Godine 1910. u Kopenhagenu, na Drugoj međunarodnoj konferenciji socijalistica, a na prijedlog Clare Zetkin, odlučeno je da se 8. mart proglasi Međunarodnim danom žena. Odluka je donesena kako bi se time obilježila uspomena na velike proteste američkih žena održane 1909. u sklopu borbe za opšteg pravo glasa.
I mnogo prije toga žene su se štrajkovima i pobunama borile za svoja prava tražeći bolji položaj u društvu.
Teškoće žena počele su njihovim sve većim uključivanjem u proizvodnju. Ekonomsko osamostaljivanje žena bilo je i ostalo temelje na kojem su poslije građeni svi oblici borbe za ravnopravnost.
Iako su mnogi režimi onemogućavali tu borbu, u najvećem broju zemalja žene su se izborile za pravo glasa, za iste nadnice kao i muškarci, raspolaganje imovinom, za pravo na rastavu braka i na pobačaj. Ipak, ni u najrazvijenijim državama ta prava još nisu potpuna.
Zbog dvostruke uloge – proizvođača i majke – emancipacija žene dugotrajan je proces, stoga obilježavanje Dana žena ne gubi svoj smisao.
