Nekoliko desetina građana okupilo se jutros ispred kompleksa srednjevjekovnog ljetnjikovca Buća-Luković u Tivtu na protestu protiv odluke Opštine Tivat da ukloni malu otvorenu scenu tivatskog Centra za kulturu iz atrijuma ljetnjikovca.
Građane je na protest pozvao menadžment Centra za kulturu.
Ova JU je malu scenu u atrijumu ljetnjikovca koji je zaštićeno kulturno dobro, postavila prije desetak godina, bez dobijenih konzervatorskih uslova i saglasnosti nadležnih organa.
Mala scena je uprkos tome, godinama funkcionisala kao prostor za izvođenje brojih kulturnih programa – prvenstveno pozorišnih predstava i stekla je gotovo kultni status u Tivtu, ali i u regionu.
Podjelom jedinstvenog CZK Tivat na više segmenata prije tri godine, kompleks ljetnjikovca Buća Luković pripao je novoosnovanoj JU Muzej i galerija Tivat koja je inicirala uklanjanje male scene jer je ona do sada skoro u potpunosti onemogućavala održavanje muzejske djelatnosti u tom kompleksu.
Ova odluka iza koje je stala i Opština kao osnivač obje javne ustanove, izazvala je nezadovoljstvo dijela javnosti, pogotovo zato što nije obezbijeđena odgovarajuća alternativna lokacija za izmještanje male scene CZK Tivat.
Na jutrošnjem protestu u Tivtu okupili su se i neki kulturni radnici koji su pružili podršku CZK-u u njegovoj inicijativi da mala scena ostane u kompleksu Buća -Luković: glumci Dubravka Drakić i Stevan Radusinović, dramski pisac Stevan Koprivica.
Tu su i predstavnici ili odbornici opozicionih partija u SO Tivat – DPS, Socijaldemokrata, SDP i HGI.
Pozdravljajući okupljene i zahvaljujući im se na solidarnosti i podršci koju na ovaj način iskazuju stavovima menadžmenta CZK Tivat, direktorica te JU Dijana Sindik je kazala da je „ovi skup prijateljstva, skup poštovalaca kulture i pošiovalaca pozorišta, CZK-a i festivala Purgatorije“.
„Mi kao zaposlenici CZK ovdje smo prisutni i zaista nam je puno srce što ste tu sa nama.“- istakla je ona dodajući da je podršku protestu iskazala i bivša direktorica te JU Milena Radojević za vrijeme čijeg mandata je i napravljena mala scena, a CZK Tivat postao jedna od najreferentijih pozorišnih produkcijskih kuća u regionu.
Novinar i piublicista Drgan Popadić kazao je da se u izmještanju male scene iz atrijuma ljetnjikovca Buća-Luković „ne radi o tome što je interes CZK ili interes Muzeja i galerije, već o tome što je interes grada“.
„Da li je interes da izgubimo ovu čudesnu scenu, jednu od najljepših na Jadranu. Ne izmiješta se Mona Liza iz Luvra da bi Luvr dobio malo prostora, ili što bi narod rekao, ne kolje se vo za pola kila mesa. Nisu ovdje padale tone pijeska po kuli ljetnjikovca, već smo gledali sjajna rediteljska rješenja“- istakao je Popadić dodajući da su svi u tom prostoru vidjeli samo ljetnjikovac sa malom crkviciom, dok je bivši producent CZK Neven Staničić tu vidio malu otvorneu scenu koju je „i podario gradu zajedno i sa bivšom direktoricom Centra Milenom Radojević“.
„Kulturu ne čine zgrade, već je čine ljudi i naša vječita težnja da ovako nesavršeni, dostignemo savršenstvo, da dosegnemo zvijezde, da kulturom oplemenimo i sebe i druge oko nas.“- kazao je Popadić, podsječajući na Šekspirove riječi „stide, gdje ti je rumen“.
Uz frenetične aplauze prisutnih i zvišduke i negodovanje upućeno čeklnicima Opštine Tivat, skupu se obratio i dramski pisac Stevan Koprivica čija su brojna djela minulih godina inscenirana u CZK Tivat. On je istakao da je pozorišna produkcija CZK „ključni argument kulturološkog identiteta Boke Kotorske, Crne Giore a i šire“. Koprivica je naglasio da podršku zahtjevima demonstranata da mala otvorena scena CZK ostane u atrijumu ljetnjikovca Buća-Luković pružaju pbrojna istaknuta glumačka i rediteljska imena sa prostora cijele bivše Jugoslavije.
„Tivat je bio prepoznatljiv po autentičnom kulturnom proizvodu kada se niko u to nije nadao. Kada se prvi put pojavio na „Sterijinom pozorju“, Tivat nije postojao na poziorišnoj i kulturološkoj mapi Jugoslavije, a onda se odatle vratio sa četiri Sterijine nagrade.“- istakao je Koprivica dodajući da je iz tog velikog entiuziujazma i energije ljudi u CZK Tivat kasnije proistekao i festival „Purgatorije“ kao jedna od najistaknjutijih manifestacija te vrste u regionu.
„Mi smo se u našim dogovaranjima povodom ovoga protesta, libili poliutike i bili smo nepotrebno politički korektni. Politička korektnost je nešto što je pogibeljno. Vidimo da se „druga strana“ služi niskim političkim udarcima i prebacuje ovu autentičnu kulturološku pobunu i podizanje glasa na političku ravan.“- rkao je Koprivica odbacujući stavove rukovodstva Opštine Tivat oko ovog problema kao „politički manir koji ste vi skinuli od nekoga drugoga”.
„To se zove jajarski način razmišljanja i podmetanje kukakvičjeg jajeta. Te priče da će se predstave CZK izmjestiti na pijacu su meni ponižavajuče i ne mogu da shvatim da je takvo nešto nekome palo na pamet.“- istakao je Koprivica dodajući da je CZK ozbiljna institucija koja je dokazala svoje kvalitete „mnogo prije nego što su sticajem nekih okolnosti, neke dahije i kabadahije zajahale na neka mjesta na kojima se odlučuje.“ On je kazao da za ovo što se događa ne treba kriviti zaposlene u JU Muzej i galerija Tivat „jer se ovdje radi o jednom diktatu i ovo je dio jednog šireg plana uništavanja svega onoga kulturološki vrijednog, jednog velikog zamaha kulturološkog koji se dešavao i u Tivtu i Boki, a što se poklopilo sa dolaskom nekih „novih“ ljudi koji nisu ponikli iz ovog kulturnog miljea, niti imaju ni načina ni snage da ga podrže“.
On je kao „smiješne“ nazvao argumente konzervatora, arheologa i Uprave za kulturna dobra o nedopusttivosti postvaljanja čeličnih ankera za scensku konstrukciju na srednjevjekovnoj kuli zaštićenog kulturnog dobra, pozvavši ih da „pođu do Pule, Dubrovnika ili Koloseuma u Rimu pa da vide koliko i kako se tamo interveniše“.
„Pozorište, teatar je nešto što nadgrađuje već postoječe, a ne uništavajući ga. Nisu ovdje zaboga, problem ni ankeri, ni pijesak, ni voda – ne radi se o tome. To je nekakav izgovor za neku njihovu argumnetaciju koja ne stoji. Očigledno se ovdje naime, radi o konceptu poništavanja onoga što je urađeno decenijama, i to na jedan ružan, primitivan i degradirajući način Ovo je agresija na nešto što se zove kulturni identitet Tivta, Boke i Crne Gore i to im neće proći.“- poručio je Koprivica dodajući da će „ovi koji danas brinu o ankerima, ubuduće brinuti o nečem drugom, ali sigurne ne o kulturi.“
Penzionisani direktor CZK Tivat i jedan od kreatora pozorišne produkcije te kuće Neven Staničić je podvukao da muzej i scena mogu zajedno da funcionišu što se po njemu, pokazalo i svih proteklih desetak godina kada su u kompleksu Buća-Luković organizovane brojne muzejske izložbe i paralelno izvodili pozorišni, muzički i knjižebvni programi na otvorenoj sceni u atrijumu.
„Muzej je prošlost, pozorište je živo i sada. Muzej su eskponati, poziorište su ljudi. I nema aplauza do u pozorištu- muzej ga nikada ne može i neće doživjeti. Muzej je prisjećanje, poziorište je osvješćavanje – poziorište je onio što liječi.“- istakao je Staničić dodajući da ovo što se sada događa u Tiuvtu sa malom scenom CZK, nije pitanje same scene, koliko kultutrne politike u gradu i načina na koji se ona vodi.
„Tu je Stevan Koprivica potpuno u pravu.“- poručio je Staničić dodajući da „pozorištu ne treba muzej, ali muzeju treba scena i za neke stvari koje oni rade, a to će i oni sami kasnije uvidjeti.“
„Ne treba međutim Tivtu, ovo blamiranje koje doživljavamo pred ukupnom crnogorskom javnošću a i sami između sebe. Jer, došli smo u situaciju da jednu kultnu scenu na istočnoj obali Jadrana, tretiramo i izmještamo kao da je nelegalno sagrađeni objekat jer, Bože moj, postoje zakonska tumačenja da je to zapravo tako.“- kazao je Staničić.
On je podsjetio da i tada važeći Zakon o kulturi, nije predviđao mogućnost da se jedan lokalni Centar za kulturu bavi pozorišnom produkcijom u vrijeme kada se CZK Tivat odvažio da uđe u tu djelatnost i u njoj tokom godina, izgradi značajan renome i postigne veliki uspjeh.
„Niko nas zbog toga nije tretirao kao ljude koji krše zakon, njiti je zabranjivano izvođenje naših predstava, već su zakoni kansije prilagođeni ovoj stvarnosti“- kazao je Staničić. Istakao je da je upravom rukovodstvo nekadašnjeg jedinstvenog CZK kojem je pripadao, kao i tadašnja opštinska sekretarka za društvene djelatosti Dubravka Nikčević učinili najviše da se Muzej i galerija, odnosno Gradska biblioteka osnuju kao samostalne ustanove i izdvoje iz CZK, te da danas „muzej od pozorošta brane oni koji su čitavi to vrijeme bili i protiv muzeja i biblioteke a koje smo opet mi, osnovali“.
Ukazao je na potrebu sistemskog i planskog rješavanjqa ovog pitanja i pozvao aktuelnu tivatsku vlast da donese novu dugoročnu Strategiju razvoja grada i Strategiju razvoja kulture „i da se odrede prema Tivtu jer mi kada smo se time svojevremeno bavili, mi smo napisali da hoćemo Pozorište u Tivtu, Muzej i galetriju u Tivtu i Biblioteku u Tivtu“.
Novo protestno okupljanje povdom izmještanja male scene CZK Tivat, zakazano je za ponedjeljak u podne.
