Život u netaknutnoj prirodi, u bliskom dodiru s morem, sve to pruža život na svjetioniku. No on je udaljen, pomalo izoliran i takav način života treba voljeti. A voli ga svjetioničar Zvonimir Škvorčević s Velog Rata na Dugom otoku, najvišem svjetioniku na Jadranu. Zvonimir s obitelji ondje živi svoj san.
– Ja volim ovu osamu, mir tišinu. Ljudi me često pitaju zna li mi biti dosadno zimi. Nikada. Uz prirodu, obitelj koju imam i sve ovo, nikad nije dosadno. Ne želim otići odavde. Voljela bih kad bi moja djeca mogla nastaviti posao, priča Danijela Marijanović koja sa Zvonimirom i njihova dva sina osnovnoškolca živi u Velom Ratu. Zvonimirova starija kći je u Zadru. Neopisivo vole svoj dom.
Trideset godina na svjetionicima
A posao svjetioničara za Slavonca iz Davora životni je poziv. Radio je u tvornici alata kao tokar ali taj posao nije zavolio. Kada je tvornica počela propadati saznao je za radno mjesto u Plovputu preko susjeda, zadovoljio kriterije i zaposlio se kao svjetioničar. I tako već trideset godina radio posao koji voli.
– Kad sam zaposlen u Plovputu, baza mi je je bio svjetionik na ulazu u Telašćicu, Tajerske Sestrice. Tamo sam bio 10 godina, a povremeno sam mijenjao kolege na Blitvenici i Poreru i na Gruici kod Silbe, priča Zvonimir.
Slavonac na Dugom otoku
I tako je ovaj Slavonac stekao veliko iskustvo u karijeri. Posljednjih dvadeset godina brine o najvišem pomorskom svjetlu na našoj obali na Velom Ratu. U slobodno vrijeme lovi ribu i bavi se poljoprivredom. Naučio je Zvonimir o moru već sve. Ribolov je volio još u rodnoj Slavoniji na Savi, a sada ovim morskim ispunjava dane i nosi obitelji ručak. Loviti na otvorenom moru za mnoge je ribolovce san. Zvonimir to ima ispred kuće.
– Lovim na štap, mreže, idem na lignje, ali najviše ronim. Za ručak se uvijek ulovi. Hobotnice, onako, poprilično dobro lovim. A od ribe se lovi sve što je u moru. Od škrpinice, škrpuna, ugora, podlanice, priče Zvonimir. Još od rođenja je, kaže, bio vezan za vodu. U mladosti za rijeku, danas za more. I o moru je u svim tim desetljećima iskustva već naučio sve. A naučio je sve i o svjetioniku koji mu je trenutno i radno mjesto i dom.
U žbuku Velog Rata utrošeno 100.000 jaja
– Ovaj svjetionik je izgrađen 1849., najveći je na našoj obali. Sam stup je 36 metara od kopna, od mora 42. Ima 164 kamenih skalina, zajedno s metalnima do svjetla ima ih 183. Karakteristično za njega je vanjska žbuka koja je rađena s jajima, kaže svjetioničar. Legenda kaže da je za žbuku utrošeno sto tisuća jaja.
No za razliku od vremena kada je u svjetionicima bio petrolej i kada su svjetioničari morali noću dežurati, što je bilo fizički napornije, danas je u svjetionicima sve automatizirano. Svjetlo se aktivira i gasi pomoću fotoćelija. Ipak, Zvonimir se do najljepšeg pogleda s Dugog otoka penje svakoga dana. Prekontrolira svoje svjetlo, a vidi i svjetlo s Molata i svjetlo s Pantere 2. Najveća je akcija za vrijeme oluja i nestanka električne energije.
Svaki svjetionik ima posebno svjetlo
– Svaki svjetionik svijetli drugačije. Veli Rat ima period 20 sekundi karakteristika. Dvije sekunde svjetlo, 4 tama, pa 2 sekunde svjetlo i 12 tama. I tako je navedeno u nautičkim kartama – uz svaki svjetionik navedena je njegova karakteristika. Zvonimir sa svojom obitelji ovdje namjerava biti do mirovine. Iako život na udaljenom dijelu otoka nekima djeluje polmalo dosadno, ovdje itekako akcije ima.
Iako je ljeti ovdje prava gužva jer Veli Rat godinama obilaze brojni gosti i posjetitelji, ova obitelj voli i mir zimi. Kažu, sve ima svoje čari. A čari koje im pruža mjesto na kojem žive za njih su posebne. Ovaj način života treba voljeti, ali za one koji vole prirodu i more, u njega se nije teško zaljubiti.
