Ovog, kao i prethodnih ljeta, u jeku turističke sezone na hercegnovskoj rivijeri nedostajalo je ugostiteljskih radnika, naročito školovanih i dobro obučenih konobara.
Posao konobara u hotelu ili restoranu visoke kategorije zahtijeva specifične vještine koje se ne mogu u potpunosti steći tokom školovanja. Zašto su vrhunski konobari kod nas još uvijek rijetkost. Šta je sve potrebno unaprijediti u sistemu školovnja ugostiteljskih kadrova, priča Novljanin Luka Milanović, koji predaje restoraterstvo učenicima ugostiteljske škole Srednjoškolskog centra Ivan Goran Kovačić u najvećem bokeljskom gradu, a uz to radi u luksuznom hotelu “Lazure” u Meljinama.
“Rad sa učenicima – budućim ugostiteljima je zanimljiv, ali i odgovoran, kaže Milanović koji priprema buduće konobare i kuvare kojih već godinama fali na crnogorskom tržištu rada. Ali uprkos tome što ih uglvnom čeka posao kada završe školovanje i relativno dobra zarada, ove godine nije bilo zainteresovanih da upišu trogodišnju školu za konobare. Četvorogodišnju su upisala 24 učenika, ali sudeći po dosadašnjem iskustvu mali broj svršenih đaka će raditi kao konobari.
“Godišnje 20 učenika upiše školu za konobara i gastronoma, ali tokom trogodišnjeg ili četvorogodišnjeg školovanja neki se predomisle, promijene smjer ili čak napuste školu”, kaže Milanović. Iako ugostiteljsku školu upisuju đaci koji su u osnovnoj školi imali lošiji uspjeh, oni često zavole taj posao i ostanu u toj branši. Još dok su đaci počinju da rade , uglavnom ljeti, kao pomoćni konobari ili barmeni, a kada završe školovanje dobijaju stalni posao”, navodi Milanović.
Milanović ističe da je u ugostiteljskom poslu za mlade ljude važna praksa , pa tako već od prvog razreda učenici rade praktične zadatke što je najvažniji dio u njihovom školovanju. “U ovom poslu značajno je znati strane jezike i vještinu komunikacije. Ugostiteljstvo danas , osim vještine usluživanja,gastronomije, somelijerstva, od radnika traži mnogo više nego prije 20 tak godina , pa zahtjeva neprestano učenje i usavršavanje”, ističe Milanović koji radi u elitnom hotelu sa pet zvjezdica – Lazure u Meljinama.
“Radim sa gostima koji znaju I traže uslugu na najvišem nivou .Posao traži veliku energiju i veliko strpljenje. Svaki dan, bez obzira na lične probleme, moramo se ponašati profesionalno,jer “gost je uvijek u pravu”.
“Iako je posao konobara težak, on je i interesantan i od njega može da se živi. Jedna od ljepših stvari nešeg posla jeto što sa nekim gostima upoznamo i taj odnos kasnije postaje mnogo ličniji”, kaže Milanović.
Konstatuje da “ne pratimo svjetske trendove, ali da u Herceg Novom ima nekoliko restorana svjetskog nivou. Idemo prema tome, ali će trebati vremena”, zaključuje Milanović.
Od Beograda, preko Rusije do Herceg Novog
Milanović je zanat pekao u lancu ribljih restorana Porto Malteze čiji je vlasnik bio jedan Novljanin. Počeo je kao pomoćni kuvar u jednom od tih restorana u Beogradu, zatim je otišao Sankt Petersburg, pa u Moskvi, a poslije pet godina se vratio se u Crnu Goru .
/Slavica Kosić/
