U Herceg Novom boravi 6,23 hiljade turista, što je 428 odsto ostvarenog prometa gostiju u istom prošlogodišnjem periodu.
Prema podacima hercegnovske Turističke organizacije (TO), od ukupnog broja gostiju stranih je 5,59 hiljada, a domaćih 640.
U hotelima boravi 3,41 hiljadu turista, a u domaćinstvima 2,8 hiljada.
U auto-kampovima boravi 18 turista, dok u hostelima nema prijavljenih gostiju.
Crnogorska nacionalna aviokompanija Air Montenegro od danas koristi i treći avion u svojoj floti – vazduhoplov tipa „airbus A320“ koji je za predstojeću glavnu ljetnju turističku sezonu uzela u zakup zajedno sa posadom, od hrvatske aviokompanije Trade Air iz Zagreba.
Naime, u nedjelju 1.maja je sa podgoričkog aerodroma Trade Airov A320 registastkih oznaka 9A-BTH, obavio svoj prvi let za Air Montenegro, na liniji za Ljubljanu, dok je u poslijepodnevnim satima nakon povratka iz Slovenije u Podgoricu, ovaj avion letio i na Air Montenegrovoj liniji Podgorica- Cirih.
Ovaj „airbus A320“ je star 21 godinu, a uzet u tzv. wet lease, odnosno kratkoročni zakup sa posadom. Riječ je o osjetno većem avionu od postojeća dva „embraera E195“ koji su u vlasništvu Air Montenegra i koji imaju po 116 sjedišta. Trade Airov „airbus A320“ naime, ima 180 putničkih sjedišta, a za crnogorsku aviokompaniju letjeće po tzv. ACMI aranžmanu (aircraft, crew, maintenance, insurance) po kojem vlasnik aviona – Trade Air obezbjeđuje avion, letačko i kabinsko osoblje koje će ga opsluživati, servis i održavanje, kao i osiguranje aviona dok on leti za unajmitelja – Air Montenegro.
Iz menadžmenta Air Montenegra ranije su potvrdili da su sklopili aranžman o wet lease zakupu „airbusa A320“ od hrvatske kompanije, ali nisu konkretno odgovorili na pitanje pod kakvim je finansijskim uslovima sklopljen ovaj posao i koliko će on koštati Air Montenegro.
„U skladu sa planom za 2022. godinu i nakon sprovedenog postupka nabavke, Air Montenegro je potpisao ugovor o wet lease aranžmanu za avion tipa airbus A320 sa kompanijom Trade Air iz Hrvatske na period od 1.maja, do kraja ljetnje sezone. Crnogorska nacionalna avio-kompanija će tokom narednih mjeseci pored dva aviona u svom vlasništvu, tipa Embraer E195, saobraćati i sa trećim avionom većeg kapaciteta, kako bi predstojeći period povećanog intenziteta saobraćaja i ljetnjih mjeseci iskoristila na najefikasniji način i omogućila dolazak velikog broja inostranih turista sa glavnih emitivnih tržišta.“- rečeno je iz menadžmentu nacionalnog avioprevoznika.
Kako je objašnjeno, Air Montenegro će iznajmljeni avion većinom angažovati na letovima do Pariza, Liona, Nanta, Ciriha, Frankfurta, Tel Aviva i Jerevana, dok će dva njihova aviona tipa E195, aviona saobraćati ka Beogradu, Banjoj Luci, Istanbulu, Pragu, Ljubljani, Kopenhagenu…
„U odnosu na prošlu godinu, kada je kompanija Air Montenegro počela sa letovima, ove godine Crnu Goru spaja ka duplo većem broju različitih destinacija, otvorene su neke nove direktne avio-linije, što će doprinijeti ukupnom razvoju crnogorskog turizma i boljem pozicioniranju Crne Gore na turističkoj mapi.“- poručili su iz Air Montenegra.
Ova kompanija je i proteklih mjeseci već sarađivala sa Trade Airom na kraće vrijeme iznajmljujući avion tipa „fokker F100“ te hrvatske kompanije u periodima kad bi jedan od dva Air Montenegrova E195 „ispadao“ iz redovnog saobraćaja zbog servisa i radova redovnog održavanja. Ovo će inače, biti prvi slučaj da aktuelni ili bivši crnogorski nacionalni avioprevoznik Montenegro Airlines, koriste jedan avion iz porodice čuvenog evropskog proizvođača „Airbus“ jer su do sada na kraće vrijeme u wet lease aranžmanima, iznajmljivali samo „Fokkerove“ ili avione američkog proizvođača „Boeing“ tipa B737 od kompanija iz Hrvatske, Srbije, Rumunije i sa Malte.
Drugo izdanje trke Boka Bay Trail održano je danas u zaleđu Boke Kotorske, a učestvovalo je 150 takmičara iz deset zemalja. Konkretno, na zelenoj stazi koja je počinjala u Porto Montenegru bilo je 90 takmičara, dok je plavom iz Perasta krenulo njih 60.
„Sve je proteklo kako treba. Dan je bio fanstastičan, kakav smo samo mogli da poželimo – iako smo imali izmjene u posljednjem trenutku zbog požara koji se juče kasno popodne dogodio na dijelu Vrmca gdje je zelena staza“, pojasnio je Igor Majer.
On je istakao da su na vrijeme uspjeli da markiraju novu trasu i predoče je takmičarima. S optimizmom najavljuje da će 2023. na trci biti čak 300 učesnika.
„Postigli smo ono što smo htjeli: promovisali smo sve ono što Boka – Kotor, Tivat, Herceg Novi i njihovo zaleđe mogu da ponude a da nisu plaža, more i kafići. Staze su sada trajno markirane i prohodne i turisti u njima mogu uživati tokom cijele godine“, dodao je.
Za sljedeću godinu imaju još ambiciozniji plan i u dijelu same staze. Planiraju da markiraju i spoje stazu koja će počinjati u hercegnovskoj opštini, a ukupna dužina biće 85 kilometara čime žele da postanu prepoznatljivi među regionalnim trail takmičenjima.
Najveći broj takmičara su ili atletičari ili oni kojima je trčanje strast, pa je trka prezahtjevna za rekreativce. To se ogleda i u postignutim rezultatima. Naime, najbržima je trebalo skoro sat i po za 18 kilometara iz Tivta, odnosno četiri i po sata za 35 kilometara iz Perasta, i to po brdovitom terenu i sa više od 1.700 metara uspona.
„Ovo je još jedna manifestacija koja Kotor i Boku stavljaju na mapu sportskih dešavanja, a za četiri-pet godina, kada pomjerimo trku za malo raniji termin, možda bude i 600 takmičara“, naveo je on i potcrtao da će to biti idealna najava uspješnih ljetnjih sezona.
Majer je istakao da najveću zahvalnost duguju Turističkoj organizaciji Kotor i Porto Montenegru, te sponzor voda Gorska, ali trijatlon klubovi iz Herceg Novog i Multisport akademije „Majer“.
Među takmičarima je bio i Igor Đapić, inače pripadnik Mornarice Vojske Crne Gore.
„Juče sam bio drugi na trci ‘Durrador’ koja je bila na Žabljaku, a danas sam došao da probam kako ovo izgleda i takođe završio drugi“, rekao je on.
Kazao je da je izuzetno zadovoljan vremenom od 1.40 sati za zelenu stazu, jer je konkurencija bila jaka, uspon veliki, a vrijeme prilično toplo.
„Staza je bila naporna, sa dosta uspona. Na većim visinama bilo je teže, a negdje je bilo i snijega. A sama organizacija treke je bila odlična – po najvišim standardima. Sad samo da idemo ka još boljem“, istakao je on i dodao da je dao sve od sebe jer je bio motivisan jakom konkurencijom.
Članica podgoričkog „Maratona“ Rada Miladinović takođe je istakla kako je staza bila zahtjevna, ali i da je s dobrom organizacijom sve bilo lakše.
„Iznenadila sam sebe. Juče sam imala humanitarnu trku na pet kilometara, tako da sam danas odlično prošla. A toplo vrijeme mi je baš odgovaralo“, dodala je.
Takmičar Aleksandar Ivakin iz Rusije, koji već šest godina živi u Crnoj Gori, rekao je da je uživao u trci.
„Tehnički je bila dobro urađena. Uz to, imali smo divan pogled na Bokokotorski zaliv. Možda bi za narednu trku trebalo planirati više mjesta sa osvježenjem“, naveo je on i najavio da će i naredne godine učestvovati.
Varvara Šekanova stigla je u Crnu Goru čak iz Sibira, a i ona kaže kako je staza bila zahtjevna.
„Bilo je nezgodno zbog mnogo kamenja, ali sama trka i vrijeme bili su savršeni. Presrećna sam i naravno da ću doći i naredne godine“, dodala je ona.
Vršilac dužnosti TO Kotor Jovan Ristić potcrtao je odličnu saradnju sa Igorom Majerom, koji je organizator više sportskih aktivnosti na teritoriji te opštine.
„Uvijek sve protiče u najboljem redu, uz veliki broj takmičara i gostiju. TO Kotor uvijek podržava ovakve i slične akcije. To su manifestacije koje slave zdrave stilove života i sport. Na taj način se pripremamo za ono što će biti jedan od prioriteta strategije razvoja turizma Kotora, a to je sportski turizam, pripreme sportista i velike manifestacije slične ovima. Dakle, grad je pun, rezultati su dobri, i sve je bilo kako treba“ zaključio je on.
Požar koji je juče kasno poslijepodne iz još uvijek nautvrđenih razloga ozbio na obroncima brda Vrmac iznad Tivta i dalje je aktivan.
Vatra gori u gustoj borovoj šumi iznad crkve i gradskog groblja Sveti Šimun, na velikoj strmini i skoro potpuno nepristupačnom terenu.
Požar za sada ne ugrožava objekte, ali ga ne možemo ugasiti sa terena, već jedino intervencijom iz vazduha, ili ako padne kiša- kazao nam je komandir Službe zaštite Opštine Tivat Milorad Giljača.
On je rekao da je za sada situacija pod kontrolom, ali da strijepi da bi se vatra mogla razbuktati ukoliko se podigne vjetar.
Giljača i ekipa tivatskih vatrogasaca su stalno na terenu ali malo što mogu učiniti sredstvima koja imaju na raspolaganju jer vatra gori na preko pola kilometra udaljenosti vazdušnom linijom od najbližeg mjesta gdje može doći vatrogasno vozilo, a ljudima koji nose protivpožarne naprtnjače treba najmanje 45-50 minuta da se pješke probiju do blizine požarišta.
Za sada možemo samo da dežuramo u blizini groblja Sveti Šimun i da odatle eventualno intervenišemo ako vatra krene da se niz brdo, spušta prema nama. Ovo gdje sada najviše gori, je potpuno nepristupačan teren koji se može gasiti samo iz vazduha – istakao je Giljača dodajući da su se on i gradonačelnik Tivta već obratili Direktoratu za vanredne situacije MUP-a, ali da im je rečeno da nijedan protivpožarni avion ili helikopter AHJ MUP-a ne može da interveniše jer i dalje za to ili nisu tehnički sposobni, ili vszduhoplovi nisu osigurani.
Za eventualno angaživanje helikoptera VCG koji mogu gasiti požare, procedura je sporija i komplikovanija, ali Giljača kaže da će Tivćani i to tražiti jer je brdo Vrmac zbog svojih velikih ambijentalnih i ekoloških vrijednosti, vrlo značajno i uskoro bi i zvanično trebalo da bude proglašeno zaštićenim parkom prirode.
Posljednji put kada je gorelo ovo područje na kojem je sada izbio požar, 2003.godine, vatru su gasili i ugasili protivpožarni avioni, pa bi tako trebalo učiniti i sada – ističe Giljača.
Stanovnici ukrajinske Odese uspaničili su se 27. travnja vidjevši nekoliko brodova pred svojim gradom. Logično, jer taj je lučki grad jedan od onih na listi želja ruskog predsjednika Vladimira Putina, kako bi zadobio potpunu kontrolu na Crnom moru, piše Jutarnji list.
Ispostavilo se da ipak nije riječ o ruskom napadu već o ‘brodovima duhova’, napuštenim plovilima koje nitko ne može otegliti u luku. Jedan od tih brodova je tanker “Millennium Spirit”, napušteni i oštećeni teretni brod koji već danima nekontrolirano pluta morem te nema posade.
– Brod se i ranije znao pojavljivati na horizontu. Oštetili u ga rašisti (izraz koji u Ukrajini znači “ruski fašisti”), a mornari su morali pobjeći i nema načina da se brod vrati zbog pomorskih blokada – objasnili su iz lokalnog brodskog zapovjedništva.
Vojska je naglasila da se ruski brodovi nisu proteklih dana približavali Odesi. Situacija na moru je, rekli su, potpuno pod kontrolom ukrajinskih snaga.
Problem je i što su pomorski putevi blokirani za bilo kakav civilni promet na sjeverozapadnom dijelu Crnog mora. Rusi kontroliraju taj dio prijeteći oružanim napadom. Ruski brodovi kruže u okolici zone potonuća krstarice Moskva, a izvode i zračne izviđačke misije na tom području kako bi locirali potencijalne mete za raketne napade.
Stari običaj Peraštana je Mađ koji se slavi rano ujutro svakog 1. maja. Mještani kite stablo mladog hrasta kao znak veselja radi početka najlijepšeg proljetnog mjeseca, a znači i nadu u bolje sutra.
Nakon podizanja stabla mještani i gosti obilazi grad uz zvuke tamburica i pjesmu te svi zajedno odlaze u restoran na bijelu kafu sa suvim kolačima – koromanima.
Nekada se Mađ kitio duž cijelog Mediterana, međutim danas se kiti samo u Perastu, zahvaljujući Društvu prijatelja grada Perasta koje je zadnjih dvadesetak godina ponovo je oživilo ovu manifestaciju.
Zanimljivo da je obred bio zabranjen za vrijeme vladavine komunista.
Iz Arhive
„Prvog maja kroz Boku na pontama mandraća postavili bi se velike grane okićene sa komadićima robe raznih boja, a u 5 sati ujutro glazba bi svirala-okolo grada. To je bio običaj jer je to bio početak dobrog doba.“
Malo je dokumentacije koja obrađuje ovaj običaj. Jedan od rijetkih je dokument kojim se opat – nadžupnik don Ante Rosa ispred Opštinskog-nadžupnog ureda u Perastu obraća Kraljevskom srezkom načelstvu u Kotoru 27. aprila 1930. u kome se kaže –
” Slavnom,
Kr. Srezkom Načelstvu u Kotoru
Prastari je običaj u Perastu, da omladina svake godine na 1. maja proslavi početak mjeseca Bl.Gospi posvećena.
Toga dana nakiti se pred crkvom hrastova grana uz pucnjavu iz pušaka, iza toga omladina sluša sv. misu, iza koje imaju zajednički zajutrak, na koji može, da pristupi svaki gradjanin.
Proslava svršava pjevanjem uobičajnih narodnih pjesama. Mlijeko za zajutrak u dužnosti su da nose svih mješćani, koji imaju stoke. Pišući došao je do znanja, da je ove godine zabranjena svaka radnička proslava 1.maja.
Pošto gore spomenuta omladinska proslava nema nikakove veze ni odnosa sa nikakovom radničkom proslavom dana l.maja koja u obće u Perastu nije bila nit je u običaju te radnici kao takovi ne učestvuju, molim se taj Slav. Kr. Naslov, da bi i ove godine mogla ne smetano obaviti rečena omladinska proslava da se ne prekine starodrevni narodni običaj.
O riješenju moli se da bi taj Kr. Naslov obavijestio mjestnu žandarmerijsku postaju.
Opat – Nadžupnik Don Ante Rosa“
“Općinsko vijeće grada Perasta biralo je pred mjesecom, april, barjaktara i časnike peraške mornarice.
Običaj je bio da se na 1 svibnja podigne na obali stablo kojeg se kitilo sa kolačima (dvopek), sa punjenim flašama vina ili mlijeka, a na stablu bi se vješale kao zastave, papirići isječci raznih boja.
Brigu oko donosa stabla briesa vodio je vojvoda i časnik peraske mornarice, a općina je davala stablo i sve potrebito. Rano Jutrom okupila bi se omladina i svej pripremila, zatim bi peraški tamburaši obišli grad, svirajući i pjevajući, pucajući iz poznatih štuceva.
Slijedila je zatim služba Božja, kojoj su svi prisustvovali sa gradonačelnikom nakon koje su svi čašćeni od općine sa bijelom kafom u gradskoj kafani. Potom bi to potrajalo neko vrijeme veselja i pjevanja, pa bi se svi razišli svojim kućama.
Na dan 14 maja skidao se tzv. magj kojeg je odnosio poslužnik općine, jer je to bilo njegovo uobičajeno pravo.”
Glicinija (plava kiša, visterija, lat. Wisteria) koja je ovih dana zamirisala Herceg Novim, biljka je koja simbolizuje ljubav, gracioznost, blaženstvo, strpljenje, izdržljivost, trajnost, pobjedu nad teškoćama i dugovječnost.
Glicinija je biljni rod iz porodice mahunarki raširen po Kini, Koreji i Japanu. Pripada mu sedam priznatih vrsta drvenastih penjačica. Neke vrste naturalizovane su na istoku Sjedinjenih Država. Poznati predstavnik je kineska glicinija Wisteria sinensis, prepoznatljiva po opojnom mirisu. Cvjetovi su smješteni u grozdaste cvasti (10-80 cm) uglavnom plavoljubičaste, boje lavande, purpurne, roza, boje sljeza ili čisto bijele. Cvjeta u proljeće kada se prvo pojave cvjetovi pa tek nakon toga listovi. Može se desiti da cvjeta bar još jednom u toku godine, ali ne tako bujno kao u proljeće.
Kažu da glicinija poznata i kao japanski fuji najljepše cvatu u Japanu. To je možda drugi (poslije trešnje) najpoznatiji cvijet u zemlji izlazećeg sunca.
Od kraja aprila do maja japanski cvjetovi glicinije počinju nicati u svim bojama. A najbolje mjesto za doživjeti gliciniju u punoj raskoši cvijeta i boja je vrt Kawachi Wisteria u gradu Kitakyushu. Tunel cvijeća glicinije, gdje nizovi te biljke vise s vrha u nijansama ružičaste, ljubičaste, plave, grimizne i bijele boje, bajkovita je slika.
Kawachi Wisteria osmišljen je 1977. godine, a sastoji se od 150 drveća Wisterije, odnosno glicinije. U parku se nalazi i stablo glicinije stare 150 godina i više od 5000 grmova azalea. Organizuje se I Wisteria festival koji traje od 13. aprila do 19. maja.
Teško je zamisliti, ali ta ljepotica opojnog mirisa je otrovna jer sadrži alkaloide koji izazivaju mučninu, bolove u trbuhu, proljev i dehidraciju.
U Evropu je stigla u 13 vijeku, vjeruje se da ju je donio Marko Polo, a kada je stigla u naše krajeve ne zna se pouzdano. Pretpostavlja se da je prva glicinija u Herceg Novom zasađena u parku nekadašnjeg hotela Boka početkom 20 vijeka. Danas raste na nekoliko mjesta u centru grada, po privatnim đardinima,…bojeći pejzaž prelijepim (najčešće plavom) bojama.
/S.Kosić/
Dante Putnik, ime je koje je dobila morska kornjača nađena u moru kod Dubrovnika odakle je prebačena u Split na pregled, a potom će biti transportirana u Pulu.
Dojavu o kornjači koja pasivno pluta na površini mora podno vile Čingrije, nakon čega je krenula prema gradskim kupalištima Boninovo i Danče, primila je Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije.
Nakon izvlačenja, utvrđeno je da kornjača nema na sebi vidljive tragove ozljeda te da joj je oklop prekriven obraštajem.
Riječ je o glavatoj želvi, najbrojnijoj od tri vrste morskih kornjača koje naseljavaju Sredozemno i Jadransko more.
Kornjača je dobila ime Dante Putnik, budući da je opažena između gradskih kupališta Boninovo i Danče te ju je zaista čekao dug put.
Naime, nakon noćenja u akvariju u Dubrovniku, transportirana je katamaranom za Split kod veterinara na pregled koji je posebno obučen za rad s morskim kornjačama.
Nakon potrebne njege, bit će transportirana u Centar za oporavak morskih kornjača u Puli koji djeluje unutar Aqariuma Pula i Udruge Morski obrazovni centar Pula te skrbi o ozlijeđenim morskim kornjačama iz cijelog hrvatskog dijela Jadrana.
Morske kornjače izložene su antropogenim utjecajima koji svakodnevno prijete njihovom opstanku.
Prva skupina civila izvučena je preko noći sa subote na nedjelju iz čeličane Azovstal, posljednjeg džepa ukrajinskog otpora u Mariupolju, u istočnoj Ukrajini.
Izlazak dvadesetak civila iz podzemlja ovog golemog industrijskog kompleksa iznenadio je mnoge, jer su svi dosadašnji pokušaji evakuacije propali u lučkom gradu na jugoistoku, gotovo potpuno uništenom nakon višetjedne opsade.
Pukovnija Azov, koja brani ovu industrijsku zonu, govorila je o “dvadeset civila, žena i djece”.
“Oni su prebačeni na dogovoreno mjesto i nadamo se da će biti evakuirani u Zaporožje, na teritorij pod kontrolom Ukrajine. Nadamo se da će se taj proces nastaviti i da ćemo uspjeti evakuirati sve civile”, kazao je Svjatoslav Palamar, zamjenik zapovjednika pukovnije u videu objavljenom na Telegramu.
Nekoliko sati ranije službena ruska agencija Tass objavila je da je skupina od 25 civila, uključujući šestero djece, uspjela izaći iz Azovstala, iz podzemnih galerija koje datiraju iz sovjetskog doba
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski osvrnuo se na to u svom video obraćanju u subotu navečer.
“Činimo sve kako bismo osigurali da se misija evakuacije iz Mariupolja provede”.
Prema novim satelitskim snimcima tvrtke Maxar Technologies snimljenim 29. travnja, gotovo sve zgrade u čeličani Azovstal su uništene.
NVO Naša akcija iz Kotora održala jos jednu u nizu radionica u cilju edukacije mladih na temu koju su sami izabrali. Kako mnogi stalni volonteri naše organizacije konstantno putuju samostalno, ili kroz Erasmus ili druge programe zamjene, operacioni menadžer Vuk Koljenšić je u detalje objasnio sve mogućnosti koje su mladima na raspolaganju, kojih je kako objasnjava danas viže nego ikad ranije.
“Skupili smo mlade iz Kotora i Tivta u prostorijama Opstine Tivat i organizovali radionicu “Kako besplatno (jeftino) i bezbjedno putovati” gdje nam je bio cilj pribliziti mladima mogucnosti i prilike za putovanja. Ovu radionicu smo odrzali za mlade u Podgorici i bila je jako posjecena, a kada je Omladinski tim Tivat podnio zahtjev za istu odmah smo se organizovali da izadjemo u susret. Odlicna stvar oko podrske European Endowment for Democracy je da imamo institucionalnu a ne projektnu podrsku, sto nam omogucava da nase programe realizujemo bilo gde, i edukujemo tj. ukljucimo sto vise mladih iz raznih gradova Crne Gore. Volimo kad zahtjevi za neku vrstu radionice i obuke pa i terenske akcije upravo stigne od mladih iz lokalnih zajednica jer smo mi organizacija dovoljno fleksibilna da svima od Rozaja do Herceg Novog izadjemo u susret. Kako Omladinski tim Tivat jos nema svoje prostorije cesto koristimo prostorije opstine Tivat ili oni nas posjete u Omladinskom klubu Kotor, ili u Omladinskom edukativnom centru “Muo” – kazao je Vuk Koljenšić.
© BokaNews, 2021
