsci je briljirao i stekao ime „Zheng”. Bio je mongolskog porijekla i putovao je u preko trideset zemalja sa preko 300 brodova, uključujući čuvene brodove sa blagom (standardni karakteri: 宝船, pinyin: bǎochuán).
Spoljna politika dinastije Ming počivala je na takozvanom tributarnom sistemu. Kineski tributarni sistem (standardni karakteri: 中华朝贡体系, pinyin: zhōng huá cháo gòng tǐ xì) je predstavljao mrežu međunarodnih odnosa usredsređenih na Kinu koja je olakšavala trgovinu i spoljne odnose priznajući vodeću ulogu Kine u istočnoj Aziji.
Svi strani izaslanici dobijali su vrijedne poklone u znak poštovanja caru koje su iskazali. Takođe im je bilo dozvoljeno da kupuju i prodaju robu za privatnu trgovinu na određenim, zvanično nadgledanim tržištima u glavnom gradu, na obalama i granicama. Na taj način su bakarni novčići i luksuzna roba (naročito svila i porcelan) izlazili iz Kine, a biber, drugi začini i slične rijetkosti stizali u Kinu. Na zapadnim i sjevernim granicama glavna razmjena bila je u kineskom čaju i stepskim konjima. Kombinacija darova i trgovinskih aktivnosti bila je izuzetno korisna za strance – toliko da su Kinezi rano uspostavili ograničenja za veličinu i teret stranih misija i propisali duge intervale koji moraju proći između njih. Strane države su imale ograničene trgovinske privilegije sa Kinom. Misije iz inostranstva dočekivane su od strane posebnih nadzornih odbora za pomorsku trgovinu (koje se često nazivaju i kancelarije trgovačkih brodova) u tri ključne luke na jugoistočnoj i južnoj obali: Ningbo u Zhejiang-u za japanske kontakte, Quanzhou u Fujian-u za kontakte sa Tajvanom i ostrvima Rjukju, i Guangzhou (Kanton) u Guangdongu za kontakte sa jugoistočnom Azijom.
Za razliku od svojih prethodnika koji su bili oprezni do tačke izolacionizma kada su u pitanju spoljni poslovi, uglavnom zbog straha od vojnih osvajanja od strane susjednih naroda (naročito Mongola), treći car dinastije Ming, Yǒng Lè (1403–1424), pokrenuo je poznate prekomorske ekspedicije koje su izvedene pod nadzorom admirala Zheng He-a (između 1405 i 1433). Iako većina podataka koji se dobijaju iz različitih izvora može biti preuveličana, posebno po pitanju veličine brodova (određeni arheološki dokazi nedostaju do danas), jasno je da nikada ranije ni Kinesko more ni Indijski okean nisu vidjeli nijedan pomorski manevar sličnog obima i dimenzija. Mnoga plovila, izgrađena u brodogradilištima Nanjinga, bila su opremljena inovacijama kao što su nepropusni odjeljci za vodu, krmena kormila, magnetni kompasi i papirne karte. Brodovi su bili prepuni svježe vode, zaliha hrane i kineske luksuzne robe. Na brodovima je bilo mjesta i za veliki broj ljudi. Procjene se kreću od 20.000 do 32.000 članova ekspedicije na prvom putovanju započetom jula 1405. godine. Isplovili su iz luke Liujiagan u Taicangu u provinciji Jiangsu i krenuli prema zapadu. Flota je imala oko 208 brodova, uključujući 62 broda s blagom na kojima su bili diplomate, ljekari, astrolozi, članovi brodske posade i vojno osoblje.
Tokom ovih nekoliko decenija u ranom petnaestom vijeku, Kina je bila neosporna pomorska sila u svijetu.
Danas se Zheng He ponovo slavi kao nacionalni heroj i pionir kineske politike otvorenih vrata koja je Kinu ponovo učinila svjetskom silom. Simbol je kineskog mirnodopskog uspona i otvorenosti prema svijetu.
2013. godine Kina oživljava ovaj pomorski put svile i ekonomski pojas u okviru razvojne strategije „Jedan pojas, jedan put” (kineski karakteri: 一带一路, pinyin: yī dài yī lù). „Pomorski put svile 21. vijeka” (kineski karakteri: 21世纪海上丝绸之路, pinyin: shì jì hǎi shàng sī chóu zhī lù), ili samo „Pomorski put svile” je pomorska ruta koja predstavlja dio inicijative „Pojas i put”, što je kineska strateška inicijativa za povećanje investicija i jačanje saradnje duž istorijskog Puta svile.
Put svile danas ima konotaciju nove ere. Kao vodeća zemlji za trgovinu teretom i druga ekonomija svijeta, Kina je postigla izuzetna dostignuća u pomorskim poduhvatima: veličina i razvijenost luka, razvoj brodogradnje i veličina pomorske flote svrstavaju se među najveće u svijetu. Štaviše, brzi razvoj brodogradnje, ribarstva, naučna istraživanja na moru, sve veća poboljšanja sistema upravljanja morskim otpadom i razvoj mornarice, izgradili su imidž Kine kao velike sile posvećene ispunjavanju svojih međunarodnih potreba.
Luka Šangaj bila je najprometnija kontejnerska luka u 2020. godini već jedanaestu godinu zaredom sa protokom kontejnera od 43,5 miliona TEU dok sedam od deset najprometnijih kontejnerskih luka u 2020. godini predstavljaju kineske luke. Kineske kompanije povezane sa lukama, posebno one koje proizvode mašine i opremu koje se koriste u lukama, doprinijele su rastu globalne lučke i brodarske industrije.
Qingdao Qianwan je prvi potpuno automatizovani kontejnerski terminal u Aziji. Luka Qingdao nedavno je otvorila novo poglavlje u svojoj težnji da bude među tehnološki najrazvijenijim pomorskim destinacijama u svijetu. Nova viseća željeznica pomjera kontejnere iznad zemlje, često do automatizovanih kamiona, što predstavlja pionirski potez koji ima za cilj da oslobodi veliki dio prostora u prometnoj luci.
Više od 80% međunarodnog prometa tereta neodvojivo je od pomorskog transporta a Kina ima svoje brodarske rute i servisne mreže širom svijeta. Kineski predsednik Xi Jinping je više puta istakao da „ekonomska moć mora biti pomorska i brodarska moć”.
Zahvaljujući inicijativi „Pojas i put”, Kina postaje sve više međuzavisna sa zemljama duž puta u ekonomskoj, tehnološkoj i kulturnoj razmjeni a u međuvremenu osigurava uredan razvoj dijaloga i saradnje u vezi sa pomorskom ekonomijom sa uključenim državama.
/Dr sc. Jelena Stjepčević, menadžment u pomorstvu/
