Glagolska imenica pariranje iz naslova ovog članka ne znači ono što uobičajeno znači, dakle „odbijanje (nečijeg) napada“. Pariranje iz naslova moj je neologizam, proizvod moje jezične invencijei ovdje znači „dijeljenje, udjeljivanje (tuđih) para nekome ili sebi“. (Uzgred budi rečeno, pára je turcizam koji je u turskom jeziku prvobitno značio „sitni novac, četrdeseti dio turskog groša“).
Odakle mi ideja za ovakav naslov?
Otuda što su u aktuelnoj Crnoj Gori plakatiranje i pariranje veoma često (bili) komplementarni i kompatibilni procesi. Gotovo bih mogao reći da su to procesi koji su dvije strane jedne te iste medalje i koji su- kad je politička praksa vladajućeg režima u Crnoj Gori (ali ne samo vladajućeg režima u Crnoj Gori nego i šire)- dijalektički povezani. Medalja koja se kuje procesima plakatiranja i pariranja zove se apsolutna vlast DPS-a, a kao posljedicu te medalje- koja nam gotovo trideset godina visi o vratu- imamo duboko totalitarizovano i kriminalizovano društvo. Plakatiranje zapravo omogućava pariranje i obrnuto. Naime, poslije čestih plakatiranja u ovih dvadeset osam godina (uoči izbora, referenduma, pojedinih istorijskih događaja itd.) dolazilo je do isto tako čestih pariranja, poslije kojih su jedni postajali još bogatiji i bahatiji, a drugi još siromašniji i nezadovoljniji. Sa druge strane, isto tako česta pariranja bila su praćenja plakatiranjima kako bi se ublažilo nezadovoljstvo onih koji su u pariranju ostali kratkih gaća i kako bi im se ponudili razlozi za zadovoljstvo ili nezadovoljstvo neke druge vrste.
U Tivtu ovih dana dijalektički crnogorski proces plakatiranje-pariranje/pariranje-plakatiranje ide u smjeru od pariranja ka plakatiranju. Naime, prije nekoliko dana predsjednik Opštine g. Siniša Kusovac bio je izdašan u pariranju Adriatic Marinas-a tako što je ovoj firmi poklonio 5,6 miliona eura novca poreznih obveznika grada Tivta. I, gle čuda, nekoliko dana kasnije došlo je do plakatiranja: po Tivtu su izlijepljeni izvjesni plakati na čiji su sadržaj juče oštro reagovali opštinski odbori dvaju srpskih nacionalnih stranaka. A prisjetimo se: mjesec i nešto dana prije pariranja g. Siniše Kusovca Adriatic Marinas-anovcem poreznih obveznika Tivta predstavniciHrvatskog nacionalnog vijeća CrneGore– čija je duboka servilnost aktuelnom režimu opštepoznata stvar- javno su pokrenuli pitanje prava na rekonstrukciju manastira na Miholjskoj Prevlaci; o tome sam tada pisao i na to sam tada ukazivao kao na manipulaciju smišljenu da se medijska pažnja preusmjeri sa, u tom trenutku, očekivanog Kusovčevog potpisa na Odluku o oprostu duga za opremanje komunalne naknade Adriatic Marinas-u. Zapitajmo se sad: jesu li ova dva događaja- jedan prije pariranja Adriatic Marinas-a od strane g. Siniše Kusovca, a drugi poslije tog čina- slučajni, i da li se slučajno dešavaju baš u trenutku kada se dešavaju?
Autor ovih redova smatra da tu apsolutno nema nikakvih slučajnosti. Štoviše: oba događaja- i javno osporavanje prava na rekonstrukciju manastira na Miholjskoj Prevlaci od strane Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore i jučerašnje lijepljenje plakata određenog sadržaja- sračunati su na svjesno i plansko potpirivanje međunacionalne netrpeljivosti u Tivtu. A boljeg načina da se skrene pažnja sa katastrofalnih ekonomsko-infrastrukturnih poteza aktuelne tivatske lokalne uprave- od kojih je nedavno poklanjanje Adriatic Marinas-u ubjedljivo najkatastrofalniji čin- nego što je potpirivanje međunacionalne mržnje nema. Ako uopšte išta znaju, ljudi na vlasti u Crnoj Gori znaju da je produbljivanje ideoloških, religijskih i nacionalnih podjela najbolji metod za amortizaciju nezadovoljstva ljudi povodom loše ekonomske politike, sve lošijeg ukupnog kvaliteta života, dubokog i nezdravog socijalnog raslojavanja te nesposobnosti i nemanja želje od strane aktuelnog režima da stvori uslove za stvarni ekonomski prosperitet i za oslobađanje društva od partitokratskih stega. Obljetnice nekih značajnih istorijskih događaja- kojima bi inače trebalo da se bave isključivo ljudi od struke, tj. istoričari- samo su odličan povod za to.
Pomenuo sam negdje u članku da je plakatiranje usmjereno kako na stvaranje određenog nezadovoljstva kod ljudi tako i na stvaranje zadovoljstva. Dakle, plakatiranje nije nužno usmjereno na stimulaciju destruktivnih emocija. Moglo bi se reći da postoje dvije vrste plakatiranja (uzetog u širem, metaforičkom smislu): sa jedne strane, plakatiranje sračunato na mobilizaciju određenog vida nezadovoljstva kod jedne skupine ljudi i na stimulaciju relacije PROTIV nekih drugih ljudskih skupina- plakatiranje koje se prije svega temelji na ideološkim, religioznim i nacionalnim motivima- i, sa druge, plakatiranje sračunato na izazivanje površnog zadovoljstva. U ovu drugu vrstu plakatiranja uključujemo sve one plakate koji najavljuju koncerte turbofolk i rap zvijezda, predstave umjetničkog „kvaliteta“ Kursadžija i manifestacije sličnog tipa. (Nažalost, u totalitarnim i kriminalizovanim društvima čak i visoka kultura nužno postaje sredstvo manipulacije). Obje pomenute vrste plakatiranja imaju isti cilj: (samo)zaborav pojedinca od katastrofalnog stanja u kome se tivatsko i crnogorsko društvo nalaze. Mnogo veći broj ljudi nego što je to sad slučaj konačno mora- žargonom mladih rečeno- „provaliti“ ovaj zlokobni mehanizam manipulacije sadržan u formuli plakatiranje-pariranje/pariranje-plakatiranje. I ne samo “provaliti” taj mehanizam nego jednom zasvagda raščistiti sa njim u svom umu te kazati jedno veliko NE onima koji ga toliko dugo godina- na štetu najvećeg broja ovdašnjih ljudi- konstantno i uporno plasiraju.
/prof.dr Miomir Abović/
