RIJEKA – Ribarstvo je uvijek zahvalna i zanimljiva tema, tu nema pogovora. Naše ribarnice proteklih su dana opet bile bez srdele i inćuna. Tek je istekao lovostaj za malu plavu ribu, a brodovi plivaričari ponovo su na vezu

Sada ih je u lukama zadržala priroda, pun mjesec, užba. Noći su svijetle, riba se ne skuplja pod brodskim svjetlom. Iako, pamtim detalj od prije petnaestak godina. Lipanjska noć – Ivanja, pun mjesec kao i minulih dana. Malo prije ponoći plovio sam trajektom iz Merga prema Valbiski. Prelijepa noć, romantičari bi bili oduševljeni. Iznenadio me pogled na more s obje strane trajekta. Morska površina između dva otoka rasvijetljena poput velegrada. Ne mora mi nitko objašnjavati, brodovi plivaričari intenzivno su radili – svijetlili. Nabrojio sam ih više od 20! Kao da je mlad, a ne pun mjesec.

Kasnije sam saznao da se tih dana lovilo inćune u velikim količinama, da noći pune mjesečine nisu predstavljale zapreku. Jasno, priliku što se ukazala ribari nisu smjeli propustiti. Bilo je, ne znam hoće li se ponoviti.

Početak lova na malu plavu ribu, nakon jednomjesečna mirovanja, za ribare nije bio naročito uspješan. Prvih nekoliko noći ribari su rezervirani, čekaju rezultate onih koji rade od prve noći.

Nakon nekoliko punih »radnih dana« stiže prvi izvještaj: Na četiri broda mreže su noćas bile suhe. Ostali su imali ulov, najuspješniji dvije tone. To možemo smatrati solidnim ulovom, ne bogatim.

Pomislio bi čovjek da će s odmakom ribarenja krenuti nabolje. Ništa od toga, mjesec je punim intenzitetom zasjao na noćnom nebu. I to onaj što ga nazivaju »krvavi mjesec«. Što je to i odakle taj naziv, odgovor prepuštam astronomima. Vjerojatno će već večeras dio brodovlja zaploviti i svijetliti, a što će donijeti svitanje..?

More u posljednje vrijeme baš nije darežljivo. A što tek slijedi..? Nezadovoljstvo ribara biti će još veće, ne samo zbog slabih ulova. Nailaze nova ograničenja, piše Novi list.

Nekako ispod radara šire javnosti u aprilu su stupile na snagu nove mjere, njih 17, što ih je donijela Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja (GFCM). Ta organizacija djeluje u sastavu FAO-a, Organizacije UN-a za poljoprivredu i hranu, a njene odluke bespogovorno prihvaća i EU.

Jasno, neke od novih mjera – konkretno tri, odnose se na Jadransko more, najmanje od četiri podregije Sredozemlja. Za njega se ističe da »je ekološki i biološki bogato, ali suočeno s izazovima poput prelova, degradacije staništa i klimatskih promjena.«

Ne znam samo do kada ćemo slušati te priče o prelovu. Scraping je drastično smanjio ribolovnu flotu, našu, ali i talijansku.

Pretjerao je EU nuđenjem novaca, ali i naša država njegovim prihvaćanjem, bez sustavne analize do čega će to dovesti. Ribarima ne treba zamjeriti, i oni su ljudi, prihvatili su što im je ponuđeno. I sada na moru imamo manje brodova, koji manje love, dok tune i dupini harače.

Istodobno GFCM donosi odluke za Jadran kojima se propisuje godišnje ograničenje ulova za pojedinačne vrste male plave ribe, novo područje s ograničenjima za ribolov i osnažene mjere upravljanja ključnim pridnenim vrstama.

Prevedeno: smanjenje ulova srdele i inćuna, odnosno koćarskih ulova. Osjetit će ih hrvatski i talijanski ribari, s time što naši više love malu plavu ribu, a Talijani su dominantniji u koćarenju.

Formalno-pravno Jadransko more dijeli šest država, ali je u ribarstvu udio preostale četiri uistinu skroman.

– Novi pristup upravljanju korak je u pravom smjeru prema dostizanju dobrog stanja ribljih stokova, sprječavanju prelova i osiguravanju dugoročno održivih ulova u ribarstvu«, ističu iz GFCM-a.

Priču o dugoročno održivom ribarstvu slušam desetljećima. A ta »dugoročna održivost« često se mijenjala, ovisno o socijalno-ekonomskim prilikama pojedinih zemalja.

Istina, tada nije postojala regulativa s više međunarodne razine, kao što je imamo danas.

U jednom razdoblju talijanska je flota narasla preko svake mjere, naprosto su opustošili svoje teritorijalno more, dominirali u međunarodnim vodama, jer tada nije bilo ni ZERP-a, ni gospodarskog pojasa, sve do granica našeg mora u koje su se često zalijetali.

U ratnim godinama drastično se povećao broj naših ribara i plovila s kojima su radili. Ratno gospodarstvo bilo je tanašno, ljudi su ostajali bez posla, a trebalo je raditi i, što je najvažnije – preživjeti.

– Kome ćeš za vrijeme rata prodavati osiguranje nekretnina i života«, govorio mi je prijatelj iz Dalmacije koji je radio u velikoj osiguravateljskoj kući. Nije bilo druge, registrirao se kao ribar obrtnik, plaću je uspijevao zaraditi.

Sada GFCM donosi nove mjere upravljanja, a ne znam koliko su upoznati sa stvarnim stanjem na moru.

Srdela i inćun u Jadranskom moru prva su im briga još od 2013. godine, kada je usvojen prvi plan upravljanja za Sredozemlje. Godišnja ograničenja ulova, stoji u njihovu obrazloženju, »predstavljaju napredak u usporedbi sa zajedničkim ograničenjima ulova koja su se provodila dosad.«

Novo područje ograničeno za ribolov uvedeno je na južnom Jadranu, u Otrantskim vratima, između Albanije i Italije. Ono je uspostavljeno »uključivim pristupom kroz proces koji je trajao nekoliko godina i uz sudjelovanje brojnih dionika«. To je jedanaesto područje ograničeno za ribolov prema GFCM-u u njegovom području djelovanja i treće u Jadranskom moru, uz kanjon Bari i Jabučku kotlinu.

Ograničenje ribolova u Otrantskim vratima ima dvostruki cilj: zaštita ranjivih morskih ekosustava bambusnog koralja i povećanje produktivnosti morskih resursa zaštitom vrijednih ribljih staništa za vrste poput dubinske crvene kozice, oslića i škampa.

Ti će se ciljevi postići zabranom ribolova pridnenom povlačnom mrežom koćom u središnjem dijelu, te ograničavanjem i reguliranjem ribolovnih aktivnosti u rubnim dijelovima.