Stjenovit krajolik i plavo more, duboko i misteriozno. Čuvar svjetionika Mladen bio je vani na dvorištu i čistio svoju pušku, a onda je uperio prema plaži.
– U proljeće sam znao viđati dupine kako love jato riba za ručak i onda polude kad ih se dočepaju – rekao mi je, piše za Guardian novinar i putopisac Kevin Rushby kojem se boravak na otoku Lastovu toliko svidio da je zaključio kako bi tamo mogao provesti ostatak života.
Svjetionik Struga nalazi se na kraju uskog poluotoka, a Mladen mu je kazao kako je tamo došao prije nekoliko godina iz Splita.
– Ovdje je život dobar. Pazim na svjetlo, apartmane i idem u podvodni ribolov gotovo svakodnevno – kazao mu je Mladen.
S Mladenom je otišao u podvodni ribolov, a narednih dana istraživao brojne osamljene uvale i stjenovitu obalu.
Posljednjeg dana ponovno je s Mladenom otišao u ribolov. Svjetioničar je bio gladan i ulovio je tog dana tri hobotnice. Na plažu ih je donio još žive.
Svjetioničar Mladen Bartulović radi na svjetioniku Struga na Lastovu.
Te večeri pozvao ga je na orahovac.
– Otišao sam iz Splita po naredbi liječnika. Rekli su mi da ću umrijeti ne promijenim li način svog života – kazao mu je Mladen.
Stoga je došao na jedan od najudaljenijih i najizoliranijih naseljenih hrvatskih otoka.
– Nikad neću otići. Sretan sam. Život je lijep – kazao mu je.
Rushby je priznao kako je tada bio zavidan.
– Ja stalno tražim neke nove svjetove. Trajekt je već bio u luci i čekao me da odem. No Lastovo je zaista posebno: taj otok bio je najbliže tome da me zaustavi u daljnjem traganju – zaključio je Rushby, prenosi Jutarnji list.
Rushby piše kako su ga oduvijek privlačili najudaljeniji dijelovi bilo koje države. Gledajući kartu Hrvatske tako je među tisuću drugih otoka uočio Lastovo. Kada je saznao da se može odsjesti u svjetioniku, opasno se zagrijao za ideju da ga posjeti.
Nije se nadao, piše, da će trajekt iz Splita biti pun automobila i jet-skijeva. Kada su pristigli u luku punu ljudi i kafića, opet je ‘potonuo’. No, tada je shvatio da je na Korčuli i da mu put na Lastovo tek predstoji. Naredna četiri sata s njim je putovalo tek nekoliko turista, i čim je nogom kročio na otok, odmah mu se svidjelo.
Nakon 10 kilometara vožnje, piše, došao je u apartman – oskudno namješten, no zamjetno čist. Prve noći ležao je na zidiću kraj sobe i gledao zvijezde i svjetlosne signale sa svjetionika – činilo mu se kao da je na rubu svemira.
/Jutarnji list/
