JU Kulturni centar ,,Nikola Đurković’’ Kotor i Udruženje za promociju sinologije Kotor u okviru ,,Dana Kine u Kotoru’’ su ju;e organizovali promociju ,,Unireksovog” ekskluzivnog izdanja “Gorskog vijenca” Petra II Petrovića Njegoša na kineskom jeziku u prevodu Bai Yi Kuna u Multimedijalnoj sali Kulturnog centra.
Promocija je organizovana i u okviru programa obilježavanja 50 godina od osnivanja izdavačke kuće ,,Unireks’’. Na promociji su govorili književnik Aleksandar Ćuković i stručna saradnica na izdanju, sinološkinja i autorka ”Dana Kine u Kotoru” dr Jelena Stjepčević. Moderatorka programa bila je bibliotekarska savjetnica Jasmina Bajo.
Ovom prilikom publici su podijeljeni dvojezični obilježivači za knjige posebno pripremljeni za ovu priliku sa najupečatljivijim i najpoznatijim stihovima iz ”Gorskog vijenca”.
Ćuković je istakao da je Izdavačka kuća „Unireks” iz Podgorice u okviru obilježavanja značajanog jubileja – pedeset godina svog poslovanja i uspješnog rada, između ostalog, objavila i kapitalno izdanje: „Gorski vijenac” u prevodu na kineski jezik. Kao i da je ”Unireks” za pedeset godina objavio preko pet hiljada naslova knjiga, novina, časopisa, naučnih i stručnih publikacija.
“Svojim radom ostavili su i ostavljaju širok i prepoznatljiv trag u kulturi našeg naroda i ostvaruju vrijednosti od nemjerljivog značaja za afirmaciju Crne Gore, ali i čitavog našeg govornog područja i kulturne baštine na širim prostorima. Posebnu zaslugu ima prvi
čovjek, vlasnik, pokretač i direktor ove renomirane izdavačke kuće, književnik Janko Brajković, čije pozdrave Vam ovom prilikom i prenosim.
Objavljivanjem odabranih izdanja na našem i stranim jezicima, koja predstavljaju ponos domaće i regionalne književnosti, ,,Unireks” je stvorio obimom i značajem zavidno djelo zasnovano na čvrstim i postojanim temeljima nacionalne kulture u njenom najvišem estetskom i etičkom značnju i dokazao se kao jedna od najuspješnijih izdavačkih kuća na ovim prostorima.
Brajković često voli istaći da zasigurno nema značajnijeg pisca sa naših prostora kojeg “Unireks” nije objavio, a sve to potvrđuje i impozantan broj najvećih i najznačajnijih nagrada i priznanja koje su kao najbolji izdavač dobijali na domaćim i međunarodnim sajmovima, što je ,,Unireks” svrstalo u red najozbiljnijih i najznačajnijih institucija kulture. “Unireks” se kvalitetom nametnuo i u vremenu masovnih komunikacija i hiperinflacije štampanih i elektronskih knjiga, odgovornim odnosom prema zahtjevnim, obaviještenim i probirljivim čitaocima. Takođe i odgovornim odnosom prema zahtjevima sadašnjih i budućih vremena, štampajući one knjige i ona izdanja koja se nalaze na najvišoj estetskoj ljestvici. ”- kazao je ovom prilikom Ćuković.
Stjepčević je detaljnije govorila o saradni sa ”Unireksom” na pripremi ovog izdanja i izazovima pred kojima se prevodilac našao kako bi ovo djelo predstavio kineskim čitaocima.
”Spajanjem kineskog jezika čiji se karakteri smatraju najduže korišćenim pisanim sistemom u kontinuitetu na svijetu imajući u vidu činjenicu da mandarinski koristi 1.3 milijarda ljudi kao maternji jezik sa epohalnim njegoševim Gorskim vijencem nemjerljive i neprolazne vrijednosti zaista je napravljen civilizacijski iskorak.
Kada posmatramo iz tog ugla, ovo izdanje je jedan od boljih primjera da prevode ne možemo smatrati samo jezičkim poduhvatom, jer oni to nikada i nisu, već aspektom šireg domena-približavanjem različitih kultura i naroda Crne Gore i Kine. Nije lako prevesti “Gorski vijenac” na bilo koji jezik, ovaj prevod često je prilagođavan kineskom govornom području na način da je u kulturološkom smislu blizak kineskom čitaocu što se ogleda u odabiru pojmova duboko ukorijenjenih u kineskoj kulturi.
Dakle, u slučaju složenih tekstova, prevod ne uključuje samo jezičko znanje već prevodilac mora imati svijest o uticaju kulturnog života: ideja, običaja, istorije, religije i filozofije. Različite kulture, geografija i životne navike zajedno čine model razmišljanja, što je stalan obrazac mišljenja. Učenje i prevođenje drugog jezika nije samo stvar učenja drugačijeg govora, već i drugačijeg načina razmišljanja. Iako s jedne strane ima smisla da se prevodeći pokuša sačuvati oblik i značenje što bliži originalu što jeste osnovni princip, moglo se diskutovati na temu zašto bi prevodilac i dalje bio odan originalu ako prevod ne može dostići original jer se uzima u obzir da se radi o specifičnim načinima izražavanja i razmišljanja uz različitu upotrebu riječi i slika kao odraza drugačije kulture i stvarnosti. Zbog svih do sada navedenih različitosti teško je reprodukovati sve elemente originalnog oblika što nikako ne umanjuje značaj ovog prevoda već ga naprotiv uvećava imajući u vidu tehnike koje je prevodilac morao usavršiti i upotrebiti da bi odabirom pravih riječi i izraza kod kineskog čitaoca izazvao iste ili slične emocije i uzvišena osjećanja koje mi osjećamo kada čitamo neke od najljepših stihova” zaključila je Stjepčević.
