Tivat – 21. izdanje Žućenica fest-a održano je u subotu na gradskoj rivi Pine, čiji osnivač i organizator je Organizacija žena Tivat, uz potporu Opštine Tivat i Turističke organizacije Tivat.
Program ovog gastro festivala pod nazivom “P(i)jat od žućenice” privukao je pažnju brojnih posjetilaca i turista, koji su bili u prilici degustirati brojne delicije od žućenice. Žućenica fest 2025. Zadržala je internacionalni karakter jer je i ove godine ućešće uzela grupa gastronoma iz Poljske i iz Srbije.
U ime organizatora brojne posjetioce pozdravila je i otvorila 21. Žućenica fest predsjednica Organizacije žena Tivat, Blaženka Vučurović.
„Žučenica fest, podrazumijeva niz različitih događenja tokom godine. Ona najpopularnija svaka koja je ova današnja, a to je Pjat od Žućenice.“ – poručila je Vučurović. Ona se zahvalila svima na pomoći prilikom organizacije manifestacije, sponzorima i učesnicima koji su spremali delicije od žućenice: Organizaciji žena Tivat, Harlekin, Žene Grblja, Kolo srpskih sestara, Narodna kuhinja-Caritas, Crveni krst Tivat, Organizacija žena Risan, Ženski odbornički klub SO Tivat, Maškarne čakule…, gosti iz Poljske i Srbije…
U muzičkom dijelu programa nastupili su GPD Tivat i klapa Assa Voce.
U razgovoru za naš portal Vučurović ističe da su i ove godine uz jednu malu pomoć TO Tivat i Opštine Tivat uspjeli, zavaljujući prije svega svim ženama, organizovali 21. Žućenica fest.
„To je čisto gastronomska manifestacija. Ne ima tu puno, nekog velikog zabavnog programa. Imamo odmah na početku, kao što već godinama to rade, Glazbeno prosvjetno društvo Tivat sa jednim mini-koncertom. Nakon toga, pozdrav, i tako dalje ide degustacija, muzika… Mnogi se čude, ne naši domaći ljudi, ali stranci i turisti su prosto su zadivljeni, kako mi to sve dijelimo besplatno“ – kaže Vučurović.
Na stolovima su se našle brojne delicije od žučenice ali osnov svega je ona žuženica spremljena na autohtoni način, kao što su nekada naš stari spremali, a to je žučenica sa krtolom, žućenica sa kuhanim jajima, žućenica koja se kuha kao branje, a zatim je nastala i ona kreativna kuhinja… ističe Vučurović.
„Nama je cilj bio da to naši ugostitelji prepoznaju i da im to bude kao dio ponude, međutim oni to do danas nisu baš prihvatili, prepoznali. Ja se opet vraćam na pokojnu Zorku, kada je imala restoran, kod nje se služila žućenica, bila je u ponudi, na meniju. Mogu vam reći da znam obitelj koja je dolazila iz Njemačke kod Zorke na žučenicu da je konzumiraju“ kaže Blaženka Vučurović.
Mašo Čekić: Očekivali smo da će se žućenica naći na jelovnicima bokeških restorana, ali nije…
U razgovoru sa Mašom Čekićem iskusnim novinarom, publicistom, kulinarom koji je osnovao Žućenica fest sa Blaženkom Vučurović, podsjetio nas je kako je nastao Festival.
“Ideja je došla sasvim slučajno u razgovoru, u Blaženkom. Što bi smo mogli da, kao društveni radnici, da pokrenemo, da Grad ima, da nešto novo da bude drugačije, pošto smo gastronomi, onda smo shvatili da bi najbolje bilo organizovati gastro manifestaciju.
Žućenica, kao biljka prije 20. godina prilično je bila zapostavljena u lokalnoj gastronomiji, pa smo je probali vratiti na trpeze, jer žućenica to zaslužuje kroz vrijeme, ona je jako puno značila u prehrani Bokelja i ne samo Bokelja, jer je žučenica, to se malo zna, kao korisna proljetna biljka bila značajna i u prehrani jednog dijela kontinetalne Crne Gore. O tome svedoče i jela koja su ostala do danas, kao izvorna i autohtona Crnogorska kužina.
U restoranu ovdje u Kalimanju, kod Zorke organizovali smo prvu Žućenicu, ne ni pod nazivom Žučenica fest, i tada na toj manifestaciji nam je sinulo da bi to mogao biti festival.”
Jedan dugi kontinuitet, jeste li zamišljali i očekivali da će tako dugo trajati?
Ne, ja sam mislio da će ta žućenica da krene drugim pravcem. Brzo se shvatilo, novinari su to najprije shvatili da se radio o jednom novom brendu, Tivta i Boke Kotorske.
Moje su, recimo, nade bile da će to prihvatiti prije svega ugostitelji i da će se žućenica naći na jelovnicima bokeških restorana i da će kroz taj život restoranski doprinijeti gradu da se skrene pažnja na bogatstvu koje imamo na našim livadama po našim šumama, na kraju da nije sve samo dobar komad mesa ili najbolja riba ili najbolje povrće, da ne čini to primorsku, odnosno, mediteransko kužinu da ima mnogo drugi stvari koje nam mogu obogatiti trpeze.
Međutim ugostitelji su tu potpuno zatajili kao i Turistička organizacija, Opština nije ispunila, nijedan od nekakvih uslova za organizaciju takvih gastronomski fešti, a dogovarali smo se svim predsjednicima Opština u ovih 20 godina. Niti su se stolovi za izlaganje obezbjedili, niti materijalno-tehnički oslovi za gostovanje čuvenih kuvara za takmičarski duh u pripremi jela, za edukaciju mlađih naraštaja. Čak i onaj teret organizacije, koji je ranih godina i Turistička organizacija djelila se nama više ne dijeli. Organizacija, koncerta, organizacija, bine, ozvučenja, stolova izlagački, sve je to palo našu NVO Udruženje žena Tivta.
Zašto mislite da je to tako?
Došle vrijeme da ima puno NVO, da puno entuzijasta radi u tom NVO sektoru, da puno eksploatišu sebe i nekako se i grad prepustio NVO sektoru da organizuje ogoman brojj manifestacija. Smatram da će jednog dana dođi do zasećenja, dođi ćemo do limita, ako grad pod hitno ne osnuje službu koja će pratiti materijalno-tehnički, kadrovski, organizaciju ovakvi manifestacija. Mala su sve sredstava koja opredjeljuje Opština i TO Tivat, a sve skupa je preskupo, i to više, ova organizacija teško može da izdraži sama, da istovremeno ugostitelji ćute… Koliko ja znam, samo su u restoranu Bacchus na meniju postoji žučenica.
Gastronomija je danas trend, dobili smo restorane svjetskih kuhinja i poznatih kulinara, očigledno da je globalizacija odavno zakucala na naša vrata, a mi ne čuvamo u dovoljnoj mjeri ono što imamo naše autohtono?
Zamislite sada da jedan kuvar Džejmi Oliver, ili ima boljih od njega, ima izvrsnih kuvara u našem regionu koji su svjetski poznati, koji imaju po 1, 2, 3 Michelinove zvjezdice, da te kuvari dođu Tivati na Žučenicu fest ili u pripremi ili u nekoj edukativnoj radionici, koliko bi to značilo tivatskom ugositeljstvu i turizmu.
Ne može Žučenica fest više počivati na to da čekamo april mjesec, hoće li i koliko će sredstava dati Opština. Te se stvari ugovaraju u oktobru, u novembru, kad ti možeš da organizuješ manifestaciju na jedan mnogo bolji kvalitetniji način.
Mi se sjećamo da žučenica imala pratećih programa, o kojima se i dan danas priča. To više ništa nije jednostavno moguće. Previše se sve usitnilo, previše institucija koje moraš konsultovati, koje moraš tražiti da ti pomognu, a sve manje je te pomoći. Na kraju kao organizatori tražite i dozvolu, odnosno morate prijaviti događaj, moliti za stolove, tražiti sponzore, obavijestiti policiju, hitnu pomoć, tražiti dozvolu od PAM-a – zaštitu autorskih prava za izvođenje muzike…
Jedino, ko nikada ništa ne pita nego uskače i pomaže, to su ove žene, GPD Tivat, ima pojedinih kolektiva koji će pomoć, ali to je sve jako malo, zaključio je Čekić.
Više fotografija na našoj facebook strani.
/M. Marušić/
