17.6 C
Kotor

Slušaj online radio

Otac i sin svjetioničari na Palagruži

Palagruža
Palagruža

Život uz more i život s morem dvije su različite stvari. Kako je živjeti s morem, najbolje zna obitelj Šain iz mjesta Zavalatica na otoku Korčuli.

Otac i sin svjetioničari su na Palagruži, gdje im se često pridruže i ostali članovi njihove obitelji i to drage volje, jer takav mir, kažu, nitko ne može platiti, piše HRT.

Svjetionik najudaljenijeg hrvatskog otoka Palagruže neumorno radi. Za to se brinu svjetioničari, među kojima su otac i sin – Vojo i Ivo Šain.

Na otoku borave naizmjenično. Kod kuće, u Zavalatici na Korčuli, trenutno je Vojo, koji na Palagruži boravi svaki drugi mjesec – i tako već 25 godina.

“Išao sam na Palagružu silom prilike. Došao sam na Palagružu koju nisam poznavao. Poznavao sam je iz škole, iz knjiga, ali došao sam na Palagružu i upoznao sam jedan otok, kojega me na prvi mah bilo i strah”, sjeća se Vojo Šain, svjetioničar.

No, ubrzo je prevladala ljubav prema otoku.

“Ako si došao na Palagružu, legao na kauč, čekao o da ti dođe smjena, onda si u zatvoru, a ako si došao na Palagružu, voliš prirodu, voliš more, želiš izaći na more loviti rubu, onda si u raju. Meni je Palagruža raj i mogu reći da mi je spasila život. Plovput i Palagruža”, govori Vojo.

Tu ljubav prenio je i na ostale članove obitelji, koji ondje provode svaki slobodan trenutak, ističe HRT.

“Imamo svoj ritual. Znamo kad idemo leći, kada se dižemo i nije dosadno, ne, imaš uvijek nešto. U proljeće bereš šparoge, na ljeto bereš kapare, pođeš na more i prođe ti vrijeme začas, a i mirniji je život”, naglašava Manuela Pfaff.

Njemica Manuela uz Voja je zavoljela otočki život, no na otočki rječnik još se uvijek privikava.

“Nije lako nikako, ali ja bih rekla-ide!”, naglasila je Manuela.

Ivova supruga i njihovih četvero djece s njim su na Palagruži dočekali i Novu godinu.

“Idemo malo na more pecati, radimo kolače, oko koka imamo posla, igramo se, šetamo, družimo se, bitno nam je da smo svi skupa, to nam je najbitnije”, rekla je Marija Šain.

“To je nešto posebno, to bih preporučila svakomu da ide tako negdje gdje nema gužve, gdje nema trgovina, gdje nema… da dožive taj osjećaj daleko od svih, a opet…”, dodaje.

“Volim s tatom čuvat seku, volim hraniti koke i volim loviti lignje. Ulovim više od tate i onda je tata malo ljut na mene”, govori Ema Šain.

Vremena za ribanje ima, no posao se mora odraditi. Glavni zadatak svjetioničara je brinuti se o sigurnosti na moru, slanjem meteoroloških podataka i održavanjem svjetionika.

“Svjetla moraju raditi i uz sve to treba održavati kuću. To više nisu kuće, to su muzeji”, naglašava Vojo Šajn.

Ljeti često imaju posjetitelje, najviše iz Italije.

“Mi smo duplo bliže talijanskoj obali, nego što smo našoj obali. Pelješac je nama najbliža obala, koja je udaljena 120 kilometara, a talijanska je 60 kilometara daleko od nas. Ja navečer ispred kuće vidim u Italiji kada voze automobile, a ovamo ne vidim ništa”, naglašava Vojo.

Ništa mu, kaže, i ne treba, kad otočki mir s njim dijeli cijela obitelj.

Izvor:HRT

Najčitanije