Već šest godina prodavnice u Crnoj Gori ne rade nedjeljom. Da li će se to promijeniti, i da li je zakon koji je usvojen 2019. po Ustavu ili ne, trebalo bi da odluči najviša sudska instanca u zemlji, koja je prije tri mjeseca pokrenula pitanje ustavnosti zabrane trgovcima da rade nedjeljom. Ako Vlada i Skupština uskoro ne pronađu neki drugi model funkcionisanja, ako je suditi po praksama iz susjednih zemalja, vrlo je vjerovatno da će Ustavni sud donijeti odluku da su važeće izmjene zakona o tgovini neustavne, što bi značilo da bi prodavnice uskoro opet mogle da rade svih 365 dana u godini.
Tri mjeseca nakon što je Ustavni sud pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti zabrane rada nedjeljom u trgovinama, iz Vlade i Skupštine nema signala da bi mogli da urede to pitanje na drugačiji način.
Iz Vlade su Televiziju Vijesti uputili na resorno ministarstvo, čiji prvi čovjek tvrdi da od Ustavnog suda nisu dobili rješenje o pokretanju postupka.
“Ministarstvo ekonomskog razvoja nije zvanično zaprimilo zahtjev za izjašnjenje od strane Ustavnog suda ovim povodom. Sve informacije kojima raspolažemo u smislu predmetnog postupka su zasnovane na medijskim natpisima. Kada i ako Ministarstvo zaprimi zahtjev suda, o istom će se izjasniti shodno svojim nadležnostima”, rekao je ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.
Ustavni sud je krajem maja, jednoglasno, analizirajući navode iz inicijative Unije poslodavaca, utvrdio da se osnovano postavlja pitanje ustavnosti zabrane trgovcima da rade nedjeljom. Preciznije, otvoreno je pitanje da li je prekršen ustavni princip jednakosti svih pred zakonom, ograničenja ljudskih prava, sloboda preduzetništva i saglasnosti pravnih propisa.
“Propisivanjem izuzetka od opšteg pravila zabrane obavljanja trgovine na veliko i trgovine na malo nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika, za subjekte na koje se mjera zabrane rada nedjeljom ne odnosi (apoteke, specijalizovane prodavnice ili kioske za prodaju hljeba, pekarskih proizvoda i kolača, itd) osnovano se postavlja pitanje povrede ustavnog principa jednakosti u okviru jedne grupe preduzetnika na tržištu”, piše u rješenju Ustavnog suda.
Ukoliko Skupština i Vlada ne reaguju ubrzo, to će značiti da će Ustavni sud nastaviti postupak i vrlo vjerovatno donijeti odluku o neustavnosti neradne nedjelje za trgovce. U tom slučaju prodavnice bi bile otvorene svih 365 dana u godini, osim ukoliko im Ustavni sud ne ostavi rok da drugačije regulišu ovo pitanje. Dok bi s jedne strane mnogim poslodavcima, ali i nekim zaposlenima laknulo zbog toga, ima i onih koji tvrde da bi time izgubili zagarantovan slobodan dan svake nedjelje.
Prodavnice, šest godina od stavljanja katanca nedjeljom, reklo bi se posebno nedostaju turistima tokom sezone, kada su jedina alternativa pijace, benzinske pumpe i kiosci.
“Osporena zakonska mjera zabrane obavljanja trgovine na veliko i trgovine na malo nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika, po ocjeni Ustavnog suda, nesporno predstavlja oblik ograničenja preduzetničke slobode trgovaca, i postavlja se pitanje saglasnosti sa odredbom Ustava kojom su eksplicitno propisani slučajevi u kojima se izuzetno, može ograničiti sloboda preduzetništva”, navodi se u rješenju Ustavnog suda.
Đeljošaj je više puta poručivao da treba omogućiti rad nedjeljom svakome ko želi da radi. Prošle godine bili su nadomak rješenja, tako da bi se trgovina mogla obavljati nedeljom od 1. juna do 31. avgusta i od 1. decembra do 31. januara, ali tako što bi u jednoj opštini radila samo jedna radnja u okviru trgovačkog lanca, i to samo u jednoj smjeni, uz uvećane dnevnice radnicima, koji bi u narednoj sedmici dobili dodatni slobodan dan. Međutim, poslanički klubovi nisu dali zeleno svijetlo.
U susjednoj Hrvatskoj odluka o zabrani rada nedjeljom već je padala više puta na Ustavnom sudu. Hrvatska vlada je 2023 godine donijela zakon kojim se trgovcima u toku godine dozvoljava 16 radnih nedjelja, što oni najčešće koriste tokom sezone.
Spomenik posvećen Novskim oriđinalima, izliven u liku odžačara Rudolfa Karužića zvanog Njunjo uklonjen je nakon 16 godina iz centra Herceg Novog, po nalogu inspekcije Ministarstva kulture.
Građani nezadovoljstvo tim potezom iskazuju potpisivanjem peticije kojom traže da se spomenik, koji je u međuvremenu postao turistička atrakcija, vrati na isto mjesto.
Krajem avgusta u jeku polemika o nezakonito postavljenim spomenicima ličnostima koje istorija pamti kao zločince, nenadano je u žižu javnosti došao i spomenik Novskom oriđinalu, odžačaru Rudolfu Karužić zvanom Njunjo, izvještava Radio Crne Gore, prenosi portal RTCG.
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović tada je objasnila da je inicijativa za kontrolu zakonitosti stigla od predsjednika opštine Stevana Katića.
– Koji je upitao da li je i kada je i koja je od ovih instanci ispoštovana ili nije u ovom konkretnom slučaju. Inspektorka je utvrdila da nije ni Skupština opštine (SO) Herceg Novi, ni Ministarstvo kulture i onda je uslijedila mjera koja se izriče, a to je uklanjanje – rekla je Vujović.
Predsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić nije bio raspoložen da odgovi na pitanja Radiju Crne Gore zašto je među mnogobrojnim spomenicima i bistama u gradu samo za Njuja tražio inspekciju kontrolu i zašto tek sada?
Dok se šira javnost pita ko je zapravo Njunjo i zbog čega je spomenik sporan, tadašnji predsjednik opštine Dejan Mandić objašnjava da je 2009. postavljen u skladu sa planom uređenja grada.
– Tako da mi tada nismo razmišljali nešto da tu treba posebna dokumentacija niti je to neko pominjao. Da je neko u to periodu nešto i kazao da to treba da se pribavi, mi bi sigurno ušli u tu proceduru – rekao je Mandić.
Građani mahom negoduju i potpisuju peticiju u kojoj traže da se spomenik koji je u međuvremenu postao turistička atrakcija vrati.
” Nimalo mi se ne dopada ta naopaka ideja koju su uspjeli da realizuju”, “Šta da vam kažem, politika je čudo. Sve je počelo od Đurišića i kad su makli njega, daj da mičemo onda sve”, “Njunjo je original, to nikome nije smetalo, žao mi je što je tako”, komentari su građana Herceg Novog.
Da bi spomenik mogao biti ponovo postavljen, nagovijestila je i ministarstka Vujović uz napomenu da je potrebna nova inicijativa i da se moraju ispoštovati svi preduslovi.
Od potencijalnog delikatesa ekskluzivnih restorana u Ulcinju, do noćne more i štetočine, kako ga zove većina tamošnjih ribara. To je siže višegodišnjih napora nadležnih instutucija da se plavi rak ili plava kraba promoviše kao potencijalno privredno isplativa vrsta zbog ukusnog mesa, a ribari motivišu za veći izlov tog zglavkara.
Devet godina nakon što je u najjužnijoj opštini na dva mjesta Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom(JP), u saradnji sa Institutom za biologiju mora iz Kotora, organizovalo promociju komercijalne vrijednosti tada mnogima nepoznate vrste raka Callinectes sapidusa, plavog raka nema u ponudi ulcinjskih restorana, dok je ribarima uglavnom nezanimljiv za komercijalni izlov.
Naučna savjetnica u Institutu Olivera Marković, koja radi u Laboratoriji za ihtologiju i morsko ribarstvo, podsjetila je da su tada prezentovane informacije o ekologiji i biologiji same vrste kao i njegova komercijalna upotreba i dat fokus na njegovu komercijalnu važnost kao potencijalno novog morskog resursa.
“Svi prisutni su imali priliku da probaju meso ove jako cijenjene gastronomske delicije. Iako je oduševljenje bilo na nivou i iako su ribari obećali da će ga loviti, sve je ostalo, nažalost, samo na obećanjima. Plavi rak, iako delicija, kod nas se i dalje smatra velikom štetočinom i slabo se izlovljava jer je potražnja za njim veoma mala”, kazala je Marković “Vijestima”.
Navela je da ga od 250 registrovanih ribara, samo njih dva ili tri, ciljano love i prodaju.
“Najčešće se lovi vršama, pri čemu je za ribara neznatna šteta po ribarski alat u odnosu na izlovljavanje pomoću mreža stajaćica koje plavi rak uništi kao i ulov u njima. Cijena kilograma kreće se od 8 do 10 eura, dok za kilogram očišćenog mesa treba izdvojiti od 60 o 80 eura”, kazala je Marković.
Podsjetila je da je u pitanju invazivna vrsta koja je u uvrštena u 100 najgorih invazivnih vrsta u Mediteranu.
“Prilikom przentacije u Ulcinju u novembru 2016. godine, plavi rak bio je samo poznat sporadično na pojedinim lokacijama, jedna do dvije jedinke. Danas je ova vrsta prisutna duž cijelog Crnogorskog primorja u velikom broju i količini, posebno u područjima gdje se miješaju slatka i slana voda i gdje je uspostavila svoju populaciju – u rijeci Sutorini, na Tivatskim solilima, kao i u rijeci Bojani”, kazala je Marković.
Plavi rak polnu zrelost dostiže nakon oko godinu starosti. Mužjaci nastavljaju da rastu i nakon toga, dok ženke prestaju. One se samo jednom razmnožavaju i to nakon posljednjeg “presvlačenja” i parenja. Tada odlaze u vode sa visokim salinitetom da bi se mrijestile, obično u periodu od maja do avgusta.
U vodama Jadrana plavu krabu prvi su 2004. godine locirali Hrvati kod Stona, kada su zabilježene četiri jedinke na dubini od pola metra. Primarna mjesta na kojima su zabilježene jedinke plavog raka su lagune i ušća rijeka.
Na ušću Bojane, plava kraba pojavila se prije desetak godina i sada je, osim u rijeci, ima i na Šaskom jezeru u znatnim količinima, kao i u Port Mileni i solanskim kanalima.
Bojanski ribari izbjegavaju da bacaju mreže blizu obala, koja su staništa plavih rakova.
“Moramo tako jer bi nam pocijepali mreže”, kazao je “Vijestima” jedan od njih.
Istraživanje
Marković je kazala da je prošle godine u okviru Generalne komisije za Ribarstvo Mediterana i MedSea4Fish programa, počeo jednogodišnji Program istraživanja plavih rakova u kojem je učestvovalo 14 mediteranskih država.
Metodologija uzorkovanja i standardizovani ribarski alat su morali biti isti u svim državama, da bi se na kraju projekta mogli uporediti rezultati.
“U okviru projekta su sakupljani podaci zavisnih od ribarstva (fishery dependent data) i podaci nezavisni od ribarstva (fishery independent data). Tokom prikupljanja podataka zavisnih od ribarstva, dobijaju se informacije uglavnom o odraslim i velikim jedinkama plavog raka, jer ribari ciljaju područja koja im donose najveću zaradu uz najmanje troškove. Ovi podaci dolaze direktno od ribara”, navela je Marković.
Istakla je da se prikupljanje podataka nezavisnih od ribarstva, vršilo eksperimentalnim ribolovom plavog raka pomoću posebno dizajniranih vrša za ulov malih i mladih, nedoraslih, nezrelih jedinki, koje najčešće nisu predmet ribolova.
“Vrše dimenzija 60x50x50 cm sa otvorima od 10 cm postavljene su na više lokacija u Sutorini, na Tivatskim solilima i rijeci Bojani. Na svakoj lokaciji koristile su se po tri vrše koje stoje 24-48 sati. Bilježile su se GPS koordinate, broj i težina ulova, dubina, temperatura i salinitet vode, kao i sve druge vrste koje uđu u vršu. Na taj način dobijaju se podaci o životnoj sredini koji nedostaju u standardnim ribarskim podacima”, kazala je Marković.
U okviru Programa, dodala je, skoro sve aktivnosti su realizovane zahvaljujući ribarima koji su pomogli prilikom sakupljanja plavih rakova.
“Svi sakupljeni podaci (dužina i širina karapaksa svake ulovljene jedinke, njihova težina, pol, stadijum zrelosti, težina gonada, boja i težina jaja kod ženki sa jajima, epibionti), za 188 jedinki ulovljenih eksperimentalnim vršama i za 1.387 ciljano ulovljenih jedinki, obrađeni su, odnosno analizirani i biće prezentovani na predstojećem sastanku GFCM o napretku Programa o istraživanju plavog raka, koji će se održati 18. oktobra ove godine”, najavila je Marković.
Nakon toga, kako je navela, imaće se uvid u stanje populacije plavog raka na području rijeke Bojane, Tivatskih solila i rijeke Sutorine, njegov uticaj na domaće vrste rakova, kao i detaljan uvid u genetsku strukturu tog zglavkara u Mediteranu.
Meso slično gamborima
Vlasnik restorana Šas Alim Đeka kazao je da ribari slabije love od kada se plavi rak odomaćio u Šaskom jezeru.
“Jezero je prije bilo puno grgeča, sad ga nema. Kad god bacimo mreže, rizkujemo da ih nađemo pocijepane, a ulov uništen”, naveo je Đeka.
Ipak, za razliku od ostalih ribara, kako kaže, nije previše razočaran kada u svojim mrežama ugleda plavog raka.
“Posebno one od kilograma ili više. Očistim ih i spremim meso. Nema ga puno, ali je slično gamborima”, naveo je Đeka.
Vlasnici restorana na Bojani “Vijestima” su ranije kazali da plavi rak nije zahvalan za spremanje. Naveli su tada da im je portrebno 30 komada za jednu porciju brusketa, kiflica od ikre ili za taljatele sa njenim mesom.
Olivera Marković je ranije “Vijestima” kazala da su plave krabe veoma važan ribolovni resurs u nekim zemljama, poput SAD i Grčke.
Istakla je tada da se tamo izlovljavaju desetine tona i ostvaraju milionski prihodi. Kao primjer je navela da je kod Soluna, u Grčkoj, za 12 mjeseci izlovljeno između 60 i 80 tona plave krabe…
Posljednja, peta etapa međunarodne regate The Ocean Race Europe startovala je u nedjelju iz Đenove, a cilj će joj biti u Bokokotorskom zalivu.
Iz Đenove startovalo je sedam IMOCA timova, koji će preći 1.600 nautičkih milja kroz Sredozemno i Jadransko more.
Uslovi na startu bili su lagani, flota je prelazila ciljnu liniju brzinom od samo tri do četiri čvora uz vjetrovitost ispod pet čvorova.
Pobjednik četvrte etape, Italijan Ambrođo Bekarija iz Allagrande Mapei Racing (ITA), najbolje je startovao, probijajući se napred preko mirnih voda na oduševljenje domaćih navijača.
Uprkos više od nedjelju trkanja, skiperi su se složili da bi trka mogla biti oblikovana u roku od nekoliko sati prije starta, a ključna odluka bi bila da li će prvi upotrebljiv povetarac dunuti sa obale ili sa kopna.
Boris Herman (NEMAČKA) iz tima Malicija nazvao je scenario “izazovnim” i sugerisao da bi start mogao biti odlučujući.
Ruta pete etape vodi flotu na jug pored Korzike, Sardinije i Sicilije, prije nego što skrene na istok ka Grčkoj, a zatim na sjever u Jadran za posljednji sprint do Crne Gore.
Sa bezbrojnim lokalnim vremenskim uticajima i očekivanim malim, nestabilnim vetrovima, jedriličari očekuju veoma taktičku i nepredvidivu etapu.
Lider u generalnom plasmanu Pol Mejlat (FRA) iz Bioterma (FRA) počinje odlučujuću etapu sa 12 poena prednosti.
Ocean Race mapa
Sa još 16 poena na raspolaganju, što uključuje bodovanje blizu Sardinije, sedam poena za pobjedu na etapi i još sedam u finalnoj priobalnoj trci u Bokokotorskom zalivu, titula je daleko od osigurane.
Mejlat je angažovao španskog jedriličara Karlosa Maneru (ŠPA) da zamijeni Sema Gudčajlda (VB), a kapiten Ameli Grasi (FRA) će preuzeti odgovornost za navigaciju i strategiju.
U međuvremenu, četiri tima: Tim Paprek Arkea (FRA), Tim Holsim – NRB (ŠVAJCA), Alagrande Mapei Rejsing (ITALIJA) i Tim Malicija (NEMAČKA) i dalje se bore za preostale pozicije na podijumu.
Očekuje se da će čamci biti u Bokokotorskom zalivu između 14. i 16. septembra, a veliko finale i finalna priobalna regata zakazani su za 20. septembar.
Herceg Novi – Punjenje vodom hidro-tehničkog tunela za HE Dubrovnik odvija se predviđenim tokom. Nakon završetka punjenja dovodnog tunela stvoriće se uslovi da voda bude distribuirana prema filterskoj stanici Mojdež, te se normalizacija snabjedavanja vodom očekuje u ponedeljak 8. septembar u popodnevnim satima.
Kako su saopštili iz hercegnovskog Vodovoda, kroz svakodnevnu komunikaciju sa kolegama iz „HEP-a“ Plat i „XET-a “ Trebinje , postigli su dogovor da se remontni radovi na hidro-tehničkom tunelu završe prije najavljenog roka.
-Naša očekivanja su potvrđena i ovim putem se zahvaljujemo kolegama na radu u tri smjene kako bi se dogovor ispoštovao, naveli su u saopštenju.
Nakon dolaska vode u FS Mojdež, predstoji tretman vode i kada analize potvrde njenu ispravnost za piće biće puštena u sistem, odnosno prema krajnjim korisnicima.
Brojni Tivćani i njihovi gosti, poštovaoci dalmatinske i klapske muzike, u subotu su uživali u originalnom ambijentu otoka Gospe od Milosti, kamena, mora i muzike kojom odiše Mediteran, u organizaciji Udruge A Capella.
U đardinu otoka Gospe od Milosti, pod vedrim nebom na pozornici ispod odrine vinove loze, nastupile su klape, Morbin s otoka Brača (muška klapa), Serafim Sarovski iz Zrenjanina (muška klapa), Camerton iz Podgorice (mješovita klapa), Ivo Lozica iz Lumbarde (mješovita klapa), Karmel iz Turnja (ženska klapa), Ventula iz Splita (ženska klapa), te domaća klapa Fiori iz Tivta (ženska klapa).
Gospa od Milosti – Foto A Capella
Podsjetimo, organizatori Udruga „A Capella“ nastala je s namjerom da se vratimo svojim muzičkim korjenima, da se sjetimo i osjetimo da je klapska pjesma dio naše kulture i identiteta, što su svojim idejama, kreativnim radom i angažovanjem sinoć još jednom potvrdili, jedinstvenom porukom “Još se digod skupe naši”.
Jeste li primijetili da šareni obroci uvijek izgledaju ukusnije i primamljivije od onih u kojima ima malo boja ili su boje jednolične? Kad vidim tanjur pun šarenila jasno mi je da se radi o raznovrsnom obroku. Narančasta, zelena, ljubičasta, crvena, sve su to boje svježeg povrća koje garantiraju nutritivno bogatstvo vitamina i minerala.
Danas vam donosim jedan upravo takav obrok, piletinu s povrćem i/ili kvinojom. Kvinoju dodajte ovom obroku ako se radi o ručku nakon koje ćete biti fizički aktivni. Ako ovaj obrok radite kao večeru, kvinoju možete preskočiti, a pojačati zeleno lisnato povrće.
Sastojci:
200 g pilećih prsa
Začini: sol, papar
50 g kvinoje
1 manji slatki krumpir (batat) povrće po želji: špinat, blitva, gljive ili što god imate pri ruci
maslinovo ulje
Opcionalno: 1 manja glavica luka, par sušenih brusnica
Postupak:
Kvinoju isperite i ocijedite, a batat narežite na kockice. Možete ih zajedno staviti kuhati, jer ako ste batat nasjeckali na male komade, i njemu će trebati desetak minuta da bude kuhan.
Dok se ovo dvoje kuha, meso ispecite na gril tavi.
Ako radite gljive, dodajte ih mesu da se i one ispeku na žaru.
U Zavičajnoj zbirci Gradac otvorena je izložba “Ribari: ljudi od vitra i soli”, s koje izvještaj daje Rogotin portal.
Kroz fotografije i predmete iz fundusa zbirke posjetitelji mogu saznati više o ribarskom životu i svakodnevici ribara u Gracu, otkriti mjesta susreta mora i ribara, stari grački recept za brujet te brojne stare priče o ribarenju u ovom malom dalmatinskom mjestu. Posebnu vrijednost izložbi dale su umjetničke slike ribara i ribarenja Slavice Šutić Ercegović iz Splita koja je svojim talentom i mirnom rukom na platnu u vremenu zarobila trenutke tihog savezništva čovjeka i mora.
Otvarajući izložbu Ivana Andrijašević podsjetila je brojnu publiku da je ribarstvo stoljećima bilo važan kamenčić u mozaiku identiteta lokalne zajednice – ne kroz gospodarski doprinos, već kroz svakodnevicu, običaje, prehranu i govor. “Međutim, sredinom 20. stoljeća vrijeme se počelo ubrzavati. Naglim razvojem turizma i promjenom načina života mudrost proživljenih vjekova postala je nepotrebna te je uslijedio prekid komunikacije među generacijama. Mlađe generacije više nisu željele čuti što im stariji imaju za reći. Tako je i ribarstvo u velikoj mjeri postalo prošlost, postalo je priča koju su rijetki željeli poslušati. Unatoč tome, zadatak je baštinskih ustanova da na različite načine – zapisivanjem starih riječi, izraza, anegdota; audio i vizualnim dokumentiranjem; umjetničkim stvaralaštvom ili izložbama poput ove – neumorno rade protiv zaborava. Na taj način čuvamo cijeli jedan svijet od nestanka za one koji će u budućnosti zacijelo željeti saznati više o njemu jer svoj identitet neće moći oblikovati bez pogleda u prošlost”.
Izložba je privukla velik broj turista, ali i mještana koji su s nostalgijom uživali u prizorima starog Graca te portretima starih gračkih ribara. Bila je to ujedno prilika da evociraju sjećanja na ribare kojih više nema. Na taj je način ova izložba postala ne samo kulturni događaj, već i emotivno mjesto zajedničkog sjećanja i zahvalnosti prema onima koji su oblikovali identitet Graca.
Izložbu, u organizaciji Turističke zajednice Općine Gradac, je prigodnom pjesmom ”Ribari” svečano otvorio Marino Vrgoč, prvi pobjednik The Voice Kids Hrvatska.
Povodom Međunarodnog dana pismenosti Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor, Gradska biblioteka i čitaonica organizuju u ponedeljak 8. septembra u 20 sati u Multimedijalnoj sali Kulturnog centra predavanje dr Milijane Kandić Simonović “Tišine i nemiri – Andrić i Boka“, obilježavajući pedeset godina od smrti našeg nobelovca Iva Andrića.
Nakon što je, kao do danas jedini pisac na našem jeziku i sa naših prostora, ovjenčan Nobelovom nagradom za književnost 1961, Ivo Andrić je sa suprugom Milicom Babić po Jadranu tražio mjesto gdje će sagraditi kuću. Izabrali su Boku Kotorsku, grad Herceg Novi. Ispostaviće se da je jedina kuća koju je Andrić u životu napravio upravo ova kuća u Toploj. Danas ulica u kojoj se ona nalazi nosi Njegoševo ime jer u njoj još postoji Njegoševa spomen učionica u kojoj je 13-godišnji Rade Tomov učio školu. Kao ništa drugo, pogotovo u Andrićevom ozračju, ni to nije moglo biti slučajno. Njegoš je česta tema Andrićevih dugogodišnjih promišljanja, brojnih tekstova i eseja, a povezuje ih i epska, gotovo mitska težina doživljaja svijeta i čovjeka u njemu. U periodu od 1963. do 1968. godine naš pisac živi u Boki i aktivno, pod naslagama metaforiziranih poetskih slojeva proživljava svoju cjeloživotnu fascinaciju morem i vodama (i s tim u vezi i mostovima), koja nam je poznata iz njegovih proznih djela (npr. ,,Na Drini ćuprija”, ,,Most na Žepi”), ali i iz brojnih lirskih zapisa kojima je i započeo i završio svoj književni put (,,Ex ponto”, ,,Nemiri”, ,,Znakovi pored puta”). Proživljavajući tu fascinaciju, on proživljava snažnu ličnu dramu, krajnji i životni rastanak od žene koju je volio i onda kada nije smio i ostavlja zapise o tišinama i smirajima, mirisima i morskim pjenama, snovima i slutnjama. U tim crticama, riječima izrečenim, naslućenim i neizrečenim, veliki pisac pokazuje, uvijek sa smislom i opšteljudskom dimenzijom, genezu svog bivstvovanja u Boki – od nade i inspiracije do beznađa i osjećanja otuđenosti – bez ijedne riječi o onoj vidljivoj stvarnosti kako je razumijemo mi u svijetu smrtnika.
Da je za Andrića Boka više od krajolika pokazuju njegove brojne misli, pa i ova iz posljednjeg teksta o Njegošu povodom 180 godina od njegovog rođenja: „Da, šta je ova Topla? A šta je ova pregršt slane vode što blešti razlivena ispod Igala? Malo mora za onoga ko mora nema, i u isti mah sva svetska mora i okeani, sve veze i plovidbe i susreti koji se u lukama i na pučinama mogu doživeti, sva otkrića i saznanja koja su čoveku pristupačna. I miris i ukus doživljaja. I brodolom bez svedoka, traga i glasa, i pobedonosni povratci, sa suzama i osmesima i neopisivom radošću trijumfa.“ (I. Andrić, Trenutak u Toploj, 1963).
Dr Milijana Kandić Simonović rođena je u Kotoru, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studije književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu i istorije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu je upisala 1988. Magistrirala je, a potom, 2016. godine, i doktorirala nauku o književnosti na polju odnosa poezije i slikarstva. Objavila dvije monografije iz naučne oblasti intermedijalnih istraživanja, kao i više naučnih i stručnih radova. Nakon višegodišnjeg metodičkog iskustva na matičnom fakultetu, trenutno radi kao profesor na katedri za slavistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Lođu u Poljskoj.
Čitav Festival etnološkog filma je određena vrsta vapaja, krika, urlika, molbe, poziva da se nešto učini – Risan je prebogat nasljeđem i prezapušten unutar tog nasljeđa, ističe reditelj Vladimir Perović
Zadužbina Ljubatovića- Dom za uboge i slijepe, Dom kulture i Palata Ivelića u Risnu našli su se “na tapetu” programa Festivala etnološkog filma u Risnu. Kako i ne bi – dovoljan je samo pogled na pročelje zapuštene Palate Ivelić, u čijoj se scenografiji održavaju program Festivala, a ispod čijih klimavih zidina se okuplja brojna publika svih generacija, pa bi i malo dijete shvatilo da domaćin ne brine o građevini predaka i ne misli na budućnost. Letimičan pogled u unutrašnjost daje uvid u katastrofalno stanje u kojem se palata nalazi.
U pitanju je nebriga društvene zajednice, Opštine Kotor, Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore i drugih ustaniva i institucija sistema, zaduženih za očuvanje baštine.
Festival etnološkog filma je u organizaciji tima NVO Medaur pokrenuo ključna pitanja obnove bogatog kulturno-istorijskog naslijeđa Risna.
U sklopu aktivnosti FEF-a do Palate Ivelića su dovedeni stručnjaci- konzervatori, arhitekte, koji su se uvjerili u decenijsku zapuštenost ovog spomenika kulture, čije kameno tkivo vidljivo razara korijenje bršljena, a stabla smokava polako osvajaju njegovu unutrašnjost.
U tom smislu održani su predavanje i ko-kreativna radionica mladih arhitektica- Nataše Janković i Bojane Kokotović, koje su promišljale o temi obnove bivšeg Doma za uboge i slijepe/Zadužbine Ljubatovića.
-Ono što smo takođe odradili, a smatramo vrijednim, je to što smo okupili konzervatore, arhitekte, ljude iz struke iz privatnog sektora, njih desetoro koji su održali zatvorenu radionicu, na kojoj su obradili tri prijedloga koia su se učinili najhitnijim. Jedan se tiče neophodnosti za procesom mapiranja kulturnih dobara, jednog cijelog pejzažnog stanja, šta sve treba zbrinuti, šta sve treba obnoviti, šta sve treba revitalizirati, kaže Iva Malešević iz organizacionog tima FEF-a.
Palata Ivelića- foto M.D.P.
Drugi proces, dodaje Iva, bio bi jedan dugoročan rad na obnovi, rekonstrukciju, adaptaciji Palate Ivelić u prostor jednog Muzeja Risna. Briga o jednom takvom kulturnom dobru je i opštinski i državni posao, a sa Festivala iskazuju brigu, upućuju apel, u namjeri da zainteresuju sve aktere koji su zaduženi za proces obnove za to, a ima ih dosta.
Smeće unutar palate – Palata Ivelića- foto M.D.P.
-Treća stvar je vezana za prostornu rekonstrukciju, adaptaciju Doma kulture, da on postane mjesto u kome može da se desi jedna građanska i kulturna aktivacija, poručuje Malešević.
Ove godine skupila se ekipa fantastičnih mladih ljudi: Radovan-Raša Ognjenović, Iva Malešević, Jelena Čečur, koji su uz filmske projekcije organizovali veliki panel sa stručnjacima koji se bave revitalizacijom, obnovom arhitektonsko-urbanističkog nasljedja, zaštitom i konzervacijom.
Ruševine palate porodice Ivelić u Risnu
-Čitav festival je određena vrsta vapaja, krika, urlika, molbe, poziva da se nešto učini – Risan je prebogat nasljeđem i prezapušten unutar tog nasljeđa. Na nadležnima je da nešto urade, krećemo od opštine, pa idemo dalje, poručuje doajen dokumentarnog filma Vlado Perović, reditelj, selektor i osnivač Festivala etnološkog filma u Risnu.
Nadamo se da će ove aktivnosti imati odjeka, kao što ga ima i kvalitet Festivala, te da će naići na praktičnu podršku državnih ustanova i institucija sistema.
