Uvažavajući preporuke Nacionalnog koordinacionog tima za borbu protiv zaraznih bolesti, d.o.o Parking servis Tivat je u prethodnom periodu preduzeo niz preventivnih mjera, a sve u cilju suzbijanja i sprečavanja prenošenja COVID-a 19.

DOO Parking servis Tivat uplatiće iznos od 2.500 eura, a izvršni direktor Slaviša Ognjanović doniraće 50% zarade Nacionalnom koordinacionom timu u svrhu borbe protiv COVID-a 19.

OO Crvenom krstu Tivat ovo preduzeće uplatiće 1.000 eura za nabavku namirnica najugroženijima građanima Tivta.

Predsjednik Odbora direktora kao I članovi odbora odreći će se nadoknade za mart, a pojedini zaposleni će takođe uplatiti dio zarade NKT-u.

Takođe, građanima će biti omogućeno odloženo plaćanje računa za 60 dana.

„To je naš mali doprinos u ovoj situaciji, a sve uz poruku Ostanite doma”, zaključuju u saopštenju.

NVO Miholjski Zbor iz Tivta već dvadeset dana ne dobija nikakav odgovor nadležnih iz Opštine Tivat na ponudu da se dvadesetak njenih volontera uključe u aktivnosti pružanja humanitarne pomoći i podrške stanovništvu tog grada koje je ugroženo od koronavirusa i ekonomskih posljedica koje je pandemija izazvala.

To nam je juče kazao predsjednik te NVO Zdravko Nišavić, ističući da ga čudi takav odnos lokalne uprave i Opštinskog tima za zaštitu i spašavanje (OTSZ) prema njihovim volonterima i njihovoj spremnosti da se stave na raposlaganje OTZS-u.

Opština Tivat je inače, formirala svoj volonterski tim kojeg čine većinom zaposleni u lokalnoj upravi, a čelnici grada u više navrata su upozoravali da se aktivnosti na himanitarnoj pomoći i podršci grupama stanovništa koje spadaju u rizične za obolijevanje od koronavirusa, ne smiju pružati „na svoju ruku“, već da bi svi koji žele da to rade, trebalo da to čine preko OTZS-a i Crvenog krsta Tivta.

„Imamo više od 20 volonrera naše NVO koji su spremni da obavljaju sve aktivnosti koje od njih traže OTZS i Crveni krst, ali već 20 dana niko iz Opštine ne odgovara na našu prijavu, niti poziva naše volontere. Ne znam zašto oni tako postupaju, osim ako ne smatraju da je aktuelna epidemija koronavirusa nešto što bi isključivo vlast trebala da monopolizuje i da iz toga isključi svaki drugi segment društva.“- kazao je Nišavić.

Iz OTZS  juče nije bilo odgovora na pitanja da prokomentarišu Nišavićeve tvrdnje i da objasne zašto volontere NVO Miholjski Zbor ne ukljuluju u aktivosti koje obavljaju volonteri Opštine i tivatskog Crvenog krsta.

Inače, aktivisti Miholjskog Zbora do sada su građanima Tivtam, zaposlenima u trgovinama i dijelu radnika Komunalnog preduzeća podijelili preko 1.500 zaštitnih paketa koje čine gumene rukavice i platnena zaštitna maska za lice koje oni sami šiju.

„Preko Crvenog krsta Tivta dostavili smo danas pakete pomoči u namirnicama i higijskim sredstvima za 12 porodica u Tivtu, a ranije smo to uradili za još dvije tivatske, odnosno tri familije u Kotoru. Danas smo uputili i pomoć jendoj porodici iz Bara, a sutra ćemo obezbjediti još deset porodičnih paketa pomoći.“- istakao je Nišavić.

Aludirajući na činjenicu da je OTZS Tivta krajem prošle nedjelje među prvima građanima koje je podržao, podijelio 114 pakete pomoći porodicama romsko-egipćanske populacije iz neformalnih naselja 7.jul, Lovanja i iz Gradiošnice, Nišavić je naglasio da „bez ikakve i primjese nacionalizma i šovinizma, moram konstatovati da nisu samo Romi i Egipćani ugroženi ovom situacijiom sa koronavirusom u Tivtu i da ima i drugih koji su gladni i kojima treba da se pomogne“.

„Moramo se zapitati da li DPS pokušava da veoma neprimjereno, i ovu vanrednu situaciju koja sve građane pogađa jednako, iskoristi za sopstenu političku promociju jer  su aktivisti i članovi te partije listom članovi opštinskog volonterskog tima, a Opština Tivat koju DPS vodi, ignoriše ponude svih drugih subjekata društva da se uključe u opštekorisne i humanitarne aktivnosti, te istovremeno upozorava da se to ne može činiti mimo njihovog oficijelnog tima. U isto vrijeme, oni iz sredstava koji pripadaju svima, prve pomažu društvene grupe koje su rezervoar njihovih „sigurnih glasova“. Stoga se ja pitam da li je ovo sa njihove strane iskrena akcija pomaganja svim gražanima, ili svojevrsna predizborna kampanja DPS-a koji izgleda, ima monopol i nad koronom.“- zaključio je Nišavić.

Iz Opštine Tivat juče nisu odgovorili ni na pitanja u vezi dosadašnje raspodjele paketa pomoći koja je preko njih išla raznim kategorijama stanovništva, kao i kriterijuma oko određivanja prioriteta za tu podjelu.

Ostvaruje li se- makar donekle- san pukovnika Štajnbrehera?

Oni koji su čitali Pekićev roman “Kako upokojiti vampira?” neizostavno će do kraja života pamtiti lik SS pukovnika Hajnriha Štajnbrehera: otjelotvorenja monstruoznosti logički dosljednog mišljenja; ovaj nacistički policajac, paradoksalno, sažima u svom intelektualno-antropološkom profilu krajnje konzekvence racionalističkog svjetonazora.

Piše: prof. dr Miomir Abović

Pekić nam- kroz lik pukovnika Štajnbrehera, te kroz neuspjeli pokušaj njegovog podređenog u vrijeme Drugog svjetskog rata, sadašnjeg univerzitetskog profesora srednjovjekovne istorije na Univerzitetu u Hajdelbergu i bivšeg oberšturmfirera SS Konrada Rutkovskog, da se obračuna sa svojom nacističkom prošlošću i totalitarnom sviješću (štoviše: pokazaće se, na kraju njegovih pisamâ, da je istu vrstu (ne)svijesti Rutkovski ponovio u još opskurnijem obliku), te kroz polemiku koju Rutkovski, opisujući događaj iz rata u dalmatinskom gradu D-u koji mu je opteretio savjest, vodi sa evropskom intelektualnom tradicijom- na fascinantan i ujedno zastrašujući način dovodi pred oči spoznaju da su pojavi nacizma, njegovoj ideologiji i metodama što su ih nacisti koristili u vršenju vlasti i kontroli masâ uveliko doprinijeli magistralni tokovi evropske filozofske tradicije. Spoznaja- koliko šokantna- toliko i temeljno argumentovana, te literarno vrhunski uobličena.

No, nije mi ovdje prevashodni cilj podrobna analiza sjajnog Pekićevog romana. Za intenciju ovog članka zanimljiv je jedan pasus iz „Kako upokojiti vampira?“, koji Pekić daje u četvrtoj tzv. primjedbi priređivača romana (narativni trik kojim pisac sebi dodjeljuje ulogu priređivača pisamâ Konrada Rutkovskog; trik koji služi u svrhu građenja iluzije vjerodostojnosti). Citiram:“Čini se, međutim, da je Steinbrecher, doduše, zamišljao idealnu policiju svemoćnom, ali ne i podređenom nekoj višoj moći iznad sebe. Po pukovniku, sva policijska moć imala je da izvire iz same prirode policije i da se razvija nezavisno od drugih uslova. Kao samorazvoj ideje o apsolutnoj vlasti, u onom smislu u kome je i hegelijanski svet tek razvoj ideje. Kada je govorio o „Policijskoj državi“, onako kako je sv. Avgustin u  De civitate Dei  govorio o Božjoj, on nije mislio na državu koja bi se služila sveopštom kontrolom kao jednim od svojih instrumenata, nego o ideji sveopšte kontrole koja bi se služila državom kao sopstvenom formom. U toj tački problemi policije prestajali su da budu historijski, pravni i sociološki; postajali su ontološki“ (Borislav Pekić,  Kako upokojiti vampira?, Solaris, Novi Sad  2002., 393).

Ono što je u vrijeme kad je Pekić zapisivao ove redove moglo djelovati kao distopijska imaginacija jednog intelektualca sklonog pesimističkoj viziji razvoja ljudske prirode i budućnosti čovječanstva, danas već izgleda kao veoma bliska potencijalna budućnost. Pandemija COVID- 19  prisilila je vlade brojnih zemaljâ da uvedu mnoge, veoma stroge mjere limitiranja individualnih ljudskih pravâ i slobodâ. I ako to u zemljama sa dugom i neprekinutom autokratskom tradicijom, kao što su npr. Kina i Rusija, percipiramo kao nešto sasvim normalno i kao nešto nešto što je u velikoj mjeri imanentno takvim zemljama, sa državama Zapada stvar po tom pitanju stoji sasvim drugačije. Posljednja stvar na koju je čovjek Zapada spreman- pogotovo savremeni čovjek civilizacije Zapada- jeste to da mu neko limitira lična prava i slobodu, pa makar to bila i država, i makar to ograničavanje pravâ i slobode od strane države bilo potpuno opravdano (kao što jeste u slučaju COVID- 19). Jer: nepovredivost individualnih pravâ i slobode pojedinacâ za liberalnu tradiciju Zapada gotovo da je isto što i aksiomatičnost dogme o Svetom Trojstvu za kršćanstvo.

Sa druge strane, ne može se sporiti činjenica da su autokratska društva i autokratski režimi- upravo zbog neslobode građanâ u tim društvima i zemljama te njihove naviknutosti na kršenje vlastitih pravâ i slobodâ- u vanrednim situacijama kao što je aktuelna sa COVID-19 efikasniji u djelovanju od državâ i društavâ demokratski ustrojenih. Teško da čak i u ovim dramatičnim trenucima u, npr., Lombardiji neko može zavariti vrata od stambene zgrade kako bi ljudi koji žive u toj zgradi po svaku cijenu ostali u izolaciji; scena koju smo vidjeli u Vuhanu (vjerovatno samo jedna od ko zna koliko sličnih scenâ koje nismo vidjeli jer nisu mogle biti snimljene). Težnja za većom moći i potpunijom kontrolom građanâ nije, međutim, nešto strano, nepoznato i nemoguće ni u zemljama Zapada. Štoviše: mogli bismo reći da je ta težnja imanentna državi i državnom aparatu kao specifičnim tvorevinama ljudske prakse, te da želji za većom kontrolom građanâ nije lako odoljeti ni u državama demokratskog ustroja. S tim u vezi zanimljiva su izvjesna zapažanja i sumnje najpoznatijeg svjetskog uzbunjivača Edvarda Snoudena, koje je isti iznio prije desetak danâ u intervjuu za The Copenhagen International Documentary Film Festival.“The emergency tends to be expanded. Then the authorities become comfortable with some new power. They start to like it“. Snouden dalje kaže da će sigurnosne službe uskoro otkriti nove upotrebe tehnologije. I kad kriza sa COVID-19 prođe, vlade mogu nametnuti nove zakone kako bi vanredne zakone učinile stalnim i kako bi ih iskoristile da postanu stroži u odnosu na disidente i političku opoziciju. Snouden posebno naglašava značaj vještačke inteligencije, koja je postala popularan način monitoringa života pod pandemijom. Kao dokaz za to on pominje termalne kamere instalirane na željezničkim stanicama u Kini, koje identifikuju pacijente sa temperaturom, dok u Rusiji sistemi koji prepoznaju lice otkrivaju ljude koji krše pravila karantina.“They already know what You’re looking at on the Internet. They already know where your phone is moving. Now they know what your heart rate is, what your pulse is. What happens when they start to mix these and apply artificial intelligence to it?“, pita se Snouden. I, s pravom, poentira:“Draconian measures may be tolerable if they get us through the pandemic. But we must also think about the world we want to live in once the coronavirus is contained“.

Slažem se sa Snoudenom: itekako svi moramo misliti o izgledu svijeta i ljudskog društva kad prođe pandemija COVID-19. Manje je ta pažnja potrebna građanima zemaljâ Zapada, budući da, ipak, ne izgleda mnogo vjerovatno da u tim državama sa jakom liberalno-demokratskom tradicijom i zrelim demokratskim institucijama restriktivne mjere iz vremena vanrednog stanja neko pokuša inkorporirati u zakone koji važe i u tzv. normalnoj svakodnevnici. A sve i da pokuša, posljedica toga vjerovatno bi bila neka repriza pokreta „Žuti prsluci“. U zemljama, međutim, kao što je Crna Gora- dakle u zemljama sa suštinski nepostojećim institucijama, bez jednog jedinog dana demokratskog iskustva, ali zato sa dugom i neprekinutom autokratskom tradicijom- mogućnost onoga o čemu govori Edvard Snouden već je mnogo realnija. A potencijalni pokušaj zadržavanja nekih mjerâ iz praktično vanrednog stanja u legislativi koja se primjenjuje u tzv. uobičajenom životu u ovim zemljama bio bi koban: potonuće u nešto što su u Južnoj Americi svojevremeno simbolizirali jedan Horhe Rafael Videla, Augusto Pinoče ili Alfredo Stresner.

Rezimirajmo: vizija pukovnika Štajnbrehera u aktuelnom svijetu i u savremenoj civilizaciji definitivno nije više samo san jednog psihički poremećenog čovjeka. A da li će se jednom i ostvariti na globalnoj razini- što bi bio definitivni poraz čovječanstva i civilizacije- zavisi isključivo od kapaciteta i spremnosti svake ljudske jedinke da se bori za neotuđivost svojih ličnih pravâ i slobode. A to, opet, zahtijeva i određeni nivo samosvijesti i hrabrosti. Ili, sjajnim i nezaboravnim riječima drevnog grčkog istoričara Tukidida:“Tajna sreće jest sloboda. Tajna slobode jest hrabrost“.

U Crnoj Gori je, od jučerašnjeg presjeka pa jutros do 08:30h, registrovano šest novih slučajeva koronavirusa, pa je broj infiriciranih porastao na 239. Oni su otkriveni analizom 104 uzorka. Navodi se da su novooboljeli iz Podgorice tri, Nikšića dva i Bara jedan. Svi su kontakti ranije potvrđenih slučajeva, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje.

Najviše registrovanih slućajeva je u Podgorica 118, Tuzima 34, Nikšiću 30, Baru 20.

U Ulcinju je registrovano devet slučajeva, Andrijevici sedam, Bijelom Polju i Herceg Noviom šest, Budvi četiri, Danilovgradu tri i Tivtu dva.

Dio medicinske opreme koji je stigao iz Pekinga biće dostavljen apotekama Montefarma u Crnoj Gori kada bude procijenjena situacija na terenu, kazala je potparolka Montefarma Olivera Klikovac.

“Trenutno se procjenjuje situacija na terenu, odnosno koliko se virus brzo širi, koliko dnevno bilježimo oboljelih i koje su prognoze takozvanog peak-a, a nakon toga očekujemo da će se jedan dio opreme naći u našim apotekama”, rekla je Klikovac agenciji MINA.

Kako je navela, posljednji kontigent koji je stigao avionom iz Pekinga namijenjen je takođe zaštiti kadra koji je direktno izložen koronavirusu i ostalim zaposlenim u zdravstvu.

“Moramo biti svi obazrivi i kada maske budu dostupne, da se ne bi stvarale gužve u apotekama jer nam to generalno ne ide u prilog, ni nama, ni građanima zbog opasnosti od širenja COVID-19”, kazala je Klikovac.

Ona je rekla da je Montefarm dobio dvije donacije i da je u petak u njihovo skladište stigla isporuka koju je kupila Vlada.

“Što se donacija tiče, one su isključivo namijenjene zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori, kao i onima koji u ovom trenutku moraju da rade, a podrška su sistemu zdravstva i Nacionalnom koordinacionom tijelu”, navela je Klikovac.

Prema njenim riječima, dezinfekciona sredstva dostupna u svim njihovim apotekama.

“Dnevno pripremaju velike količine rastvora za dezinfekciju ruku po proskripciji preporučenoj od strane Svijetske zdravstvene organizacije, bočica od 100 ml košta 1 EUR i ograničena je količina koju jedna osoba može kupiti usljed česte neracionalne trgovine”, rekla je Klikovac.

Kako je kazala, njihove apoteke konstantno povlače određene količine aseptičnih maramica, u zavisnosti koliko uvoznik može da im ponudi.

Farmaceut u apoteci Holos, Miloš Krivokapić, kazao je da medicinskih sredstava u njihovoj apoteci ima dovoljno i da se stanje u potpunosti stabilizovalo.

Krivokapić je agenciji MINA rekao da očekuju da će se stanje i po pitanju medicinskih maski ubrzo stabilizovati.

“Maski još uvijek nemamo, trudimo se da ih obezbijedimo iz nekih alternativnih izvora kao što su šivene maske, od strane ljudi koji ih proizvode, to su u šuštini krojači”, kazao je Krivokapić.

On je naveo da nemaju informaciju kada će dobiti druge vrste maski.

Krivokapić je rekao da za sad nemaju informaciju kada će stići nove količine zaštitnih medicinskih sredstava.

“Mi smo pokrenuli jednu akciju koja se zove sterilizator, u to su uključeni Aqua Bianca proizvođač vode, Print Hause firma koja se bavi proizvodnjom deklaracije i dizajnom i Montenegro Brewing Co kompanija koja se bavi proizvodnjom piva a to je dijeljenje rastvora na bazi sirćetne kiseline koji služi za dezinfekciju “, rekao je Krivokapić.