Gužve koje su na najjužnijem hrvatskom međunarodnom cestovnom prijelazu nastale tokom prošlog vikenda zbog tzv. povratničkog vala radnika na privremenom radu u zemljama Evropske Unije iz Crne Gore i Albanije prema zapadu bile su povod da se obratiamo i konavoskim taksistima te doznamo što očekuju od predstojeće turističke sezone tekuće 2023. godine.
Predsjednik Autotaksi udruženje Konavle Antonio Račević ne krije zabrinutost:
-Nakon dvije COVID-sezone, probleme s granicom osjetili smo već lani. Strahujemo kako će tokom sezone 2023. biti nemoguće voziti goste u Crnu Goru. Najbolje bi bilo kad bi mi taksisti i autobuseri isposlovali da npr. GP Vitaljina bude samo za povremeni prijevoz. Inače, bit će nemoguća misija i nemojte me pogrešno shvatiti, ali bit će nam financijski neisplativo! Pitate kako to? Jednostavno: tokom čekanja na granici moći ćemo otići u 220 km udaljeni Split i vratiti se, ali za to vrijeme nećemo stići od Čilipa preko Debelog brijega do 35 km udaljenog Herceg Novog! Gostima je već ovog ljeta bila nepojmljiva tolika gužva, vladala je nervoza, a svi smo bili u ”šah mat-poziciji”- kaže Račević i pojašnjava:
Pored čekanja, kad automobil radi u “leru” dok smo u koloni, klima ne može dovoljno dobro funkcionirati. Bit će to problem svih prijevoznika, ali i dubrovačkog turizma uopće! Transfer Čilipi-Crna Gora bit će nemoguća misija! Znamo zakone i pravila, ali ne i kako riješiti taj problem. Svi živimo od turizma, ali će navedeni aranžmani biti teško ostvarivi. Gužve s Macelja jednostavno su preselile na Karasoviće. Čuo sam za priče dijela autobusera o mogućem duljem, ali bržem transferu preko Ivanice, Đivara i GP Zubci do Herceg Novog i Crne Gore. No, kako putniku objasniti da je kratka relacija neostvariva nego je ona koja je tri puta duža zapravo – brža?!
Već ovog ljeta na štandu Zračne luke smo sve goste koji su željeli u Crnu Goru upozoravali na ono što ih čeka na granici. Na kraju se kao jedno od mogućih rješenja nametnuo telefonski poziv i angažman taksista u Crnoj Gori koji bi s druge strane granice dočekivali putnike koje smo prethodno mi dovezli do Karasovića! Mi bi ih dovezli što bliže granici i pomogli da prtljag pješice ili nekako prebace do GP Debeli brijeg, gdje ih je čekao crnogorski taksi. Istina, to nije bila baš profesionalna usluga zbog tog prelaska pješice 400 metara preko ”ničije zemlje”. Ali, zamislite da ste vi taj putnik? Još je veći problem za putnike iz Crne Gore koji bi na +40°C, mokri od znoja i ‘tako nikakvi, vukli prtljag ili nosili kofere i(li) torbe uzbrdo do Karasovića? Doista ne znam kako će to funkcionirati ovog ljeta. Jednako tako, ne znam znači li to da moramo imati ”taksi-partnera” u Crnoj Gori, ali znam da se mora iznaći neko rješenje transfera u razdoblju od početka juna do kraja septembra.
/Ahmet Kalajdžić/
