Hroničar sa Majstora

0

Piše: Božidar Proročić, književnik i publista

Svaki čovjek se svojim mjestom rođenja veže za svoj rodni kraj, tamo đe prvi put otvori svoje oči kada se rodi. Junak naše priče hroničar i publicista Gojko Kustudić se rodio 1959. godine u podlovćenkom selu Majstori u samom srcu svete planine đe žive Kustudije-Kustudići. Dok je još kao bosonogi petogodišnji dječak čuvao jagnjad na Majstorima, i bezbrižno i razigrano se igrao po porostranim dolovima tada još nije znao da će njegovo rodno selo Majstori, biti njegova vječita inspiracija i težnja da ga sačuva od zaborava. A Majstori, na 1211 mnv su okruženi planinskim vrhovima koji gledaju ka Crnogorskom primorju i čuvaju priče davno prošlih vremena. Planinarskom stazom i jedinim putem koji preko Majstora, Koložunja, Poda i Čavora vodi Gojko Kustudić, je svoja prva slova i četri razreda osnovne škole završio na Mircu. I dok je učio prva slova i svaki danom se istom stazom vraćao sa svojim vršnjacima iz sela Njeguškog podvršja, ponekada kada bi bile jake i oštre zime, kiše, mećave i nevremena znao je da se skloni u kuće Čavora. Tako su nstale neraskidiva prijateljstva sa bratsvom Čavora, i brojne lijepe priče o ljudima i vremnima koja nažalost nestaju danas pot teretom “moderne civilizacije.” Nakon četvrtog razreda Gojko Kustudić, ostala četri razreda završava u Kotoru. Upisuje tada opštu gimnaziju u Kotoru koju sa uspjehom završava. Nakon nje upisuje i završava Filozofski fakultet u Nikšiću. Svoj radni vijek do penzionisanja je proveo u preduzeću ,,Autoboka” u Kotoru. Danas je penzioner koji sa velikim entuzijazmom, ljubavlju i predanošću sakuplja i čuva najljepše priče i uspomene vezane za Majstore, pa samim tim vezane i za Njeguše.

Dok je odrastao uz ognjište svoga đeda Nikole, i oca Neđeljka u dugim zimskim noćima je slušao mnoge drevne i lijepe priče, legende, epske pjesme o svojim precima koji su bili čuvari granice između Stare Crne Gore, i Mletačke Republike, o tome kako se putovalo, trgovalo, živjelo, ratovalo na padinama Majstora, čiji se pogled pruža prema Jadranskom moru. A selo Majstori, pamti mnoga stada ovaca koja su se bijeljela na njegovim dolovima, slamene kuće u kojima je živjelo po desetak članova porodice. Majstori pamte lijepu slogu kada su jedni drugima bili sve u mnogim teškim a posebno onim ratnim vremenima iz perioda II Svjetskog rata. Ginuli su Kustudije-Kustudići, na braniku Crne Gore. Ginulu i stradali za Crnu Goru i njenu svetu slobodu. Zapisuje Gojko Kustudić, sve što je vezano za Majstore, priče, legende, pjesme, istorijske događaje, običaje, toponime, anegdote, priče o kumstvima i pobratimstvima zapisuje i čuva od zaborava sve one Kustudije-Kustudiće, koji su se silom prilika i različitih društveno-političlih okolnosti raselili širom svijeta. Na taj način on čuva neke od najvrijednih stranica istorije vezane za Majstore. Gojko Kustudić, svoje Majstore, doživljava kao neku prelijepu, oazu sakrivenu u planinskim lancima Lovćena, koja neprekidno ispred njega čuva sjećanje na prošlost, njegove pretke, svetinje i sve male i velike stvari koje čine mozaik postojanja Kustudija-Kustudića. Sve što je do sada zapisao ili publiokovao čini inspiraciji i stvaralački motiv, što nam upravo govori o velikoj i neraskidivoj vezi između autora i Majstora na kojima je odrastao.

Crkva Svete trojice Majstori

U beskraju planetarnih vrijednosti, gledano simbolički sa prostora Lovćena, postoje, i oni ljudi i ona mjesta koja nas čine fizički, mentalno a iznad i ispred svega duhovno jačim. Majstori, su najveća inspiracija ovog hroničara, on je njima u svojim zapisima udahnuo dušu, vrativši im makar na tren onaj dio slavne prošlosti i blještavog sjaja. Majstore je povezao kroz prošlost i sadašnjost, ljude i vrijeme, sudbine i vjekove. Na tim svojim često nostalgičnim putevima Kustudić, pravi izuzetno snažne zavičajne refleksije, koje mogu svima a posebno mlađima da posluže kao izvor i uzor. Što je nama svima rodni kraj na tom ljutom kršu ako zauvjek odemo sa njega ako zaboravimo sjene predaka ako se ne osvrnemo iza sebe. Gojkov dom je tamo gdje je Lovćen, Stara Crna Gora. Majstori snivaju svoj san dok je prvi decenbarski snijeg prekrio bjelinom ove prostore. Djetinjstvo u sjeni stare bukve uz prve korake pored lovćenskih zvonćiča koji rastu iz pukotina stijena, miris pokošenog sijena, sumrake i suton uz zvuke pastira koji na svojim frulama sviraju najljepše melodije, jedno guvno na kom se vrhla raž, ovas, pšenica, ublići Kustudića, Ošnja lokva, ublovi u Popovim dolima, vruća pogača i pečeno meso ispod sača. Sve je to ostalo tamo, a sve ga je to vuklo i podstaklo da u svojoj koautorskoj knjizi ,,Zapisi sa Njeguša”  zajedno sa (Lazarom Božovićem) makar na tren odškrine vrata prošlosti ne samo Majstora, već i čitavih Njeguša.

Gojko Kustudić, je odavno shvatio da zavičaj predstavlja najznačajnji dio u izgradnji sopstvenog (crnogorskog) identiteta i da je ta konponenta vrlo je značajna i u drugim kategorijama prije svega: antropološkim, sociološkim, demografskim i etnološkim. Majstori su za Kustudića, magična alhemija jača od života natopljenog prošlošću i svetih prostora na kojima se susreću nasleđe i običaji. Meša Selimović ističe: “Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet nasleđa, istorije i cjelokupnog životnog iskustva vezanog za svoj kraj.” Dosadašnji životni put Gojka Kustudića, protkan je je najvećim ljudskim i moralnim vrijednostima i idealima posvećenosti. Prostori Majstora, široki razasuti na četri strane. Kustudije-Kustudići gdje god da su, gordo i ponosno čuvaju svoj jezik, svoju vjeru i crnogorstvo. Čuvaju svoje Njeguše i Lovćen i Majstore u srcu. Svaki se Njeguš “ponekad pretvori” u lovćenski zvončić, u kojem gorštak pokušava pronaći sebe i odgovore na suštinska pitanja. Pitanja istorijskih sudbina i slobodarskih težnji ljudi koji su živjeli i koji žive za odgovore na dosta teške izazove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Ljepota Majstora je izazov za sve dobronamjerne ljude. Toliko ljudi bliski, iskreni, gostoprimni, inteligentni a nikako sunce da spušti zrak topline na ovaj prostor koji će ih vječito obasjati. Jer luče slobode neprekidno sijaju. Opstaju Kustudije-Kustudići opstaju kao lovćenski zvončić u svoj svojoj ljepoti ali i surovosti kamenog mora koje ih okružuje.

Promocija knjige „Zemlja crnogorska“ – foto arhiv Boka News

Sa naselja Trojica, u opštini Kotor njegov pogled je vječito uprt ka Lovćenu i Majstorima. Kaže se da mjesto svog rođenja čovjek ne može birati, i da se moglo naš junak priče bi opet odabrao Majstore i Njeguše. Iako su mnogi Kustudije-Kustudići već decenijama daleko od svog zavičaja. Rodni zavičaj i nostalgija Kustudija-Kustudića prema Majstorima, se prikazuje u najlepšem svijetlu i velikom značaju, sa uspomenama koje su toliko lijepe (a često i gorke) da je u njih teško povjerovati. Zavičajnost nam se javlja u bojama svjetlosti nebeskog i zemaljskog porijekla, ili kao magija toplote i života, gdje se svjetlost rađa, sanja i preliva iz duše u svakodnevnu misao koja luta ka dalekim obalama Mediterana. Duh zavičaja lepršav, očarava, usrećuje. Takve nostalgične slike, uvjek tople, pojedine štite, dok druge proganjaju. Kad bi se patnja i stradanja Kustudija-Kustudića kroz dugu istoriju mogla prodavati, gdje bi mnogima bio kraj pitam se u sebi? Mađarski pjesnik i političar Ferenc Kolcsej (1790-1838) jednom je zapisao: ,,Kome u srcu ne živi domovina, (rodni kraj) taj se svugdje može smatrati prognanikom, u duši mu je praznina koju ne ispunjava nikakva stvar, nikakvo osjećanje.”

Gojkovi rodni Majstori, su počeli prvo stidljivo, a zatim sve glasnije i jasnije da nam pričaju svoje životne priče. Gojkove su priče teške i izuzetno emotivne, jer mnogi nisu nikada željeli da odu sa svog rodnog ognjišta, ali su morali, spašavajući često goli život. Gojko Kustudić, je osjećao veliki dug prema svakoj stazi koju je sam gazio, od Majstora i Lovćena do Boke Kotorske od dječačkih do mladalačkih dana, uz poštovanje prema svakoj kamenici sa koje je bezbroj puta žeđ gasio, prema svakom lovćenskom zvončiću, prema drugovima sa kojima je sam odrastao, prema rodnoj kući i ognjištu, prema ocu i majci, svome đedu i svim precima koji su ostavili dubok i neizbrisiv trag na Majstorima. Zapisah ovu priču o ovom tihom i neumornom neimaru koji je zaslužio i zavrijedio svu pažnju i poštovanje za ono što daje najbolje i najiskrenije od sebe a to je ljubav prema svom rodnom kraju i svojoj jedinoj domovini.

Zadužbina Nikole Musića (1760 – 1835 ) u novom ruhu i sa novom namjenom

Zadužbina Nikole Musića (1760 – 1835 ) u novom ruhu i sa novom namjenom
Zaduzbina Musić

Od oko 30 tak zadužbina u hercegnovskoj opštini većina je u lošem stanju. “Zadužbine koje su u direktnoj nadležnosti lokalne uprave u dobrom su stanju jer se redovno odvajaju sredstva za njihovo održavanje”, navodi sekretarka Sekretarijata za kulturu i obrazovanje,  Ana Zambelić Pištalo.  Riječ je o tri zadužbine: Tereze Vulić (Gradska biblioteka i čitaonica), Miroslava Štumbergera(Muzej) i Mirka i Olge Komnenović ( Muzej).

Zato svako obnavljanje zadužbinskih objekata kao zgrade na Toploj – zadužbine Duković, raduje, ističu Novljani.

I zadužbina Nikole Musića u hercegnovskom Starom gradu nakon skoro pola vijeka propadanja,  trebalo bi da bude privedena namjeni. Na trospratnici od oko 350 kvadrata  , koja je u zemljotresu 1979 godine razrušena, a prije šest godina u jednom nevremenu ostala i bez krova, počelo je raščišćavanje nakon čega slijede konzervatorska istraživanja. “O vremenu gradnje,  stilskim odlikama objekta i nekim drugim karakteristikama, značemo više nakon završenih konzervatorskih istraživanja”, kazao je arhitekta konzervatorSrđan Marlović.

Podsjećamo da je Nikola Musić – Pođanin, brodovlasnik i pomorski kapetan koji se obogatio trgovinom žitom, rukopisnim testamentom sačinjenim u Kotorskom sudu 1835 godine koji se čuva u hercegnovskom Arhivu, kuću sa butigama na Belavisti ostavio  manastiru Savina sa željom da jedan dio prihoda odlazi manastiru, a drugi školovanju svešetnika.

“Musić je raspolagao ogromnom imovinom na više lokaliteta u gradu, najviše na Podima (rodnom selu), na Kamenom,na Žlijebima, u Meljinama, u Gradskoj luci , a u varoši je imao nekoliko butiga i magacina, kao i kuću na Belavisti”, navodi arhivistica Vesna Jauković.

Zaduzbina Musić

U kući na Belavisti dio se koristio za stanovanje, a u prizemlju je Drago Dostinić držao kafanu sve do 50 tih godina prošlog vijeka. Nakon toga u prostorijama je prostorije koje su služile i kao ostava imao  Košarkaški klub Primorje. Nakon zemljotresa,  prije 42 godine,  objekat više nije bio za stanovanje  i postao je deponija otpada .

Nedavno je između Mitropolije crnogorsko-primorske, odnosno Manastira Savina i  biznismena Predraga Dragojlovića iz Beograda  potpisan ugovor o dugoročnom zakupu zadužbine koja bi trebalo da bude pretvorena u hotel. Zakup će trajati 30 godina, kaže advokat Manastir Savina, Zoran Lazarevića i ističe da su  ugovorom zaštićeni interesi crkve.

On je kazao da bi nakon konzervatorsko istraživačkih radova trebalo da budu dobijeni urbanističko tehnički uslovi , kako bi se pristupilo izradi glavnog projekta i gradnji  hotela. Uvjeren jeda će to biti lijep objekat koji će dopuniti turističku ponudu gradu.

Za obnovu objekta zadužbine ranije su bili zainteresovani srpski biznismen Miroslav Mišković i Konzulat Republike Srbije u Herceg Novom, ali dogovor nije postignut.

Svojevremno su bili definisani urbanističko tehnički uslovi i izrađen projekat za restauraciju ovog vrijednog zdanja,a  područno odjeljenje Centra za konzervaciju i arheologiju iz  Kotoru definisali su su   konzervatorske uslove za ovaj kompleksan posao. Urbanističkim planom predviđeno da zgrada nakon rekonstrukcije  bude  objekat kulturno vjerskog sadržaja, muzej sa bibliotekom i salom za kulturne događaje.

/S.Kosić/

“Quo vadis Aida?” najbolji evropski film, nagrađene Žbanić i Đuričić

0
“Quo vadis Aida?” najbolji evropski film, nagrađene Žbanić i Đuričić
Quo vadis, Aida

Film “Quo Vadis, Aida?” obilježio je u potpunosti dodjelu Evropskih filmskih nagrada za 2021. godinu, pošto je osvojio tri nagrade. Na upravo završenoj ceremoniji, tom su ostvarenju dodijeljene nagrade za najbolji film godine, najbolju režiju (Jasmila Žbanić) i najbolju glumicu (Jasna Đuričić).

Nagradu namijenjenu najboljem filmu na kontinentu, pomenuto je ostvarenje osvojilo u konkurenciji “Božje ruke” (Paolo Sorentino), “Titana” (Žulija Dukorno), “Otac” (Florijan Celer) i “Kupe broj šest” (Juho Kuosmanen).

Riječ je možda i o vrhuncu koji je, na planu priznanja, dostigao film Jasmile Žbanić, koji je ranije zavrijedio niz prestižnih nagrada, a bio je i u najužem krugu nominacija za Oskar u kategoriji za najbolji međunarodni film.

Zahvalnost ženama Srebrenice

Na to se nadovezala i nagrada za najbolju evropsku rediteljku u 2021. godini, koja je dodijeljena Jasmili Žbanić.

Ona je osvojila nagradu u konkurenciji Paola Sorentina, Žulije Dukorno, Florijana Celera i Radu Jude.

Žbanić je u svom govoru zahvalila Ženama Srebrenice, glumačkoj ekipi koja je radila na filmu, mužu, ujedno i producentu Damiru Ibrahimoviću, ali i svojoj ćerki na podršci.

“Zahvaljujem se Ženama Srebrenice koje su najsnažniji glas mira danas, ćerki koja me inspiriše da budem odgovornija za generaciju žena koje će izgraditi bolju Evropu od one koju imamo”, rekla je ona.

Nagrada pripala i Jasni Đuričić

Najbolja glumica je Jasna Đuričić, a nagradu je dobila takođe za ulogu u filmu “Quo Vadis, Aida?”

Ona je zahvalila i rediteljki Jasmili Žbanić, navodeći kako je “otišla tamo gdje se niko nije smio zaputiti.

“Ova nagrada je nešto što posvećujem svim žrtvama i svim majkama”, rekla je Đuričić.

Pritom, film “Quo Vadis, Aida?” je u konkurenciji i za najbolje ostvarenje godine, a Jasna Đuričić za najbolju glumicu u Evropi.

Hopkins najbolji glumac

Nagradu za najboljeg glumca osvojio je Entoni Hopkins (“Otac”), a ekipa istog filma osvojila je nagradu namijenjenu najboljim scenaristima (Florijan Celer – Kristofer Hempton).

Mađarska rediteljka Marta Mezaroš, koja je ove godine napunila 90 godina, dobila je nagradu za životno djelo.

Crna Gora mjesto gdje se razlike spajaju u neponovljiv mozaik uživanja

0

Ministarstvo ekonomskog razvoja je, u saradnji sa Nacionalnom turističkom organizacijom (NTO), pripremilo video spot putem kojeg su strani ambasadori, kroz priču o mozaiku i bogatstvu različitosti, prenijeli snažnu poruku o potencijalima Crne Gore.

Iz Ministarstva su kazali da se stapanje raznorodnih prirodnih, istorijskih, kulturnih i umjetničkih djelića u jedan mozaik, koji Crna Gora jeste, čini kao jako primamljiv poziv svima, posebno onima koji teže ispunjenom, dinamičnom i nezaboravnom odmoru.

“Dragulj čije bogatstvo je oslikano na cijeloj teritoriji, istorijski inspirativno područje i ljudi koji su vrijednost sama za sebe, neki su od utisaka koje su strani ambasadori izrazili govoreći o posebnom osjećaju i doživljaju koji stiču tokom boravka u Crnoj Gori”, navodi se u saopštenju.

Iz Minisarstva su kazali da je, vjerujući u snagu njihovih riječi, posebno zbog profesionalnog iskustva koje se često odnosi na cijeli svijet, pripremljen video spot u kojem je kroz priču o mozaiku i bogatstvu različitosti prenesena snažna poruka o potencijalima Crne Gore.

“Negdje tokom sezone, u kotorskom zalivu, čuo sam djevojčicu od 12 ili 13 godina kako svojim roditeljima govori ‘Plivamo među planinama’. Mislim da je to sjajno zapažanje koje se odnosi na Crnu Goru”, rekao je ambasador Rusije Vladislav Maslennikov.

Ambasador Rumunije, Mateij Viorel Ardeleanu, kazao je kako će Crna Gora uskoro postati novi dragulj Evropske unije (EU), a ambasador Kine, Liu Jin, govorio je o jednom od najznačajnijih turističkih motiva za kineske turiste – Mostu na Tari.

Prema njegovim riječima, osim što je nezaobilazno mjesto koje posjećuju, Most na Tari je u Kini jako popularan, toliko da je prikazan u Pekingu u stanici metroa, a skulptura od leda u obliku ovog arhitektonskog čuda izlaže se tokom godišnjeg zimskog festivala.

“Mozaik, kao centralni motiv priče oslikava indirektni, umjetnički simbol inkluzivnosti, temi kojoj se Svjetska turistička organizacija posvetila povodom obilježavanja Svjetskog dana turizma. U priči o mozaiku svaki ukus, boja, oblik i orjentacija čine nezamjenljive djeliće cjeline u kojoj svako ima svoje mjesto, a ujedno je poruka da turizam nije samo statistika, već da iza svake priče stoji pojedinac”, zaključuje se u saopštenju.

*Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija 

Slovenija će uvesti sistem povratne ambalaže za plastične boce i limenke

0
smeće-limenka

Kako bi povećala odvojeno prikupljanje i recikliranje plastike, Slovenija će uvesti kaucijski sistem povratne ambalaže kakav već ima više država u Evropskoj uniji i koji se pokazao učinkovitim.

Prijedlog ekoloških udruga da se takav sustav ugradi u prijedlog zakona o zaštiti okoliša, koji je u postupak već dala vlada, prihvatilo je ministarstvo za okoliš i prostor, a uvest će se za plastične boce za jednokratnu uporabu te za limenke, potvrdio je za medije ministar okoliša i prostora Andrej Vizjak.

U Sloveniji se plastični otpad iz kućanstava odvojeno sakuplja u komunalnim kontejnerima. No,  ekološke udruge zalažu se za sustav određivanja kaucije za povratnu ambalažu koju bi potrošači dobivali natrag prilikom njenog vraćanja.

Smatraju da bi takav način zbrinjavanja otpadne plastike bio učinkovitiji jer se skoro polovica takve ambalaže sada ne reciklira.

Računa se da se u zemlji godišnje baci ili deponira u komunalne kontejnere oko 10 hiljada tona plastičnih boca za piće i mlijeko, a stupanj odvojenog sakupljanja takvog materijala trebalo bi, u skladu s evropskom direktivom, do 2029. godine povećati na 90 posto

Sistem “kaucijskog” prikupljanja takve ambalaže već je poznat u brojnim  europskim državama. On omogućava učinkovitije  prikupljanje  otpadne ambalaže, ostvarenje ekoloških ciljeva i stvara nova radna mjesta, navela je udruga Eko krug koja je inicirala zakonske promjene na tom području. Inicijatori predlažu da kaucija za plastičnu bocu bude u visini od deset euro centi.

Udruga smatra da bi novi sustav trebalo primijeniti što prije, dok je ministarstvo okoliša priopćilo da bi trebao zaživjeti do 2025. godine, objavili su slovenski mediji.

Najveći udar tornada u povijesti Kentuckyja: “To nismo nikada prije doživjeli”

0
Najveći udar tornada u povijesti Kentuckyja: “To nismo nikada prije doživjeli”
Brett Carlsen/Getty Images By ASSOCIATED PRESS

Serija od najmanje 30 snažnih tornada poharala je šest američkih saveznih država. Samo u Kentuckyju poginulo je najmanje 50 osoba, a strahuje se da će broj žrtava još rasti.

Očekuje se da bi broj mrtvih od snažnih vjetova protekle noći mogao biti i troznamenkast. Nekoliko gradića i okruga jako je stradalo, najteže, čini se, gradić Mayfield, gdje su deseci mrtvih. Jesse Dingleddine došao je obići rodbinu koja ondje živi.

– Spustili su se u podrum 15 minuta prije naleta oluje. Kažu da je bilo veoma glasno, gotovo su oglušili. Ali eto preživjeli su, to je najvažnije. Popadale su im grane po kući, ali svi su dobro, i kći i pas, rekao je Jesse Dinglediine, rođak obitelji iz Mayfielda.

– Ovo je najveća vremenska nepogoda koje se ja sjećam. Srećom, imamo velik broj ekipa hitne pomoći i vatrogasaca, koje su dobro pripremljene za različite spasilačke zadatke koje je trebalo obaviti ove noći, rekao je Kyle Gaines, spasilac.

Vlasti su proglasile izvanredno stanje. Svi se slažu da ovakva nepogoda nije zabilježena u tom dijelu SAD-a.

– Gotov je najveći udar tornada u povijesti Kentuckyja. Niz tornada, zapravo, istovremeno se spustio i nastradalo je najmanje 10 okruga u državi. Onaj primarni tornado bio je na tlu u dužini 320 kilometara, bez prekida. To nismo nikada prije doživjeli, rekao je Andy Beshear, guverner Kentuckyja.

Više od 50 hiljada ljudi ostalo je bez struje. Snažni vjetrovi pogodili su i dijelove država Illinois, Tennessee, Missouri i Arkansas.

Narod pobjeđuje: Tužilaštvo ostalo crna rupa sistema

0
NAROD POBJEĐUJE

Bahati napadi DPS-u bliskih investitora nelegalnih objekata, primitivne prijetnje i pritisci neće spriječiti odlučnost Opštine Tivat da ruka pravde stigne sve one koji rade protiv zakona- kaže se u saopštenju građanske liste Narod pobjeđuje.

Sad je valjda svim građanima Tivta i javnosti Crne Gore kristalno jasno da nervoza u kriminalnoj hobotnici DPS grozničavo raste, jer se od pobjede narodne volje na prošlim lokalnim izborima odluke donose u Tivtu, a ne u stranačkim centralama i neformalnim centrima moći.

Uvrede i prijetnje ne mogu nas uplašiti, a bestidni napad na sekretarku Sekretarijata za inspekcijski i komunalni nadzor Jelenu Šćekić i komunalnu inspektorku Opštine Tivat Natašu Samardžić od strane podgoričkog nasilnika bliskog poraženom režimu su za prezir i osudu svakog normalnog čovjeka, poručuju iz građanske liste Narod pobjeđuje.

Svi odbornici i konstituenti koalicione građanske liste Narod pobjeđuje čvrsto stoje iza rukovodstva Opštine Tivat koje dosljedno prati politički pravac beskompromiisne odbrane interesa Tivta i njegovih građana i konačni obračun sa talogom 25-godišnje DPS pljačke grada.

Odluka Osnovnog državnog tužilaštva da nasilnika puste da se brani sa slobode dokaz je da je pravosuđe ostalo crna rupa i poslednje uporište palog kriminogenog političkog sistema.

Zato Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru i Specijalnog državnog tužioca javno pitamo – kakva je sudbina krivičnih prijava protiv bivših rukovodilaca opštine Tivat za desetine nepočinstava za koje smo dostavili obilje dokaza? Zašto je čitava godina potrošena za beskrajno izuzimanje dokumentacije iz Opštine Tivat i pokretanje famoznih izviđaja bez procesuiranja okrivljenih? Zašto je SDT urgentno preuzeo predmet od Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru protiv bivšeg DPS predsjednika opštine Siniše Kusovca koji je nenamjenski potrošio preko 900.000 eura za izgradnju puta MR2? Nazire li se kraj izviđaja za slučajeve opraštanja komunalija i kontroverzne izgradnje kompleksa na trgu Magnolija? Ima li i udaljene sumnje da će i dalje svi ovi predmeti protiv DPS funkcionera skupljati prašinu u fiokama Tužilaštva kao i svih ovih godina?

Tivat – Centar

Građani koji su 30. avgusta prošle godine glasali za promjene više nemaju strpljenja za podgoričke igre prijestola i gladni su pravde, a mi više nećemo tolerisati ovakvo ponašanje pravosudnih organa.

Opština Tivat ne smije više biti usamljena u borbi protiv kriminala, korupcije i nepotizma. Ili ćemo konačno uspostaviti neselektivnu primjenu pravde i pravnu državu, ili će građani morati sami da se brane, jer, budite sigurni, građanima Tivta je dosta 30 godina torture, i nikome neće više dozvoliti da budu kolateralna žrtva krimofašističkog sistema koji nova državna vlast još nije ni načela – zaključuje se u saopštenju Narod pobjeđuje.

Leksički vremeplov – bìser i škômbar

0
Leksički vremeplov – bìser i škômbar
škombar

U rubrici Leksički vremeplov iz pera prof.dr Miomira Abovića ove subote donosimo objašnjenje dvije riječi; jedne riječi iz opšteg leksičkog fonda B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi bìser i škômbar.

Biser  je riječ koja je u slavenskom jezičnom svijetu posvjedočena samo na njegovom jugu, tj. u južnoslavenskim jezicima. Postala je od praslavenskog dijalekatskog *bisьrъ, *biserъ, *bisъrъ (npr. starocrkvenoslavensko bisьrъ, bugarsko бисер; sa druge strane, rusko бисер i ukrajinsko бысер su u ruski i ukrajinski jezik ušli iz crkvenoslavenskog). U dijalektalni praslavenski jezik- tj. u one njegove dijalekte iz kojih će se razviti južnoslavenski jezici- riječ biser  posuđena je iz nekog turkijskog izvora, vjerovatno iz starobugarskog jezika (koji, za razliku od savremenog bugarskog jezika, nije bio slavenski jezik). Najraniji izvor je, pak, arapsko busr „biser“.

Leksem od kojeg naše škômbar (skuša u opštem leksičkom fondu B/CG/H/S jezika) vodi porijeklo javlja se već kod Aristotela, i to u glasovnom liku σκόμβρος (skómbros), odakle je posuđen u latinski scomber. Postanje grčke riječi nije poznato, premda o tome postoji nekoliko teorijâ. Tako je R. Strömberg porijeklo riječi σκόμβρος pokušao protumačiti pomoću glagola σκομβρίζειν (skombrizein), koji denotira nekakvo ispuštanje glasovâ. To, međutim, govori samo o Strömbergovom nepoznavanju morskih realijâ, i takvo je tumačenje za Scombridae zbog crtâ ponašanja te vrste ribâ neodrživo, iako je fonetski prihvatljivo. Neprihvatljiva je i etimologija koju predlaže F.A.Wood, po kojoj σκόμβρος vodi porijeklo od σκαμβός „vijugast, savijen, kriv“, zato što pripisivanje tog atributa Scombridima (pa tako i škombrima) ni najmanje nije opravdano. Veliki hrvatski i jugoslavenski etimolog Petar Skok smatra da je škombar „noviji talijanizam od talijanskog scombro, sgombro < grčko σκόμβρος, koji je u Boki istisnuo dalmatsko-romansko lokarda. Međutim, geografska distribucija italijanskih varijanatâ sa sc– i sg-, sa –mbr– i –mr-, te činjenica da ni na jednom mjestu nije poznat ni refleks *zgombar/*žgombar niti oblik u kojem se glasovna sekvenca –mbr– ne bi sačuvala, upućuje na zaključak da smo mi (baš kao i narodni novogrčki σκουμπρί) naziv za škombra preuzeli iz venecijanskog scombro. Doduše, potvrde za leksem škombar na slavenskoj obali Jadrana veoma su stare. Tako, npr., u trogirskom statutu (liber II, cap.42) čitamo scrumbi/scumbri, a u korčulanskom schumbros, što bi, zajedno sa kompaktnošću bokeljskog areala, moglo govoriti u prilog starijem posuđivanju ove riječi. Za glasovni lik  škombar ipak je, kako smo već naveli, u lingvistici prihvaćeno da vodi porijeklo od venecijanskog scombro.

Sa objašnjenjem etimologije dvije nove riječi vidimo se iduće subote.

/Prof.dr Miomir Abović/

LITERATURA:

  1. Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
  2. Vojmir Vinja, Jadranske etimologije: Jadranske dopune Skokovu etimologijskom rječniku, vol. III, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb 2004.

Turoperatori iz Mađarske impresionirani prirodnim ljepotama Herceg-Novog

0
Turoperatori iz Mađarske impresionirani prirodnim ljepotama Herceg-Novog
Herceg Novi – foto TO HN

Turoperatori iz Mađarske koji su boravili u studijskoj posjeti Crnoj Gori, u organizaciji Nacionalne turističke organizacije, veoma su zadovoljni ponudom naše zemlje i planiraju da u narednom periodu u svoje programe uvrste bogatiju ponudu kada je Crna Gora u pitanju.

Prethodnih dana oni su imali priliku da obiđu atraktivne turističke lokalitete i hotele u Podgorici, Kolašinu, Tivtu, Budvi, Kotoru i Cetinju, dok su juče bili u posjeti Herceg Novom.
U okviru posjete Herceg Novom turoperatori iz Mađarske obišli su hotele Lazure i Hunguest, gdje su se upoznali sa kapacitetima i cijenama. Nakon obilaska Herceg Novog u hotelu Hunguest im je priređen radni ručak na kojem su razgovarali o budućoj saradnji.
Arza foto TO Herceg Novi
Prema riječima gostiju iz Mađarske, koji do sada nisu boravili u Herceg Novom a imali su ga u svojoj ponudi, ostali su impresionirani prirodnim ljepotama, gostoljubivošču kao i geografskom pozicijom grada te blizinom aerodroma Tivat i Dubrovnik.
Nacionalna turistička organizacija za njih je u Budvi organizovala poslovnu B2B radionicu gdje su se turoperatore iz Mađarske upoznali i razgovarali sa predstavnicima turističke privrede Crne Gore. Na radionici je, osim predstavnika mađarskih turoperatora  prisustvovalo oko trideset hotela i agencija iz Crne Gore.

Kroz crnogorske aerodrome prošlo 49 odsto broja putnika iz 2019.

0
Aerodrom Tivat – foto Boka News

Aerodrom Tivat je u XI mjesecu ostvario 11.737 putnika (u XI/2020 4.473, u XI/2019 27.240) što je 43% broja putnika iz 2019. Aerodrom je imao 274 operacija (u XI/2020. 206, u XI/2019. 1286).

Od početka godine Tivat je ostvario 661.442 putnika (2020. 186.592, 2019. 1,3 miliona) na 9590 operacija (2020. 4076, 2019. 13.764).

Podgorica i Tivat su u prvih 11 mjeseci ove godine ostvarili 1,3 miliona putnika (2020. 0,5 miliona, 2019. 2,6 miliona), što je 49% broja putnika iz 2019.