29.5 C
Kotor

Slušaj online radio

Sa “Vjevericom” na Planinici – Durmitor

Smaragdnozelene “oči” jezera na dnu, gledane sa vrha kao da namiguju posmatraču, pružajući mu jedinstveni osjećaj zahvalnosti za ovaj Božji dar



Svoje odlično poznavanje durmitorskih staza i vještinu planinarenja prošlog vikenda je sa grupom zaljubljenika u prirodne ljepote iz PK “Vjeverica” podijelio Vuk Krgović iz Tivta, koji je bio vodič prelijepe ture od Crnog jezera (1416 m) do vrha Planinica (2330 m). Za oko devet sati 22 učesnika prešli su ukupno oko 24 kilometara, krenuvši sa obale Crnog jezera u kome se ogleda Međed (vrh od 2287 m), a u čijoj su se osvježavajućoj vodi okupali vrativši se istom stazom nazad, što je bio “šlagvort na torti” nakon napornog i znojavog hoda.

Ljepote koliko ti srce želi- kontrastne okomite stijene i pitomo zelenilo bora i listopadno drveće, zaobljene karstne stijene izbrazdane kanalićima vjekovnih vodotokova kišnice i otopljenog snijega, gromadno kamenje koje štrči u zelenom pašnjaku, cvjetići encijana grupisani pored staze, procvjetale “glavice” divlje čuvarkuće, bokori bogorodičine trave, opojni mirisi majčine dušice i divljeg origana i svakojakih endemskih vrsta koje krase durmitorske zaravni na prelasku ka stjenovitom kršu… Ostaci okućnica drevnih kamenih katuna, susret sa ergelom konja, koji pitomo prilaze prolaznicima… Vrtača sa barom koja polako isparava i nestaje, vjetrić koji pirka na svakom uzvišenju i daje snagu za korak dalje… Surovi vrhovi koji štrče ka nebu i puštaju posmatračevoj mašti na volju da odredi šta je to Stvoritelj izvajao…Smaragdnozelene “oči” jezera na dnu, gledane sa vrha kao da namiguju posmatraču, pružajući mu jedinstveni osjećaj zahvalnosti za ovaj Božji dar.

PK Vjeverica – Bilje za milje- Ališnica

-Danas smo napravili jednu predivnu turu, dosta zahtjevnu, ali predjeli kojima se ide su fantastični. Od Crnog jezera došli smo do Zminjeg jezera (1520 m), koje smo nakratko obišli, onda smo preko Poljanka (Poljanak) prešli jedan dio koji se zove Surdup i došli na Crepulj-poljanu (1716 m), a odatle se popeli na Donju Ališnicu, Gornju Ališnicu (2091m) sa koje smo došli na Planinicu. Ovaj vrh je na 2330 metara, te je dosta velika visinska razlika od startne pozicije. Ališnica je predio pašnjaka, gdje su nekada bilo dosta katuna, ljudi su izgonili stoku, koje sada nema, jer se ljudi više bave turizmom. Predivan je pogled na cijelu dolinu Ališnice, mnogo toga se može vidjeti i odatle a i sa vrha Planinice: predivan pogled na impresivnu stijenu SOU NEBESKU i na vrhove koji je čine, najviši vrhovi Durmitora – Bezimeni Vrh, Bobotov Kuk i Đevojka, a ispod njih 800 metara niže- na prelijepu dolinu Škrčkih jezera- na Veliko i Malo škrčko jezero. Naspram tih jezera je Prutaš, predivan vrh, koji se nadam da ćemo u avgustu odraditi. Takođe, odavde se vide i Šareni pasovi, Obla glava, zatim Arbatina, Šljeme, Minin Bogaz…puno vrhova. Dan je bio prelijep, društvo fantastično, a kupanje u Crnom jezeru najljepše, kaže Krgović za Boka News.

On već dvadeset godina obilazi staze Durmitora, poznaje brojne staze ovog bisera Svjetske kulturne i prirodne baštine,a kao bivši profesor fizičkog vaspitanja i aktivni rekreativac, on ističe da je za ovu turu potrebna fizička spremnost. Iako je staza obilježena, njome ne može svako doći, potrebna je malo bolja kondicija “ali isplati se – ima se šta vidjeti” poručuje Vuk.

Pogled sa Planinice

Iako se radi o teritoriji Nacionalnog parka Durmitor, prilaz samoj Planinici pri vrhu bio je maltene neprohodan – staza je bila prekrivena korijenjem i granama bora, poleglog pod težinom snijega, te su planinari ovaj dio prešli puzeći – četvoronoške.

-Upućujemo jednu kritiku Turističkoj organizaciji Žabljaka, oni su odgovorni za prohodnost ovih staza, oni angažuju planinarska društva u vezi raskrčavanja- taj prilaz prema Planinici nije dobro odrađen, trebalo bi da se raščisti to zimzeleno rastinje, najmanje metar širine, kako bi se moglo prolaziti, a da se ne provlači, poručuje Krgović, koji je ovu turu vodio volonterski, kao član PK “Vjeverica”.

Pored Zminjeg jezera

Spavač na vodi

Ime Durmitor potiče od keltskih riječi koje znače “planina puna vode”, mada ima i onih koji ga povezuju sa značenjem latinske riječi “dormitorium” ≃ dormire, što znači spavati, odatle bi ovaj masiv bio “Spavač” (i to onaj vječiti).

Predjeli Durmitora proglašeni su Nacionalnim parkom 1952. godine. Park obuhvata osnovni masiv Durmitora s kanjonima Tare, Drage i Sušice i gornji dio kanjonske doline Komarnice, ukupne površine od 39 000 ha. U popisu Svjetske kulturne i prirodne baštine, odlukom Međunarodnog odbora za Svjetsku kulturnu i prirodnu baštinu, Durmitor se nalazi od 1980. godine, dok se rijeka Tara i njena kanjonska dolina od 1977. godine nalazi na UNESCO-ovoj Listi Čovjek i Biosfera kao Svjetski ekološki rezervat Biosfere.

/M.D.P./

Najčitanije