Memorijalno okupljanje povodom obilježavanja godišnjice ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine održano je danas ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, na inicijativu nevladinih organizacija Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA, u saradnji sa Alenom Bajrovićem, sinom Osmana Bajrovića, jednog od stradalih u ovom ratnom zločinu.
Prema riječima direktorice NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Tea Gorjanc-Prelević, danas se prisjećamo ljudi koji su prije 34 godine lišeni slobode, dostojanstva i života, nakon što su nezakonito uhapšeni u Crnoj Gori i sa ovog mjesta predati kao taoci Vojsci Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.
– Tada je iz Crne Gore izručeno više od 100 ljudi, ali je njihova sudbina bila različita. Od najmanje 66 deportovanih muslimana, odnosno Bošnjaka ili osoba za koje se pretpostavljalo da su muslimanske nacionalnosti ili vjeroispovijesti, prema državnoj dokumentaciji preživjelo je samo njih 12. Tačnije, 54 osobe su ubijene – u logoru Foča, drugim logorima ili na nepoznatim lokacijama u okolini Bratunca. Nema podataka da je stradao neko od deportovanih izbjeglica srpskog ili hrvatskog porijekla – navela je ona.
Gorjanc-Prelević podsjetila je da se njihove organizacije godinama zalažu za krivičnu pravdu za žrtve, ustanovljenje Dana sjećanja i podizanje spomenika na ovom mjestu. Istakla je da su se u ime Crne Gore 2022. godine izvinili tadašnji ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, a potom i predsjednik države 2023. godine.
– Želim da naglasim da smo se danas ovdje okupili ne samo zbog prošlosti, već i zbog odgovornog odnosa prema budućnosti. Zločin deportacije ne smije biti zaboravljen niti relativizovan, jer društvo koje zaboravlja nevine žrtve rizikuje da ponovi tako strašne greške. Zato je podizanje spomen-obilježja žrtvama deportacije od posebnog značaja. Naše organizacije se za to zalažu još od 2011. godine, podržavajući želju porodica žrtava, koje su je godinu ranije iskazale upravo na ovom mjestu – poručila je ona.
Obilježavanje godišnjice nije samo podsjećanje na jedan zločin, već i opomena koliko lako čovjek može izgubiti dostojanstvo kada izostanu solidarnost, saosjećanje i hrabrost da se zaštiti drugi čovjek, kazao je ministar regionalno-investicionog razvoja Ernad Suljević. On je istakao da o ovakvim događajima treba govoriti iskreno i uz spremnost društva da prizna greške iz prošlosti.
– Okupljeni smo da pokažemo da njihova imena nijesu zaboravljena i da njihova sudbina ostaje trajna opomena svima nama. Žrtve nijesu samo brojke u dokumentima i istorijskim spisima; to su bili ljudi sa svojim porodicama, snovima i životima koji su nasilno prekinuti. Kada govorimo o ovakvim događajima, moramo govoriti iskreno, ljudski i dostojanstveno. Moramo imati snage da priznamo greške prošlosti, jer samo društvo spremno da se suoči sa sopstvenim bolnim poglavljima može graditi istinsko povjerenje i trajni mir – naveo je Suljević.
Poslanik iz kluba Pokreta Evropa sad i Novske liste Jovan Subotić istakao je da se ovaj zločin nikada ne smije zaboraviti niti ponoviti, dodajući da su stasale nove generacije spremne da se suoče sa ovim događajima.
– Ono što ostaje nama za ovoga zemaljskog života jeste da tu tragediju obilježimo i da učinimo sve što je do nas kako se nikada više ne bi ponovila. Herceg Novi, kao i ova država, treba ponovo da budu utočište, a nikako posljednja stanica za naše najmilije. Hvala vam što ste sve ove godine uporno održavali ovaj pomen i što ćete nastaviti da to činite. Sa ovog mjesta apelujem na prijatelje, kolege i donosioce odluka da ubrzamo procese, da ne budemo robovi procedura i da obilježimo dan koji svi moramo pamtiti i o kojem treba da uče generacije koje dolaze – kazao je Subotić.
Toga jutra Osmana Bajrovića dvojica policajaca odvela su iz porodične kuće u Bijeloj, podsjetio je njegov sin Alen Bajrović, koji je kao žrtva i svjedok pozvao državu, tužilaštvo i Upravu policije da bez izuzetka privedu pravdi sve odgovorne za ovaj zločin.
– Nastavio sam da živim u Crnoj Gori i ostao sam sugrađanin ovog grada. Mi smo jedina porodica koja nije otišla nakon ovog brutalnog ratnog zločina, već je nastavila život i borbu u ovom gradu i ovoj državi. Smatram da je država dužna da rasvijetli ovaj ratni zločin i privede pravdi i nalogodavce i direktne izvršioce, kao i one koji su iz svojih fotelja donosili odluke. Nemojte nikoga amnestirati – poručio je on.
Na skupu su govorili i zamjenik ombudsmana Mensur Bošnjak, odbornica u SO Herceg Novi Tanja Vujičić, poslanica u Skupštini Crne Gore Kenana Strujić Harbić, predstavnik Islamske zajednice u Crnoj Gori Elsan Kalač, predstavnica Bošnjačkog vijeća Dženana Kuč, Petar Đukanović iz Centra za građansko obrazovanje, kao i brojni članovi porodica žrtava ovog zločina.
Delegacija Bošnjačkog vijeća obilježila 34. godišnjicu deportacije u Herceg Novom
Delegacija Bošnjačkog vijeća u kojoj su bili Suljo Mustafić i Dženana Kuč učestvovala je u Herceg Novom, na obilježavanju 34. godišnjice ratnog zločina deportacija.
“U prigodnim obraćanjima predstavnika Vlade, Skupštine i civilnog sektora istaknuta je potreba ponovnog procesuiranja i memorijalizacije ovog zločina, i zvanično zatraženo postavljanje spomen obilježja zgradi MUP-a gdje su započete deportacije”, saopšteno je iz Bošnjačkog vijeća.
Obraćajući se u ime Bošnjačkog vijeća, Dženana Kuč je ukazala da ovaj ratni zločin nosi žig sramote, nepravde i nebrige države Crne Gore na čijoj teritoriji se dešavao.
“Smatramo da treba procesuirati i izvršitelje i nalogodavce, kao i sve odgovorne za deportovanje i slanje u smrt više desetina izbjeglica”, kazala je ona.
Kako je dodala, ukazujemo da je krajnje vrijeme da državne i lokalne vlasti, stvore uslove da se postavi spomen- obilježje u krugu zgrade MUP Herceg Novi, čiji su policajci i njihovi pretpostavljeni tada sprovodili ovaj gnusni zločin.
“Tražimo i da se konačno u udžbenicima nađu sadržaji kako bi u školama djeca imala znanje o ovom i drugim ratnim zločinima koji su se desavali u Crnoj Gori”, poručila je Kuč.
Ona je zaključila da je suočavanje sa prošlošću neophodno u izgradnji punog povjerenja u Crnoj Gori i čitavom regionu.
