Iako je Kotor već godinama bez bazena ono što ostaje kao svijetla tačka našeg vaterpola jesu puleni “Primorca” koji grade uspješnu karijeru u inostranstvu.
Jedan od njih je Goran Grgurević, bivši centar ovog kluba iza koga je dvogodišnji ugovor sa Tourcoingom iz Lila.
Grgurević sezonu nastavlja u Provansi u klubu koji ima za cilj da osvoji 3.mjesto i kvalifikuje se za Ligu sampiona.
Za sada već bivši klub Grgurević ima samo riječi hvale. Kaže da su ga saigrači odlično prihvatili iako je očekivao da će se teško naviknuti na novu sredinu.
“Što se tiče prilagodbe bilo je mnogo lakše nego sto sam očekivao. Uz to imao sam 4 igraca sa ovih prostora koju su dosta stariji i iskusniji od mene tako da i uz njihovu pomoć to je sve teklo mnogo lakše”, kazao je mladi sportista.
Govoreći o novom ugovoru, Grgurević smatra da je još mlad i ne želi da se vezuje za neki klub više od godinu. Očekuje da će ponoviti prethodni uspjeh kada je sa 48 postignutih golova proglašen najboljim “centrom” prve francuske vaterpolo loge.
U novoj sezoni mladi Kotoranin zaigraće u kapici kluba Pays d”Aix Natation.
Relativno iscrpne zemljopisne podatke o planini Orjen moguće je (pro)naći na Vikipediji i u relevantnoj zemljopisnoj literaturi. Zato se ja u ovom članku neću baviti time, nego ću odmah preći na pitanje porijekla i smisla ovog oronima.
Oronim Orjen, po našem mišljenju, slavenskog je porijekla. Preciznije: ovaj oronim izveden je od leksema orao, tj. od osnove zavisnih padeža ove imenice: orl-. Na koji način, u kojem semantičkom pravcu? Smatramo da je prvi korak u oformljenju ovog leksema bilo dodavanje na osnovu orl– nekadašnjeg sufiksa za tvorbu posesivnih pridjeva – jь, –ja, –je. Treba na ovom mjestu nešto ukratko reći o sufuksu – jь (-ja, – je). Autori „Gramatike starobugarskog jezika“ o ovom sufiksu kažu sljedeće:“Суфиксите *-jь и *-ьjь са наследени в праславянски от индоевропейския праезик- ие. –įо– и * -įio. Техните застъпници на славянска почва обаче са си взаимодействували и са се смесили, и така първоначалото им разпределение вече не личи (…) Прилагателните се образуват чрез прибавяне на тези суфикси към различни основи- съществителни за лица и животни, предложни изрази, наречия, словосъчетания, прилагателни, глаголни основи и др. Наставките * –jь * и *-ьjь– запазват своята продуктивност и по-късно, доколкото служат за образуване на прилагателни със значение на принадлежност“ (Граматика на старобългарския език 1993: 221). U mom prevodu:“Sufiksi *–jь i *-ьjь naslijeđeni su u praslavenski iz indoevropskog prajezika- ie. –įo– i -*įio. Njihovi zastupnici na slavenskom terenu ipak su uzajamno djelovali jedan na drugog i pomiješali se međusobno, tako da im prvobitna distribucija nije više očita (jasna) (…) Pridjevi se obrazuju dodavanjem ovih sufiksa na različite osnove- imenice za lica i životinje, prijedložne izraze, priloge, sintagme, pridjeve, glagolske osnove itd. Nastavci (sufiksi) * –jь i * –ьjь čuvaju svoju produktivnost i u kasnijem periodu ukoliko služe za obrazovanje prisvojnih pridjeva“. Zatim se navodi niz primjera posesivnih pridjeva izvedenih sufiksom –jь: грѣшьничь ( grešnikov, dodatak je moj. M.A.) од грѣшьникъ, епискѹпл’ь (episkopov; dodatak je moj, M.A.) od епискѹпъ, игѹмен’ь (igumanov; dodatak je moj, M.A.) od игѹменъ, кънѧжь (knežev; dodatak je moj, M.A.) od кънѧзь, ловьчь (lovčev; dodatak je moj, M.A.) od ловьць, мѫченичь (mučenikov; dodatak je moj, M.A.) od мѫченикъ, отьчь (očev; dodatak je moj, M.A.) od отьць, пророчь (prorokov; dodatak je moj, M.A.) od пророкъ, чловѣчь (čovjekov; dodatak je moj, M.A.) od чловѣкъ, авраамл’ь (Avramov; dodatak je moj, M.A.) od Авраамъ, Иерѹсалимл’ь (Jerusalimov; dodatak je moj, M.A.) od Иерѹсалимъ, соломон’ь (Solomonov; dodatak je moj, M.A.) od Соломонъ, вьдовичь (udovičin; dodatak je moj; M.A.) od вьдовица, дѣвичь (djevičin; dodatak je moj, M.A.) od дѣвица itd. (isto: 222). Znameniti ruski lingvist grof Nikolaj Sjergjejevič Trubjeckoj konstatuje da su posesivi na –jь u staroslavenskom- a samim tim i u posljednjoj fazi praslavenskog jezika- još u potpunosti živa gramatička kategorija:“Не подлежит сомнению, что притяжательные с изменением конечной согласной основы в староцерковнославянском языке являются еще вполне живой формой. Об этом свидетельствуют такие образования от иностранных собственных имен“ (Трубецкой 1987: 222). Međutim, pošto nema sumnje ni u to da se u tvorbi posesivnih pridjeva od inostranih imena sufiksu –jь pretpostavljaju sufiksi –ov i –in, Trubjeckoj zaključuje:“Хотя притяжательные с изменением согласной основы в староцерковнославянском языке и были eще живы, они все же находились уже на пути к умиранию (isto: 222). U mom prevodu:“Nema sumnje da su posesivni pridjevi sa promjenom završnog suglasnika osnove (termin kojim Trubjeckoj nominuje posesivne pridjeve izvedene sufiksom –jь; dodatak je moj, M.A.) u starocrkvenoslavenskom jeziku još u potpunosti živa forma. O tome svjedoče derivati od inostranih ličnih imena (…) Mada su pridjevi sa promjenom (završnog) suglasnika osnove bili još živi, oni su se ipak već nalazili na putu ka izumiranju“. Dakle, u vrijeme dolaska Slavena na prostor današnje Boke Kotorske sufiks –j(ь), (-ja, –je) bio je uveliko produktivan u tvorbi posesivnih pridjeva, a- bez obzira na tvrdnju Trubjeckoja da su se pridjevi izvedeni sufiksom –jь već tada nalazili na putu ka izumiranju- taj sufiks biće produktivan i značajno vrijeme nakon dolaska Slavena na Balkan: dokaz za to su, npr., naziv gradaBanjaLuka (Banova Luka) i/ili naziv krsne slave Nikoljdan (Nikolin dan). Stoga je- posmatrano sa jezičnopovijesnog aspekta- sasvim moguće da je oronim Orjen nastao dodavanjem sufiksa za tvorbu posesivnih pridjeva –jь (-ja, –je) na osnovu zavisnih padeža leksemaorao: orl-. Konkretno, došlo je do dodavanja, na osnovuorl-, najprije sufiksa –j– : preciznije, forme ovog sufiksa sa markerom –e za srednji rod, tj. forme –je; zatim je došlo do jotacije nakon koje je l jotovano i prešlo u lj. Kao rezultat opisanog procesa dobili smo oblik *Orlje, koji bi- ako ga parafraziramo pomoću sufiksa –ov-, produktivnog (i) u današnjoj štokavštini- u savremenom B/CG/H/S jeziku glasioOrlovo. Zanimljivo je da posesivni pridjev orl’ь (orlov, -a, -o) bilježi i Rječnik staroslavenskogjezika:“орл’ь adj. poss. orlovski, orlov. обновитъ сѩ ѣко орълѣ юность твоѣ Ps 102,5 Sin Bon; лице орле Ez. 1,10 Grig Zach“ (Словарь старославянского языка, Том 2 2006: 556), što znači da je posesivni pridjev izveden sufiksom –jь od imenice orьlъ (današnje orao) postojao već u periodu stvaranja staroslavenskog književnog jezika, tj. neposredno nakon doseljavanja Slavena na Balkan.
Proljeće na Orjenu
Dalji tok razvoja naziva za planinu iznad Herceg-Novog bio je sljedeći. Sa nestajanjem sufiksa –jь (-ja, -je) iz jezične upotrebe gubila se i svijest o (posesivnom) značenju ove jezične jedinice. Posljedica toga bila je da je vremenom u jezičnoj kompetenciji nestala poveznica između naziva *Orlje i (prvobitnog) posesivnog značenja ovog oronima (Orlovo). U jednom trenutku formu *Orlje– koja, kako smo naglasili, nije više imala značenje posesivnog pridjeva izvedenog od leksemaorao i, u smisaonom pogledu, postala je nejasna- tadašnji govornici ovog dijela štokavskog narječja- svakako dijelom i zbog njene smisaone neprozirnosti- percipirali su kao, u glasovnom pogledu, nedostatnu i nedovršenu. To je za posljedicu imalo proširivanje oblika *Orlje formantom –n, nakon čega smo dobili formu *Orljen. Konačno, kao završni čin uobličenja aktualnog glasovnog lika ovog oronima, došlo je do uprošćavanja- unekoliko neprijatne za izgovor- medijalne sonantske grupe –rlj– u –rj-. Tako smo dobili današnji fonološki lik ovog oronima: Orjen.
Treba reći i to da je, premda je oronim Orjen (najvjerovatnije) nastao na način koji smo opisali, tvorbena raščlamba ovog leksema u svijesti govornika B/CG/H/S jezika u aktualnom sinhronijskom presjeku jezika sasvim različita od one u trenutku nastanka ovog oronima. Današnja jezična svijest, kad jeOrjen u pitanju, u tvorbenom pogledu člani ovaj leksem na sufiks –en ( prisutan u leksemama kao što su prsten, busen, grmen, strmen itd.) i na segment orj-, koji fungira kao tvorbena osnova. Upravo segment orj-, koji u svijesti današnjih govornika štokavskog narječja fungira kao tvorbena osnova- a koji se ne može dovesti u paradigmatsku relaciju ni sa jednom leksemom u B/CG/H/S jeziku koja bi imala isti korijen- element je koji predstavlja najveći problem u eksplikaciji porijekla i smisla oronima Orjen. Još jedan dokaz da klasična strukturalistička, sosirovska postavka da se lingvistika treba baviti proučavanjem samo aktualnog sinhronijskog presjeka (nekog) jezika ne omogućava cjeloviti uvid u poznavanje (tog) jezika.
Imamo i jedan posredni- povijesni dokaz u prilog tezi o porijeklu i smislu oronima Orjen koju smo predstavili u ovom članku. Taj dokaz u formi naučnog podatka iznio je, u svojoj doktorskoj disertaciji (koja je u završnoj fazi izrade), kotorski arheolog g. Miloš Petričević; ovdje mu zahvaljujem što mi je nesebično ustupio tu informaciju. Radi se o sljedećem: austrijski pukovnik i kartograf Maximilian de Traux izradio je, 1808. godine, kartografski prikaz Boke Kotorske i Crne Gore na kojem se javljaju i neki, danas iščezli, toponimi. Za nas je ovdje interesantan oronim Mont Falcon, koji možemo lokalizirati na području masiva Orjena. Naziv Orlovska planina,Sokolskaplanina na de Traux-ovoj mapi- koju prilažemo niže- činjenica je koja definitivno potvrđuje da je oronimOrjen (prvobitno) nastao kao posesivni pridjev izveden sufiksom –j(e) od osnove orl– imenice orao.
Dan čistih planina – Orjen
U zaključku možemo rezimirati: oronim Orjen je supstantivizirani posesivni pridjev izveden nekadašnjim sufiksom za izvođenje posesivnih pridjeva –j(e) od leksema orao. Orjen je, dakle, ono što bismo danas nominovali kao Orlovo. S obzirom na činjenicu da orlovi svakako nastanjuju (ili su nekad nastanjivali) ovu planinu i da na istoj viju (ili su nekad vili) svoja gnijezda, ovakva nominacija ove planine ne začuđuje; naprotiv. Etimološka veza oronima Orjen sa leksemom orao u današnjoj štokavštini nije više prozirna; ali čemu jezikoslovci jedu kruha na ovom svijetu nego da rješavaju ova pitanja, objašnjavaju ono što jezikoslovni laici ne mogu sami dokonati i time, sa aspekta svoje znanosti, povećavaju ukupan fond ljudskog znanja o svijetu koji nas okružuje.
LITERATURA:
Граматика на старобългарския език: Фонетика: Морфология: Синтаксис. 1993. София: Издательство на Българската академия на науките.
Словарь старославянского языка. Том 2. 2006. Санкт-Петербург. Издательство Санкт-Петербургского Университета.
Трубецкой Н.С. 1987. Избранные труды по филологии. Москва: Прогресс
Povodom 21.juna – Svjetskog dana muzike, sinoć je u Paviljonu Gradske muzike u Herceg Novom, upriličeno veče posvećeno legendarnom bubnjaru Dragoljubu Đuričiću , koji je nedavno preminuo od posljedica korona virusa.
Poznati Novljanin , koji je svoj grad i Crnu Goru , kao „lavinu“ pronio širom svijeta, bavio se i slikanjem, a desetak njegovih radova iz porodične kolekcije čine postavku izložbe koju je otvorio njegov prijatelj iz rane mladosti Dragomir Karlo Djordjević.
Uz priču i pjesmu , u prisustvu članova porodice, brojnih prijatelja i poštovalaca Dragoljuba Đuričića, obilježen je Svjetski dan muzike, koji je zapravo bio povod da se Novljani na primjeren način prisjete velikog umjetnika i omiljenog sugradjanina. Organizatorka večeri Ksenija Matović podsjetila je na misao Miloša Crnjanskog da –nema smrti , samo seoba, te da je Dragoljub samo fizički odsutan, a da su zauvijek prisutni njegovi raskošni talenti.
“Njegova pojava, njegov osmjeh, njegov pozdrav teško išćezavaju iz sjećanja. Njegova ličnost je, zračila nevjerovatnom energijom, onom pozitivnom, koja budi najljepše i najvrijednije u čovjeku, a to su ljubav i poštovanje prema drugome.
Kada pomenemo Dragoljubovo ime znam da se svi prvo sjetimo njegovog ozarenog lica, širokog osmijeha i prijateljske riječi. I zaista, ličnosti kao što je on, teško zaboravljamo, reći ću – gotovo nemoguće.
Na žalost, pandemija virusa koja je još uvijek prisutna i polako jenjava, odnijela je mnoge živote. Vjerujem da za ovu priliku Dragoljub ne bi želio da tugujemo i da o njegovom imenu pričamo sa sjetom. Njegova nevjerovatna energija i dalje je tu, sa nama, u Herceg Novom. Osjećamo je i nikada je nećemo prepustiti zaboravu”, kazao je predsjednik Opštine Stevan Katić
Sa Đuričićem su se družili mnogi Novljani, a muzičar Dragomir Karlo Djordjević jedan je od onih sa kojima je Dragoljub odrastao i ušao u svijet muzike .
“Mi nismo bili članovi Gradske muzike, ali smo u ovoj zgradi ( Paviljon Gradske mjuzike) imali probe, a ja I Dragoljub I ja smo , daleke 1968 godine bili članovi Egzodusa koji su svi bili malo stariji od nas … zato bi mi kada bi završili zvanične probe, ostajali da sviramo. Tom priliko vodili smo I važne diskusije ko je bolji bubnjar-Ringo Star ili Čarli Vots I o tome smo mogli satima da pričamo”, kazao je Djordjević I prisjetio se njihove saradnje na učešću u White Field Jazz festival u Bijelom Polju.
Dragoljub Đuričić
“On je bio višeslojan karakter i to se moglo vidjeti od najranijih dana do danas kroz veliki broj raznih aktivnosti kojima se bavio iz potrebe da izrazi sve talente kojima je bio obdaren. Imao je svoj unutrašnji svijet u kojem je on imao kontrolu koga, kada i koliko će pustiti. Nije dozvoljavao da mu oduzimaju vrijeme jer je uvijek znao šta i koliko radi i kada odmara i uživa. Bio je harizmatična ličnost i bio je potpuno svjestan toga i zbog toga je osjećao odgovornost prema drugima”, kazao je Đuričić koji je otvorio izložbu , čiju postavku čini desetak djela
Dragoljuba Đuričića iz porodične kolekcije. U muzičkom dijelu večeri učestvovala je Nikolina Nika Kovačevič dirigentkinja i vokalna solistkinja koja je nastupala sa Đuričićem od 2012 godine. Ona je otpjevala nekoliko njegovih omiljenih pjesama, a u muzičkom nastupu pridruzili su joj se članovi Gradke muzike , vokalni sastav Kaldana i vokalna grupa muzičke škole iz klase profesorke Jovane Ražnatović.Oni su veče zavrsili kolažom pjesama Djordja Balaševića, sa kojim je Dragoljub Đuričić takodje saradjivao.
Radovi na izgradnji saobraćajnice MR2, duge 605 metara, koja predstavlja nastavak već izgrađene saobraćajnice MR 1 i njen produžetak ka kompleksu projekta Luštica Bay u Radovićima, startovali su juče /ponedjeljak, 21. jun 2021/. Izgradnjom MR2 obuhvaćena je i izgradnja jednog kružnog toka.
Radove izvodi “Civil engineer” doo iz Podgorice, a vrijednost radova iznosi 1.149.524,93€. Ugovorom je predviđeno da radovi traju 300 dana od dana uvođenja izvođača u posao.
“Budući da je ovo infrastrukturni projekat od značaja za Opštinu Tivat i Crnu Goru, radovi na izgradnji MR2 će se izvoditi i tokom ljetnjih mjeseci” – rekao je predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović i podsjetio: “Ugovor za izgradnju ove saobraćajnice potpisan je još početkom oktobra prošle godine, međutim sredstva koja je država uplatila na račun Opštine kako bi se put gradio, su potrošena nenamjenski od strane prethodne administracije. Mi smo se zadužili kod komercijalne banke kako bismo ispunili ovu obavezu prema državi i investitoru. Očekujem završetak radova u predviđenom roku.”
Planirano je da nastavak ove saobraćajnice prođe jednim dijelom kroz prostor u kojem se razvija projekat Luštica Bay i poveže Tivat sa administrativnom granicom prema opštini Herceg Novi. Izgradnjom MR1 i MR2 u potpunosti je rasterećen regionalni put Tivat – Radovići (obala Đuraševića i Bogišića) i omogućen brz i lak pristup Plavim horizontima, odnosno naselju Luštica Bay.
Mostovi prijateljstva ponovo se otvaraju, putovanja su u punom jeku, a crnogorska obala se prikazuje u blistavoj ljepoti. U organizaciji Orascom International, hotela The Chedi Luštica Bay i u saradnji sa Turističkom organizacijom Tivat, nedavno je grupa novinara najpoznatijih njemačkih medija posjetila Crnu Goru i tivatsku rivijeru. U odabranom društvu je bilo i nekoliko međunarodno poznatih njemačkih selebritija iz svjeta glume i šou biznisa.
Gosti su bili smješteni u The Chedi Luštica Bay hotelu, a uz gostoprimstvo domaćina iz Orascom-a i uz podršku TO Tivat obišli su najljepše dijelove crnogorske obale – Kotor, Perast, Tivat, specijalni rezervat prirode Solile, kao i Nacionalni park Lovćen i Njegošev mauzolej, gdje im je domaćin bila Turistička organizacija Cetinje.
Njemacki mediji u Crnoj Gori
„Željeli smo da našim gostima prikažemo prave dragulje crnogorske obale – pored posjete Tivtu i naselju Luštica Bay, predstavili smo im srce našeg Bokokotorskog zaliva, Kotor, širom svijeta poznatu kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO. U spletu kamenih ulica, trgova i katedrala, ljepota našeg bogato kulturno-istorijskog nasljeđa izazvala je istinsko divljenje posjetilaca, a posjeta čarobnom Perastu ostavila je izuzetan utisak. Litice Nacionalnog parka Lovćen koje natkriljuju primorsko zaleđe i posjeta Njegoševom mauzoleju upotpunili su ponudu prirodnih ljepota koje smo željeli da predstavimo kao ponos Crne Gore. Priča o prirodnom rezervatu Solila, staništu velikog broja vrsta flore i faune, takođe je izazvala veliku pažnju naših gostiju koji prepoznaju vrijednosti koje promoviše Crna Gora kao ekološka država i Tivat prema principima globalne platforme Green Destinations. Ponosni smo što smo Crnu Goru predstavili kao jednu od nezaobilaznih destinacija na svjetskoj turističkoj mapi i nestrpljivo dočekujemo nove goste u ovoj sezoni, spremniji nego ikada prije“, rekla je Danica Banjević, direktorica Turističke organizacije Tivat.
Kulinarske atrakcije
U sklopu luksuznog hotela sa pet zvjezdica, The Chedi Luštica Bay, gosti su imali prilike da provedu mini odmor iz snova, uživajući u svim udobnostima koje pruža ovaj hotel rafiniranog luskuza na samoj morskoj obali, ušuškan u zelenilu.
„Uzbuđeno smo dočekali naše posjetioce, svjesni odgovornosti da utisci koje će od nas ponijeti predstavnici medija i VIP gosti imaju posebnu težinu u kreiranju šire percepcije brenda Luštica Bay. Osvježavajuće jutarnje kupanje na plaži hotela, kafa pored morske obale, ukusan doručak, a zatim vožnja čamcem, kajakom i kvadovima, pružili su divan ugođaj opuštanja i relaksacije, kako su nam sami gosti prenijeli. Posebna čar ovog boravka i druženja bile su kulinarske seanse sa već nadaleko čuvenim izvršnim kuvarom hotela The Chedi Luštica Bay, Željkom Knezovićem, u sklopu sesije Carlos André Cooking for Friends. Gosti su se izvrsno zabavljali u pripremi kulinarskih delicija i degustaciji najfinijih fina, pod budnim okom i magičnom palicom našeg mladog šefa kuhinje, a bilo je mjesta i za one koji dobar obrok običavaju da završe uz žestoko piće i kolut duvanskog dima. Na nepcima je ostao trag morske soli, čudesnih trava i ukusa Mediterana“, izjavila je Maša Radulović, menadžerka za korporativne komunikacije u Luštici Development.
Obilazak poluotsrva Lustica u kvadovima
Među predstavnicima medija, bilo je novinara iz Schneiderpress, Süddeutsche Zeitung, Die Welt, Weltjournal, Bunte, Connaisseur Circle i drugih najpoznatijih medijskih kuća. VIP gosti su bili iz svijeta šou biznisa, mahom popularni pjevači i glumci koji su i međunarodno prepoznatljivi, kao što su glumac Johen Buse (Jochen Busse) i muzičar i kompozitor Harold Faltermejer (Faltermeyer), Rufus Bek (Beck), Jo Kern, Rene Hajnersdorf (Heinersdorff) i drugi.
Pored domaćih suvenira, gosti su ponijeli najljepša iskustva gostoprimstva, prirodnih ljepota i bogatstva sadržaja koje Crna Gora nudi svim posjetiocima.
Kao rezultat posjete zabilježeno je oko 50 tekstova i priloga o Crnoj Gori pod naslovom „Samo oni koji se usuđe na avanturu mogu otkriti nove svjetove“.
Posjeta Lovcenu
„Crna Gora je i dalje za mnoge nepoznata i misteriozna država, najmanja republika bivše Jugoslavije, ali sa svojim nevjerovatno raznolikim pejzažima, plažama, zalivima, planinama, šumama i planinskim jezerima jedna od najrazličitijih destinacija za odmor u cijeloj Evropi“, navodi se u tekstovima.
Književnoj publici u Tivtu, u srijedu, 23.juna 2021. godine, svoju drugu knjigu “Mala Dolores” predstaviće Josip Tripović, književnik iz Herceg Novog.
Promocija će se održati u Atrijumu ljetnjikovca Buća u Tivtu sa početkom u 21:00h, u organizaciji Centra za kulturu Tivat. Na promociji će govoriti prof.dr. Igor Lakić i autor.
Flauta je lajtmotiv ovog romana, nit koja povezuje cijelu priču, kopča koja sve drži na okupu. Flauta je instrument koji će Dolores odvesti do svjetskih pozornica, do slave, ali i do Boga. Flauta je utjeha, flauta je traženje sebe, flauta je oslobađanje, ona je put ka uzvišenom, ka vjeri i spokoju.
Ovo je druga knjiga Josipa Tripovića. Iako različita po tematici od knjige “Kad dodirneš dno”, motiv koji prožima i ovu knjigu jeste vjera u sebe i u Boga, koja nas tjera da se borimo, da nikad ne odustajemo, već da uvijek idemo naprijed. Ideje o slobodi, ljubavi prema bližnjima, prema svim ljudima, prema Bogu, kao i moć razumijevanja drugih i moć opraštanja, šalju nam univerzalne poruke i uče nas kako da budemo bolji ljudi”, riječi su prof.dr. Igora Lakića.
Ulaz na promociju knjige je slobodan, a broj mjesta je ograničen po preporukama Savjeta za borbu protiv korona virusa COVID-19.
„Turizam u Trebinju je u ekspanziji, a grad se trudi da posjetiocima ponudi nove sadržaje“ , izjavio je zamjenik trebinjskog gradonačelnika Dražen Bošković i naglasio da je ulaganje u infrastrukturu preduslov za turistički, ali i cjelokupni privredni razvoj grada.
„Različitim aktivnostima uspjeli smo promijeniti turističku sliku Trebinja, koje na raspolaganju ima više od 3.000 registrovanih kreveta“, saopšteno je iz Gradske uprave.
Bošković je napomenuo da je prvi put izrađena Strategija razvoja turizma grada Trebinja, koja predviđa različite projekte, a poseban fokus je na razvoju ruralnog turizma, jer je tu prepoznat značajan potencijal i konkurentnost Trebinja na turističkom tržištu.
On ističe da je u Trebinju prvi put 2019. godine ostvareno više od 100.000 noćenja i dodao da je realizovan niz infrastrukturnih projekata, od ulaganja u putne komunikacije, izgradnju obilaznica i gradskih saobraćajnica, magistralnog puta Trebinje – Ljubinje, zatvorenog bazena, projekta rehabilitacije Starog grada, do ulaganja u Duhovni centar Mrkonjići, čija je izgradnja realizovana uz podršku Vlada Srbije i Republike Srpske.
Bošković je istakao da nisu izostala ni značajna ulaganja u poljoprivredu u Trebinju, gdje je prije samo nekoliko godina bilo 350 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, a danas ih je više od 700.
“Svakom od ovih gazdinstava na usluzi je naš Agrarni fond, koji je i osnovan s namjerom da investicije lakše dođu do krajnjih korisnika – poljoprivrednika i da upravo oni osjete efekat tih ulaganja”, naglasio je Bošković.
On je naveo da Agrarni fond grada Trebinja sada ima više od 2.000 korisnika, a “Hercegovačka kuća”, koja je takođe osnovana radi jačanja lokalne poljoprivrede, posluje i otkupljuje proizvode od više od 100 lokalnih trebinjskih gazdinstava.
Grad Trebinje izgradio je i sistem za navodnjavanje, kojim je obuhvaćeno više od 80 odsto obradivih površina.
Bošković je istakao da je Trebinje do sada realizovalo niz projekata u saradnji sa različitim domaćim i međunarodnim organizacijama, pri čemu je Gradska uprava takođe snosila dio projektnih troškova.
On je ukazao i da lokalne zajednice snose znatnu odgovornost za svoj razvojni put, jer su upravo one nosioci brojnih aktivnosti.
Zamjenik gradonačelnika je ocijenio da su u budućem periodu u svim lokalnim zajednicama neophodna značajnija ulaganja u unapređenje ljudskih resursa i poboljšanje demografske slike.
Italija će ukinuti obavezu nošenja zaštitnih maske na otvorenom od ponedjeljka, 28. juna, objavio je juče italijanski ministar zdrvlja Roberto Speranza.
“Od 28. juna ukidamo obavezu nošenja maske u vanjskom prostoru”, napisao je na Facebooku ministar Speranza, precizirajući da će se ova odluka odnositi na regije označene kao “bijela zona”, gdje je širenje virusa najsporije. Trenutno je cijela Italija u bijeloj zoni, osim male doline Aosta na sjeveru.
Objava ministra zdravstva uslijedila je nakon pozitivnog mišljenja Tehničko-znanstvenog odbora koji savjetuje italijansku vladu o pandemiji.
Odbor je ocijenio da maske više nisu potrebne u “bijeloj zoni”, ali i da bi još uvijek trebale biti nadohvat ruke u slučaju rizika povezanog s okupljanjem.
U ponedjeljak, 28. juna, sve bi italijanske regije trebale biti označene kao bijela zona, prema predviđanjima stručnjaka.
U Italiji, zemlji sa 60 miliona stanovnika, u ponedjeljak, 21. juna, zabilježeno je 495 novozaraženih i 21 preminuli od posljedica bolesti covid-19 u 24-satnom razdoblju. Neke regije nisu uopšte evidentirale smrtne slučajeve.
Italija je evidentirala 127.291 smrtni slučaj od početka epidemije, a oboljelo je 4,25 miliona ljudi.
U toj je zemlji ukupno 30 posto stanovništva starijeg od 12 godina vakcinisano, odnosno gotovo 16 miliona ljudi.
Poruka u boci spojila je dvojicu tinejdžera sa suprotnih strana Atlantskog okeana skoro tri godine pošto se otisnula na neverovatno putovanje.
Šesnaestogodišnji Šon Smit ubacio je bocu sa porukom u vodu još 2018. dok je bio u poseti na Istočnoj obali SAD, na Rod Ajlendu.
„Danas je Dan zahvalnosti, imam 13 godina i došao sam na Rod Ajlend u posetu rođacima. Ja sam iz Vermonta. Ako pronađete poruku, javite se na messageinabottle2018@gmail.com.”
Tri godine kasnije, poruka u boci pronađena je 4.820 kilometara daleko.
Sedamnaestogodišnji Krištijan Santos pronašao ju je na Azorskim ostrvima, arhipelagu koji se nalazi zapadno od obale Portugala.
Santoš je za list Boston gloub ispričao da je primetio bocu dok je sa rođakom pecao u plitkim vodama, gde redovno sakuplja smeće.
„Uzeo sam je i video da se unutra nalazi poruka”, kaže Krištijan.
„To me je zaintrigiralo, pa sam pokazao mami”.
Njegova majka, Moli Santoš, rekla je sinu da poruka dolazi iz okoline Masačusetsa, gde je Krištijan rođen, pre nego što se porodica preselila na Azore.
U želji da saznaju ko je autor poruke, Krištijan i njegova majka odlučili su pošalju mejl na naznačenu adresu.
Međutim, nisu dobili odgovor, jer je Šon zaboravio na bocu sa porukom, pa nije proveravao mejl.
Uprkos tome, uspostavili su kontakt sa Šonom pošto je Krištijanova majka objavila post o tome na društvenim mrežama koji je zaintrigirao medije.
Nedelju dana kasnije, Šon je na vestima čuo da je boca sa njegovom porukom pronađena.
„Prva reakcija mi je bila – šta kog đavola”, rekao je Šon za CBS njuz, medijski partner BBC-ja.
Dodao je da je to jedna od nekoliko boca koje je sa rođacima 2018. bacio u Atlantski okean.
„Neke su ubrzo pronađene, a ja sam posle dve i po godine potpuno zaboravio na to”, ispričao je Šon.
On sada ima uspomenu, a verovatno i prijatelja, koje će zauvek pamtiti.
„Pokušaćemo da ostanemo u kontaktu, ipak je ovo veoma posebno”, rekao je Šon.
Za borbu protiv šumskih požara ove će godine evropska flota imati na raspolaganju 11 kanadera, među kojima dva iz Hrvatske, te 6 vatrogasnih helikoptera, objavila je u ponedjeljak Europska komisija.
U okviru RescEU-a, zajedničke europske rezerve resursa, zajednička flota uključuje po dva kanadera iz Hrvatske, Grčke, Italije i Španjolske te šest vatrogasnih helikoptera iz Švedske. Tome treba pridodati još dva kanadera iz Švedske i jedan iz Francuske, koji su dio dugoročnih kapaciteta RescEu-a.
“Prije ovogodišnje sezone šumskih požara moramo učiniti sve što je potrebno kako bismo smanjili njihov učinak. Naša predložena RescEu flota od 11 aviona i šest helikoptera moći će biti brzo raspoređena u svako doba tijekom sezone šumskih požara”, rekao je povjerenik za krizne situacije Janez Lenarčič.
Flota je strateški smještena u Hrvatskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Španjolskoj i Švedskoj.
Ove godine očekuje se iznadprosječni rizik od šumskih požara u Sredozemlju s obzirom na to da se očekuju iznadprosječne temperature u razdoblju od lipnja do rujna.
Dugoročne prognoze predviđaju i manje kiše u srednjoj Evropi i u mnogim područjima Mediterana.
Evropska komisija je u listopadu prošle godine predstavila izvješće o šumskim požarima u Evropi, na Bliskom istoku i sjevernoj Africi, za 2019. godinu u kojoj su svijet pogodili najteži šumski požari u novijoj povijesti.
Izgorjelo je više od 400.000 hektara prirodnih površina u Evropi, a šumskim požarima pogođen je rekordan broj zaštićenih prirodnih područja.
Prema rezultatima izvještaja, klimatske promjene i dalje utiču na trajanje i intenzitet sezone požara u Europi
Do marta 2019., prije „sezone požara” u većini zemalja, ukupna opožarena površina EU-a već je premašila godišnji prosjek posljednjih 12 godina. Međutim, zahvaljujući boljoj pripravnosti i učinkovitijem odgovoru, 2019. spriječeno je više nesreća i izgubljeno manje života nego prethodnih godina.
