U okviru Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2020. godinu, Ministarstvo kulture Crne Gore je Javnoj ustanovi Kulturni centar “Nikola Đurković” Kotor odobrilo dva projekta, u ukupnom iznosu od 5.900 €. Projekti koji su podržani su “Bokeljska noć” u iznosu od 5.000 € i “Izložba stare i rijetke knjige iz Riznice Srpske pravoslavne crkve u Kotoru” u iznosu od 900 eura.
Ministarstvo kulture Crne Gore će sufinansirati organizaciju Bokeljske noći, jedinstvene manifestacije koja predstavlja nematerijalno kulturno dobro od nacionalnog značaja.
Realizujući projekat “Izložba stare i rijetke knjige iz Riznice Srpske pravoslavne crkve u Kotoru” Gradska biblioteka i čitaonica Kotor će u saradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom iz Kotora građanima predstaviti kulturno blago koje se čuva u Riznici Srpske pravoslavne crkve u Kotoru, odnosno njenoj Biblioteci čiju osnovu čini legat episkopa bokokotorsko– dubrovačkog Gerasima Petranovića (1820–1906).
Do danas je sačuvano oko 1300 primjeraka iz ove biblioteke. Najstariji primjerci su iz XVII vijeka i posebno su dragocjeni za proučavanje slavistike.
Antonije Pušić – poznatiji u široj javnosti kao Rambo Amadeus će uređivati programe za EKotorArt koji je planiran od ljeta 2020. godine.
Međunarodni Festival KotorArt Don Brankovi dani muzike su prije dvije godine počeli sa ekološkim programima u želji da spoje umjetnost sa pitanjem ekologije, kao vanredno važnom globalnom temom današnjice. Opterećeni svakodnevnim egzistencijalnim, političkim i drugim problemima, lokalni čovjek gotovo da i ne razmišlja o važnosti učinaka i odgovornosti koju imamo kao pojedinci, čak i da nema tog nevjerovatnog i posebno obavezujućeg podatka da smo stanovnici prve ekološke države na svijetu!
Iz svih ovih razloga, u tim ulazi i Antonije Pušić, tj. Rambo Amadeus, čuveni Bokelj, rođeni Kotoranin, koji svojim upornim djelovanjem i primjerima pravi razliku. Njegov solarni jedrenjak je privukao veliku pažnju javnosti a problematika ekologije, odnosno zagađenja Boke bila je i tema njegovog djela “Pasija po Steli” koje je napisao za otvaranje KotorArt Don Brankovih dana muzike 2018. godine.
O detaljima ovog serijala javnost ćemo upoznati na vrijeme a u nastavku možete pročitati Rambov tekst, kao srž ideje i potrebe da umjetnost i ekologiju prepletemo stvarajući nove vrijednosti, istovremeno utičući na svijest pojedinca o personalnoj i kolektivnoj odgovornosti.
“Industrijska revolucija, prljave tehnologije, jurnjava za profitom, besomučna eksplatacija svih resursa – uništavaju krhki eko sistem planete zemlje.
Prelazak na čiste tehnologije je stidljiv, spor i trom – vazduh koji guši ljude po gradovima, ostrva plastike po okeanima dave sav živi morski svijet, naftne mrlje, zagadjena voda, otopljeni glečeri i katastrofalni požari širom svijeta alarmiraju nas da moramo da ubrzamo promjenu naših loših navika, stečenih u najbahatijoj fazi ljudskog razvoja – industrijskoj revoluciji.
KotorArt 2015.
Svaki pojedinac treba da se angažuje – ali je prethodno potrebno da promijeni svoj senzibilitet, izađe iz zone komfora prije nego ga nužda na to natjera.
U senzibiliranju pojedinca najdjelotvornija je umjetnost, kao jedinstveni akt homosapiensa – ona najuspješnije komunicira sa najvišim, najrafiniranijim sferama naše svijesti budeći u ljudima plemenitost, a danas nema plemenitijeg zadatka nego boriti se za to da našim praunucima ostavimo udobno mjesto za život – a ne haos u kome će instikti za golo preživljavanje uvesti ljudsku civilizaciju u doba koje je milionima godina iza nas – doba dinosaurusa – surovih mašina za preživljavanje, koje su imale samo tri misli u glavi: ubij – jedi – razmnožavaj se.
Srećom po nas , ova rogobatna prabića su davno izumrla, ostavljajući nam šansu da izgradimo našu civilizaciju.
EKotorArt je nužni crossover umjetnosti i ekologije – umjetničke procedure i alata stavljenih u službu obavljanja per exelence zadatka današnjice – spašavanja i obnove eko sistema planete , kolijevke ljudske civilizacije, koja prijeti da se pretvori u našu grobnicu.
Umjetnost koja nije angažovana u ovom nužnom procesu, u budućnosti, ako je za ljudski rod uopšte bude – rizikuje da bude tretirana u školama kao – “l’art pour l’art”, ili još preciznije – kič.
Prizori razdraganih kupača u Skradinskom buku na Krki odlaze u povijest. Uprava Nacionalnog parka predstavila je novi pravilnik prema kojem se kupanje zabranjuje na gotovo cijelom području parka. Time se želi očuvati prirodu, ali i smanjiti stradavanje posjetitelja. Naime, u posljednje četiri godine – na Skradinskom buku utopilo se petero ljudi.
Ovakvi prizori postaju prošlost! Nalaže tako novi Pravilnik Nacionalnog parka.
– Temeljni cilj JU NP Krka je očuvanje procesa taloženja sedre. Jer cjelokupna opstojnost bazena rijeke Krke i njezina živoga svijeta počiva upravo na razvoju sedrenih barijera. Iz tog razloga novi Pravilnik donosi zabranu kupanja, rekla je Nella Slavica, ravnateljica NP-a Krka.
Iako je Pravilnik o zaštiti i očuvanju Nacionalnog parka Krka već stupio na snagu, zabrana kupanja primjenjivat će se tek od 1. januara 2021. godine!
– Dogovorili smo se da ipak ostavimo razdoblje prilagodbe, naročito zbog turističkih agencija koje dovode posjetitelje u Nacionalni park, dodaje Slavica.
U prijevodu – zbog već prodanih aranžmana s uključenim kupanjem pod znamenitim slapovima! A to je, osim ugrožavanja prirode, donosilo i nepotreban rizik.
Samo od sezone 2016., kada je broj posjetitelja prvi put premašio milijun, na Skradinskom buku utopilo se 5 turista, podsjeća novinar Hrvoje Gunjača.
Iznimno, kupanje će i dalje biti dopušteno na trima plažama uz Visovačko jezero i podno Roškog slapa. Tradicionalna su to kupališta domicilnog stanovništva. Struka je na stalnom oprezu zbog mogućeg utjecaja kupača odnosno posjetitelja na prirodu Parka te globalnih klimatskih promjena.
– Nikakve drastične ni alarmantne promjene nema, jer redovitim praćenjem mi reagiramo – spremni smo u stvari reagirati. Ali, hvala Bogu, nije bilo potrebe do sada. Samo što želimo prevenirati bilo kakvu štetu koja bi mogla nastati na ekosustavu, navodi mr. sc. Gordana Goreta, rukovoditeljica Odsjeka za zaštitu voda, sedre i biološku raznolikost NP-a Krka.
Na snazi i dalje ostaje i mjera ograničavanja broja posjetitelja na Skradinskom buku. U istom trenutku ih ondje ne smije biti više od 10 hiljada!
Kinezi su u gradnju Pelješkog mosta uvedeni potkraj srpnja 2018., a ukupna je vrijednost dosad izvedenih radova, prema podacima Hrvatskih cesta, 619,9 milijuna kuna. A to znači da je na budućem mostu obavljeno više od trećine predviđenih radova s obzirom na to da je ukupna ugovorena cijena njegove gradnje 2,08 milijardi kuna, piše Večernji list. CRBC se obvezao da će most sagraditi u roku od tri godine od dana uvođenja u posao, a to znači do kraja srpnja 2021.
Iz dva pogona u Kini u Hrvatsku će potkraj ovog tjedna krenuti prvi kontingent segmenata čelične rasponske konstrukcije Pelješkog mosta.
U Hrvatskim cestama kažu da su od izvođača radova China Road and Bridge Corporation (CRBC) dobili potvrdu da će prvih 29 segmenata rasponske konstrukcije prema gradilištu mosta krenuti 25. siječnja, odnosno na Kinesku novu godinu. Pri tome je predviđeno da će brodovi s građevinskim materijalom do Hrvatske maksimalno putovati 35 dana, no očekuje se da će na gradilište stići u kraćem roku. Tako se predviđa da će prvi segmenti rasponske konstrukcije biti isporučeni u drugoj polovici veljače.
Na gradilištu Pelješkog mosta trenutačno je 629 radnika, od čega su 132 radnika tehničko i pomoćno osoblje, a ostali su su radnici strojari i mornari na brodovima. Što se tiče strojeva i opreme, na gradilištu su, među ostalim, po tri toranjske i portalne dizalice te tri dizalice za ugradnju betona. Za gradnju mosta se trenutačno koristi 21 plovilo, i to plovne dizalice, barže za prijevoz elemenata konstrukcije, trajekti, remorkeri i klapete te brodovi za prijevoz osoblja.
Što se pak tiče gradnje pristupnih cesta, dionice Duboka – Sparagovići/Zaradeže, izvođač radova, austrijski Strabag, 13. studenoga 2019. uveden je u posao. Prema podacima HC-a, izvođaču je službeno predana projektna dokumentacija, lokacijska i građevinska dozvola, a on je dostavio na ovjeru vremenski plan radova koji se pregledava. Do kraja prosinca Strabag je započeo s organizacijom gradilišta, čišćenjem trase i probijanjem pristupnih putova, a s ozbiljnijim građevinskim radovima počinje ovaj mjesec, piše Večernji
Kineska vlada u nedjelju je objavila plan za smanjenje upotrebe jednokratne plastike koji uključuje zabranu plastičnih vrećica u supermarketima i trgovačkim centrima u velikim gradovima do kraja 2020.
Nacionalno razvojno i reformsko povjerenstvo objavilo je saopštenje u kojemu stoji da je cilj plana značajno smanjiti proizvodnju i upotrebu plastike do 2025. Kina je jedan od najvećih svjetskih zagađivača plastikom.
Zabrana plastičnih vrećica proširit će se i na manje gradove do kraja 2022., navodi se u planu povjerenstva.
Povjerenstvo je reklo da će Kina “zabraniti i ograničiti proizvodnju, prodaju i upotrebu nekih plastičnih proizvoda, aktivno promovirati alternativne proizvode, standardizirati recikliranje plastičnog otpada i redovno te efektivno kontrolirati zagađenje plastikom”.
Zabrana nerazgradivih plastičnih slamki predviđena je do kraja 2020. kao i zabrana uvoza plastičnog otpada, iako nije specificirano kada će to biti zabranjeno.
Planom je predviđena zabrana korištenja nerazgradivog pakiranja za neke dostavne službe u velikim gradovima, dok će ta zabrana biti proširena na cijelu zemlju do 2025.
Barijere na koje bi trebalo obratiti pažnju u cilju intenzivnijeg razvoja turizma u Crnoj Gori odnose se na proširenje aerodroma i prisutnost većeg broja međunarodnih avio-kompanija sa zapadnog tržišta, ocijenio je direktor Hotel Iberostar Heritage Grand Perast, Branko Ćupić.
“Potrebno je proširenje aerodroma, kao i njihova fleksibilnija politika u smislu dovođena British Airways-a, Air France-a, Swiss Air-a i sličnih, jer gosti koji borave u luksuznim hotelima isto tako i putuju”, rekao je Ćupić za Glasnik Privredne komore (PKCG).
On je, govoreći o Perastu, kazao da manjak parkinga, slabo organizovan saobraćaj u samom gradu, kao i neadekvatna infrastruktura posebno kad je riječ o snabdijevanju električnom energijom, vodosnadbijevanju i kanalizacionoj mreži je nešto što se mora srediti da bi kvalitet života u Perastu bio bolji, kao i kvalitet boravka samih turista.
Ćupić je, ocjenjujući razvoj turizma u Crnoj Gori, kazao da država predstavlja jedan od najozbiljnijih prostora za strane investicije i njihovu održivost, s obzirom na broj prisutnih međunarodnih brendova u posljednjih desetak godina, i najave za nova interesovanja i projekte koji su već počeli.
Hotel Jadran Iberostar u Perastu foto Boka News
“To pokazuje veliko interesovanje za našu zemlju iza koje stoje ozbiljne aktivnosti na nivou države što ozbiljno doprinosi pozicioniranju Crne Gore na turističkoj mapi svijeta. Struktura turista se mijenja iz godine u godinu, tako da posljednjih godina osjećamo veću prisutnost turista iz zapadno-evropskih zemalja, Amerike, Azije – što govori o kvalitetu naših smještajnih kapaciteta s jedne strane, kao i raznovrsnosti ponude s druge strane”, rekao je Ćupić.
On je, odgovarajući na pitanje kakva ima očekivanja od naredne turističke sezone, kazao da je prodaja već počela u julu prošle godine i po prvim pokazateljima očekuju bolju sezonu nego prošlogodinju.
Iberostar Heritage Grand Perast, koji je dobitnik Wild Beauty Award za hotel godine, ima 130 soba uključujući i apartmane, dva restorana sa tri terase koje se nalaze na samoj obali mora, dva bara, unutrašnji bazen dugačak 18 metara, kao i spoljni, izgrađen u moru, dužine 13 metara, Spa centar sa četiri sobe za tretmane, saunom, turskim hamamom i teretanom.
“To je jedini hotel u Crnoj Gori koji je pod zaštitom UNESCO-a i na listi je kulturnih dobara Crne Gore. Mi u hotelu volimo da kažemo da Iberostar Heritage Grand Perast nije hotel, već jedno posebno iskustvo koje pruža gostu da boravi u venecijanskoj palati iz 18. vijeka u malom UNESCO zaštićenom gradiću kakav je Perast”, naveo je Ćupić.
On je kazao da je spoj istorije, kulture, tradicije u svakom segmentu rada i dizajna hotela upakovano u savremene okvire luksuznog turizma.
“Prošla godina je bila prva sa punim kapacitetima koji su bili dostupni gostima, koji je radio od 10. aprila do 26. oktobra, a rezultati su više nego izvrsni, kako u finansijskom smislu, tako i u prepoznavanju hotela kao jednog od najjedinstvenijih u Crnoj Gori”, ocijenio je Ćupić.
On je precizirao da je ukupno ostvareno 12,1 hiljada noćenja, što je cifra koja je premašila očekivanja za prvu godinu rada hotela.
Fitosanitarna uprava donirala je Opštini Herceg Novi 500 sadnica masline žutice, u okviru Akcionog plana Ministarstva poljoprivrede, kojim je planirana zamijena uklonjenih palmi drugim biljnim vrstama.
Građani koji su u prethodnom periodu uklonili palme iz svojih dvorišta, a zainteresovani su da posade maslinu, mogu se javiti na adresu Sekretarijata za komunalne djelatnosti, ekologiju i energetsku efikasnost, kancelarija broj 89, ili na broj telefona 321-052, do srijede 22. januara u 11 sari.
Turistička organizacija opštine Budve u saradnji Nacionalnom turističkom organizacijom Crne Gore, lokalnim turističkim organizacijama i turističkom privredom Crne Gore predstavila je turističku ponudu Budve na sajmu „Ferien Messe“, koji se od 16. do 19. januara održao u Beču.
Na štandu Nacionalne turističke organizacije Crne Gore svoju ponudu predstavile su, pored Turističke organizacije opštine Budva, i lokalne turističke organizacije Podgorice, Cetinja, Tivta, Kotora, Bara i Ulcinja, JP “Nacionalni parkovi Crne Gore”, nacionalna avio-kompanija „Montenegro Airlines”, HG “Budvanska rivijera”, hoteli „Mediteran Hotel & Resort“, „Maestral Resort & Casino“, „Avala Resort & Villas“ i „Karisma Hotels Adriatic“, i agencije “Montenegro Tourist Service”, “Talas-M“ i „Explorer“.
Budvu je prethodne godine tokom prvih devet mjeseci posjetilo 46% više turista iz Austrije koji su ostvarili 22% više noćenja. Austrijanci najviše koriste smještaj u hotelskim kapacitetima i pansionima, takođe najčešće su zainteresovani za izletničke ture, plaže i odmor u prirodi.
TO Budva
Na osnovu trenutnog bukinga austrijskih turoperatora i turističkih agencija koje u svojim programima nude Crnu Goru očekuje se nastavak pozitivnih trendova i u 2020.godini. Tome će svakakao doprinijeti i dobra avio-povezanost, s obzirom na to da Austrian Airlines ima direktne letove svakog dana iz Podgorice za Beč, dok Montenegro Airlines leti za Beč četiri puta sedmično.
„Ferien Messe“ je vodeći sajam na austrijskom tržištu, ove godine okupio je 800 izlagača iz preko 70 zemalja svijeta, na kojem svoju ponudu predstavljaju svi sektori turističke privrede. Sajam svake godine posjeti veliki broj medijskih kuća i preko 150.000 posjetilaca.
Kotoranin Jovan Pržica i najmlađa učesnica, desetogodišnja djevojčica Vasilija Šćekić, prvi su doplivali do časnog krsta u tradicionalnom Bogojavljenskom plivanju koje je danas održano na Miholjskoj Prevlaci kod Tivta.
“Ona je ujedno i najmlađa, nas dvoje smo zajedno osvojili krst. Voda je bila hladna ali jak je motiv, dragocjeno je i ništa nije smetalo”-kazao je Pržica, podržavajući mladu koleginicu koja je na kraju, kući odnijela časni krst.
U plivanju koga je organizivala Sveštena Carska Lavra Svetog Arhangela Mihaila, na obali podno istoimenog manastira na Prevlaci, okupila je do sada najveći broj učesnika. Oko 150 muškaraca i žena ušlo je u more i zaplivalo za časnim krstom koji je ispušten iz čamca u vodu na nekoliko desetina metara od obale, a događaju je pristvovao i veliki broj vjernika i građana iz cijele Boke. Okupljeni su pjevali srpske narodne pjesme i skandirali “Ne damo svetinje”.
Sa plivanja za krst
Ispred NVO “Miholjski zbor” za krstom je plivao i Zdravko Nišević koji je naglasio da nikad više vjernika nije bilo prisutno na ovom tradicionalnom događaju.
“Svake godine broj vjernika i ljudi koji dolaze da plivaju i da podrže, bukvalno se duplira. Raduje me to. Ovo je izvarendna stvar. Mi smo poslali poruku sa plivanja da svetinje nećemo dati i da ćemo stati u njihovu odbranu i želim da kažem da trebamo nastaviti da idemo na litije i molebane i da je to jedini pravi put u zaštiti našše vjere i crkve. Značajno je što se sve više i više ljudi priključuje. Bitno je da smo složno nastupili”-podvukao je Nišević.
Iguman manastira Miholjska Prevlaka, arhimandrit Benedikt blagoslovio je sve učesnike. “Svi ste vi vitezovi, svi koji ste plivali. Spremili smo za sve učesnike simbolične skromne poklone i da se uvijek nađemo na ovom mjestu gdje ćemo se sakupljati i jačati za ono za šta se borimo”.- naglasio je iguman Benedikt.
Primijetio sam da ovih dana mnogi misleći ljudi u Crnoj Gori povlače analogiju između takozvanog “dešavanja naroda” 1988. i 1989. godine, tj. Antibirokratske revolucije, sa jedne strane, i aktuelnih litijâ i protestâ izazvanih izglasavanjem Zakona o slobodi vjeroispovjedi, sa druge.
Između ta dva istorijska događaja ne može se, međutim, praviti jednakost, a u ovom članku pokušat ću pokazati i zašto. Dva su krucijalna razloga koji bitno diferenciraju ova dva događaja:
a) istorijski kontekst u okviru kojeg se odvijala Antibirokratska revolucija potpuno je drugačiji u odnosu na istorijski kontekst u okviru kojeg se odvijaju aktuelni protesti i litije u Crnoj Gori. Antibirokratska revolucija desila se, naime, u okviru jedne države potpuno drugačije u odnosu na aktuelnu Crnu Goru i u potpuno drugačijem istorijskom kontekstu u odnosu na aktuelni. Antibirokratska revolucija zbiva se u državi neuporedivo većoj i po svemu kompleksnijoj u poređenju sa aktuelnom Crnom Gorom te u državi (SFRJ) čiji je političko-ideološko–ekonomski sistem bio potpuno drugačiji u odnosu na političko-ideološko-ekonomski sistem u sadašnjoj Crnoj Gori. Takođe, Antibirokratska revolucija dešava se u vrijeme kada je Mihail Gorbačov već uveliko sproveo takozvanu pjerestrojku u tadašnjem SSSR-u: dakle u vrijeme velikog ideološkog previranja u istočnoj Evropi i uoči pada Berlinskog zida i globalnog kraha komunizma. Povod Antibirokratske revolucije i tadašnjih mitingâ i protestâ bio je potpuno drugačiji u odnosu na povod za organizaciju sadašnjih protestâ u Crnoj Gori. To će reći da je na meti Antibirokratske revolucije bio jedan režim (ne samo u Crnoj Gori nego, još prije i još više, i u užoj Srbiji i u Vojvodini) koji je- od strane Slobodana Miloševića i njegovih pristalicâ- bio targetiran kao, najprije, nedovoljno patriotski, nedovoljno (srpski) nacionalno osviješten, a onda i birokratizovan i, sve u svemu, zastario i nefunkcionalan. Sve što se dešava u vezi sa Antibirokratskom revolucijom u sferi je sekularnog i potiče od dvije premise koje su politički bile formulisane otprilike na sljedeći način: a) prije svega, da Srbija treba da stekne ravnopravan status sa ostalim republikama u bivšoj SFRJ jer, kako su smatrali ideolozi Antibirokratske revolucije, ona do tada- zbog statusa Kosova i Vojvodine kao autonomnih pokrajinâ- nije bila ravnopravna sa ostalim republikama u sastavu bivše SFRJ b) da dođe do modernizacije sistema, što je, po ideolozima Antibirokratske revolucije, bilo moguće postići samo ako sa vlasti odstupe takozvana stara rukovodstva u užoj Srbiji, Crnoj Gori i Vojvodini, koja su, navodno, simbolizirala to birokratizovano i zaparloženo društvo. (Srpska Pravoslavna) Crkva- za razliku od aktuelnih dešavanjâ u Crnoj Gori- u Antibirokratskoj revoluciji nije, načelno, imala nikakvu bitnu funkciju i ulogu.
b) potpuno je drugačija temeljna emocija mase u vrijeme Antibirokratske revolucije, sa jedne strane, i aktuelnih protestâ u Crnoj Gori izazvanih izglasavanjem Zakona o slobodi vjeroispovjedi. U vrijeme Antibirokratske revolucije ljude su na ulicu izveli zanos i vjera da dolazi nešto drugačije, novo i bolje (premda većina njih to nešto drugačije, novo i bolje sasvim sigurno nisu bili u stanju konceptualizirati); to što su se taj zanos i vjera u bolju budućnost ubrzo izvrgli u totalnu suprotnost samima sebi već je neka druga priča. Ljudi koji sada izlaze na litije i proteste u Crnoj Gori na te proteste izveli su i izvode ih očaj, bijes i zgađenost zbog svekolikog moralnog i ekonomskog sunovrata i neizdržive nepravde ovih trideset godinâ, koji kulminiraju zadnjih godinu i pol danâ. Izglasavanje Zakona o slobodi vjeroispovjedi bila je samo kap koja je prelila ionako već prepunu čašu žuči, a MCP pokazala se ogromnom broju nezadovoljnih ljudi u Crnoj Gori kao prihvatljiv stožer za okupljanje oko nje: tim ljudima očito neuporedivo prihvatljiviji nego sve opozicione partije u Crnoj Gori zajedno. Zašto je to tako, to treba da se zapitaju kako crnogorske opozicione partije tako i crnogorski naučnici humanističke provenijencije. A odgovori na tu zapitanost bili bi veoma zanimljivi koliko i zabrinjavajući za crnogorsko društvo.
Premda, kako sam utvrdio, između Antibirokratske revolucije, sa jedne strane, i aktuelnih protestâ u Crnoj Gori, sa druge, nema suštinske sličnosti i dublje veze, jedan elemenat ipak ih povezuje. Taj zajednički elemenat Antibirokratske revolucije i ovih protestâ, po mom mišljenju, upravo je i naveo neke kolumniste i teoretičare na grešku povlačenja analogije između ova dva istorijska događaja. Taj nesumnjivo i nesporno zajednički elemenat Antibirokratske revolucije i aktuelnih crnogorskih protestâ je (srpski) nacionalizam. Sličnost po tom pitanju, međutim, samo je vanjska i fenomenološka. Jer, ni (srpski) nacionalizam iz vremena Antibirokratske revolucije i ovaj sad nisu od iste supstance. Onaj iz davne 1988. i 1989. bio je, da to tako nominujem, poletan, novootkriven, poslije 45 godina komunističkog zatomljivanja istog. Ovaj koji ide uz aktuelne litije više je izraz nekog prkosa, inata; mogao bi se parafrazirati rečenicom: “Sve ste mi uzeli, ali ja sam još uvijek to i to; to vam nikad neću dati i to mi nikad nećete uzeti”. Ukus ovog sadašnjeg (srpskog) nacionalizma u Crnoj Gori je opor i duboko gorak, poslije istorijskog iskustva od 1989. godine do danas.
Na kraju, jedno pavićevsko uputstvo određenom broju (potencijalnih) čitalacâ. Budući da sam se, čitanjem komentarâ ispod mog članka Crna Gora u konfliktu sa Iracionalnim, objavljenom na portalu “Vijesti”, bjelodano uvjerio da su mnogi ljudi- čitajući taj moj članak u kome sam pokušao objasniti razloge masovnosti protestâ povodom izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovjedi- isti potpuno pogrešno shvatili, u smislu da je iracionalno nešto samo po sebi negativno i da ja na neki način osuđujem proteste, nipošto ne bih želio da neko i ovaj članak shvati na isti, dakle potpuno pogrešan način. Jer, tekst koji je pred vašim očima nije ni antisrpski ni anticrnogorski ni anticrkveni; uopšte nije anti- bilo koga. On je, kao i taj moj prethodni članak, jedan uradak fenomenološke prirode: pokušaj da se argumentovanom kritikom negira jedna ideja, jedna postavka, jedna analogija koja, po meni, ne pije vodu. A jesam li uspio u tome i jesam li, u ovoj stvari, bliži istini ja ili oni koje kritikujem, neka sudi opet ta ista čitalačka javnost i publika.
