12.9 C
Kotor

Slušaj online radio

Opštini Kotor potrebna specijalizovana operativa za cijelogodišnje održavanje Tvrđave

Boris Kustudić, konzervator za kamen i metal: Ako se ne preduzmu hitne intervencije, Kotorskim bedemima prijeti totalno uništenje u nepovrat



Stoljetna zapuštenost Kotorske tvrđave, i pored manjih intervencija u ovom milenijumu, očigledna je na brojnim kritičnim dionicama, odronima kamene građe, utonućima stepeništa i rastinju čije korijenje razara fuge bedema. Popravkama od prošle godine u vidu slaganja obrušenog kamena u suhozid duž jednog dijela staze unutar Tvrđave tek su načeti obimni radovi koji su potrebni da bi se ovoj reprezentativnoj fortifikaciji pod zaštitom UNESCO-a vratio sjaj kakav zaslužuje.

Konzevator za metal i kamen Boris Kustudić, savjetnik u Centru za konzervaciju i arheologiju Crne Gore – Područno odjeljenje Kotor, koji je u saradnji sa Zajednicom Italijana Crne Gore prije nekoliko godina vodio projekat konzervacije troje vrata Staroga grada, ističe da su “bedemi izuzetno ugroženi, od velike tvrđave na samom početku na ulazu u četiri ipo kilometara duge bedeme (na Pjacu škaljarsku), preko počivala kod crkve Gospa od Zdravlja do Male i Velike tvrđave na vrhu brda San Đovani“.

-Radi se o stogodišnjoj zapuštenosti bedema, u zadnjih 30 godina, a posebno poslije zemljotresa rađene su neke „sitne“ intervencije- većinom u priobalnom pojasu, Citadela kod rive, rađeno je pjeskarenje, odstranjivanje korova, koliko se moglo, Bedemi izuzetno ugroženi- kad biste pošli od strane Špiljara, vidjeli biste partiture kamena koje bukvalno prijete da ispadnu iz ležišta. Kamen je toliko porozan i propada, da se na nekim mjestima počeo urušavati. Pođite samo od Gurdića pored kuće Ćupića – staza je u katastrofalnom stanju, nemoguće je tuda proći, jedan dio je urušen, izuzetno je opasno, a nekada se moglo. Kad se ide uz šetnice – hodnice uz stepenice, postavljeni su ankeri (alke pobodene u zemlju) kojima su se nekada vukle karuce (kola) sa hranom i potrepštinama, materijalima za veliku tvrđavu u vrijeme Venecije – ni to nisu revitalizovali. Ni stari Crnogorski put nije obnovljen, a trebalo bi da se zaštiti kao istorijsko nasleđe, skroz do Praćišta i odatle do Krsca na Njegušima. Tu je potrebna hitna intervencija, ali jednog šireg opusa- da se uradi projekat sanacije i revitalizacije kompletnih bedema. Ako se ne preduzmu makar najhitnije intervencije, prijeti im totalno uništenje u nepovrat, ako se nema sredstava- da se  ide parcijalno, upozorava Kustudić i dodaje da je Opština ove sezone uvela novu cijenu za ulaznicu na Bedeme, što, po mišljenju mnogih, nema svog opravdanja.

Boris Kustudić

-Uveli su cijenu ulaznica od 15 eura, to je premnogo- za koju ponudu- da li ima plaćenog vodiča? Ako nešto naplaćujete, pitajte vatrogasce koliko su puta išli gore da spašavaju ljude zbog uganuća noge, pozli ljudima na velike temperature, nosili su stare ljude odozgo…. treba prilagoditi pristup, obezbijediti cijele zidine, kaže on. Objašnjava da postoji preko stotinu vrsta lišajeva koji razgrađuju kameno „tkivo“, razdiru posebno površinsku strukturu.

-Radi se o krečnjaku koji je izuzetno porozan, što je još izraženije pod uticajem klimatskih promjena- nagle promjene najviše štete kamenu: u sred ljeta temperatura toga kamena je do 40 stepeni, što, pored štetnih korova, korijena, gljiva (fungi), još više podstiče razaranje. Neophodno je redovno čišćenje zidina, svake godine ovaj biodiverzitet na kamenu treba da se skida, da se hemijski tretira. Najopasniji je korijen smokve. Jednom smo u sklopu bivšeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru na terenu izvukli korijen dužine 17 metara, on je prodro kroz kamene zidine i opet je pronikao, kaže Kustudić u razgovoru za Boka News.

Kotorski bedemi – Pogled sa vrha

Saponati umjesto pjeskarenja

-Kotorski bedemi su sa svojom patinom raznovrsni, bez „šminke“, jer nije dobro da baš sve blješti, šljašti -ako skidate patinu na neadekvatan način, nekom retrogradnom metodom, a to je pjeskarenje to je zastarjela metoda i niko to više ne radi u svijetu. Profesionalno se to danas radi saponatima, da ne prelazi Ph- 4 vrijednost i pod jednostravnim vodenim pritiskom se vrši demineralizacija. Iasto tako, za trovanje bilja nisu potrebne hemikalije-  stručnjaci UNESCO-a iz Italije su pronašli vrstu gljive koja isto uništava drugu vrstu gljive i ne degradira kamenu površinu, za razliku od mehaničkog metoda, jer bi jakim mlazom vode mogle da se izbiju i fuge, da se uništi kamen. Siva patina, koju sada vidimo je loša, to se lako skida saponatima pod malim pritiskom vode, a oštećene fuge se moraju zakrpiti. Ti saponati nisu skupi, kamen je autohtoni, potrebna je inicijativa Opštine, a sve ovo treba da se obavlja pažljivo, uz kontrolu referentnih stručnjaka koji su se dokazali na terenu, kaže Kustudić i dodaje da, kada je u pitanju ulaganje u sanaciju Bedema, Opština Kotor do sada uvijek bila „deficitarna s parama“ koja god da je vlast bila u pitanju.

Najveća prijetnja – šleperi i sumporna kiselina

-Od izduvnih gasova i velike frekvencije motornih vozila u urbanom dijelu, dolazi do zagušenja atmosfere. Svaka porodica skoro ima dvoje-troje vozila, koja koriste goriva bogata sumporom, a sumpor razgrađuje sve živo, kamen, asfalt. U dodiru sa kišom pretvara se u sumpornu kiselinu. Vidite li koliki pritisak na priobalni put prave šleperi kada prolaze preko rive moja je potpuno podlokana, razrovana- to je najveća prijetnja Bedemima grada Kotora i svom stanovništvu koje se tu nalazi, upozorava Kustudić.

Začepljena stara kanalizacija ispod Staroga grada

Pošto je profesionalni ronilac, fotografisao je podmorje ispod rive i prije nekoliko godina predao slike Skupštini Opštine Kotor, ali su, kaže, odbornici prešli preko toga, nisu planirali investicije te vrste.

-Na šipovima je čitava riva i gore su betonske konstrukcije, pa je asfaltirana. Međutim, kroz Stari grad ide srednjovjekovna kanalizacija, vrhunski odrađena i nije trebalo da se ona popravlja i proširuje nakon zemljotresa, ali, kako je to urađeno, došlo je do začepljenja stare kanalizacije. Što će biti, nedajbože, na bedemima kod Pozorišta na Citadeli kod Gurdića koja je pukla, odvojila se od strukture bedema, te predstavlja opasnost. Slično je i na Tabačini.

U Starom gradu su nekad živjeli domaći ljudi koji su vodili računa o tome, brinuli o svakom kvaru, odronu, o svakom kamenu, a danas preovlađuju investitori koji rade po svome – nema zakona koji štiti kulturno nasleđe na pravi način. Potrebna je velika izmjena u tom zakonu, rigorozne kazne za sve nelegalne intervencije, poručuje naš sagovornik.

Kotorski bedemi – Staza na Kaštelu

 Nedostatak stručnjaka za konzervaciju

Napominje da je za jednu sveobuhvatnu sanaciju Tvrđave potreban multidisciplinaran pristup, da se u taj poduhvat uključe arhitekta, konzervator za kamen, istoričar umjetnosti, konzervator slikar… Ali, ljudi iz ove branše već su vremešni, a sa druge strane, ne postoji mladi kadar, koji bi moga da uči od starijih.

-Najgore je što se ovi poslovi smatraju „neprofitabilnim“, nema razumijevanja zajednice za ovaj profil zanimanja. Nikada nijesmo imali razumijevanja da naši ateljei za konzervaciju ranije u sklopu Zavoda za zaštitu spomenika kulture, a sada pri Upravi za kulturna dobra, budu dislocirani iz Kotora, da imamo svoja vozila kojima bismo preuzimali materijal. Zgrada u kojoj se nalazimo, enterijer barokne palate Drago je neuslovan, ne odgovara potrebama konzervatorskih radova (arheolozima, konzervatorima za metal…) to se sve radi sa vrstama materijala koje zahtijevaju prostor, skladištenje, drugačije uslove, po važećim svjetskim standarima.

Pristalica sam modela Zavoda za zaštitu spomenika kulture, u kome je radila i školovala se profesionalna operativa koja je nekad izuzetno stručno radila, vrhunski majstori su odavde izašli. Većina nisu među živima. Zavod je kompletno sa stručnjacima na kolegijumu mogao da donosi meritorno mišljenje, samostalne odluke u skladu sa republičkim zakonom, a danas više ne. Ko se u Kotor može bolje razumjet` od Kotorana?

Nama je potreban stručni operativni kadar koji će da radi. Opština je nosilac vlasništva nad Bedemima i ona bi trebalo da oformi jedno preduzeće ili udruženje (arhitekata, konzervatora i operative), koji bi redovno održavali bedeme, pratiti situaciju uz stručnjake duž svih 4,5 kilometara, mišljenje je Kustudića.

Inspektori ne rade svoj posao

-Tradicionalne ponte betoniraju i oblažu kamenim pločama, šire ih i produžavaju, bez ikakvog pridržavanja konzervatorskih uslova, mi se ne pitamo kao Centar za konzervaciu, nego Uprava , koja je pretrpana zahtjevima – nemamo dovoljno stručnjaka, dok oni izađu na teren, investitori to završe. Inspekcije pri resornom Ministarstvu ne rade svoj posao, a i nama je potreban inspektor, da vidi jesam li ja taj konzervatorski posao uradio prema kodeksu svoje profesije. To je toliko ukorijenjeno da nam se obala devastira, te ljudi više i ne reaguju- nema više mještana, investitora ne zanima priča, on hoće brzo rješenje, dok institucije kulture nemaju moć da to spriječe, nemaju izvršnu vlast u smislu da zabrane dalje radove, koji predstavljaju krivično djelo.  Kruna svega mora biti Uprava za zaštitu kulturnih dobara, naglašava Kustudić.

On je skrenuo pažnju na neadekvatan odnos vlasti prema kulturnom nasleđu i kroz svojevrsno skrnavljenje „Svetog groblja“.

-Pogledajte, na jednom od najstarijih arheološkim lokalitetima – „Campo Santo“ na Gurdiću, gdje je nekada bio franjevački samostan, danas se nalazi kockarnica. Nije li to dokaz koliko „cijenimo“ ovo vrijedno kulturno nasleđe, kaže Kustudić.

 /M.D.P./

Najčitanije