Dva hrvatska lokaliteta sa stećcima na listi su svjetske baštine, a jedan je u Konavlima kod crkve sv. Barbare u Dubravki, istaknuto je na predstavljanju publikacije posvećene kasnosrednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima u Konavlima.
Publikacija “Stećci i drugi kasnosrednjovjekovni nadgrobni spomenici na području Konavala”, čiji je autor viši kustos i voditelj Arheološkog muzeja Domagoj Perkić, predstavljena je u četvrtak u Kneževu dvoru u organizaciji Dubrovačkih muzeja.
Konavoski stećci jedan su od lokaliteta iz Konavala kod crkve sv. Barbare u Dubravki, te jedan od dva hrvatska lokaliteta sa stećcima na listi svjetske baštine, od njih ukupno 28 na teritoriju četiri države.
“Knjiga je važna jer je jedna od onih, između ostalih i Domagojevih, koje nastaju u Hrvatskoj u zadnjih 30-ak godina gdje se zapravo počelo stećcima postupati na jedan novi i drugačiji način”, naglasio je predstavnik Ministarstva kulture i medija Ivan Alduk.
“Bilo bi lijepo kad bi se stećke uključilo u nastavne procese na hrvatskim fakultetima, na studijima arheologije, povijesti umjetnosti, gdje se o njima ni u moje vrijeme, a čini mi se ni danas, ne govori ili barem ne govori dovoljno, a ipak su jedan važni i specifičan dio hrvatske kulturne baštine”, dodao je.
Dvojezičnom knjigom predstavljeno je 50 lokaliteta sa srednjovjekovnim i dijelom novovjekovnim nadgrobnim spomenicima.
Vremenski okvir obuhvaća uglavnom razdoblje kasnoga srednjeg vijeka, od 13. do 15. stoljeća, odnosno vrijeme najintenzivnijeg razvoja, uvjetno nazvane, kulture stećaka na ovom prostoru, istaknuto je na predstavljanu.
Kao motivi na stećcima nalaze se različiti profani i religiozni simboli te najčešće geometrijska i vegetativna ornamentika.
“Među središnjim motivima razlikuju se one s figuralnim prikazima poput kola, lova, konja i čovjeka i sličnog, zatim motiva kao odraza društvenih prilika te one religijsko-duhovnog karaktera. Od životinja izdvajaju se ptica, zmija, zmaj, pas ili lav te životinje sa spiralno rascvalim repom. Tu su još arhitektonski motivi (arkade) i uzdužni žlijeb ili reljefno rebro”, naglasio je Perkić.
U pojedinim segmentima moguće je pratiti stariju ranoslavensku, ali i antičku i prapovijesnu tradiciju.
Ukupno je obrađeno 739 stećaka, od kojih je 117 ukrašeno.
Autor kaže kako je posebno primjetan velik utjecaj romanike i gotike iz primorskih urbanih sredina na poimanje pogrebnih običaja i zagrobni život u ruralnom području, uključujući sinkretizam kršćanskih vjerovanja s pučkim tradicijama i poganskim, odnosno slavenskim precima.
