Redovna godišnja Skupština NVU Maškarada Tivat, održana je juče u skladu sa epidemiološkim mjerama, na kojoj su jednoglasno usvojeni godišnji izvještaj o radu i finansijski izvještaj za 2020. godinu, kao i plan rada za 2021. godinu.
„Pandemija Covid-19 uzrokovala je obustavu svih karnevalskih aktivnosti od marta 2020. godine. Nijesmo bili u mogućnosti realizovati brojne aktivnosti iz ambiciozno koncipiranog Plana rada. Morali smo otkazati Treći međunarodni karneval i Dječiji karneval u Tivtu zbog zabrane javnih okupljanja i značajno ograničenog kretanja. Ipak, možemo konstatovati da je za nama još jedna uspješna godina, bez obzira na nepovoljne okolnosti. Do izbijanja pandemije, samo u februaru mjesecu 2020. godine, učestvovali smo na pet karnevala u tri države, i na tri maskenbala, a osvojene su i brojne nagrade. Kao najznačajnija aktivnost izdvaja se zapaženo učešće na međunarodnom karnevalu u Braunšvajgu (Njemačka) i osvojena nagrada za najbolju hodajuću karnevalsku grupu. Prvi put na tom karnevalu učestvovala je grupa iz Crne Gore“ saopšteno je iz Maškarade.
Prošle godine udruženje je izdalo monografsku publikaciju „Tradicija maškaranja u Tivtu“ autora Lazara Božovića, kojom je po prvi put na sveobuhvatan način zabilježena tradicija maškaranja u Tivtu. „Autor je prikupio značajnu građu, priče i iskustva mnogih ljudi koji gaje tradiciju maškaranja, učesnika mnogih karnevalskih i maskenbalskih svečanosti, bilo da su vezane za poklade, bilo da su kulturno-zabavnog karaktera, kao i ozbiljnu foto-dokumentaciju. Ponosni smo na naš izdavački prvijenac“ naglašavaju iz Maškarade, navodeći da je promocija bila zakazana u sklopu programa Novembarskih dana povodom Dana opštine, te da je zbog pandemije odložena dok se ne steknu uslovi za njeno održavanje. „Nažalost, zbog pandemije i ekonomske krize ni ove godine neće biti međunarodnog karnevala, ali ćemo se kvalitetno posvetiti alternativnim aktivnostima, i nastaviti njegovati, afirmisati i promovisati karnevalsku tradiciju prilagođavajući se datim okolnostima“.
Maškarada se pored osnovnih aktivnosti bavi i humanitarnim radom, pa je uplatom prikladnog novčanog iznosa podržala humanitarnu akciju Federacije evropskih karnevalskih gradova (FECC) za prikupljanje novčanih sredstava za obnovu jedne porodične kuće u potresom razorenoj Baniji u Hrvatskoj.
Protekla skupština je bila izborna te je u novom mandatu za direktora udruženja ponovo izabran Lazar Božović, dok će Upravni odbor u narednom dvogodištu pored direktora činiti Damir Montić, Srećko Elkaz, Silva Marić i Slađana Milunović.
Skupština je počela minutom ćutanja u znak sjećanja na nedavno preminulog istaknutog člana udruženja Dragana Miljanića – Čaja.
Cris Contini Contemporary galerija u Porto Montenegru poziva sve umjetnike iz Crne Gore da predstave po jedan autorski rad na izložbi “Ljubav nas približava više nego ikad” 13.februara u 11 sati.
Ideja izložbe jeste da okupi radove umjetnika kao njihove odgovore na pandemiju, kao način dijeljenja umjetnosti u teškim vremenima izolacije. Predstavljena umjetnička djela mogu se kretati od selfie fotografija, preko slika bolničkih jedinica za intenzivnu njegu, do portreta ljudi do praznih ulica i sablasnih urbanih krajolika, do tema koje su vezane za klimatske promjene, do porodčnih priča ili rada institucija.
S obzirom na to da pandemija još uvijek traje i da je gotovo cijeli svijet „zaključan“, galerija Cris Contini Contemporary najavljuje događaj „Ljubav nas približava više nego ikad“, u svojoj galeriji u Porto Montenegru, koji će dati drugačiju perspektivu Danu zaljubljenih. „Ideja je da proslavimo ljubav prema drugima kroz izložbu lokalnih umjetnika koji će svoja umjetnička djela predstaviti kao objekt istorisjke istrage iz koje se može učiti.“ saopštavaju iz galerije.
„Kad je 1918. svijet zahvatio španska groznica, umjetnici su pokušali shvatiti svijet oko sebe. Edvard Munch je napravio niz autoportreta, dok je Egon Schiele nacrtao svog mentora Gustava Klimta na samrtnoj postelji. Ponekad se iz najvećeg izazova stvaraju najveća djela“, navodi se u pozivu galerije Cris Contini lokalnim autorima.
Pozov je otvoren za sve umjetnike, a da bi mogli učestvovati, potrebno je da pošalju fotografiju djela koga žele prikazati, zajedno sa svojom biografijom i kratkim opisom samog djela, ne kasnije od ponedjeljka, 8. februara 2021. godine, na e-mail mne@criscontinicontemporary.com .
Odabrani radovi biće objavljeni na našoj društvenoj mreži @criscontinicontemporary_mne, na našoj web stranici www.criscontinicontemporary.com i izloženi u galeriji u Porto Montenegru, u skladu sa mjerama državnih organa.
Odabrani radovi moraju se fizički dostaviti u galeriju u srijedu 10. i četvrtak 11. februara 2021.godine. Umjetnik je odgovoran za dopremanje i prikupljanje djela. Djela koja će biti izložena moraju biti uokvirena.
Povodom 150 godina novinarstva u Crnoj Gori i 75 godina Udruženja novinara Crne Gore, uručio je nagradu za životno djelo, novinaru i publicist Ranku Pavićeviću iz Budve, povodom 40 godina uspješnog bavljenja ovom profesijom.
Za ovo najznačajnije novinarsko priznanje Pavićevića su predložoli, ugledni crnogorski novinari i puvlicisti Budo Simonović iz Podgorice i Savo Gregović iz Budve.
„Nije potrebno naglašavati, šta se sve zbilo, ne samo u Crnoj Gori i na Crnogorskom primorju, gdje je pored ostalog bilo težište rada i stvaralačkog djelovanja Ranka Pavićevića, ali se mora istaći, da je iz svih tih mijena, društvenih potresa i turbulencija, on izlazio oštra pera i čista obraza, postojan i nepokolebljiv da služi i čuva čast profesije, kojoj se zavjetovao, kazali su Simonović i Gregović. Oni su istakli, da je Pavićević, za svojih plodnih 40 godina bavljenja novinarstvom, za brojne medijske kuće u Crnoj GGori i bivšoj Jugoslaviji, objavio više od 50.000 raznorodnih tekstova, reportaža, intervjua, osvrta i komantara, svakom prilogu prilazeći sa početničkom strašću i stvaralačkom ozbiljnošću i odgovornošću prekaljenog novinara. Tako je stvorio ime i ugled za poštovanje, ne samo u novinarskoj profesiji, nego in a mnogim drugim poljima culture i umjetnosti, na kojima je došla do izražaja i potvrdila se, njegova novinarska riječ i pero. U dugom nizu godina novinarskog djelovanja Ranko Pavićević je djalom i ponašanjem potvrdio, da je novinarstvo profesija koja bira čovjeka a ne obrnuto, te da joj može pripadati samo onaj ko nepokolebljivo i bez straha, služi istini i pravdi„, kazali su pored ostalog u obrazloženju za nagradu Pavićeviću, novinari i publicisti, Savo Gregović i Budo Simonović.
Novinar i publicist Ranko Pavićević je dobitnik više značajnih nagrada iz oblasti novinarstva, književnosti i kulture.
Svjetski turistički analitičari i stručnjaci očekuju određeni oporavak tržišta s mogućim povećanjem globalnog prihoda od putovanja i turizma od preko 50 odsto u odnosu na prošlu godinu, uprkos koronakrizi i velikom padu turizma.
Stručnjaci iz svjetske turističke berze ITB Berlin i analitičari globalnog Instituta za podatke i istraživanje tržišta, Statista, naveli su da bi se do 2023. turističko tržište moglo značajnije oporaviti, pod uslovom da se u ovoj godini pandemija počne jače obuzdavati, čemu bi trebalo da doprinese i vakcinacija, prenosi Capital.ba.
“U prošloj godini su milijarde ljudi u cijelom svijetu, njihovi životi i poslovanje pogođeni širenjem koronavirusa i raznim ograničenjima i protivpandemijskim mjerama, ali dolazak vakcine, ipak, daje nadu. Bude li sve išlo po planu, globalno tržište putovanja i turizma moglo bi se potpuno oporaviti od pandemije koronavirusa do 2023. i postići rekordne brojke”, naveli su iz ITB-a i Statiste.
Boka Kotorska – foto Boka News
U Statisti predviđaju i da bi se već u ovoj godini globalni prihodi od putovanja i turizma mogli povećati više od 50 odsto u odnosu na prošlu, kao i da će ti prihodi nastaviti da rastu, dok bi u 2025. godine mogli porasti i za više od 20 odsto naspram rekordne 2019. za svjetski turizam.
Iako još nema kompletiranih podataka za prošlu godinu, iz te istraživačke kuće predviđaju da će gubitak prometa u svjetskoj turističkoj industriji biti oko 55 odsto, što je jedna od rijetkih godina s gubitkom u poslednjih više od 30 godina.
Protest against COVID-19 restrictions in Amsterdam – foto Reuters
Sukobi s policijom i pljačka dogodili su se u nedjelju u više gradova u Nizozemskoj, u prigodi prosvjeda protiv policijskog sata uvedenog u subotu radi borbe s epidemijom covida-19, pišu nizozemska glasila i mjesne vlasti.
Vodeni top i policijski psi bili su raspoređeni na Museumpleinu, trgu u središtu Amsterdama, kako bi se rastjerale stotine prosvjednika, izvijestila je javna televizija NOS.
Najmanje je sto ljudi uhapšeno, piše u nedjelju u priopćenju amsterdamske gradske uprave koja ocjenjuje da je u nedjelju u prosvjedima u glavnom gradu sudjelovalo oko 1500 ljudi.
U Eindhovenu, na jugu zemlje, redarstvene snage su suzavcem rastjerivale nekoliko stotina okupljenih, izvijestila je regionalna televizija Omroep Brabant.
Zapaljeno je više vozila, a trgovine i glavni kolodvor u Eindhovenu bili su na meti pljačkaša, navodi Omroep Brabant.
“Najmanje je trideset ljudi uhićeno”, rekla je za AFP policija Eindhovena, dodajući da nema informacija o ozlijeđenima.
Meteorolog Branko Micev i za naredne dane najavljuje kišu i snijeg na planinama, a za utorak i nagli pad teperature, na sjeveru će biti i do -15.
“U utorak ujutru nas očekuje nagli pad temperature u jutarnjim časovima se očekuju sniježne padavine na sjeveru i centralnim oblastima iznad 500 metara. Tokom dana treba očekivati postepeno razvedravanja, u utorak veoma hladno na sjeveru”, kaže Micev.
Narednih dana na sjeveru, kako dodaje, jutarnja temperatura spustiće se i do -10 i -15 stepeni, dok će u tom dijelu Crne Gore najviša dnevna temperatura biti -6 ili -5 stepeni Celzijusa.
“Tokom noći sniježne padavine će se spustiti i u centralnim višim oblastima. Moguće je u neposrednom okruženju Podgorice, na planinskim masivima iznad 500 i do 1.000 metara nadmorske visine u tim oblastima je za očekivati da će kratkotrajno biti snijega”, naveo je Micev.
Od srijede i četvrtka možemo očekivati prestanak padavina, temperaura će, ističe Micev, od četvrtka postepeno početi da raste.
“U petak ponovo će biti oblačno, u subotu bez padavina, a kako sada stvari stoje za nedjelju, ponedjeljak i utorak možemo ponovo očekivati kišu porast temperature vazduha i snijeg samo u najvišim planinskim oblastima iznad 1.500 metara, biće snijega”, naveo je Micev.
Tivat – Olujno jugo
Ponedjeljak 25. januar:
Ujutru ponegdje još slabe padavine, prijepodne prolazno razvedravanje, zatim novo naoblačenje sa kišom, pljuskovima i grmljavinom, na sjeveru i snijegom, koji će se proširiti ponegdje na centralne i planinske predjele na jugu.
U drugom dijelu dana duvaće pojačan i jak vjetar, na udare ponegdje i veoma jak, južnih smjerova. Jutarnja temperatura vazduha od -5 do 9, najviša dnevna od 0 do 15 stepeni.
Utorak 26. januar:
Umjereno do pretežno oblačno, još tokom jutra ili prijepodneva mjestimično, uglavnom slabe padavine, a u popodnevnim satima, u južnim i centralnim predjelima, postepeno razvedravanje.
Vjetar umjeren i jak, ponegdje na udare i veoma jak, sjevernih smjerova. Jutarnja temperatura vazduha od -8 do 8, najviša dnevna od -5 do 11 stepeni.
Laboratorije Instituta za javno zdravlje, druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije novog koronavirusa su od poslednjeg presjeka završile analize i Institutu dostavile rezultate za 1331 uzoraka na novi koronavirus među kojima je ukupno registrovano 387 novopozitivnih slučajeva infekcije sa SARS-CoV-2. Od jučerašnjeg presjeka Institutu su prijavljena dva smrtna ishoda povezana sa COVID-19 i to kod pacijenata iz Rožaja i Nikšića.
Novootkriveni su iz sljedećih opština:
opština
oboljeli
Podgorica
172
Nikšić
74
Budva
23
Bijelo Polje
16
Cetinje
15
Herceg Novi
13
Berane
13
Pljevlja
13
Rožaje
9
Tivat
7
Kotor
6
Bar
5
Tuzi
5
Kolašin
4
Danilovgrad
3
Ulcinj
3
Plav
2
Plužine
1
Mojkovac
1
Petnjica
1
Žabljak
1
Od jučerašnjeg presjeka Institutu su, kako je saopšteno, prijavljena dva smrtna ishoda povezana sa COVID-19 i to kod pacijenata iz Rožaja i Nikšića, koji su imali 82 odnosno 83 godine starosti.
“Ukupan broj preminulih povezanih sa COVID-19 infekcijom od početka juna 2020 iznosi 759 a od početka pandemije 768”, navodi se u saopštenju.
Do 17 sati i 30 minuta prijavljen je oporavak kod 487 pacijenta.
“Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva COVID19 u Crnoj Gori iznosi 7986. Od početka epidemijskih dešavanja (mart 2020 godine) ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 58316”, saopšteno je iz IJZCG.
Britanska mutacija koronavirusa stigla je u Srbiju, izjavio je u nedjelju srpski predsjednik Aleksandar Vučić, dodajući da ga je o tome izvjestio ministar zdravstva Zlatibor Lončar.
Putnica iz Londona, koja je bila negativna na PCR testu, donijela je tu mutaciju, a njezin suprug je imao teške simptome.
Lociraju se svi kontakti te žene i pokušava ih se izolirati, rekao je Vučić u intervjuu za TV Prva.
On je naglasio da Srbija još nije dobila “nijednu dozu cjepiva iz COVAX programa, a samostalno je nabavila 1,15 milijuna cjepiva”, ali je istaknuo kako je “zabrinut jer je jako teško” nabaviti nove kontigente.
“Danas je teže nabaviti cjepivo nego nukelarno oružje”, ustvrdio je Vučić, navodeći kako od ponedjeljka očekuje nove informacije o daljnjoj nabavi ruskog cjepiva Sputnjik V.
Srbija je, po njegovim riječima, naručila oko osam miliona doza cjepiva, ali je “problem što ih nema”.
U Srbiji je do subote popodne protiv koronavirusa cijepljeno 163.355 osoba, a za cijepljenje je posredstvom sustava e-uprave prijavljeno više od pola milijuna građana.
Srbija koristi tri cjepiva – američko-njemački Pfizer-BioNTech, ruski Sputnjik V i kineski Sinopharm.
Prije sedam dana Kina je Srbiji isporučila milijun doza cjepiva.
Sa simboličnog ispraćaja stradalim pomorcima sa ZORANIČA u Zadru
Sa simboličnog ispraćaja poginulih sa ZORANIĆA u Zadru
Naslovnica Pamukove knjige
Pramac tankera WORLD HARMONY kojim je on udario PETRA ZORANIĆA
Model tankera PETAR ZORANIĆ
Kompletna posada PETRA ZORANIĆA
Nešto poslije 1.30 sati ujutro tog 14.decembra 1960. godine na palubu velikog jugoslovenskog tankera “Petar Zoranić” što se na kratko zaustavio u blizini turske obale na ulazu u tjesnac Bosfor, stupio je pilot.
Nakon što se pozdravio sa zapovjednikom “Petra Zoranića”, kapetanom Antonom Sabličem, pilot je omanji zamotuljak sa poštom koju je prethodno u Istanbulu preuzeo od agenta vlasnika broda – kompanije “Jugoslavenska tankerska plovidba” iz Zadra, predao trećem oficiru palube na “Petru Zoraniću”, mladom Cetinjaninu Vasiliju Martinoviu. Iako je tek prije nešto više od sat vremena izašao iz svoje gvardije (smjene) na komandnom morstu broda, 25-togodišnji Martinović se sa radošću uputio u brodsku kancelariju, neposredno ispod komandnog mosta na pramčanom nadgrađu tankera, da u brodske knjige upiše prijem službene pošte, kao i da toliko željena privatna pisma koja su dobili od kućem ,podijeli pomorcima sa “Petra Zoranića”. Ko zna, možda je u zamotuljku sa poštom njima bilo i pismo što ga je i njemu slala njegova supruga kojom se Vasilije nedavno oženio…
Iako je su oni sa tim potpuno novim brodom- ponosom “Tankerske plovidbe” na moru bili tek 108.dan, ipak su se pomorci što su plovili na rom tanker nosivosti 25.400 tona, zaželjeli glasa od kuće i prilike da pročitaju retke koje im pišu njihovi najmiliji. Većina mornara koji nisu bili u službi, stoga se povukla u svoje kabine na krmenom dijelu nadgrađa tankera i sa nestrpljenjem počela da čita pisma. Tome što su ih ona zadržala budnima iako je bila već duboka noć, većinu tih pomoraca može zahvaliti što su se nedugo potom, spasili smrti…
Potpuno natovareni “Petar Zoranić” koji je dan ranije sa tereom od 12.065 tona lako zapaljivoga 90-oktanskog benzina i 11.330 tona dizel goriva, krenuo iz sovjetske crnomorske luke Tuapse na put prema njemačkom Hamburgu, nakon ukrcaja pilota, nastavio je putovanje. Strogo se pridržavajući propisa za plovidbu Bosforom koji je navigacijski vrlo izazovno područje za sigurno vođenje broda, “Petar Zoranić” je uzeo kurs ka jugu i pod nadzorom pilota, kapetana Cevdeta Cubukcija, svog zapovjednika Antona Sablića i drugog oficira palube Andrije Grdakovića čija je gvardija počela nakon ponoći, krenuo da se “spušta niz” tjesnac koji ovdje dijeli Evropu od Azije. Vozeći smanjenom brzinom od samo 5-6 čvorova jer mu je i veoma jaka struja što dolazi iz Mediterana ka Crnom moru, išla u pramac, “Petar Zoranić” se u toj decembarskoj noći približavao Istanbulu, strogo se držeći lijeve, azijske obale Bofora. Jugoslovenski brod kretao se tačno onako kako su to nalagali propisi za plovidbu Bosforom, jednim od najprometnijih i istivremeno najrizičnijih pomorskih puteva svijeta.
Meteo uslovi nisu bili baš najbolji jer je duvao prilično jak južni vjetar, nebo je bilo oblačno, ali to nije smetalo pilotu i dežurnoj posada “Petra Zoraniča” da sigurno vode brod kroz Bosfor. Kada su stigli na oko 4,5 milja sjeverno od Istanbula, te bili bočno od mjesta Kahnlieh, na radarskom zaslonu uočili su da iza sijenke koju je stvarao obližnji rt, pojavljuje tačka – veliki brod koji se vrlo brzo kretao pravo na “Zoranića”. Pojava nepoznatog broda što se ustremio na njih potpuno je iznenadila dežurne na komandnom mostu jugoslovenskog tankera jer se drugo plovilo tu po pravilima separacije koji važe za Bosfor, nikako nije smjelo naći. Data je uzbuna, kapetan Sablić je naredio “kormilo na lijevo sasvim” i okrenuo svoj brod prema obali kako bi neznancu dao više prostora, te je preko radija i prodornim oglašavanjem snažne “Zoranićeve” sirene, pokušao upozoriti nepoznati, veliki crni brod koji mu je sjekao put. Na žalost, bilo je kasno i u 2.40 časova, u pramčani desni bok jugoslovenskog broda uz ogroman tresak i škripu metala koji se cijepao, zario se grčki tanker “World Harmony”. Taj brod od 33.040 tona nosivosti, praznih tankova ali u kojima su bila isparenja od prethodnog prevoženog tereta goriva, plovio je sjeverno, sa odredištem u sovjetskoj luci Novorosijsk. Njegov zapovjednik nije poštovao propisani režim plovidbe Bosforom – na svoj brod nije ukrcao obaveznog pilota, plovio je za brodove koji se kreću ka Crnom moru pogrešnom, azijskom stranom tjesnaca i uz to, vozio je najmanje znatno brže od dozvoljene maksimalne brzine plovidbe od 10 čvorova u tjesnacu.
Samo što se oštri pramac “World Harmony-ja” zario u njegov desni pramčani dio – pravo u tank nakrcran visokozapaljivim bezinom- na “Petru Zoraniću” odjeknula je strahovita eksplozija i vatra je zahvatila pramčani dio broda. Požar se prenio i na “World Harmony” na kome su eksplodirala visoko zapaljiva isparenja, zaostala u praznim tankovima za teret. Jaki jugo samo je dodatno pogoršao situaciju, za tili čas šireći vatru prema kremnom dijelu jugoslovenskog tankera odakle su pomorci koji su bili su svojim kabinama u krmenom nadgrađu, pohitali na palubu i panično pokušavali da se spasu iz užarenog pakla. Za one koji su se tada zatekli na komandom morstu i u pramčanom nadgrašu “Zoranića”, poput trećeg oficira, Cetinjanina Vasilija Martinovića, već je bilo kasno jer je ogroman požar već mahnito gutao čitavu prednju polovinu broda. Na “Petru Zoraniću” u tom su trenutku bile ukupno 52 osobe: 49 članova posade, supruge dvojice od njih, te turski pilot. Na grčkom tankeru “World Harmony” bio je 41 čovjek – njih 29 u narednih par sati koliko je drama potrajala, izgubiće život.
zapaljena olupina PETRA ZORANIĆA
Dva zapaljena broda nad kojima podsada koja nije izginula u prvobitnim eksplozijama, nije imala kontrolu, nošeni strujom i jakim vjetrm, nasumično su se kretali vodama Bosfora kod Istanbula. “World Harmony” uskoro se nasukao u zalivu Beykoz, dok je “Zoranić”, sav u plamenu, udario u usidreni turski putnički brod “Tarsus” i požar prenio i na njega, prije nego što se konačno, uništeni jugoslovenski tanker nasukao na plićinu Selvi Burnu. Plamen sa zapaljenih brodova dizao se desecima metara u visinu, posebno sa “Zoranića” gdje je gorelo preko 25 hiljada tona dizela i benzina u njegovim tankovima. Gorelo je i more jer se po njegovoj površini razlio veći dio dizela sa jugoslovesnoj broda, a upravo je u toj vatri na žalost, stradalo i dosta pomoraca sa unesrećenog broda, koji su skočili u more, pokušavajući da pobjegnu iz užarenog pakla na tankeru.
Eksplozije su razarale olupinu modernog jugoslovenskog tankera koja se primakla vrlo brzo obali. Cijeli je Istanbul bio osvijetljen, a hiljade su ljudi izišle na obalu da posmatraju užasan, ali spektakularan prizor umiranja ljudi i brodova. Požar je u jednom momentu čak, zaprijetio i skladištima nafte na obali, ali je ipak, spriječeno da se na njih prenese vatra sa zapaljenih brodova. Ipak, ni brza intervencija više stotina turskih vatrogasaca i vojnika nije uspjela spasiti desetak drvenih kuća na obali u zalivu Beykoz koje je zapalila vatra sa nasukanog “World Harmonyja”.
Ovaj tragičan događaj tada je sa obale posmatrao i jedan osmogodišnji dječak u čije se pamćenje neizbrisivo urezala ova katastrofa. Bio je to budući turski nobelovac, slavni pisac Orhan Pamuk koji je tragediju 14.decenbra 1960. u Bosforu nadomak svog rodnog grada, kasnije iopisao u jednom od svojih eseja objavljenih u španskom magazinu “El Pais”, kao i u svojim nagrađenom autobiografskom djelu “Istanbul, grad sjećanja”.
“Tako sam 1960. godine uzbuđeno gledao kako gori Bosfor, među masom zbunjenih Istanbulaca koji su se te zimske noći pred zoru, razlili po ulicama s noćnim ogrtačima, u pidžamama, na brzinu obučenim pantalonama, s papučama na nogama, bebama u naručju, torbama i kesama u rukama. Kao što sam kasnijih godina viđao u onim spektakularnim prizorima kad je gorjelo more, vile, brodovi na Bosforu, za kratko vrijeme u masu su se umiješali prodavci lisnate alve, đevreka, prodavci vode, sjemenki, ćufti, šerbeta. Nijesam mogao da zamislim odakle su uopšte iskrsnuli. Pošto su posade oba broda ili u momentu napustile brod ili u istom momentu bile zapaljene i izginule, brodovi koji su ostali bez komande otrgli su se kontroli i ploveći po nahođenju snažnih i tajanstvenih bosforskih struja i vrtloga, počeli da se pretvaraju u vatrene topove prijeteći naseljima na objema obalama…”- opisao je ovo iskustvo Pamuk u knjizi “Istanbul, grad sjećanja”.
Za španski “El Pais” Pamuk je napisao da je “u nekoliko trenutaka planula nafta koja je iscurila iz jugoslovenskog tankera, a zatim je snažna eksplozija potresla cijeli Istanbul.”
“Obje posade je brzo progutao požar dok su pokušavale napustiti brodove; brodovi ostavši bez kormilara nekontrolisano su se nastavili kretati nošeni nepredvidivim strujama i vrtlozima Bosfora, pretvorivši se u plamenu kuglu koja je prijetila kućama uz obalu, vrtovima čaja u Emiraganu, nastambama u Yenikoyu, četvrti Kanlica, spremištu nafte i gasa u Çubuklu i obali Beykoza sa starim drvenim kućama.”- sjećanje je turskog nobelovca.
Jutro što je došlo nakon te tragične noči, otkrilo je sve dimenzije i strahotu pomorske katastrofe kakva do tada nije zabilježena u svjetskoj tankerskoj industriji: na “World Harmony” izginulo je 29 ljudi, dok se sa “Petra Zoranića” nije uspio spasiti 21 pomorac. Stradao je i turski pilot, kapetan Cevdeta Cubukci, kao i dva turska carinika koji su izgoreli na kolateralnoj žrtvi tragedije – putničkom brodu “Tarsus”. Vatrena stihija, hladno more i jake struje Bosfora učinile su da budu pronađena samo četir tijela stadalih, od kojih su dvojica bili sa zadarskog tankera – mazač Stjepan Višković i ložač Marko Radan. Njihova tijela dopremljena su avionom u Jugoslaviju i sahranjena u zavičaju, dok uspomenu na sve ostale stradale pomorce sa “Petra Zoranića” već pola vijeka čuva skromni mali spomenik na jednom od istanbulskih groblja.
Istraga nedreće, što su je odmah pokrenule turske pomorske vlasti, nije imala previpe težak posao. Utvrđeno je naime, da je grčki tanker “World Harmony” plovio bez ukrcanog pilota i to pogrešnom stranom tjesnaca. Zašto je njegov zapovjednik kapetan Aristoteles Badzis tako postupio i zašto nije reagovao na upozorenja sirenom sa “Zoranića”, nikad se nie saznalo. Naime, niko iz tada dežurne gvardije na mostu “World Harmonyja” nije preživio nesreću.
STRADALI SA “PETRA ZORANIĆA”
Sa simboličnog ispraćaja stradalim pomorcima sa ZORANIĆA u Zadru
U tragediji tankera “Petar Zoranića” 14.decembra 1960. u Bosforu živote su izgubili: Ante Sablić (41), zapovjednik, Andrija Grdaković (27), II. oficir palube, Vasilije Martinović (25), III. oficir palube, Marijan Bosanac (28), radiotelegrafista, Rade Radulić (23), vježbenik radiotelegrafije, Ranko Kasum (20), kadet, Dinko Škifić (31), kormilar, Ivan Karalić (40), kormilar, Vjekoslav Stanić (41), kormilar, Ivo Hordov (23), II. oficir stroja, Ante Božičević (18), asistent stroja, Ante Perušić (34), vođa pumpi, Ante Miočić (24), mehaničar, Stjepan Visković (27), mazač, Marko Radan (37), ložač Josip Katačić (32), ložač, Šime Nemarić (35), čistač, Jure Žunić (54), kuvar, Mate Dorkin (46), I. konobar, Zlatko Ivoš (24), II. Konobar i Miroslav Strenja (24), električar. Svi oni, osim Vasilija Martinoviča, bili su iz Hrvatske sa izuzetkom jednog koji je bio iz BiH. Vasilije (Radoja) Martinović rođen je 12.aprila 1935.na Cetinju gdje je završio osnovnu školu i gimanziju daa bi potom u Kotoru 1955. završio i Nautičku školu. Od kraja 1958. plovi na brodovima “Jugosloevenske tankerske plovidbe” iz Zadra gdje je bio kadet na tankerima “Jajce” i “Progres”. Za člana prve posade potpuno novog i tada najvećeg jugoslovenkog tankera “Petar Zoranić” i to u svojstvu trećeg oficira palube, Vasilije Martinovič je došao 1.juna 1960., dok je brod još bio u gradnji u brodogradilištu “3.maj” u Rijeci. Martinović je bio oženjen, ali nije imao djece.
Da se sačuva sjećanje na poginule pomorce kao i za veliku pomoć porodicama stradalih, posebnu zaslugu ima tadašnji generalni direktor Tankerske plovidbe Ivan Paša. On je predsjedavao posebnim Fondom »Petar Zoranić« koji je osnovan za pomoć nastradalim pomorcima sa ovog broda i njihovim familijama. Kroz taj fond osigurala su se novčana sredstva za kompletno školovanje ukupno 22 djece poginulih članova posade, od prvog razreda osnovne škole sve do završetka studija.
Tanker “Petar Zoranić” u vrijeme kada je izgrađen, bio je najveći jugoslovenski trgovački brod i jedan od najmodernijih tankera uopšte u svijetu. Brod nosivosti 25.400 tona, bio je dug 192, širok 25, a gaz mu je izbosio 9,75 metara. Za to vrijeme za tankere zavidno visokom maksimalnom brzinom od čak 17,5 čvorova pokretala ga je parna turbina “De Laval” snage 12.500 konja. Brod je bio opremljen tada najmodernijom navigacionom i komunikacionom opremom, a posada je na “Zoraniću” koji je bio ponos “Tankerske plovidbe”, uživala do tada na jugoslovenskim trgovačkim brodovima, neviđen nivo komfora. Stoga su se pomorci kojima je pripala čast da budu prva posada ovog broda, smatrali pravim srećkovićima, ali je igrom sudbine, njihova sreća potrajala samo 108 dana koliko je ukuono poživio “Petar Zoranić” i dobar dio onih koji su na njemu plovili.Inače, kum ovog broda prilikom njegovog porinuća u Rijeci, 20.septembra 1959. bio je znameniti crnogorski partizanski komadan, narodni heroj Peko Dapčević, tada na dužnosti saveznog sekretara za saobraćaj i veze Jugoslavije.
Nakon sudara 14.decembra 1960., nasukana, eksplozijama i vatrom razorena olupina “Petra Zoranića”, gorela je na samo 150 metara od obale kod Istanbula, još punih 55 dana. Potresan povremenim eksplozijama, brod je plamtio danima, a oganj je onemogućavao tranzitni saobraćaj ovim dijelom tjesnaca. Niko se nije usudio gasiti opožareni jugoslovenski tanker a kada su izgubili strpljenje, Turci su na kraju, kako bi konačno prestao goreti, avionima svog Ratnog vazduhoplovstva nekoliko dana uzastopce bombardovali zapaljeni tanker kako bi ugušili vatru i spriječili njeno širenje. U tome su konačno uspjeli, i ono što je ostalo od “Petra Zoranića” prestalo je goreti tek 6.februara 1961. godine.
Evropski parlament je u četvrtak podržao snažnije mjere u zaštiti ribljih fondova na Atlantiku i Sredozemlju širenjem zaštićenih područja na moru i djelovanjem na suzbijanju klimatskih promjena.
Evropski parlament pozdravlja prijedlog Komisije u “Strategiji o biološkoj raznolikosti Europske unije do 2030. godine” da najmanje 30 posto europskog mora treba postati zaštićeno područje.
Europarlamentarci naglašavaju da bi ovakav cilj trebao postati pravno obvezan te kako bi polovica ovog područja trebala uživati visoku razinu zaštite, uz ograničenja ne samo za komercijalni izlov već i za istraživanje nalazišta fosilnih goriva, vjetroelektrane na moru, masovni turizam ili ribogojilišta.
Izvješće je u parlamentu usvojeno s 362 glasa za, dok je 248 zastupnika bilo protiv a 71 suzdržan.
Primjedbe na strategiju i izvješće imao je dio zastupnika iz redova europskih pučana (EPP) i Europski konzervativci i reformisti (ECR) tvrdeći kako predložene mjere nisu podržane procjenama njihovih učinaka.
“Ne mogu se ograničavati aktivnosti na nekom području ako prije toga niste utvrdili ciljeve zaštite i njihove posljedice”, rekao je u raspravi španjolski pučanin Gabriel Mato. Ribari su najveći zaštitnici mora i bioraznolikosti “a ne neki političari i radikali koji gledaju samo u jednom smjeru”, rekao je Gato i zaključio kako glavne prijedloge teksta treba “temeljito revidirati”.
Nizozemski konzervativac Bert-Jan Ruissen je ocijenio kako prijedlog treba prilagoditi činjenici da postoje velike razlike između europskih mora. “Zato smatram da nije mudro posvuda pod zaštitu staviti po 30 posto mora, utoliko prije što nije provedena nikakva procjena utjecaja”.
Smatra da izvjestiteljica od zaštićenih područja “previše očekuje” i napominje da je ribarstvu potreban prostor.
Izvjestiteljica parlamenta Caroline Roose istaknula je da je “ključno da ribe u moru nema, a cilj ovakvog plana je omogućavanje dugoročnog ribolova”.
“Više ribe u moru znači i postizanje naših ciljeva u zaštiti okoliša i bioraznolikosti. No omogućuje i našim ribarima da dugoročno nastave ribariti”, naglasila je.
Otvarajući raspravu upozorila je da stanje nije isto na Atlantiku i na Sredozemlju, gdje je 80 ribljeg fonda ugroženo prekomjernim izlovom.
Napomenula je, međutim, da određivanja područja Jabuke na Jadranu 2017. kao prostora za obnovu ribljeg fonda “već daje plodove”.
Ta je odluka omogućila oporavak ribljih vrsta “vidljiv i van zaštićenog područja i pridobila podršku lokalnih ribara”, rekla je i dodala da taj slučaj treba biti “inspiracija za sva zaštićena morska područja”.
Napomenula je da proglašenje 30 posto europskih mora zaštićenim područjima ne znači da ona postaju nedostupna ribarima nego da će se pod strogu zaštitu staviti 10 posto površine, dok će u ostalom dijelu biti zabranjene samo najdestruktivnije ribarske tehnike
U 2020. godini u Europskoj uniji “svi riblji stokovi trebali su se iskorištavati na održivoj razini, ali ciljevi nisu ispunjeni iako je napravljeno dosta toga od 2013. godine”, ocijenila je ali i upozorila da su “zaštićene zone u Europi često zaštićene samo na papiru”.
“Znanstvenici i nevladine organizacije sada su, koristeći različite metode, došli do istog zaključka – potrebno je zaštiti oko 10 posto mora u Europskoj uniji. Podaci govore kako je u ovom trenutku stvarno zaštićeno manje od 2 posto”, istaknula je Roose.
Dodala je da je riblji fond ugrožen i klimatskim promjenama i drugim izvorima onečišćenja poput otpadnih voda, pesticida u poljoprivredi, opušcima cigareta u morima i na plažama, korištenjem krema za zaštitu od sunca.
Komisija je “Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030.: vraćanje prirode u naše živote” predstavila prošle godine kao dio europskog Zelenog plana i strategije “Od polja do stola”, a plan, među ostalim, predviđa drastično smanjenje upotrebe pesticida i vraćanje slobodnog toka više od 25 tisuća kilometara rijeka na prostoru Europske unije.
Po prijedlogu Komisije bi se 30 posto površine europskog kopna i mora trebalo pretvoriti u zaštićena područja prirode, uporaba opasnih pesticida u poljoprivredi smanjiti za 50 posto a 25 posto poljoprivrednih površina usmjeriti na organsku proizvodnju.
Države članice bi te ciljeve trebale uključiti u svoje nacionalne strategije i uključiti u šire strategije. Za provedbu te strategije Komisija predviđa da će biti biti potrebno oko 20 milijardi eura godišnje koji bi se dobili privatnim i javnim financiranjem, na razini članica i Europske unije.
