Sa platoa ispred oronule crkve Sv. Stefana i groblja pruža se predivan pogled na Novski zaliv, Porto Novi, Krašiće, Tivat, Bigovu, Lušticu i Prevlaku
Pješačka tura od Đenovića do Ilijinog brda na 579 metara nadmorske visine, odrađena u subotu, 22. marta, pružila je grupi ljubitelja prirode iz PK “Vjeverica” lijep užitak uz pogled sa divnih vidikovaca na Hercegnovsku rivijeru. Staza dužine oko devet kilometara, kategorisana kao laka do srednja, trajala je oko šest sati, tokom kojih su učesnici i učesnice ture mogli da se uvjere u velike kontraste stare sakralne arhitekture uklopljene u prirodno okruženje, u odnosu na novogradnju i agresivnu urbanizaciju sa “novske bande”. Najupečatljiviji im je bio pogled sa vrha brda, gdje su imali priliku i da istražuju mistične ostatke drevnog ”Keltskog groblja”.
-Krenuli smo iz Đenovića po lijepom danu, niđe oblačka, pedencom, prvo betoniranom, a onda pješackom stazom. Sustigoše nas neki Rusi, a mi polagano bez preše ,nas 14-ak, prateći Mikija našeg vodiča. Uživali smo u fotografisanju neobičnih kaktusa, procvjetalih šumskih jagoda, neobičnog tepiha mahovina i plavog cvijeća, protkanog kroz zelenilo mahovina. Stigosmo do nažalost napuštene i oronule crkve Sv. Stefana i groblja. Odmorismo tu odakle se pružao predivan pogled na Novski zaliv, Porto Novi, Krašiće, Tivat, Bigovu, Lušticu i Prevlaku, potkope (udubljenja u brdu gdje su se skrivali brodovi i podmornice za vrijeme i poslije II Svjetskog rata), opisuje svoj doživljaj ove ture Dijana Matković Francesković iz Tivta.
Objašnjava da su nakon pauze nastavili putem kroz šumicu, te pored pojilišta za stoku došli do Ilijinog brda i Keltskog groblja “odakle puca pogled vrijedan divljenja i uživanja”. Vrijeme ih je cijelom stazom dobro poslužilo, a onda su počeli da se gomilaju oblaci.
-Sjedosmo i odmorismo se na klupama na vidikovcu, fotografisanje za uspomenu, pauza za jelo i okrepu. Sunca više ni bilo, oblaci se navukli i počeo vjetar. Vrijeme za povratak, ali sa druge strane, lakšom i širom i prohodnom stazom. Mimoišli smo se sa grupom stranaca. Put nas je doveo do Kumbora i poravnatog zemljišta iznad magistrale, vjerovatno za prodaju predviđeno (nažalost). Svratismo na piće i kafu u restoran Kavkaz,a onda pješke kroz Porto Novi do naših automobila. Kišica nas je pratila putem od Kumbora do Đenovića, pored mora, ali našoj maloj družini to nije zasmetalo. Čak, šta više bilo je osvježavajuće, podijelila je sa nama utiske profesorka Francesković, članica PK Vjeverica i učesnica ove ture.
Ova tura bila je vodički izazov za Miroslava Mikija Lazarevića iz Đenovića, na čiji je predlog odrađena ova tura. Prvi put je vodio turu I svi učesnici kažu da je opravdao njihova očekivanja, te da je bio “preozbiljan”, jer inače tokom hoda voli da se šali i razgovara opušteno.
-Ovo je moja prva zvanična tura koju vodim u okviru PK “Vjeverica”. Kažu da sam ovoga puta bio preozbiljan, a da budem iskren, ljepše se osjećam kad ne vodim turu, jer onda imam više vremena za druženje i zezanje. U svakom slučaju, staza je lijepa. Ove godine ju je neko raskrčio i učinio mnogo pristupačnijom nego što pamtim, kaže Miki za BN.
Ističe da je ova staza kombinacija različitih terena, što je čini interesantnom i lijepom.
-Prvi dio je strm i kamenit, naročito do crkvice Sv. Stefana. Poslije toga ide šumoviti dio nakon čega se dolazi do stjenovitog predjela. Odatle ide predivna šumska staza kojom se stiže do lokve, odakle se onda makadamskim putem stiže do samog vrha Ilijinog brda, na kom se nalazi staro Keltsko groblje. Tu su postavljene dvije klupe sa kojih se može uživati u pogledu na zaliv. Najatraktivnije na ovoj stazi za mene je pogled sa brda po sunčanom danu, zaključuje Lazarević.
/M.D.P./
Legenda: Sa pješačke ture Đenovići-Ilijino brdo (Foto: Vjeverica)
