Promatranje dupina – dio je turističke ponude Murtera, mjesta na istoimenom otoku. Dva puta na dan turisti se voze do susjedne Vrgade jer je akvatorij tog otoka idealno mjesto za susret s omiljenim morskim sisavcem, piše HRT.
Traži ih 12 pari očiju – na jednom brodu. Želja je svima vidjeti igru morskih lumena! Publike ima još, kažu vodiči, a pozicija je čisti zgoditak. Nisu lagali, o susretu s inteligentnim sisavcima govorit će se.
Trajalo je kratko – jer su dupini tako željeli. No izletnici su itekako zadovoljni!
Mihovilu Bašiću na brod se ukrcavaju najčešće gosti sa stranim putovnicama. A rutu ne mijenja, s razlogom.
– Oko i blizu otoka Vrgade nalaze se uzgajališta tuna, brancina i orade i tamo dupini provode najviše vrimena – kaže.
Bez približavanja! – prvo je pravilo kod ovakvih susreta! I najvažnije! Jer ako žele, dupini će sami prići brodu.
Memoriju takvim prizorima pune najsretniji. A dogodi se i da susret izostane – ali vrlo rijetko. Imaju tada gosti pravo na izlet gratis.
Doći, vidjeti i ne ometati ih – bonton je promatrača dupina. Imati na umu valja – mi smo njima u gostima, piše HRT.
Rekonstrukcija magistralnog puta M-1 Herceg Novi – Tivat – Budva, na dionici Aerodrom Tivat – Jaz koja će biti pretvorena u saobraćajnicu sa četiri trake, trebalo bi da počne na jesen.
Ovaj projekat uvršten je u “Program rekonstrukcije magistralnih i regionalnih putreva u Crnoj Gori za 2021”. a koji je pripremilo Ministarstvo kapitalnih investicija. Na spisku u tom programu je ukupno 18 projekata od čega je njih 11 započeto ranijih godina, a realizacija im se nastavlja u 2021., jedan projekat se odnosi na radove završene prošle godine a koje treba platiti u ovoj godini, a po tri su nova projekta čija će gradnja započeti do kaja 2021, odnosno za obavljanje stručnog nadzora nad radovima na putnoj infrastrukturi.
Rekonstrukcija Jadranske magistrale na potrezu od aerodroma Tivat do plaže Jaz, ukupne dužine 16 kilometra, jedini je projekat unapređenja putne infrastructure na primorju, a koji će se ove godine finansirati iz državnog budžeta, iako je stanje putne incfrastrukture na obali katastrofalno, o čemu svjedoče svi koji su protekla dva ipo mjeseca proveli u kolonama i čepovima koji se stvaraju na saobraćajnicama u i između svih primorskih gradova. Država Crna Gora koja tri četvrtine svog bruto-nacionalnog proizvoda generiše upravo od ekonomsskih aktivnosti – prvenstveno turizma, koje se odvijaju na primorju, umjesto da svoja ulaganja u razvoj putne infrastrukture skoncentriš na riješavanje ovih uskih grla i unapređenje saobraćajnica na kojima se u zagušenim kolonama puževim korakom voze stotine hiljada turista i domaćeg stanovništva, već godinama ulaže u putne pravce po sjeveru i centralnom dijelu države. Neki od tih prokekata vrijednih na desetine i stotine miliona eura, poput dionice autoputa “iz nigdje u ništa” iliu rekonstrukcije puta Podgorica –Danilovgrad u bulevar, vrlo su diskutabilne ekononmske opravdanosti, pogotovo u situaciji kada se najveći dio drumskog saobraćaja na primorju obavlja Jadranskom magistralom koja je i danas, u manje-više neizmijenjenom obliku i stanju u kojem je bila kada je i sagrađena sredinom šezdesetih godina prošlog vijeka.
Projektom rekonstrukcije Jadranske magistrale na potezu od aerodrome Tivat do Jaza je predviđena izgradnja bulevarske saobraćajnice sa po dvije saobraćajne trake širine 3,25 metara u svakom smjeru kretanja, razdjelnim ostrvom širine 2 metra, te sa obostranim trotoarima u širini od 2 metra na cijeloj dužini bulevara ; izgradnja12 kružnih raskrsnica i 5 trokrakih raskrsnica na mjestima ukrštanja sa lokalnim saobraćajnicama; zgradnja potpornih konstrukcija, sistema za prihvat atmosferskih voda sa kolovoza sa ugrađenim prečistačima i ugradnja nove saobraćajne signalizacije i sistema pasivne bezbjednosti saobraćaja; izgradnja sistema javne rasvjete na cjelokupnoj dužini trase bulevara. Procijenjena vrijednost ovih radova je, kako se navodi u Progreamu što ga je utradilo MKI, 32.000.000 eura. Ugovor za stručni nadzor nad ovim radovima je već zaključen je sa konzorcijomom italijanskih firmi „IRD Engineering S.r.l. &PPG d.o.o.“ iz Rima, a radovi bi trebali da počnu u naredna dva mjeseca. Ukupno će, kako stoji u Programu, za rekonstrukciju Jadranske magistrale od aerodrome Tivat do Jaza u ovoj goidni biti utrošeno 14 miliona eura, od čega na radove samo 4 miliona, a ostatak na ekspropijaciju zemljišta potrebnog za širenje puta. Inače, ekspropijacija se plaća iz redovnih budžetskih sredstava državne klase, dok će se radovi većim dijelom finansirati kreditom Evropske banke za obnovu i razvoj EBRD. Planirani rok za završetak radova iznosi 730 kalendarskih dana od dana uvođenja izvođača u posao.
Tenderska komisija MKI je za izvođača radova, uprkos kontorverzama koje njegovog principala – konzorcijom China Railway Construction Corporation (CRCC) prate kod Svejstke banke zbog ranije zvanilno konstatrovane “primjene obmanjivačke prakse” te korporacije u konkurisanju za radove finansirane kreditima te instutiucije u Gruziji, ipak odabrala članicu tog konzircijima, kompaniju China Civil Engineering Construction Corporation (CCECC) iz Pekinga, To je učinjenio skoro godinu dana nakon što su u avgustu prošle godine, otvorne ponude na tender što ga je bila raspisala Uprave za saobraćaj tadašnjeg Ministarstva saobraćaja i pomorstva Crne Gore. Iako je procioenjena vrijendot ove investicije bila 40 miliona eura, za izgradnju 16 kilometara saobraćajnice sa četiri trake i sa čak 12 kružnih tokova, te paralelno postavljanje 15 kilometara dugog, drugog cjevovoda za potrebe preuzeća Regionalni vodovod između Jaza i ulaza u Tivat, CCEC je ponudio 35,2 miliona eura odnosno 42,59 milona eura sa PDV-om.
Budući poslovni centar
Druga najniža bila je ponuda takođe kineske državne građevinske kompanije China State Construction Engineering Corporation (CSCEC) koja ima i domaće partnere među građevinskim komapnijama u Crnoj Gori. Oni su za taj posao tražili 43,67 miliona eura odnosno 52,84 miliona sa uračunatim PDV-om.
Konzorcijum firmi Green Line General Trading and Contracting i Salillari Limited iz Kuvajta ponudio je cijenu od 47,06 miliona, odnosno 56,94 miliona eura sa PDV-om, dok konzorcijum koji čine autrijski Strabag i kompanija Bemax iz Podgorice za ove radove tražio 48,48 miliona eura, odnosno 58,66 miliona ss PDV-om. Najskuplja je biula ponuda turskog konzorcijuma kojeg čine kompanije ANT i Yuksel Insaat iz Ankare, a koja iznosi 67,07, odnosno čak 81,15 miliona eura sa PDV-om.
„Bratstvo Sbutega – protagonista historije Prčanja i Boke od XVI do XXI stoljeća“ – naziv je knjige prof. dr Antuna Sbutege koja je promovisana u nedelju, 22. avgusta u atrijumu samostana Sv. Nikole na Prčanju.
Pored autora, prisutnima su se obratili prčanjski župnik don Željko Pasković i Slavko Dabinović, bibliotekar u penziji.
„Za razliku od mnogih porodica dobrotskih, kotorskih, peraških, prčanjskih koje su jednostavno nestale u valovima mora, istorije i više se nigdje ne spominju, upravo je bitno napomenuti to da porodica Sbutega traje. Samo geslo ove porodice U jedinstvu je pobjeda me povelo na razmišljanje da nije u jedinstvu pobjeda samo kada je ujedinjena porodica, nego kada je ta porodica ujedinjena u vjeri, društvu i svemu onome što radi kako za svoju porodicu, tako i za društvo. Sbutega je mnogo toga uradio za ovo mjesto i za svoju porodicu. Tako i svi oni kapiteni, njegov brat, porodica koji svjedoče da i dalje postoje u ovoj istoriji, ali ne samo u istoriji, nego vjerujem i u budućnosti” – ističe don Pasković.
Prema riječima Dabinovića, plemenita je namjera autora da ovom monografijom sačuva uspomenu na bogatu istoriju Prčanja, a sa tim i sjećanje na nekada veliko bratstvo porodice Sbutega koji su kroz vjekove ostavili neizbrisiv trag u pomorskoj i kulturnoj baštini Prčanja, Boke kotorske, Venecije i austrougarskog carstva.
knjiga, foto: Radio Kotor
“Bili su značajni nosioci pomorsko-trgovačkih aktivnosti i snažno participirali u kreiranju kako pomorske, tako i kulturne prošlosti Prčanja i Boke kroz skoro pet vjekova svoje prisutnosti. Kao veoma razgranato bratstvo doprinosili su razvoju mjesta od samostalnosti kao pomorske opštine početka 18. pa sve do početka 20. vijeka. Pored aktivnosti na pomorskom, trgovačkom i kulturnom polju bili su veoma aktivni na crkvenom i vojnom što je doprinjelo da Prčanj postane moćno pomorsko uporište Boke kotorske i istočno-jadranske obale toga vremena” – navodi Dabinović.
Kako kaže, monografija bratstva Sbutega podijeljena je u 8 cjelina kroz koje se mogu pratiti aktivnosti porodice Sbutega kroz nekoliko vjekova od samih početaka njihove prisutnosti prvo u Kotoru, a zatim na Prčanju.
U prvoj cjelini monografije u uvodnoj riječi autor iznosi razloge i argumente o izradi ove monografije, gdje možda malo i skromno govori o značaju ovog štampanog djela.
Druga cjelina monografije, navodi on, predstavlja opširan pregled istorije Prčanja od najstarijih vremena pa sve do današnjih dana.
“Porijeklo bratstva i dolazak na Prčanj dosta je maglovito i gubi se negdje u prošlosti 16. vijeka. Don Niko Luković u knjizi Prčanj piše da se Sbutege prvi put spominju u dokumentima Ssudskog arhiva u Kotoru 1578. godine.
Sbutege su se prvo nastanile u Kotoru. Brzo nakon toga prelaze na Prčanj gdje žive i danas punih 450 godina. Iako su se tokom vjekova, a posebno u zadnja dva, kao i pripadnici drugih porodica, bratstava Prčanja i Boke selili u razne djelove Austro-ugarske monarhije, a kasnije na prostore bivše Jugoslavije i nekih drugih država.
U odrednici 18. vijek, cjelini koja govori o bratstvu Sbutega, autor iznosi obilje podataka o pomorsko-trgovačkim aktivnostima članova ovog prčanjskog bratstva. Tokom pomenutog vijeka Prčanj je postigao najveći uspon privrednog i kulturnog razvoja. Pomorsko-trgovačke aktivnosti uzdigle su prčanjsko pomorstvo da bi zajedno sa Dobrotom u 18. vijeku postigli relativno visok stepen privredne djelatnosti.
Odrednica 19. vijek prati aktivnosti bratstva Sbutega u razdoblju druge austrijske vladavine Bokom od 1814. do 1918. godine.
Skupa sa porodicama Verona, Visin, Florio, Milin, Đurović i Lazari Sbutege su značajno participirali u obavljanju pomorske trgovine Prčanja i Boke.
Prčanj, promocija knjige, foto: Radio Kotor
Treća odrednica prati osobe i aktivnosti bratstva od početka 20. vijeka do 2020. godine.
Godine 1902. na Prčanju je bilo 12 porodica bratstva Sbutega sa ukupno 74 osobe, ne računajući one koji su živjeli u drugim mjestima, a taj broj se u toku vjekova smanjivao jer je došlo do naglog pada pomorskih aktivnosti nakon propasti jedrenjaka i nesnalaženja brodovlasnika u preorjentaciji na parobrode. Ovaj vijek iznjedrio je znatan broj istaknutih osoba iz bratstva Sbutega koji su na raznim poljima, posebno pomorstva i pomorske trgovine, doprinjeli značaju ovog mjesta kao i pripadnici ovog bratstva koji su živjeli van Boke” – kaže Dabinović.
U četvrtoj cjelini monografije, objašnjava Dabinović, autor nas upoznaje sa grbom bratstva Sbutega i karakteristikama grba.
“Najstariji sačuvani grb porodice Sbutega nalazi se na grobu don Petra Sbutege. Radi se o kamenom reljefu na podu crkvice Gospe od Karmena iz 18. vijeka.
Peta cjelina daje pregled kuća i crkava u posjedu bratstva Sbutega.
Knjige i doktorske teze čiji su autori i koautori članovi bratstva Sbutega – šesta je cjelina monografije. Članovi bratstva Sbutega objavili su stotine naučnih i stručnih članaka iz raznih oblasti društvenih i naučnih istraživanja na više stranih jezika i u raznim državama, kao i više stotina članaka u novinama i časopisima, takođe na raznim jezicima i u raznim državama.
Ova monografija donosi naslove 14 knjiga autora Antuna Sbutege, a članci će biti predmet njegove buduće bibliografije radova.
Sedma je cjelina odlikovanja članova bratstva Sbutega u kojoj nas autor upoznaje sa odličjima koja su zadobili članovi bratstva Sbutega. Od ukupno 13 prikazanih odličja cijelog bratstva, Antun Sbutega odlikovan je sa šest.
Osma cjelina monografije o bratstvu Sbutega uvodi nas u istraživanja o genealogiji bratstva na bazi proučenih matičnih knjiga krštenih, vjenčanih i umrlih župe Prčanj i nekih drugih izvora.
Ovo prvo objavljivanje izvoda iz matičnih knjiga za bratstvo Sbutega od ogromnog je značaja ne samo za porodicu Sbutega, nego za ukupnu istoriju Prčanja, a svakako će biti dragocjen izvor za razne istraživače.
Samo autorov veliki entuzijazam i ljubav za rodnim krajem mogao je iznjedriti ovako vrijednu mogorafiju.
Želja je autora otrgnuti od zaborava jedno vrijeme u kojem je stvoreno ogromno kulturno nasljeđe koje mi danas baštinimo i možemo bez ikakve skromnosti prezentovati svima koji nas posjećuju sa raznih strana svijeta” – ističe Dabinović.
“Sbutege su vezane za Prčanj od početka istorije do danas. Iako ne žive svi na Prčanj, svima je nama ovo mjesto kao Itaka, luka iz koje odlazimo, pa joj se ponovo vraćamo. Pračnju sam posvetio koncizan tekst od nekih dvadesetak strana. Sbutege ne samo što su jedino bratstvo koje je prisutno na Prčanju fizički i emotivno, već je jedino koje nastavlja i pomorsku tradiciuju. Jedan dio bratstva nastavlja medicinsku tradiciju, a jedan dio duhovnu. Ova knjiga nije pomorski vodič, ali rekao bih da je u njoj sakupljeno iskustvo životnih putovanja tolikih generacija Sbutega od 1578. do danas, tako da je ono na neki način i uputstvo budućim generacijama Sbutega kako da dalje putuju kroz život sa horizontom vječnosti” – poručio je autor.
Proslava jubileja 135 Gradske muzike Herceg Novi i 50 godina mažoretki
1 od 7
Proslava jubileja 135 Gradske muzike Herceg Novi i 50 godina mažoretki
Proslava jubileja 135 Gradske muzike Herceg Novi i 50 godina mažoretki
Predsjednik opštine Herceg Novi Stevan Katić
Proslava 135 godina Gradske muzike Herceg Novi i 50 godina mažoretki
Prvakinja opere SNP u Novom Sadu Jelena Končar
Proslava 135 godina Gradske muzike Herceg Novi i 50 godina mažoretki
Predsjednica i kapelnica GM Herceg Novi Valentina Kulinović
Ansambl Gradske muzike Herceg Novi i mažoretke obilježili su tokom prethodnog vikenda 135 godina rada Gradske muzike i 50 godina rada mažoretki.
U subotu veče održan je svečani defile koji je u 20 sati krenuo sasa Trga Nikole Đurkovića do platoa ispred zgrade Opštine, a sinoć je na tvrđavi Forte Mare upriličena foto izložba i kulturno-umjetnički pogram posvećen predsjednicima i dobrotvorima društva.
Predsjednik opštine Herceg Novi Stevan Katić poručio je da su Gradska muzika i mažoretke integralni dio kulturne slike Herceg Novog i jedan od temelja na kojem istrajava hercegnovski kulturni identitet.
On je, na proslavi jubileja, rekao da je Herceg Novi oduvijek bio grad kulturnog naslijeđa, grad mimoze,tvrđava i skala, grad koji je intelektualce i umjetnike plijenio svojim mediteranskim duhom.
Predsjednik opštine Herceg Novi Stevan Katić
“Herceg Novi je, zahvaljući vama ovdje večeras, ali i generacijama drugih Novljana i Novljanki, postao grad prepoznat po svojim mažoretkama i Gradskoj muzici”, rekao je Katić.
On je istakao da u regionu i Evropi prvi utisak o Herceg Novom stiče se, vrlo često, djelovanjem ovih umjetničkih grupa, “naših ambasadora, koji znaju da probude i zaintrigaraju maštu budućih gostiju i turista, promovišući grad dostojanstveno i u najboljem svijetlu”.
Katić je rekao da Gradska muzika i mažoretke čine sve ponosnim i podsjećaju na ljubav koja se gaji prema mjestu rođena.
“Gradska muzika i mažoretke danas su mediteranska emocija i škveranska fešta. Oni su Herceg Novi u malom, sa pričom koja traje i budi povezanosti sa svim onim što je bilo prije 50, odnosno 135 godina”, rekao je Katić.
On je istakao da se ta priča nastavlja i njeni pripovjedači svojim nastupom dodatno potvrđuju zašto su esencijalni dio najljepšeg grada na ovom dijelu Mediterana.
Proslava jubileja 135 Gradske muzike Herceg Novi i 50 godina mažoretki
“Podsjećam da smo prošle godine renovirali paviljon Gradske muzike.
Herceg Novi će nastaviti da ulaže u još bolje uslove rada muzičkog Asambla i mažoretki”, naveo je Katić.
On je na kraju zahvalio mažoretkama i članovima gradske muzike.
“Herceg Novi je bogat, bogat vama i vašim umjećem i vašom voljom i željom da svojim trudom obogatite kulturnu sliku našeg grada”, zaključio je Katić.
Predsjednica i kapelnica Gradske muzike Herceg Novi Valentina Kulinović kazala je da je jubilej značajan za taj grad, kao i za one koji su stigli do tog velikog jubileja.
“Jer mažoretke i Gradska muzika Herceg Novi nijesu samo simbol praznika Mimoze već su i simbol grada Herceg Novog”, poručila je Kulinović.
Ona je rekla da je proslava, koja je trajala dva dana, puna emocija jer su uspjeli okupiti preko 100 mažoretki iz svih 50 godina trajanja.
Kulinović je rekla da su događaj počeli da pripremaju u aprilu i dodala da su u periodu prošle godine na onlajn takmičenjima osvojili prvu nagradu na festu u Zrenjaninu.
“Mi smo bili aktivni i nijesmo posustali ni tokom koronavirusa”, naglasila je Kulinović.
Predsjednica i kapelnica GM Herceg Novi Valentina Kulinović
Kada je u pitanju naredni period, Kulinović ističe da ih čeka Kikinda i proslava njihovog festivala “Dani ludaje”.
Prvakinja opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, Jelena Končar kazala da je kao umjetnik uvijek lijepo primljena u Herceg Novom.
“Zaista sam puno dolazila i svaki put se oduševim. Ovaj grad je poseban”, rekla je Končar.
Ona je navela da joj je čast jer je pozvana na veliki jubilej koji znači mnogo Herceg Novom, njegovoj kulturi i Crnoj Gori.
Jadran je slaniji nego ikad do sad, otkad se prati salinitet – rezultati su istraživanja hrvatskih i talijanskih znanstvenika, objavljenog u uglednom časopisu Frontiers od Marine Science koji se bavi biologijom mora i voda.
U ovom interdisciplinarnom istraživanju, koje je predvodio dr. sc. Hrvoje Mihanović s Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, a uz dr. sc. Ivicu Vilibića s Instituta Ruđer Bošković, sudjelovali su i istraživači sa splitskog i zagrebačkog Sveučilišta te Nacionalnog instituta za oceanografiju i primijenjenu geofiziku u Italiji.
Istraživači ističu kako kontinuitet mjerenja saliniteta u Jadranu postoji od pedesetih godina prošlog stoljeća, do današnjih dana, na nekoliko klimatoloških profila u sjevernom i srednjem Jadranu, a na profilu od Rovinja do rijeke Po u Italiji te na Palagruškom pragu salinitet se mjeri mjesečno ili sezonski te su ta istraživanja bila temelj mnogim saznanjima iz oceanografije, piše Novi list.
– Ovako dugački vremenski nizovi zapravo su rijetki u svijetu te neprocjenjivi u današnjoj eri klimatskih promjena, istaknuto je u objavi Instituta Ruđer Bošković, u povodu objave rezultata istraživanja.
Tokom istraživanja znanstvenici su analizirali brojne dostupne podatke, a u analizi su obuhvaćeni podaci mjerenja brodskim multiparametarskim sondama, autonomnim vertikalno-uzorkojućim posmičnim plovcima (tzv. ARGO plovci), daljinski upravljanim okeanografskim podmornicama (tzv. glajderi), satelitima koji mjere površinu razine mora, kao i podaci dobiveni okeanografskim modelom Sredozemlja koji asimilira satelitska i druga mjerenja te stoga daje najkvalitetniji prikaz trodimenzionalnih oceanografskih polja.
Ovo istraživanje je financirano u sklopu HRZZ projekata ADIOS, MAUD, BivACME i ISLAND, projekata CAAT i HIDROLAB finansiranih kroz Evropske strukturne i investicijske fondove, projekta MOCCA financiranog kroz Evropski fond za pomorstvo i ribarstvo te kroz program ArgoItaly koji finansira italijansko Ministarstvo za sveučilište i istraživanje.
Pojava izuzetno visokog saliniteta zabilježena je još 2017. godine, kada je u Južnom Jadranu i na Palagruškom pragu izmjerena koncentracija veća od 39 promila soli u morskoj vodi, što je bilo prvi put da su izmjerene tako visoke vrijednosti u Jadranskom moru, a zahvaćale su površinski sloj mora, do dubine od trideset metara.
Inače, ta pojava je, prema objavljenom iz Instituta, uobičajena u mnogostruko slanijem i toplijem Levantu, gdje se i stvara najslanija voda u Sredozemlju, takozvana Levantinska intermedijarna voda. U oktobru 2017. godine salinitet u površinskom sloju na Palagruškom pragu dosegnuo je rekordne vrijednosti, koje su bile više od 39,1 promila. Povrh toga, uz manje oscilacije, visok salinitet u prvih dvjesta metara mora se zadržao u srednjem i južnom Jadranu sve do današnjih dana. U ovom trenutku je salinitet u središnjem dijelu južnog Jadrana veći od 38,8 promila u cijelom vodenom stupcu, a uz površinu doseže i 39,15 promila.
– Ovaj nagli porast saliniteta bilježen od 2017. godine dijelom je uzrokovan klimatskim promjenama, a dijelom prirodnim promjenama u cirkulaciji u Jonskom moru. Naime, u posljednjih desetak godina zabilježen je izuzetan porast saliniteta u istočnom Sredozemlju, te su se te vodene mase počele prelijevati u Jadran. Taj porast saliniteta, kao i konstantan porast saliniteta koji bilježimo u Jadranu u posljednjih stotinjak godina, otkad postoje mjerenja, zasigurno su uzrokovani klimatskim promjenama. Uz to, postoje prirodne oscilacije saliniteta u Jadranu, koje svakih 5 do 10 godina mijenjaju salinitet naviše ili naniže, a trenutno smo u razdoblju nešto povećanog saliniteta zbog strujanja u sjevernom Jonskom moru, kaže Ivica Vilibić, jedan od sudionika istraživanja.
Osim navedenih procesa, zaključili su znanstvenici, za porast saliniteta »zaslužan« je smanjeni dotok slatke vode iz rijeka koje se ulijevaju u Jadran u periodu od godine dana prije pojave visokih saliniteta, a uzrok smanjenom dotoku su smanjene količine oborina u širem području Jadrana i slivovima rijeka koje se u njega ulijevaju. Još jedan od procesa koji povećavaju salinitet odnosi se na izražen dotok sunčeve energije na površinu mora tijekom ljeta i rane jeseni, kada je vrijeme toplije od prosjeka i s malo vjetra, odnosno sa slabo izraženim vertikalnim miješanjem u stupcu mora i raslojavanjem vodenog stupca na izrazito topliji površinski sloj i hladniji središnji i pridneni sloj. Posljedično, pojavljuje se proces koji uključuje izraženo isparavanje i gubitak vode s površine mora.
Po pitanju posljedica pojave invazivnih vrsta, jedan od najpoznatijih i najpogubnijih slučajeva odigrao se u Crnom moru, gdje je početkom osamdesetih godina prvi put uočen rebraš (Mnemiopsis leidyi). To je malena životinja, nalik meduzi, naoko bezopasna, jer niti ima žarnjake kao meduza, niti se hrani ribom, ali se u Crnom moru namnožila u tolikim količinama da je gotovo u potpunosti uništila fond sitne plane ribe, hraneći se planktonom, zbog čega nije bilo dovoljno hrane za inćune i srdele, a njihov nestanak doveo je do kolapsa dijela ribarske industrije u Turskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj. Rebraš se, u povoljnim uvjetima, razmnožava eksplozivnom brzinom, doslovce otimajući hranu sitnoj plavoj ribi i drugim morskim organizmima koji se hrane planktonom, što ostavlja posljedice i na druge morske životinje koje se hrane sitnom plavom ribom. Rebraš je zadnjih godina uočen i u Jadranu, prvi put 2005., u Tršćanskom zaljevu, no čini se kako populaciju pod kontrolom drži Beroe ovata, vrsta meduze koja je glavni predator rebraša i sprečava njihovo nekontrolirano razmnožavanje.
Od ukupno četiri glavna procesa koji dovode do povećanja saliniteta, čak tri su već dokumentirana u Sredozemlju, kao izravna posljedica klimatskih promjena, a znanstvenici upozoravaju da će one u budućnosti donijeti još toplija i sušnija ljeta, manje protoke rijeka te posljedično jače zagrijavanje i zaslanjivanje površinskog sloja mora. Kako je život u moru, ističu, od planktona preko riba do bakterija, ovisan o temperaturi, salinitetu i dostupnim hranjivim solima, opažene promjene će zasigurno imati značajan utjecaj na život u Jadranu. Takvi učinci su već zabilježeni i dokumentirani u nekoliko posljednjih desetljeća, primjerice, ulaz novih ribljih vrsta, promjene u odnosima i obilju bakterijskih zajednica, nestanak vrsta hladnijih mora.
Vilibić dodaje kako posljedice samog povećanja saliniteta tek treba temeljitije istražiti, no u kombinaciji sa zagrijavanjem mora, mogle bi biti dalekosežne po jadranske vrste, a sličnih je, pogubnih primjera, već bilo.
– Teško je kvantificirati utjecaj porasta saliniteta na živi svijet u Jadranu, jer su odnosi u hranidbenom lancu nedovoljno poznati i u sadašnjoj klimi. Ono što znamo jest da porast saliniteta značajno djeluje na količinu i sastav bakterijskih zajednica, nevidljivih ljudskom oku a značajnoj sastavnici hranidbenog lanca. Njihova dosad nezabilježena anomalnost je istražena tokom 2017. godine, no za pretpostaviti da se takvo stanje nastavilo i dalje. Na neki način, te zajednice su ekvivalent bakterijama i mikroorganizmima u našem tijelu, zbog kojih i mi opstajemo u simbiozi – tako i u moru veće jedinke su zavisne o cijelom hranidbenom lancu, o najmanjima, no kako i koliko – to je predmet istraživanja. Premalo znamo da bismo sa sigurnošću rekli kako će porast saliniteta oblikovati jadranske žive zajednice u budućoj klimi. No ono što bolje znamo jest kako temperatura – koja isto raste posljednjih desetljeća – utječe na živi svijet. Naime, Jadran postaje dom vrsta toplijih mora, koje su ušle i ulaze iz Crvenog mora u istočno Sredozemlje kroz Sueski kanal, te strujama budu donešene i u Jadran. Nadajmo se da te promjene neće biti toliko jake kao u Crnom moru, gdje je donos pojedinih takovih vrsta uzrokovao kolaps ribarstva, kaže Vilibić.
Pojava stranih ili rijetkih vrsta u Jadranu sve je češća zadnjih godina, pri čemu je uočljivo i »pomicanje« vrsta kojima odgovara toplije more sve dalje na sjever. Ovog ljeta u fokusu javnosti bila je pojava vatrenjače ili morskog pauna, tropske vrste koju karakteriziraju neobično dugačke, otrovne bodlje koje slično kao kod pauka ili škarpine, kod ljudi koji se ubodu, izazivaju snažnu bol.
Vatrenjača je u Sredozemlje stigla iz Crvenog mora, a kao invazivna vrsta pojavila se na više područja diljem svijeta, a kako je riječ o predatoru koji na novim područjima uglavnom nema prirodnih neprijatelja, ima poguban učinak na manje ribe, rakove, glavonošce i druge morske organizme kojima se hrani. U američkoj saveznoj državi Florida vodi se cijela kampanja za izlov ove invazivne vrste, pod geslom »Eat them to beat them« (Jedite ih da bismo ih pobijedili!), kojom se lokalno stanovništvo potiče na konzumaciju ove, za okoliš, kao ljude koji njima neoprezno rukuju opasne, ali navodno i vrlo ukusne riblje vrste.
Što se tiče utjecaja na domaće ribarstvo i marikulturu, kaže kako je direktan utjecaj čovjeka, putem pretjeranog izlova morskih oganizama, jednako velik problem kao i promjene okolišnih svojstava.
– Zapravo, o ovome prvome više znamo – o tome postoje mnoge studije – dok je utjecaj klimatskih promjena na ribarstvo još uvijek predmet istraživanja. Što se tiče marikulture, koja postaje sve zastupljenija u prehrani, u odnosu na ribu ulovljenu van kaveza, ona će se lakše prilagoditi novoj klimi, jer u oceanima postoje vrste koje podnose topla mora, a pogodne su i za uzgoj, recimo tuna. Tako da je, za razliku od ribarstva, opstanak marikulture pitanje prilagodljivosti promijenjenom okolišu, dok je opstanak ribarstva pitanje djelovanja na same promjene okoliša pri čemu je ovo potonje uglavnom van naše kontrole, jer će se klimatske promjene događati bez obzira na ribarsku politiku u Jadranu. U tom smislu potrebne su globalne akcije u odnosu na pokretače promjene klime, prema čemu se nadamo da će se svijet i pokrenuti i početi djelovati, zaključuje Vilibić.
Tajvan je počeo primjenjivati prvu vakcinu domaće proizvodnje protiv COVID-a 19, usred kritika da se požurilo sa njenim odobrenjem.
Ministarstvo zdravlja odobrilo je prošlog mjeseca hitnu upotrebu vakcine Medigen, iako klinička ispitivanja još traju.
Napori u vakcinisanju Tajvana otežani su kašnjenjem u isporukama vakcina protiv korona virusa i kolebanju među stanovništvom.
Predsjednica Tsai Ing-wen primila je vakcinu Medigen 23. avgusta.
U vrijeme odobrenja, vakcina, koju je izradio Medigen Vaccine Biologics Corp, još nije završila treću fazu ispitivanja, ali su regulatorna tijela odobrila njenu hitnu upotrebu.
Kompanija je saopštila da nije zabrinuta sa aspekta sigurnosti vakcine, dok su studije pokazale da stvorena antitijela “nisu lošija od” onih koja su nastala vakcinom AstraZeneca.
Očekuje se da će tajvanska vakcina završiti posljednju rundu testiranja u Paragvaju kasnije ove godine.
Medigen, čije ime na kineskom jeziku doslovno znači “vrhunski”, rekombinantna je proteinska vakcina, slična onoj koju je razvio Novavax.
Novavax vakcina koristi tradicionalniju metodu obnavljanja dijela šiljka proteina virusa za stimulaciju imunološkog sistema.
Knjiga “Priče sa Prčanja”, autora Željka Brguljana, biće promovisana u klaustaru samostana sv. Nikole na Prčanju, u četvrtak, 26. avgusta u 20 sati.
O knjizi će govoriti: novinarka i pjesnikinja Dubravka Jovanović, predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Boki Kotorskoj Marija Mihaliček i bibliotekarska savjetnica Jasmina Bajo.
U muzičkom dijelu programa nastupiće: gitaristkinja Anja Radonjić, studentkinja Istituto Musicale Luigi Boccherini, Lucca.
“Priče sa Prčanja” je naslov knjige sjećanja na Prčanj iz vremena autorovog djetinjstva i u posljednjem trenutku uhvaćena i zabilježena nestajuća autentičnost duha i atmosfere ovog bokeljskog mjesta, sa nekada većinskim stanovnicima hrvatske nacionalnosti.
Taj niz autentičnih priča, gdje su akteri ličnosti iz starosjedilačkih porodica, obojena specifičnim mentaliteskim osobinama i sa dobronamjernim humorom je dato kao istinito preživljeno iskustvo njenog autora koji najbolje poznaje i oslikava sredinu iz koje je ponikao i kojoj se stalno vraća u svojim knjigama, slikama, pjesmama. Knjiga odiše patinom odlazećeg vremena, sa prigodnim porodičnim fotografijama i vizurama Prčanja iz druge polovine XX vijeka. Nadahnuti tekst predgovora je iz pera akademika, pok. Tonka Maroevića.
Izdavač je Ogranak Matice Hrvatske u Boki kotorskoj, a suizdavač autor. Knjiga je džepnog formata, na 200 strana, bogato ilustrovana starim fotografijama Prčanja i njegovih stanovnika. Izgled je osmislio grafički dizajner iz Zagreba Mario Aničić, a štampao Gud-co Perast.
Ogranak Matice hrvatske u Boki kotorskoj je dobitnik srebrne povelje MH iz Zagreba, za 2020. godinu za knjigu “Priče sa Prčanja”, u konkurenciji 150 naslova koliko je publikovano u prošloj godini.
Željko Brguljan (Kotor, 1962.) istraživač, publicista i slikar, diplomirao je 1989. godine na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, gdje živi i radi kao srednjoškolski profesor.
Autor je i sljedećih zdanja: Potreti bokeljskih jedrenjaka, Zagreb, 2006.; Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju, Prčanj-Zagreb, 2008.; Melita Bošnjak (u suautorstvu s T. Maroevićem), Zagreb, 2010.; Pomorstvo Boke kotorske na slikama Bazija Ivankovića, Kotor – Zagreb, 2011.; Na granici mora i neba – Zbirka maritimnog slikarstva iz župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju, Prčanj, Perast-Zagreb, 2015.; Bokeljske teme, Zagreb, 2018. Zbirka moderne i suvremene umjetnosti svetišta Gospe d Škrpjela na otoku pred Perastom,Biblioteka Gospa d Škrpjela 2019.;Stručni je suradnik na izdanjima: Vjekoslav Parać (likovna monografija, autor I. Zidić), Zagreb, 2011.; Boka kotorska-od kampanela do kampanela (autor S. Prosperov Novak), Zagreb, 2011., Viktor Vida, sabrana djela I-II (priređivač B. Donat), Zagreb, 2012. i drugimSvoj doprinos djelovanju zajednice Bokelja u Zagrebu, okupljenih u bratovštini Bokeljska mornarica 809, osim kao član, dao je i kao autor ili koautor niza izložbenih i izdavačkih projekata. Doprinos prezentaciji bogate kulturno-povijesne baštine Boke kotorske dao je i kao koautor brojnih izložbi: Boka kotorska u hrvatskom slikarstvu 1998.;Bokeljska mornarica i njeni kapetani 2006.;Slikarsko djelo B. Ivankovića , 2007.;Iz povijesti Boke kotorske – Kravata u Bokelja 2009.; 2010 Zavjetni darovi bokeljskih pomoraca, 2014.
Makedonske vlasti traže načine za jačanje povezanosti između Skoplja i drugih tačaka u bivšoj Jugoslaviji. Zračna luka Skoplje trenutno nudi direktne usluge Beogradu i Zagrebu kojima upravljaju Air Serbia, odnosno Croatia Airlines.
Tokom posljednjeg desetljeća zračna luka također se hvalila vezama za Ljubljanu, Sarajevo, Podgoricu i Split, međutim, više nema zračnih prijevoznika koji bi mogli upravljati većinom tih ruta., piše Ex-Yu Aviation.
Godine 2020. Ljubljana je postala dvanaesta najprometnija zračna luka u Skoplju nakon propasti Adrie Airwaysa. U 2019. godini, između dva glavna grada letelo je 40.293 putnika, iako je to bilo sve do kraja septembra kada su operacije prestale.
Uprava Zračne luke Ljubljana naglasila je da je Skoplje “izuzetno važna” ruta i da će pokušati pronaći zamjenu za Adriju. U konačnici, početak pandemije koronavirusa odgodio je svaku šansu da se usluge uskoro obnove.
Wizz Air, koji ima bazu u Skoplju, potencijalni je kandidat za tu rutu.
Na temelju podataka OAG -a, tokom posljednje normalne godine za komercijalno zrakoplovstvo, 2019., više od 4.000 putnika neizravno je letjelo između Sarajeva i Skoplja. Bivši nacionalni avioprijevoznik B&H Airlines, nekoliko je godina između 2006. i 2015. održavao letove između dva grada nekoliko godina. U jednom trenutku, usluge su se odvijale i preko Podgorice. U 2019. godini više od 1.400 putnika posredno je letjelo između Podgorice i glavnog grada Makedonije. Godine 2017. vlade Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine izradile su nacrt sporazuma koji je pozvao strane prijevoznike da obavljaju subvencionirane letove između tri zemlje, međutim inicijativa nije uspjela.
Menadžer marketinga i prihoda TAV Makedonije, koji je ujedno i predsjednik Turističke komore zemlje, Vladimir Gramatikov, nedavno je rekao:
– Povezivanje Splita i Dubrovnika s makedonskim zračnim lukama bit će naš glavni fokus u nadolazećem razdoblju zajedno s našim partnerima u Hrvatskoj. U 2019. godini između Skoplja i Splita preletjelo je više od 3.000 putnika. Ovu je liniju nakratko opsluživao Croatia Airlines 2015. godine. Prvobitno planirana kao sezonska ljetna operacija, otkazana je nakon samo dvije rotacije.
Bazen u Institutu Dr Simo Milošević biće kompletno rekonstruisan, saopšteno je iz Opštine Herceg Novi. Prelazno rješenje do završetka rekonstrukcije bazena, kako su naveli, biće instalacija balona na bazenu na Škveru, što će vaterpolistima i plivačima omogućiti kontinuirani trenažni proces.
– Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta će u saradnji sa Upravom za sport i Opštinom preduzeti sve potrebne korake kako bi bazen u Institutu Dr Simo Milošević bio kompletno rekonstruisan, čime će ovo pitanje biti dugoročno riješeno – navodi se u saopštenju objavljenom na opštinskom sajtu, uz podsjećanje da su koraci i zadaci koje je potrebno preduzeti dogovoreni na nedavno održanom sastanku u Institutu.
Podsjećamo, bazen u Instututu je trenutno van upotrebe, zbog urušavanja krovne konstrukcije krajem jula tokom večernjih sati, kada je došlo do pucanja jedne od tri noseće grede, koja je za sobom u vodu povukla i ventilacione cijevi.
– Do završetka rekonstrukcije bazena Instituta, Škver će biti privremeno rješenje za sve koji se bave vaterpolom i plivanjem, što je od iznimnog značaja, posebno za djecu koja će trenirati tokom narednog zimskog perioda – istakao je Stevan Katić koji je pojasnio da će se dio sredstava iz budzeta grada koja se odnose na troškove održavanja bazena biti preusmjeren za nabavku balona, a i Uprava za sport će odvojiti dio finansijskih sredstava za instalaciju balona.
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) izdalo je od 1. januara do 10. avgusta 1,44 hiljade dozvola za sezonsko zapošljavanje, saopšteno je iz tog Vladinog resora.
Najviše dozvola dobili su državljani zemalja regiona, a zanimljivo je da ima sezonaca koji su na rad u Crnu Goru došli sa Tajlanda, Kube, Mauricijusa, Meksika i Nepala, piše Pobjeda.
Najviše stranih sezonskih radnika u Crnu Goru tradicionalno dolazi iz Srbije. Njih je do 10. avgusta ukupno bilo 844. Iz Bosne i Hercegovine došlo je 178 sezonaca, dok ih je nešto manje sa Kosova, 166. Kada je riječ o zemljama iz komšiluka, tu je još i 86 sezonaca iz Makedonije, 40 iz Albanije i samo četiri iz Hrvatske.
Državljanima Ukrajine izdato je 39 dozvola za sezonsko zapošljavanje, Turske 25, Rusije 16, Italije šest, Bjelorusije pet, a Gruzije četiri, a na radu u Crnoj Gori su i tri sezonca sa Kube i po dva iz Slovačke i Mađarske. Po jedan sezonac došao je iz Egipta, Francuske, Izraela, Kazahstana, Kine, Letonije, Mauricijusa, Meksika, Moldavije, Nepala, Poljske, Tajlanda, Češke i Španije.
“Dozvola za privremeni boravak i rad radi sezonskog zapošljavanja izdaje se sa rokom važenja do šest mjeseci u periodu od jedne godine. Ako obavljanje sezonskih poslova to zahtijeva, dozvola se može produžiti dva mjeseca kod drugog ili istog poslodavca, pri čemu rok važenja dozvole ne može biti duži od osam mjeseci u periodu od jedne godine”, objasnili su iz MUP-a.
Kada je riječ o domaćoj radnoj snazi, na sezonskim poslovima ove godine je, prema podacima Zavoda za zapošljavanje (ZZZ), uposleno 6,43 hiljade crnogorskih građana.
Najveća tražnja za sezoncima i dalje je u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Prema podacima ZZZ, do 30. jula su na poslovima u djelatnosti usluge smještaja i ishrane angažovana 722 sezonska radnika iz inostranstva, odnosno 60 odsto.
waitress
U ostalim uslužnim djelatnostima zaposleno je bilo 370 sezonaca ili trećina stranaca kojima je izdata dozvola za sezonsko zapošljavanje.
“U djelatnosti saobraćaj i skladištenje zaposlena su 43 sezonska radnika iz inostranstva, u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu 30, dok je za djelatnost umjetnost, zabava i rekreacija izdato 18 dozvola za sezonsko zapošljavanje”, rečeno je Pobjedi u ZZZ.
Uporedni podaci pokazuju da je ove godine broj sezonskih radnika iz inostranstva znatno porastao u odnosu na prošlu godinu, kada su, zbog pandemije koronavirusa, ogromnu većinu sezonaca činili crnogorski građani. Brojke, ipak, još nijesu na nivou onih iz 2019. godine u kojoj je 3,12 hiljada stranaca bilo na sezonskom radu u Crnoj Gori.
“Ako posmatramo dozvole za sezonsko zapošljavanje stranaca, u ovoj godini izdato ih je 5,7 puta više u odnosu na isti period prošle, kada su izdate 182 dazvole. U odnosu na isti period 2019. godine, kada su izdate 3,12 hiljade dozvola, ove godine je izdato 60,9 odsto manje”, precizirali su iz ZZZ.
