Čuvajmo staze i utvrde od nemara i zaborava
Planinarska tura srednje težine, Crkvice – Kom – Velji vrh – Ober – Unter – Grkavac, dužine oko 15 kilometara sa visinskom razlikom od 400m ukupnog uspona i spusta od 600m, koja je trajala oko osam ura, proteklog vikenda, okupila je 20 ljubitelja/ki prirode iz Boke Kotorske, članova/ca Planinarskog društva “Vjeverica”. Rutu je osmislila Vesna Pavlović, spiritus movens ove grupe koja funkcioniše na volonterskoj bazi, sa ciljem da se uživa u vrijednom nasleđu fortifikacionog kompleksa austrougarskog vojnog naslijeđa u Boki Kotorskoj.
Minibusom su stigli iz Kotora do Crkvica u Donjim Krivošijama, gdje je polazna tačka bila najveća austrougarska pekara. Odatle lagano, preko velikog platoa sa spomenikom učesnicima Drugog krivošijskog ustanka (1881-82), obišli su prvu tvrđavu u odabranom nizu – Kom, te napajali oči ljepotom pejzaža. Dalje hodajući, uživali su u jedinstvenim kamenitim vizurama na stazi izrađenoj po principima poštovanja prirodne konfiguracije, suhomeđama vješto utkanim u kameno tkivo. Kruna doživljaja i trenutak predaha uz okrepu za sve je fantastična panorama koja blista sa Veljeg vrha na 1277 mnv – s jedne strane planinski grebeni Orjena ovjenčani nijegom i Krivošije u podnožju, s druge- plavetnilo primorskog pejzaža ka jugu. Slijedi spust niz vrh do tvrđava Ober (gornja) i Unter (donja), a zatim silazak do prevoja Grkavac (uz čaj u kafani), odakle se tunelom ulazi iz stare Crne Gore u Boku Kotorsku.
Markacija je cijelom dužinom bila besprekorna, što je zasluga kreatora evropskog projekta „Austrougarske tvrđave“, koji je odrađen prije nekoliko godina.
-Obožavam Boku, a posebno Orahovac i Risan. Danas smo spojili nekoliko lokacija, na kojima sam već bila – Crkvice i Velji vrh su prelijepi, ali najljepši je put koji ih spaja. Oduševio me surovi, goli kamen sa sjeverne strane, toliko umjetnički obrađen prirodom da na svakom koraku možeš da vidiš neki novi oblik, novu figuru, tako da to nije “mrtvi krš”, nego “umjetničko kameno more”, kaže za Boka News Anna Moroz, porijeklom iz Ukrajine, koja već sedam godina sa suprugom i sinom živi u Crnoj Gori. Od samog početka planinari, najprije sa sinom Janom, a kasnije i sa članovima PK Vjeverica.
-Baš mi je žao što se obrušava taj put, na nekim dionicama se uskoro i neće moći proći, jer erozija čini svoje. Zbog toga bi bilo dobro da se nađu neka udruženja koja se bave zaštitom graditeljskog naslijeđa da obnove te kamene staze, čiji su graditelji znalački ispoštovali prirodu tla. Valjalo bi da ovo nasleđe ostane još dugo u funkciji, da imamo i dalje mogućnosti da uživamo u njemu, da odmaramo i da se družimo, poručuje Anna. Nadahnuta krajolikom, ona je cijelo vrijeme, kaže, razmišljala kako je oko devet godina bilo potrebno da se izgradi fortifikacioni sistem od tvrđave Kom (1882. g.) do tvrđave Ober (1891. g.), a samo je vrhunski arhitekta mogao to da isplanira, projektuje, proračuna.
-Mještani su svakodnevno po vrućini i po zimi morali da nose i da tešu kamen -koliko je to težak fizički posao. Razmišljam gdje su spavali, da li su svaki dan išli kući, koliko kilometara su morali da pređu, koliko vremena, koliko ljudske snage je trebalo da se to gradi… Šta su oni mislili dok su to radili- da li su taj put doživljavali kao nešto svoje što će i njima koristiti, ili su morali da rade samo kao obavezu ka austrougarskoj vojsci, inspirativna je Anna, koja planira da ovu turu ponovi sa sinom i prijateljicom.
Za Tanju Samardžić iz Risna, dugogodišnju članicu PLaninarsko-smučarskog kluba “Goč” iz Vrnjačke Banje”, ovo je bila jedna od najatraktivnijih tura koje je prošla sa prijateljima iz kluba “Vjeverica”, sa kojima se druži evo šest godina.
– U svemu tome najveća čar je kad se skupe ljubitelji prirode, spoje lijepo i korisno, obilaze predivnu okolinu Bokokotorskog zaliva. Uživali smo u ljepotama krajolika Crkvica i Krivošija obilazeći austrougarske tvrđave, kaže Tanja.
“Taj divni orjenski nemilosrdni krš. Neki od nas su prvi puta izmarširali rutu od Crkvica do Grkavca, neki su i potplate dokrajčili tabajući po kamenu, ali svi smo podjednako guštali kao da smo stazu tek otkrili i divili se svim neobičnim kraškim formacijama, preljepim pogledima, vrsnom graditeljstvu i istorijskom nasledju..
Urgiramo – Čuvajmo staze i utvrde od nemara i zaborava!” klupska je poruka “Vjeverica”.
/M.D.Popović/
