Kampanji “Živimo kulturu #ostanidoma”, koju Ministarstvo kulture realizuje s ciljem da građanima Crne Gore u periodu socijalno izolovanog funkcionisanja, ponudi kulturne i umjetničke sadržaje onim kanalima komunikacije koji su dostupni iz kuće, priključio se i Narodni muzej Crne Gore.
Kroz virtuelne ture moguće je obići postavke četiri muzejske jedinice koje funkcionišu u sklopu ove institucije.
To su: Muzej kralja Nikole, Umjetnički muzej, Istorijski muzej i Njegoševa Biljarda.
Virtuelni obilasci muzejskih jedinica dostupni su na sljedećim linkovima:
Izuzev ovoga, Narodni muzej Crne Gore priprema i virtuelne prezentacije svih izložbi koje su bile u toku u momentu donošenja mjera usljed pandemije korona virusa.
Podsjetimo, proteklih dana u okviru kampanje „Živimo kulturu #ostanidoma“ upriličeni su i virtuelni obilasci 75. tradicionalne godišnje izložbe Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, kao i stalne postavke galerije „Risto Stijović” u Podgorici. Ministarstvo kulture sa domaćim institucijama kulture, u okviru pomenute kampanje, priprema još sličnih projekata.
Nakon što je Vlada Crne Gore objavila spisak svih građana u samoizolaciji, nepoznati autori su napravili web aplikaciju koja može da locira sve osobe u samoizolaciji, pa moguće i njihovo kretanje.
Nevladin sektor smatra da se radi o narušavanju privatnosti, ljudskih prava te stigmatizaciji.
Nevladin aktivista Dragan Koprvica, jedan je od onih čije se ime našlo na spisku osoba kojima je određena mjera samoizolacije. Kako kaže, on nema problem sa tim što je njegovo ime na spisku jer je i sam motivisao ljude, koji su u istoj situaciji, da podrže preventivne mjere i da se svi skupa bore protiv virusa korona.
„Odmah na početku izolacije sam to objavio kako bih motivisao ljude da mjere, koje je država odredila, poštuju i da tako svi damo neki mikro doprinos u borbi protiv virusa korona“, rekao je Koprivica u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), dodajući da ta Vladina mjera ipak ima i sporne strane sa aspekta kšenja zakona i Ustava:
„Kao građanin Crne Gore imam problem da se neko odvažio da objavljuje imena i onih ljudi koji poštuju i onih koji ne poštuju izolaciju, a da ne objavljuje imena onih koji te mjere krše. To je jedan neprincipijelan pristup državnih organa na koji se mora skrenuti pažnja”.
Aplikacija radi, autor nepoznat
Komentarišući mobilnu i web aplikaciju, kojom se može utvrditi geolokacija ljudi u izolaciji, Koprivica ocjenjuje da je ona ponižavajuća i opasna:
„Napravili su web aplikaciju da bi mjerili rastojanje od čovjeka do čovjeka. Lično, nemam probem sa stigmatizacijom i rado ću objavljivati sve što treba ali postoje ljudi koji su stigmatizovani“, naveo je Koprivica, precizirajući da je uočio da se nakon objavljivanja spiska aktivirala „internet policija“ i stupila u akciju, analizirajući živote ljudi, njihovih kretanja po društvenim mrežama.
Nakon što je Vlada odlučila i objavila imena i adrese osoba koje su pod zdravstvenim nadzorom, pojavila se mobilna aplikacija, (https://crnagorakorona.com/home) nepoznatih autora, preko koje je moguće da se locira pozicija ljudi u samoizolaciji.
Centar za građansko obrazovanje poslao je zahtjev velikom broju institucija, od tužilaštva i policije do nadležnih agencija, da uklone aplikaciju sa web prostora jer je protivna evropskom standardu prava na privatnost i predstavlja vid sistemskog kršenja ljudskih prava. Direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević kaže da nisu dobili nikakav odgovor. A jedna od posljedica ovakve aplikacije može biti i lov na ljude kaže Uljarević:
“Kada je riječ o ovoj aplikaciji mi imamo dva nivoa posljedica: jedan je onaj koji se odnosi na osobe u samoizolaciji koja nesumnjivo dolaze u situaciju da budu praktično lovljeni i stigmatizovani, ali ne samo oni nego i njihova porodica i prijatelji. Na drugoj strani, dugoročnije, imamo problem sa onim što se odnosi na davanje podataka i geolokacije onima koji žele da vide ko je oko njih u samoizolaciji, jer se ne zna ko je vlasnik ove aplikacije”.
Nadležne institucije nisu do sada odgovorile dijelu nevladinog sektora koji je inicirao povlačenje javnog spiska građana koji su u samoizolaciji.
Kada će Ustavni sud odgovoriti?
Naime, iako su pohvalili gotovo sve akcije Vlade i državnih organa u jeku opasnosti od korona virusa, NVO Građanska alijansa je podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluke Vlade da se saopšte imena osoba koje su u izolaciji. Pri čemu je traženo da Ustavni sud ukine tu odluku.
Koordinator pravnog programa Građanske alijanse Zoran Vujičić ne očekuje brz odgovor Ustavnog suda. Na pitanje da li su u međuvremenu primjetili da su ljudi iz izolacije stigmatizovani i na koji način Vujičić kaže:
“To smo primjetili na društvenim mrežama da pojedina lica koji su se našli na spisku, sada u neprijatnoj situaciji da se o njima govori, iako uredno ne izlaze napolje. Oni imajju taj osjećaj nelagodnosti. Još gore, zbog čega smo i podnijeli ustavnu inicijativu, kada prođe tih 14 dana izolacije, oni će biti stigmatizovani od ostalih građana koji neće znati da li su pod virusom ili nisu. to je ta stigmatizacija o kojoj smo govorili.”
Objašnjenje premijera Markovića
Podsjetimo, nakon donošenja odluke o objavljivanju imena ljudi u izolaciji, crnogorski premijer Duško Marković je kazao da se Vlada vodila procjenom da je pravo na zdravlje i život iznad prava na bezuslovnu zaštitu ličnih podataka.
Uz to, činjenica je da gotovo svakodnevno crnogorska policija otkriva osobe koje napuštaju samoizolaciju, obilazeći javna mjesta, prodavnice i banke, nakon čega ih policija hapsi i uz kriivičnu prijavu odvodi u karantin. Tako je između ostalih priveden i poslat u karantin 24. marta komandant Mornarice Vojske Crne Gore Vesko Tomanović, jer je prekršio mjeru kućne samoizolacije, koji je nakon dva dana podnio ostavku na vojnu funkciju.
Na naše pitanje kolika je opasnost po ostale građane kada ne znaju da se pored njih, na javnom mjestu, može naći osoba iz samoizolacije, Zoran Vujičić kaže:
“Vi ste u pravu, ako neko lice krši samoizolaciju, treba prema njemu postupiti onako kako krivični zakon nalaže. Međutim ona lica koja su u samoizolaciji samo zato što su došla iz inostranstva, nemaju nikakve simptome, treba da se nalaze u samoizolaciji. I podatke o njima ostali građani ne moraju da znaju. I naša inicijativa se odnosila na te građane koji poštuju zakon, nalaze se u samoizolaciji, a ipak su se našli na određenom spisku.”
Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje takođe ocjenjuje da oni koji krše naredbu o samoizolaciji ugrožavaju zdravlje svih ostalih:
“Ali to se ne rješava tako što ćemo pristupiti sistemskom kršenju ljudskih prava, jer vidimo da disciplina nije mnogo bolja od kad su lični podaci objavljeni. A podsjetiću vas da je u trenutku kada je Vlada odlučila da objavi lične podatke osoba u samoizolaciji, bila podnešena samo jedna krivična prijava protiv jednog lica koje je prekršilo pravilo samoizolacije.
Dakle, mora da se nađe drugi mehanizam i moraju nadležni organi da djeluju efektivnije i rigoroznije u ovakvoj situaciji, a ne da prebacuju svoju odgovornost na građane”.
Dio kompleksa Lazareta u Dubrovniku, prve karantene u svijetu – foto Hina
Odvajanje prenositelja bolesti, karantena, čiji opseg primjene u svijetu upravo zahvaća do sada nezapamćene razmjere, povijesno je patentirano u Dubrovačkoj Republici i doprinos je hrvatske baštine svjetskoj civilizaciji, tvrde povjesničari.
Karantena je postupak kojim se radi zaštite od širenja zaraznih bolesti odvajaju osobe, životinje i predmeti za koje se sumnja da su zaraženi, kaže povjesničarka medicine Stella Fatović–Ferenčić i napominje da karantena može usporiti bolest i učiniti je podložnijom kontroli.
No, upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU upozorava na ograničene domete karantene i kaže da, povijesno gledano, karantena sama po sebi ne suzbija bolest, te da se i nakon uvođenja karantena kuga kontinuirano epidemijski javljala u Europi sve do kraja 18. stoljeća.
Povijest ideje o karanteni
Ideja i prvi praktično uspješni eksperiment karantene pojavio se u Dubrovniku. O stvaranju institucije koju danas prepoznajemo pod pojmom karantena jasno svjedoči odluka dubrovačkih vlasti iz 1377. o tome da se svi putnici koji dolaze iz potencijalno zaraženih krajeva moraju, prije ulaska na prostore Republike, smjestiti u neku vrstu izolacije na otoku Mrkanu u vremenskom razdoblju od mjesec dana, kaže povjesničar Gordan Ravančić.
Stella Fatović–Ferenčić ističe da karantenu nisu izmislili liječnici kao što bi se to očekivalo, već dubrovačko Veliko vijeće. Zašto? Jer je Dubrovnik bio trgovački grad, a prekid trgovine bi za taj grad značio njegovu gospodarsku propast, odgovara ona.
U drugoj polovici 14. stoljeća Dubrovnik izrasta u važno pomorsko-trgovačko središte, a u 15. i 16 . stoljeću gradski „porat“ postaje glavno pristanište na udaljenim linijama stranih brodova. U naponu snage Republika raspolaže sa 180 brodova kojima upravlja oko 250 kapetana i opslužuje ih više od pet tisuća mornara. Štitila ih je mreža dubrovačkih konzulata koja je drugoj polovini 16. stoljeća narasla na 50 osoba.
Dubrovačke vlasti su brzo shvatili da od trenutka kada u Grad dođu prve vijesti o epidemiji u nekim krajevima, do trenutka kada ta epidemija počne svoj zlosretni „pohod“ Gradom, prođe neko vrijeme, te da se ritam pojave epidemije poklapa s ritmom dolaska putnika i trgovaca iz krajeva s epidemijama, objašnjava Ravančić, ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest.
Trentina pa karantena
Isprava je vrijeme izolaciji određeno na 30 dana i to je bila „trentina“.Venecija je polovicom 15. stoljeća preinačila trajanje izolacije u 40 dana, „quarantu“, po čemu današnji pojam nosi ime.
Zašto 40? Taj broj se povezuje s biblijskom pričom o izolaciji Joba kada je bio zaražen i kada se samoinicijativno izolirao iz zajednice na 40 dana. Dakle broj nema veze sa spoznajom o inkubaciji kuge. Te spoznaje tada još nije ni bilo. Inkubacija kuge iznosi najčešće dva do pet dana, a može varirati od nekoliko sati do 12 dana. Nikako 40!, objašnjava Stella Fatović-Ferenčić.
Ravančić napominje da su pokušaji prevencije i zaštite pojedinih gradova od epidemijskih nasrtaja postojali i prije Dubrovnika. Neki gradovi poput Milana uspješno su 1348. primijenili princip da se grad jednostavno zatvori. No, većina gradova to na kraju nije uspjela. Primjer Pistoiae zorno svjedoči o tome, jer je propustom jednog stražara stvar izmakla kontroli.
Takva praksa ima slabost što počiva na principu „lanac je čvrst koliko njegova najslabija karika“. On je poznat i kasnije. Nobelovac Ivo Andrić ga opisuje u romanu Na Drini ćuprija, ističe Ravančić.
Od Bobare i Mljete do Danča i Ploča
Prve karantene bile su smještene pod vedrim nebom na dubrovačkim otočićima Bobari i Mrkanu, te u Cavtatu. Do graditeljskih je promišljanja karantenskih lazareta trebalo proći neko vrijeme. Prvi zidani objekt bio je samostan Sv. Marije na Mljetu. Ondje se od 1397. godine vršilo temeljito raskuživanje ljudi i tereta koji su dolazili iz zaraženih krajeva, kaže povjesničarka znanosti Fatović-Ferenčić.
Neko vrijeme karantena je bila i na otočiću Lokrumu; polovicom 15. stoljeća grade se i lazareti na Dančama, te na prostorima današnjeg parka Gradac. Budući je 1482. Dubrovnik poharala epidemija kuge koja je odnijela velik broj života, ponovo su stavljena u funkciju skloništa na otočićima Mrkanu i Bobari, dodaje Ravančić.
Međutim, napominje Stella Fatović-Ferenčić, Turci su karantenske lokacije mogli iskoristiti za napad na grad. Vlasti su stoga odlučile izgraditi nove lazarete uz grad. Prvi lazaret, koji je 1457. gradio poznati graditelj Mihoč Radi, a u uporabi je bio od 1466, bio je smješten zapadno od grada u predjelu Danča.
Najpoznatija karantene, dubrovački Lazareti, nalazi se pred istočnim ulazom u Dubrovnik. Zidani je to kompleks čije se prostorije i danas mogu vidjeti na dubrovačkim Pločama. Njihova gradnja završena je u 17. stoljeću, ali na toj lokaciji izvori bilježe postojanje karantene već u prvoj polovici 16. stoljeća, dodaje Ravančić.
Osam zgrada za stanovanje i pet dvorišta i danas su solidna graditeljska cjelina u kojoj se odvijaju kulturni događaji i svoje sjedište imaju dubrovačke udruge i druge pravne osobe.
Lazaret Dubrovnik – foto Boka News
Zapošljavala pisara, stražara, svećenika, grobara, pralju, brijača, kirurga i kacamorta
Do polovice 15. stoljeća karantena se pod upravom zdravstvene službe razvila u administrativno funkcionalnu ustanovu koja je imala pisara, dva stražara, jednoga grobara te jednu do dvije pralje. Za vrijeme epidemije 1457. zdravstveni je ured zaposlio svećenika i brijača, a u mjestima izvan Dubrovnika po dva „kacamorta“. Kacamorti su bili iz redova pučana i provodili su protuepidemijske mjere pod nadzorom dubrovačke službe. Nakon preseljenja na Danče karantena je dobila i kirurga, koji je zamijenio dotad privremeno zaposlenoga brijača, te dva pučana-pomoćnika za nadzor protuepidemijskih mjera, kaže Stella Fatović-Ferenčić.
Dok Ravančić ocjenjuje da je karantena u dubrovačkom slučaju „razmjerno uspješno ispunjavala svoju zadaću jer uistinu nakon njezine uspostave 1377. pa sve do kraja stoljeća niti jedna ozbiljnija epidemija nije poharala Grad“, Stella Fatović-Ferenčić smatra da „karantena nije mogla spasiti ljude od epidemija“ ali da su „vlasti redovito nastojale poboljšati i usavršavati karantenske mjere“.
Primjer Dubrovnika slijedili su i ostali gradovi, pa je ta mjera postala uobičajena od 15. stoljeća. Ravančić ističe splitsku karantenu tzv. Splitsku skelu, koja je krajem 16. stoljeća organizirana na obali jugoistočno od Dioklecijanove palače.
Napustili zazidavanje oboljelih
Splitski lazaret odigrao je veliku ulogu i u sprječavanju širenja epidemijskih bolesti i u osiguravanju stalne i stabilne trgovine Splita sa zaleđem koje je bilo pod upravom Osmanskog Carstva, kaže on.
Karantena je usporavala tok ljudi i robe te time negativno djelovala na trgovinu od koje je grad živio, no kao mjera borbe protiv zaraznih bolesti bila je i ekonomski i moralno podnošljivija od venecijanskog pristupa zatvaranja grada i milanskih mjera zazidavanje oboljelih. Stoga su je ubrzo preuzeli i ostali vodeći mediteranski trgovački gradovi, Venecija 1423. i Genova 1467, ističe povjesničarka medicinskih znanosti.
U važne protuepidemijske mjere na tlu Hrvatske ona još ističe sanitarni kordon Vojne krajine, koji je organizirala austrijska uprava. Na hrvatskom je području u 18. stoljeću uspostavljen sustav stalne kopnene karantenske zaštite. Potkraj 19. stoljeća karantenski sustavi gube važnost jer ih istiskuju nove mjere zaštite protiv zaraznih bolesti, primjerice vakcinacija, objašnjava Fatović-Ferenčić.
Kacamorti strah i trepet
Budući da sve do kraja 19. stoljeća medicina ne poznaje točne uzročnike, najjednostavniji način „pročišćenja“ okuženih skloništa jednostavno je bio njihovo spaljivanje, zajedno s osobnim stvarima preminulih i njihove odjeće.
Tijela preminulih isprva su sahranjivana u grobnicama, prema kršćanskim običajima. No, kako ubrzo više nije bilo mjesta na grobljima, mrtvi su nerijetko pokapani u plitke grobove bez lijesa, ponekad i u grupnim grobnim rakama, kaže Ravančić.
Stella Fatović-Ferenčić navodi da je 1397. donesena odredba o mjestu i trajanju karantene, koja je propisala kazne za kršitelje i zabranila uvoz robe iz kužnih područja za cijeloga trajanja epidemije. Tri zdravstvena službenika iz redova vlastele nadzirala su provođenja mjera. Oni će se službeno zvati „officiales cazzamortuorum“, a u popularnom se govoru zadržao naziv „kacamorti“ ili „kačamorti“. Ravančić napominje da su dubrovački kacamorti imali razmjerno velike ovlasti, čak do prava izricanja smrtne kazne.
Metoda karantena zadržala se danas, dapače, upravo doživljava svoju najširu primjenu, ali se uvelike razlikuje od ranog dubrovačkog oblika.
Nekada se nije poznavao ni uzročnik ni njegovo ponašanje, pa se pribjegavalo raznim metodama zaštite. Danas se broj dana provedenih u karanteni temelji na poznavanju uzročnika i vremenu inkubacije bolesnika. Iz ranih dana su poznate ilustracije kužnih doktora s maskom i kljunom unutar kojeg je bila mješavina aromatičnih biljaka za zaštitu od udisanja okuženog zraka. Danas su liječnici propisno zaštićeni posebnom odjećom, maskom, jednokratnim zaštitnim naočalama, dvostrukim rukavicama te pokrivalom za glavu i stopala, kaže Stella Fatović-Ferenčić.
„Karantena je hrvatski brend“
Ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest kaže da u antičkom razdoblju ne postoje institucije ili preventivne mjere koje bi izravno mogli povezati s konceptom suvremene karantene. No, jedno od imena za predmodernu karantenu, lazaret, povezano je leprom ili gubom koja je morila Sredozemlje, i u antičko doba i tijekom srednjega vijeka.
Sam naziv lazaret prema jednoj od tradicija veže se uz lik biblijskog Lazara koji je obolio od bolesti nalik gubi, a kojeg je Isus „uskrsao“ iz mrtvih. Tako Lazar u srednjovjekovnoj kršćanskoj tradiciji postao zaštitnik okuženih i oboljelih od gube/lepre. Stoga i danas sačuvani objekti nekadašnje dubrovačke karantene nose ime Lazareti, iako bi možda pravilnije bilo nazivati taj objekt u jednini – lazaret.
Povijesna znanost je nedvojbeno dokazala prvenstvo Dubrovnika u „izumu“ karantene, poglavito pokojni povjesničar Mirko Dražen Grmek. Ipak u javnosti, a i u dijelu inozemnih znanstvenih krugova, često se može čuti teza kako je Mletačka Republika, tj. Venecija, uvela prvu praktičnu karantenu, kaže Gordan Ravančić.
Izolacija kao koncept se primjenjivala i ranije, slaže se i Stella Fatović-Ferenčić. Tako već 1272. u dubrovačkom statutu imamo rečenicu da leprozni moraju živjeti izvan gradskih zidina. Bili su dakle izopćeni. Neki talijanski gradovi za vrijeme pandemije kuge također uvode izolaciju, zatvaraju se i prekidaju trgovinu. No to nije karantena u suvremenom smislu, ističe upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU i zaključuje: Prva karantena u svijetu je izum Dubrovačke republike i ona je naš hrvatski brend.
Liječnici i sestre u rimskoj bolnici Casalpalocco u tišini se kreću oko pacijenata koji bespomoćno leže u krevetima okruženi aparatima koji im mjere vitalne znakove.
Medicinsko osoblje strogo se pridržava sigurnosnih protokola. Svi su od glave do pete u zaštitnim odijelima, s rukavicama od lateksa na rukama, maskama i zaštitnim naočalama na licima.
Sestre redovito čiste rukavice dezinfekcijskim gelom. Jedna po jedna izlaze nakratko po dašak svježeg zraka. Neke nervozno otpuhuju dim cigarete, druge slušaju pjev ptica. Ali teško da im to može odagnati misli s pacijenata.
A jedan od pacijenata koji se oporavio je 65-godišnji kardiolog Fabio Biferali koji je proveo osam dana “izoliran od svijeta” na odjelu intenzivne njege.
“Imao sam čudne bolove, kao da mi netko sjedi na leđima. Pošto sam liječnik, rekao sam samome sebi da je to upala pluća. Ne mogu govoriti o tome da ne zaplačem. Suze mi sad lako dolaze”, rekao je Biferali.
“To što sam liječnik pomoglo mi je u boli. Terapija kisikom je teška, potraga za radijalnom arterijom bolna. Neki drugi očajni pacijenti vikali su, ‘dosta, dosta'”.
“Najgore je noću. Nisam mogao spavati, sobu je preplavila tjeskoba. Tijekom dana dolaze liječnici, dolaze sestre, dostavljaju hranu”.
“A noću.. noću dolaze noćne more. Smrt vreba”, opisao je.
“Pošto nisam mogao spavati, brojao sam udisaje čovjeka do sebe pomoću štoperice na mobitelu. Zadao sam si da pazim na njega. Tako sam prestao misliti o sebi”.
Sjeća se da je medicinsko osoblje bilo potpuno prekriveno. “Mogao sam im vidjeti samo oči, brižne oči, i čuti im glas. Oni su mi ulijevali nadu”.
Kaže da mu je u tim danima najviše nedostajala obitelj.
“Bojao sam se da ih više nikada neću vidjeti i zagrliti. Dopustio sam da me očaj preplavi”.
Naglašava da je u ovome naučio važnu lekciju.
“Od sada nadalje, borit ću se za javno zdravlje. Ovo se ne smije tretirati kao pokaznu vježbu i ostaviti u rukama političara”.
“Moramo obraniti jedan od najboljih zdravstvenih sustava na svijetu.”
Svakodnevno prebrojanje zaraženih i umrlih od korona virusa na svakoj koti kugle zemaljske i njihovo plasiranje putem medija, sedmicama stvara psihozu iz koje, čini se, izlaza nema… Najcrnje u svemu tome, nakon Kine, djeluju podaci koji stižu iz Italije, gdje je juče umrlo, kako se navodi, rekordnih 919 ljudi – svi od korone virusa.Sumirajući sve ovo, poznati novinar, i puno više od toga, Goran Milić postavio je nekoliko pitanja na svom Facebook profilu, odnosno objavio je post u kome čitavu situaciju posmatra iz racionalnijeg ugla:
– Muče me ovi podaci o smrtnosti Talijana od coronavirusa.
Danas je umrlo rekordnih 919.
Prije nego sto je nastala corona, npr. u cijeloj 2018 god. u Italiji je umrlo cca 647.000 osoba. U prosjeku, 1770 na dan.
Sada samo od corone umire 919 dnevno.
Znači li to da sada, u prosjeku, u Italiji umire 2. 689 svakoga dana?
Ili se smrti od srca, vena, raka, aidsa, gripe, upale pluća itd, dobrim dijelom, u ovoj konfuziji i dezinformiranosti, pripisuju coronavirusu?
Jer, čudno je da talijanskoj statističkoj službi do sada nije postalo relevantno da usporedi ukupnu smrtnost npr. u ožujku 2018. sa ožujkom 2020.
Pitanje je jasno, umire li sada 919 Talijana vise dnevno, ili je naglo opala smrtnost drugih bolesti?
Uopće ne sumnjam na neke teorije urote, samo bih volio biti nešto blize spoznaji koliko je smrti od tradicionalnih bolesti, koliko od starosti, a koliko od korone…? – zapisao je Goran Milić u svom FB postu.
Direktor JU Dječji dom “Mladost” u Bijeloj Janko Labović saopštio je da, uprkos aktuelnoj situaciji, ta ustanova odlično funkcioniše. Iako u otežanim uslovima, jer je djeci teško objasniti da ne smiju da izlaze, uspijevaju, kaže Labović, uspješno da održe dobru i zdravu atmosferu u ustanovi.
Sve funkcioniše iako je mnogo teže, kazao je on.
“Počelo je učenje preko TV-a, grupe su različitog uzrasta i bude vrlo teško da se isprati gradivo. Ali trudimo se da odgovorimo tom izazovu. Teško je djeci objasniti da ne smiju da napuštaju zgradu, kako ne bi unijeli virus u ustanovu. Imamo oko 80 djece, dovoljno bi bilo da se jedno zarazi virusom”, kazao je on za TVCG.
Labović je istakao da su preventivno sproveli sve mjere kako ne bi došlo do širenja zaraze.
“Odlukom Vlade organizovali smo i prevoz zaposlenih, dezinfikujemo redovno i automobile i sve površine u zgradi,” kazao je on.
Istakao je i da su obezbijedili, uz pomoć donatora, dovoljne zalihe maski i rukavica, te da vjeruje da neće biti problema ni ubuduće sa nabavkom opreme.
Pandemija koronavirusa usmrtila je od prosinca, kada je izbila u Kini, najmanje 30.003 ljudi u svijetu od čega dvije trećine u Evropi, piše agencija France presse na temelju službenih podataka do subote navečer.
Više od 640.770 zaraženih službeno je dijagnosticirano u 183 zemalja i teritorija od početka epidemije. Od tog broja najmanje je njih 130.600 do danas izliječeno.
Broj dijagnosticiranih ne odražava potpunu stvarnost jer velik broj zemalja testira samo slučajeve zaprimljene u bolnici.
Prema podacima koje je agencija prikupila do subote u 20 sati, od petka u isto vrijeme potvrđeno je 3.417 novih smrti te 68.734 novozaraženih u svijetu.
Najteže je stradala Italija koja je u subotu premašila broj od 10.000 umrlih s ukupno 10.023 umrla, što je 889 novih smrti u zadnja 24 sata.
Slijedi je Španjolska s 5.690 umrlih (+832) i te dvije zemlje bilježe gotovo tri četvrtine svih umrlih u Europi.
Francuska ima 2.314 mrtvih i 37.575 zaraženih. Velika Britanija premašila je broj od hiljadu mrtvih, kao i Grčka.
Kontinentalna Kina ima 3.295 mrtvih i 81.394 zaraženih, a slijedi Iran s 2.517 mrtvih i 35.408 zaraženih.
Kina je od petka na subotu imala 54 nova slučaja i tri smrti. Ukupno je 74.971 izliječenih.
Po broju zaraženih sada su prve Sjedinjene Države sa službeno potvrđenih 115.547 zaraženih, od čega je 1.891 umrlih, a 921 osoba je ozdravila.
Od petka do subote u isto vrijeme, Brunej, Togo, Šri Lanka,Katar i Jordan objavili su prve smrti na svome tlu izazvane koronavirusom.
Kontinenti
Europa je sama imala u subotu do 20 sati 21.334 urmlih na 351.877 zaraženih.
Azija je imala potvrđenih 3.742 umrlih na 103.943 zaraženih.
Na Bliskom istoku zabilježene su 2.592 smrti od 43.414 zaraženih.
Sjedinjene Države i Kanada zabilježile su 1.950 umrlih od 120.981 zaraženih.
Latinsa Amerika i Karibi registrirali su 242 umrlih na 12.315 zaraženih.
Afrika je zabilježila 128 umrlih i 4.103 zaraženih, a Oceanija 15 smrti i 4.145 zaraženih.
Agencija AFP objavljuje podatke na temelju informacija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i vlasti pojedinih država.
Sat za plantuZemlju – Kotor 2020. – foto Opština Kotor
Kotor se sinoć pridružio globalnoj inicijativi Sat za planet Zemlju gašenjem rasavjete na kotorskim bedemima u 20 sati i 30 minuta na sat vremena.
Sat za planetu Zemlju pokrenuli su WWF i The Sydney Morning Herald 2007. godine, kada se 2,2 miliona stanovnika Sydneya pridružilo akciji gašenja svih nepotrebnih svjetala, i na taj način poslali poruku svijetu da trebamo biti svjesni štetnosti klimatskih promjena. Glavni cilj ove akcije je osvijestiti stanovnike planeta da moramo početi voditi računa o resursima koje trošimo.
Slijedeći primjer Sydneyja, mnogi drugi gradovi širom svijeta prihvatili su događaj 2008. godine.
U Guinnessovoj knjizi svjetskih rekorda pokret je naveden kao najveća svjetska volonterska akcija, a rezultati su svake godine sve bolji. Prošle godine je javna rasvjeta ugašena u više od 7000 gradova u 188 zemalja svijeta.
“Nažalost, danas je i u našem gradu potvrđen jedan slučaj korona virusa. Oboljeloj osobi je ukazana potrebna medicinska pomoć i nalazi se pod odgovorajućim medicinskim nadzorom. Medicinsko stanje ove osobe je stabilno i biće pod stalnim ljekarskim nadzorom”, poručio je predsjednik Opštine Tivat dr Siniša Kusovac.
Prijavljeni slučaj je pod kontrolom, kontaktirali smo sve osobe koje dolazile u kontakt sa oboljelom osobom i oni će biti testirani, poručio je on.
“Redovno ćemo obavještavati građane o razvoju situacije i molim sve Tivćane da poštuju privatnost zaraženih osoba, da ne usvajaju i ne šire neprovjerene informacije, jer će tako samo stvarati nepotrebnu paniku i dodatno uznemiravati javnost.
Koristim ovu priliku da još jednom pozovem sve građane da poštuju propisane mjere, da se redovno informišu preko objavljenih opštinskih kanala komunikacije i da, ukoliko se uključuju u bilo kakve aktivnosti pomoći drugima, to čine kroz sistem koji smo ustanovili u Tivtu, kako ne bi ugrožavali sebe i druge neodgovarajućim izlaganjem.
Molim vas da budemo disciplinovani, solidarni i jedinstveni, jer ćemo jedino tako moći da kontrolišemo ovu situaciju i umanjimo njene posljedice.
Želio bih da se zahvalim svim građanima koji poštuju propisanje mjere, svim volonterima, svim članovima timova službi, koji neprestano rade kako bi naš sistem dobro funkcionisao i, naravno,ljekarima, koji brinu o našem zdravlju.
Ovo je teška borba, koju jedino svi zajedno možemo da dobijemo.
Sve službe opštine, ali i ja lično vam stojimo na raspolaganju za svaku pomoć, objašnjenje i tumačenje” – poručio je gradonačelnik Tivta dr Siniša Kusovac.
Institut za javno zdravlje (IJZ) saopštio je večeras da je potvrđeno dva nova slučaja infekcije korona virusom. Radi se o slučajevima iz Tivta i Podgorice koji za sada nemaju jasnu epidemiološku povezanost sa dokazanim slučajevima i čije istraživanje je u toku.
Time je broj inficiranih u našoj zemlji porastao na 84.
“Od jutrošnjeg presjeka analizirano je 28 uzorka. Novi korona virus je potvrđen kod 2 osobe”, saopšteno je iz IJZ.
Broj oboljelih po opštinama:
Tuzi: 31
Podgorica: 28
Bar: 6
Andrijevica: 6
Herceg Novi: 4
Budva: 4
Ulcinj: 3
Danilovgrad: 1
Tivat:1
“Epidemiološke ekipe Instituta i domova zdravlja Tivat i Bar su na terenu sprovodeći dalja uzorkovanja”, kazali su iz IJZ.
Pod zdravstveno-sanitarnim nadzorom u Crnoj Gori se nalazi 6.278 osoba.
“Institut pomno prati razvoj epidemiološke situacije o čemu će u redovno obavještavati javnost”, dodaje se u saopštenju.
