Predstavnici kompanije Adriatic Marinas, u saradnji sa Vanjsko trgovinskom komorom Bosne i Hercegovine, predstavili su novi razvojni projekat, pred više od 60 članova Vanjsko trgovinske komore.
Događaj je organizovan u hotelu Evropa u Sarajevu, a neki od najistaknutijih članova Komore imali su priliku da čuju više detalja o izgradnji novog naselja Boka Place u Porto Montenegru, investicionim mogućnostima, kao i potencijalima za saradnju kroz zakup šoping prostora.
Večeri su prisustovali i predsjednik Vanjsko trgovinske komore BIH gdin Ahmet Egrlić sa saradnicima, kao i nelkoliko već postojećih vlasnika nekretnina ili vezova u Porto Montenegru.
Najavljeno je da se otvaranje Boka Place-a, čija vrijednost investicije prelazi 100 miliona eura, očekuje u drugoj polovini 2023.godine, a da već vlada veliko interesovanje klijenata za kupovnu stanova, kao i zakup poslovnih prostora. Zbog atraktivnih cijena stanova koje se kreću od 190.000 EUR i fleksibilnih načina otplate, interesovanje reginalnih klijenata za kupovinu nekretine u Boka Place-u je izuzetno stabilno.
Ove godine obilježavamo tridesetu obljetnicu Konvoja Libertas, u povijesti Domovinskog rata jedinstvene humanitarne akcije proboja pomorske blokade Dubrovnika. Rano ujutro 31. oktobra u luku Gruž uplovila je ‘flota’ brodova, trabakula i drugih plovila kao izraz solidarnosti s Gradom i nagovještaj spasa za agresijom napaćene Dubrovčane.
Do posljednjeg trena nije bilo jamstava da će Jugoslavenska ratna mornarica sa zapovjedništvom u Boki uopće propustiti konvoj do krajnjeg odredišta. Kod Elafita su ga presrele topovnjače, a jugomornarica je inzistirala da se sva plovila pregledaju i vrate odakle su došla. Najveći brod iz konvoja, trajekt Slaviju riječke Jadrolinije htjeli su preusmjeriti na kontrolu u crnogorsku luku Zelenika.
Plan im je propao zahvaljujući naredbi tadašnjeg vrhovnog zapovjednika JNA Stjepana Mesića. Dvostruki bivši predsjednik RH s Dubrovačkim vjesnikom je podijelio sjećanja na te dramatične događaje:
FRANC, IDEM ZA DUBROVNIK
– Doznao sam da se radi na odlasku u opkoljeni Dubrovnik, projektu koji je uglavnom vodila gospođa Branka Šeparović. Čuo sam da krajem listopada konvoj brodova polazi iz Rijeke prema Dubrovniku i da bi tamo išlo izaslanstvo hrvatskih ministara. Odlučio sam im se i ja pridružiti u doista neobičnoj ulozi predsjednika Predsjedništva SFRJ i glavnog zapovjednika oružanih snaga JNA koja nas je napadala. U državnom vrhu smo bili svjesni da je Dubrovnik u iznimno teškom položaju, pod paljbom sa svih strana, blokiran s mora, kopna i zemlje, sasvim izoliran. Onda sam rekao ‘ bez mene se konvoj jednostavno ne može probiti do Dubrovnika ni razbiti pomorsku blokadu’. I pošao sam k Tuđmanu, obavijestiti ga da planiram otploviti na jug. Rekao sam mu, ‘slušaj Franc, za Dubrovnik kreće stotinjak brodova, i ja bih s njima’. On je odgovorio ‘Stipe, što će ti to? ‘, na što sam ja odgovorio ‘Ne treba to meni, Franc, nego Dubrovniku, Hrvatskoj i cijelom svijetu, da shvate što se kod nas događa. A i Dubrovnik nije bilo kakav grad, nego nekadašnji grad- država s 800 godina dugom poviješću’. I tako je pala odluka – prisjeća se Stipe Mesić koji je uskoro zatim s Brankom Šeparović dogovorio ukrcaj u Splitu, gdje se konvoju pridružilo mnogo Splićana.
– Kako smo se približavali Dubrovniku, znali smo da nam je blizak kontakt s jugoslavenskom mornaricom neizbježan. I doista, oni su mi se kao vrhovnom vojnom zapovjedniku javili sa zahtjevom da naši brodovi prvo moraju na nadzornu točku u Zeleniku radi pregleda, zbog informacije da konvojem dolazi oružje za Dubrovnik. Spominjali su čak i topove, na što sam ja odgovorio ‘Ljudi, topovi su u vašim glavama, ovo je humanitarna misija, a ja kao vaš vrhovni komandant kažem da nas propustite odmah za Dubrovnik’. Njihovi oficiri su se malo pravili ludi, rekli su da bi oni iz predostrožnosti ipak morali pregledati brodove, ribarske i putničke, među kojima i najveću ‘Slaviju’. Na to sam ja odgovorio ‘U redu, možete na brod, ali ne u inspekciju nego samo k meni kao nadređenom, podnijeti izvještaj i dati nam dopuštenje da produžimo prema Gradu.’ Tako je i bilo, grupa jugooficira mi je podnijela raport i mi smo uskoro uplovili u Gruž – prepričava nam Mesić koji i danas pamti s kolikim su ih oduševljenjem dočekali Dubrovčani.
Čak su i napadači bili suzdržani dok su boravili u Dubrovniku, nije bilo bombardiranja. Nažalost, čim je konvoj isplovio natrag, kanonada je nastavljena, još snažnije nego prije.
Konvoj Libertsa – Dubrovnik 1991. – foto Muzej Domovinskog rata
RADOST DUBROVČANA
– Osobno nisam razmišljao o strahu. Kad radite ovakav posao, nemate vremena za strah. Znao sam da nisu toliko ludi da me ubiju, to bi ipak bilo protumačeno kao državni udar ili vojni puč, čime bi JNA izgubila međunarodnu potporu. Naravno, uvijek se mogao naći neki ludonja sklon atentatu, no vjerojatnost je bila mala. Nisam se bojao – priznaje bivši predsjednik RH:
– Što se tiče oružja koje je jugovojska tražila, reći ću samo da je bilo puno više dragovoljaca iz cijele Hrvatske na našim brodovima nego arsenala. Da se dogodio pretres konvoja Libertas, vidjelo bi se da među putnicima ima puno onih koji nisu Dubrovčani. I upravo su oni ostali braniti grad. Sa mnom na brodu bio je i tadašnji premijer Franjo Gregurić, odlično smo surađivali i praktički smo iz sata u sat, tijekom cijelog putovanja, imali produljenu konferenciju za medije, domaće i strane, s osiguranim prijevodom. Tadašnji inozemni mediji jako su dobro razumjeli kontekst događanja oko Dubrovnika, a mi smo bili tu da im dodatno pojasnimo što je posrijedi – ističe naš sugovornik.
Pri iskrcaju u Dubrovnik, Mesićev prvi dojam bio je, kaže, radost iscrpljenih ljudi kojima smo s humanitarnom pomoći donijeli i nadu u bolje sutra. Uvidjeli su da nisu odsječeni od svijeta i da s njim mogu komunicirati. Tadašnje gradske vlasti, prvenstveno gradonačelnik Petar Poljanić, iskoristili su priliku da obavijeste cijeli svijet o stanju u Gradu.
Mesić u Dubrovniku – Konvoj Libertas – foto Muzej Domovinskog rata
ZNAKOVITI MUK
– Bolno mi je bilo vidjeti ranjeni Stradun, nagorene persijane, štete svuda okolo. Još i više jer smo naučili na Dubrovnik u punom sjaju, Dubrovnik kao grad koji je vječan, a ljudi u njemu prolazni, grad koji nije podizao spomenike građanima, a imao je među prvima u Europi nahodište, što je golem civilizacijski doseg. Kao pravnika me uvijek zanimao zakonodavstvo Dubrovnika i bilo mi je strašno pratiti što ga je 1991. zadesilo. No, da me sad, s 30 godina odmaka, pitate bih li se ponovno priključio konvoju, ni trenutka ne bih dvojio. Išao bih opet, ali s nadom da će odjek cijelog pothvata biti jači nego onda. Po povratku u Zagreb, Tuđman je, istina, usmeno pohvalio naš podvig, no potom je nastao znakovit muk. Po ponašanju državnih mehanizama bilo je jasno da se priča o konvoju ne želi previše publicirati, možda i zato što državne institucije nisu bile njegov organizator, već ‘tamo neke’ nevladine udruge. Taj me muk iskreno rastužio. No, ono što trajno ostaje kao uspjeh konvoja jest to što smo probojem blokade Dubrovnika zapravo uspjeli razobličiti velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića – zaključio je Stjepan Mesić.
Fratar u konvoju
Sjećam se jednog fratra u konvoju, ime nisam zapamtio, ali pamtim da mi je više puta pisao i rekao da ima direktnu komunikaciju s Isusom koji može pomoći. Odgovorio sam mu da je baš lijepo što se i Isus uključio u naše muke, pa sam svećeniku predložio da nam se javi u Zagreb. No, fratar je potom rekao da mu se Isus prestao javljati. Nakon toga sam istog tog svećenika sreo ponovno u konvoju i zamolio ga ‘velečasni, preporučite nas gdje treba’. Pokazalo se da je Majka Božja manje zauzeta i da će prije pomoći.
Nisam razbio Jugoslaviju
Smiješno mi je kad me nazivaju razbijačem Jugoslavije. Kad sam 1991. po automatizmu postao predsjednik Predsjedništva SFRJ, pokušali smo izvući konfederaciju. Ako su već svi bili nezadovoljni jugoslavenskom federacijom koja je izgubila dva od tri integracijska faktora, Tita i partiju te zadržala tek vojsku, moj službeni prijedlog Beogradu bio je da svi konstitutivni elementi federacije proglase samostalnost, te odmah zatim potpišu konfederativni sporazum na 3, 5 ili 8 godina… No, pokazalo se da Miloševića konfederacija uopće ne zanima, već Velika Srbija, etnički čista. Tad je bilo jasno da je odabran rat kao jedina opcija. A time je i agresija na Dubrovnik postala neminovnost.
Broj turista u prethodnom mjesecu u Kotoru nešto je manji nego što su se nadali čelnici Turističke organizacije ( TO ) Kotor. Kako je rekao predsjednik TO Kotor Jovan Ristić za agenciju Mediabiro, takav ishod je bio potpuno logičan, s obzirom na epidemiološku situaciju, i odluke određenih zemalja, iz kojih su imali, kako je rekao najavljene dolaske.
“Međutim, ono što je bilo ohrabrujuće, i na malo većem nivou od očekivanog jeste broj izletnika , koji je u blagom povećanju. Tako da možemo reći i da je oktobar u nekom zadovoljavajućem omjeru.”, kazao je Ristić.
On ističe da je, u odnosu na prošlu godinu, broj turista nemjerljivo veći, ali i dodaje, da je taj broj još uvijek daleko od one 2019. kao i broj dolazaka kruzera.
Kada je struktura gostiju u pitanju Jovan Ristić kaže:
“U oktobru su dominirali gosti iz Ukrajine, Poljske,Zapadno evropskih država kao i gosti iz okruženja, gosti iz Albanije koji tradicionalno posjećuju Kotor, kao i iz ostalih bivših jugoslovenskih zemalja”, kazao je on.
Kotor
Kada su u pitanju gosti iz Zapadne Evrope, Ristić ističe da je po statistici taj broj bio nešto manji nego prethodnih godina.
“Iako su godinama u Kotoru jedna trećina gostiju upravo iz Rusije, ove godine su njih praktično zamijenili gosti iz Srbije, dok su na drugom mjestu bili gosti iz Ukrajine, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Francuske.
Ristić kaže da očekuje da će uz bolju epidemološlku situaciju, i bolje mjere biti moguće organizovati novogodišnje manifestacije, a i sam doček Nove godine za koji imaju već dogovoren program.
“TO Kotor, i grad Kotor se aktivno pripremaju za tradicionalnu manifestaciju “ Od Božića do Božića”, koja objedinjuje niz različitih aktivnosti i svečanosti, i nešto je na što su i naši gosti, a i domaće stanovništvo navikli u prethodnim godinama. Tu je i Dječija Nova godina i sam doček Nove godine “, rekao je on.
Ristić dodaje da misli, da su ljudi postali barem malo svjesniji kada je borba protiv Kovida u pitanju, te da vjeruje će imunizacija postati sve intezivnija, kako bi se svi što prije vratili normalnom životnom toku.
Sastanak čelnika dvadeset najrazvijenijih zemalja u Rimu svojevrstan je uvod u veliku klimatsku konferenciju Ujedinjenih naroda koja će se u ponedjeljak i utorak održati u Glasgowu. Konferencija je organizirana u jeku sve brojnijih i ozbiljnijih upozorenja stručnjaka iz cijeloga svijeta o tome da je potrebno hitno djelovati kako bi se smanjile emisije štetnih plinova.
Pretprošlog ljeta u Australiji je izgorjela površina veličine tri Hrvatske. Ovoga ljeta istočni i južni Mediteran također su pogodili nezapamćeni požari. Na sjeverozapadu Europe, Njemačka i Belgija bile su suočene s poplavama u kojima je poginulo oko 70 ljudi. Češko selo razorio je tornado, a Sjedinjene Američke Države ponovno su poharali uragani. Nijedna od tih zemalja i regija nije među deset najteže pogođenih klimatskim promjenama u ovom stoljeću: prema stručnjacima UN-a, najteže su stradale zemlje Srednje Amerike te južne i jugoistočne Azije.
– Ovo je kritičan trenutak. Samo nam je devet godina ostalo do cilja za 2030., da se emisija stakleničkih plinova upola smanji. Na sljedećem summitu barem se moramo složiti o tome da je rast temperature za 1,5 Celzijevih stupnjeva gornja granica prihvatljivog, rekla je Christiana Figueres, bivša UN-ova povjerenica za Pariški sporazum.
Za razliku od zapadnih zemalja, svjetske sile poput Kine, Rusije i Saudijske Arabije nisu sklone tomu da donja granica iz Pariškog sporazuma od 1,5 stupnjeva postane gornjom. Zasad se drže formulacije iz članka drugog u kojem stoji da se rast temperature mora zadržati znatno ispod 2 stupnja – ne nužno 1,5.
– Vlade trebaju biti hrabre na sastanku u Glasgowu. Trebaju pokazati razumijevanje za ono što poručuje znanost, slušati svoje građane i ići mnogo dalje nego što su dosad bile spremne. Svi moraju pojačati angažman jer smo u krizi i nitko zapravo ne čini dovoljno, naglašava.
Od industrijske revolucije do danas, globalna temperatura porasla je za 1,3 stupnja. UN upozorava da će se, ako još poraste za više od 0,2 stupnja, sjeverni polarni led početi otapati do te mjere da će prouzročiti nepovratan lančani efekt prirodnih procesa. Uz već aktualne megaoluje i toplinske udare, obalna bi se naselja našla pod vodom, što bi potaknulo kataklizmične ljudske migracije i krize koje valja spriječiti – sada.
Ove zime kotorski vaterpolisti treniraće u zatvorenom bazenu “Zoran Džimi Gopčević” u Škaljarima koji je u fazi rekonstrukcije bio proteklih pet godina. Kako je najavio predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, dan nakon što stigne upotrebna dozvola, dva kotorska kluba ući će u bazen.
On je kazao da su svi građevinski radovi završeni i obavljen tehnički prijem.
-Direktoru Uprave za javne radove (UJR) Boru Lučiću, dugujem veliku zahvalnost zbog njegovog apsolutno posvećenog angažmana da se objekat završi. Tehnički prijem je urađen i dokumenta se prikupljaaju. Razgovarao sam sa Ministarstvom ekologije da, čim mi pošaljemo ta dokumenta, oni u najbržoj proceduri izdaju upotrebnu dozvolu. U bazen ne smijemo da pustimo nikoga prije nego dobijemo upotrebnu dozvolu, ali onog dana kada je dobijemo, sutradan će naša dva vaterpolo kluba moći da započnu sa treninzima na bazenu, saopštio je, između ostalog, Jokić gostujući u emisiji Radio Kotora “Pitajte gradonačelnika”.
On je kazao da je primjer dokle se stiglo sa bazenom aktuelna izrada elaborata etažne razrade kako bi u katastar bio upisan svaki poslovni prostor (nalaze se u okviru sportskog objekta) kako bi se za njih mogli raspisati tenderi.
-Dakle, bazen je u potpunosti spreman i funkcionalan. Postoji jedan cijeli niz stvari koje nisu na svom mjestu, ali one nisu takve da mogu uticati na osnovnu funkciju – kazao je Jokić.
Sanacija počela 22. marta 2107. i trebala da traje 120 dana
Sanacija bazena počela je 22. marta 2017. godine, a bilo je planirano da se okonča za 120 dana. Prva faza podrazumijevala je konstrukcionu sanaciju objekta. Iako je tehnički rok za završetak radova druge faze bio maj 2018. godine, zapelo je oko tendera, pa je bivša Direkcija javnih radova nadležnoj komisiji bila uputila zahtjev za poništenje tendera za izbor izvođača. Nakon više od godinu pauze, radovi su nastavljeni u februaru 2019. godine. Projektantska procjena radova rekonstrukcije bila je 4,5 miliona eura, a projekat je finansiran iz kapitalnog budzeta.
Zatvoreni bazen, površine 5.978 m2, otvoren je daleke 1984. godine.
Ministarstvo odbrane (MO) još uvijek čeka na reakciju Ministarstva ekologuje, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG) kako bi se konačno mogla relaizovati prije tri hodine pokrenuta inicijativa da se jedan od rashodovanih brodova Mornarice VCG, pomoćni brod vodonosac PV-17 „Alga“, pretvori u novu atrakciju za ronilački turizam u Crnoj Gori.
Iz MO su „Vijestima“ kazali da je su povni objekti MVCG pomoćni vodonosac PV-17, desantni minopolagač DBM-241, pomoćni naftonosac PN-27 i barkasa motorna ronilačka BMR-22, oglašeni suvišnim za potrebe Mornarice VCG, a Vlada Crne Gore je zadužila Ministarstvo odbrane da u skladu sa Zakonom o državnoj imovini, izvrši njihovu procjenu i eventualnu prodaju putem javnog oglašavanja.
„Ministarstvo odbrane je još 2018. godine obezbijedilo zaključak Vlade Crne Gore, a nakon toga i uputilo dopis tadašnjem Ministarstvu održivog razvoja i turizma za ustupanje jednog broda, pomoćni vodonosač „PV-17“ radi potapanja, afirmacije ronjenja i promocije brodova u turističke svrhe, takozvani ”scutling”. U periodu od 2018. godine do promjene vlasti u Crnoj Gori, Ministarstvo održivog razvoja i turizma nije realizovalo navedeni projekat, a mogućnost da se to riješi još uvijek je otvorena“- rečeno je „Vijestima“ u resoru koji vidi ministarka dr Olivera Injac.
Poslove nekadašnjeg MORT-a koji je prema zaključku Vlade iz 2018. trebao preduzeti dalje aktivnosti na potapanju starog vojnog broda i njegovom pretvaranju u ronilačku atrakciju, inače, sada vrši novoformirano Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPG). Taj resor koji vodi ministar dr Ratko Mitrović međutim, takoše do sada nije preduzeo ništa da se ova inicijativa pokrenuta prije tri godine, i realizuje.
PV-17 i DBM-241 trunu na vezu u Rakitama
Država je 2018. posljedni put pokušala da proda PV-17 koji je tada kao sekundarna sirovina (staro željezo) bio procijenjen na 110.000 eura. Budući da brod nije prodat ni kao staro željezo, Vlada je obavezala tadašnje Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da brod preuzme od Ministartva odbrane, izvrši njegovo čišćenje od potencijalno zagađujućih materijala i degazaciju njegovih tankova za gorivo, te da potom stari tanker deplasmana 725 tona, kontrolisano potopi na pogodnoj lokaciji unutar teritorijalnog mora Crne Gore.
“Na taj način će se ovaj plovni objekat valorizovati u turističke svrhe, koristiti kao centar za obuku ronilaca i biti turistička ponuda za podvodni turizam i ronioce.”- odlučila je Vlada u ljeto 2018. o sudbini 44 metra dugog i 8,35 metara širokog starog vojnog vodonosca, izgrađenog daleke 1952. u Rijeci.
Brod međutim, ministarstvo koje su nekada vodili ministar Pavle Radulović (DPS), a potom kao vd.ministar i bivši prmeihjetr Duško Marković (DPS), te u posljendih skoro 10 mjeseci Ratko Mitrović, nije preuzelo niti pripremilo za kontrolisano potapanje. Napušteni stari brod PV-17 dalje truli na mrtvom vezu u blizini vojnog objekta Rakite na sjeverozapadnoj obali poluostrva Luštica u Tivatskom zalivu i prijeti mu opasnost da njegova korozijom izgrižena oplata, popusti i da brod onda potone u plićaku na samom vezu gdje se sada nalazi. Uz PV-17 ovdje već godinama propada i jop jedan mnogo veći i mlađiu brod koji je MVCG takođe izbacila iz upotrebe – desntni brod-minopolagač DBM-241 “Krk” koji je takođe potpuno napušten i u nimalo boljem stanju od na potapanje već “osuđenog” PV-17.
PV-17 i DBM-241 trunu na vezu u Rakitama
DBM-241 je zaključkom Vlade iz 2018. takođe bio određen za prodaju po cijeni od samo 140.000 eura, ali nije nađen kupac za njega. Taj brod dug je 49,7, širok 10,2 metara, a puni deplasman mu iznosi 945 tona. Naoružan je bio sa dva dvocjevna topa AK-230 kalibra 30 mm, jednim četvorocjevnim topom M-75 kalibra 20 mm i četvorocjevnim lanserom MTU-4 za PVO rakete malog dometa “strela – 2M”. Brzinom od 12,5 čvorova pokretala su ga dva dizel motora ukupne snage 3.100 konja, a izgradjen je 1988. godine u Splitu. DBM-241 je inače, 2010. bio prodat kompaniji “Cofis” koja je namjeravala da taj brod preproda Ratnoj mornarici Egipta, ali je ta posao propao zbog “arapskog proljeća” u Egiptu, pa je “Cofis” odustao od preliminarno već sklopljenog ugovora sa Ministarstvom odbrane.
Uz resora ministarke Injac nisu konkretno odgovorili na pitanja “Vijesti” kakva će biti dalja sudbina broda DBM-241 te da li će možda i on biti iskorišten za potapanje i pretvaranje u atrakciju za ronilački turizam.
DBM-241 i PV-17 u sve lošijem stanju napušteni na vezu u Boki
Inače, praksa kontrolisanog potapanja rashodovanih vojnih brodova na za to pogodnim lokacijama u relativno plitkoj vodi na dubinama koje su dostupne što većem krugu ronilaca, odavno je prisutna u svijetu. Brodovi očišćeni od ulja, azbesta, PCB-a i svih drugih potencijalno za morski ekosistem štetnih materija, potapaju se radi formiranja vještačkih grebena, a takva praksa ima višestruko korisne efekte jer se stvaraju nove atrakcije za tronilačlki turizam koji generiše povećane ekonomske prihode, prave nova staništa za morske biljke i životinje što se radio nastanjuju u potopljenim olupoinama, ali i stvaraju prepreke na dnu mora za nelegalno kočarenje.
Ovakva praksa posebno često se primjenjuje u SAD koje su za ove svrhe namjerno potopile čak i jedan stari nosač aviona iz Drugog svjetskog rata, dok je prije neku godinu to u okruženju, uradila i susjedna Hrvatska koja je u istarskom podmorju na mjerno potopila nekadašnji komandni brod JRM “Vis”.
U ranim jutarnjim satima u subotu na području posebnog, specijalnog rezervata prirode “Tivatska solila”, primjećen je lovac, javlja nam čitalac koji je fotoaparatom lovio rijetke ptice u ovom rezervatu.
„Očigledno da je lovačka strast jača od svih zakonskih normi i mogućih kazni. Kada me je krivolovac primjetio sa fotoaparatom ubrzano je nestao…“ – kazao je čitalac koji nam je poslao fotografije.
Tivatska solila su 2008. godine stavljena pod zaštitu radi očuvanja rijetkih, prorijeđenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, prevashodno ornitofaune i životinjskih vrsta, a shodno režimu zaštite, koji je Zakonom o zaštiti prirode propisan za rezervate prirode strogo je zabranjeno je svako uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja.
U Srbiji, suočenoj s upozoravajuće visokim trendom umrlih i novozaraženih u petom valu, sve su glasniji zahtjevi da covid propusnice, uvedene prošle sedmice s primjenom od 22 sata, vrijede 24 sata, uz oštriji lockdown i poruke da o epidemiološkim mjerama mora odlučivati struka, a ne politika.
Broj novih zaraza od početka rujna konstantno je iznad 5.000 na dnevnoj razini uz najviše zaraženih od početka pandemije registrovanih 28. septembra – 8.467.
Tu vijest posljednjih dana prate i izvješća iz dječjih bolnica o četiri bebe na respiratorima. U petak navečer u Somboru je od posljedica plućne embolije preminuo 13-godišnji dječak kojem je covid-19 potvrđen prije mjesec dana.
Reagovanja, kritike i upozorenja stručnjaka o zabrinjavajućoj korona statistici kreću se od primjedbi utemeljenih na medicinskim pokazateljima da se ne poštuju naučni temelji epidemiologije i virusologije do političkih ocjena da vlast ima “demagoški pristup pandemiji, sveden samo na brigu da se ne otuđi nijedan glasač”, uz konstatiranja da se u masovnim medijima i javnom životu stvaraju “opasne podjele u društvu”.
Proteklu sedmicu obilježili su protesti antivaksera i desničara ispred domova i kuća pojedinih ljekara i medicinskih članova Kriznog štaba, uz prijetnje prosvjednika koji su nosili žute trake s natpisima “nisam cijepljen”. To je u dijelu kritičke javnosti ocijenjeno kao izravno aludiranje na obilježavanje Židova tijekom pogubnih posljedica fašžizma i nacizma u prošlom vijeku.
Posljednje u nizu upozorenja struke izrečeno je u subotu, kad je epidemiologinja Studentske poliklinike u Beogradu dr. Mila Paunić objavila da se među studentima bilježi povećanje broja zaraženih i da “ne pamti da su u bilo kojem dosadašnjem valu imali ovoliki pritisak”, kad obolijeva i sve više zdravstvenih radnika.
Srbija Covid potvrde- Foto: Ilustracija / Shutterstock
Kategorički insistirajući na tome da “nema dileme da covid propusnice moraju vrijediti 24 sata dnevno”, Paunić je rekla da “niti bilo tko smije odlučivati osim liječnika” koji su dio Kriznog štaba.
“Znači, ljekar jedino može odlučiti kakve su epidemiološke mjere koje se u jednoj zemlji u pandemiji mogu primijeniti. Sljedeće bi moralo biti zaključavanje, zatvaranje na tri sedmice, a ne na dva, da bismo zaustavili ovu situaciju koju imamo”, poručila je.
Zatim treba “i dalje nastaviti s covid propusnicama” i “cijepljenjem iz sve snage”, sugerirala je Paunić.
Srbija je, prema tvrdnjama premijerke Ane Brnabić ranije ove sedmice, barem prvom dozom cijepila više od 55 posto građana, dok su gradske vlasti Beograda objavile u petak da je u prijestolnici potpuno cijepljeno više od 60 posto punoljetnih, a treću dozu primilo je oko 250.000.
U okviru redovite isporuke cjepiva Srbija je u petak dobila još 121.680 doza Pfizera, a srbijanska vlada u srijedu je prihvatila donaciju Poljske od 200.000 doza Moderne, pa će srpski zdravstveni sistem uz – kineski Sinopharm i ruski Sputnjik V, imati na raspolaganju i tri cjepiva odobrena u Evropskoj uniji – Pfizer, AstraZenecu i Modernu.
Srpsko ministarstvo zdravstva u petak je prijavilo 65 umrlih, 22.574 testirana uzorka i 6.217 novozaraženih, a na covid odjelima je 6.788 pacijenata, od kojih su 275 na respiratorima.
Od početka epidemije u Srbiji su urađena ukupno 6.276.443 testa i potvrđeno je 1.131.819 zaraza.
Srbija bi, nastavi li se sadašnji trend dosadašnje korona statistike, već prije kraja iduće seedmice mogla prijeći psihološku granicu od 10.000 umrlih jer je, prema posljednjim službenim podacima, od posljedica zaraze dosad umrlo 9.826 osoba.
Po broju ukupno zaraženih Srbija je u subotu na 35. mjestu u svijetu liste koju vodi specijalizirani portal worldometers, a po broju umrlih na milijun stanovnika je na 70. mjestu.
Po kriteriju broja umrlih na milijun stanovnika, ispred Srbije su od zemalja u okruženju Slovenija na 17. i Hrvatska na 18. mjestu, Rumunjska (14), Mađarska (6), Crna Gora (5), Sjeverna Makedonija (4), Bugarska (3), dok je Bosna i Hercegovina na 2. mjestu, poslije Perua.
Vlada Crne Gore na sjednici u četvrtak donijela je odluku o izradi izmjena i dopuna Državne studije lokacije za zahvat 25 Prostornog plana posebne namjene Morskog dobra „Kalardovo-Ostrvo cvijeća-Brdišta“ u opštini Tivat.
Kako se navodi u odluci, pristupa se izmjeni aktuelnih riješenja koja se odnose na površinu od oko 17,5 hektara u postojećoj DSL „Kalardovo-Ostrvo cvijeća-Brdišta“ a koju je 2010. uradila podgorička kompanija Urbi Montenegro, po narudžbi tadašnjeg Ministarstva uređenja prostora. Inače, ova DSL obuhvata područje plaže i izletničkog punkta Kalardovo sa akva parkom, makiju i poljoprivredno zemljošte uz jugozapadni obod kompleksa tivatskog aerodroma, naseljsku strukturu Brdišta i turističke komplekse Ostrvo cvijeća i uvala Brdišta, a originalno je važila do 2020. godine. Ukupna površina obuhvaćena originalnim DSL-om iz 2010, je 146,24 hektara dok je njen obuhvat na moru površine 54,5 hektara.
Vlada je odredila da će Ministarstvo ekologije, prostornog planaranja i urbanizma za izradu izmjena i dopuna ove DSL iz državnog budžeta izdviojiti 60.000 eura. Rok za izradu izmjena i dopuna je 12 mjeseci od, kako stoji u odluci Vlade, „dana donošenja Studije zaštite kulturnih dobara, odnosno završetka arheoloških, konzervatorskih i drugih istraživanja“. Do izrade izmjena i dopuna DSL „Kalardovo-Ostrvo cvijeća-Brdišta“, odlukom Vlade, zabranjena je svaka gradnja na tom podrulju, izuzev izgradnje javne infrastrukture, ili rekonstrucije postojećih objekata.
Zanimljivo je da se izradi izmjena i dopuna ove DSL pristupa na inicijativu Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta a koje je Vladi ukazalo da je njena izmjena „neophodna u ciljun zaštite i očuvanja kulturno-istorijskih i prirodnih vrijednosti na ovoj lokaciji“. To je možda i prvi put u novijoj istoriji Crne Gore da se jedan planski dokument koji je predvižao masovnu gradnju hotela, vila i paratmana na obali, revidira i planirana gradnja redukuje zbog potrebe zaštite prirodnog i kultuno-istorijskog blaga. Prostor DSL „Kalardovo-Ostrvo cvijeća-Brdišta“ naime, obuhvata više značajnih kulturno-istorijskih lokaliteta, poput brojnih ostataka rimskih i antičkih građevina, prostora nekadašnjeg ranosrednjevjekovnog manastira na Prevlaci, ljetnjikovaca srednjevjekovne kotorske vlastele, starih crkava kao i spomenika iz novijeg doba popout uvale Brdišta u kojoj je 1941. potopljen razarač „Zagreb“ i poginuli narodni heroji Milan Spasić i Sergej Mašera.
Područje DSL Sektior 25
„Cilj izrade izmjena i dopuna DSL je da se pristupi preispitivanju planskih rješenja, naročoto u dijelu kulturne baštine, a na osnovu stručnih nalaza, arheoloških istraživanja i Studije zaštite kulturnih dobara koje je prethodno potzrebno uraditi.“- piše u Programskom zadatku za izradu promijenjenog ovog planskog dokumenta koji je pored ostaloga, do sada previđao i masovnu gradnju luksusznih novih turističkih kapaciteta, kao i marine u uvali Brdišta i njenom sada netaknutom zaleđu.
Programskom zadatku koji je napravljen na inicijativu ministarstva koje vodi ministarka dr Vesna Bratić, stoji da je kroz im jenu i dopunu DSL, „potrebno preispitati plansko rješenje prvenstveno imajući u vidu složenost i kompleksnost lokacije koja se nalazi u okviru zaštićene okoline Područja Kotora koje je upisano na UNESCO listu svjetke baštine, dok samo poluostrvo Prevlaka ima zakonski status nepiokretnog kulturnog dobra na osnovu rješenja iz 1949.godine, uz očuvaje kulturnog pejzaža utvrđenih ljetnjikovaca iz ranog srednjeg vijeka Dančulovina i Grgurevina.“ Napominje se da je stoga potrebno preispitati prstornu organizaciju turističkih sadržaja „u oviru namjene za turizam uz uskađivanje sa propisima koji regulišu turističke sadržaje, kako bi se stvorili preduslovi za razvoj turizma kategorije pet zvjezdica“, kao i da je nepohodno preispitati i postojeća urbanistička riješenja iz dosadašnje DSL.
U Programskom zadatku se posebno naglašava potreba da Uprava za zaštitu kulturnih dobara izradi Studiju zaštite kulturnih dobara na području ove DSL, a koja do sada nije postojala i da propiše adekvatne mjere prezervacije tih dobara.
Manastir Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci foto S.L.
„Na ovaj način valorizuju se i unapređuju naslijeđene kulturne vrijednosti i omogućava održivi razbvoj. U tom smislu za riješavanje konflikta između očuvanja i zaštite izuzetnih kulturnih vrijednosti s jedne strane, i razvoja sa druge strane, Studija će dati efikasne mehanizme upravljanja i planiranja, koji će biti u funkciji sprječavanja promjena šretnih za kulturnu baštinu, posebno onih koje mogu promijeniti karakter i suštinu kulturnog identiteta“- stoji u Programskom zadatku za izmjenu i dopunu planskog dokumneta za Ostrvo cvijeća, Kalardovo i Brdišta.
Ovo će, ukoliko se do kraja realizuje, biti prvi primjer da se u Crnoj Gori prostorni planovi mijenjaju u korist potrebe očuvanja kulturne baštine, jer je do sada preovladala praksa, da se kulturna i prirodna baština morala „povlačiti“ i biti ovako ili onako devastirana, pred interesima graditelja i investitora kje je država uvijek privilegovala na uštrb sopstvene baštine i identiteta.
