Specijalno vozilo za odnmošenje nepravilno parkiranih automobila „pauk“ preduzeća Parking servis Tivat, već nekoliko dana je van funkcije i za sada nije izvjesno kada će se ponovno vratiti na tivatske ulice.
Razlog za odsustvo „pauka“ sa dužnosti je kako nezvanično saznajemo u Komuunalnoj inspekciji Opštine Tivat vrlo prozaičan – vozač „pauka“ naime, demonstrativno je dao otkaz i napustio posao, nakon svađe sa direktorom Parking servisa Slavišom Ognjanovićem (DPS). Stoga trenutno nema nikoga ko je obučen da upravlja i koristi potpuno novi „pauk“ u čiju je nabavku po odluci Opštine, njena fima „Parking servis“ nedavno investirala skoro 107 hiljada eura.
„Pauk“ je inače u Tivtu, sa radom počeo prije nepunih mjesec dana i samo oko dvadeset dana je bio u upotrebi i na raspolaganju Komunalnoj policiji i Upravi za inspekcijske poslove Opštine Tivat u čijoj nadležnosti su poslovi inspekcijskog nadzora nad komunalnim redom. “Pauk” je inače, tehnički opremljen za premještanje vozila težine do tri tone, kao i sa video nadzorom kojim se prati i bilježi čitav proces.
„Vozilo će 24 časa dnevno na teritoriji cijele opštine Tivat biti na raspolaganju opštinskim organima, na osnovu čijih će poziva i biti i angažovano. Ovaj servis je dodatna usluga grada svim građanima i posjetiocima kako bi se poboljšao komunalni red i saobraćaj. U dosadašnjem radu istakao bih činjenicu da su građani Tivta prihvatili Parking servis kao svoj i da imaju visok stepen saobraćajne culture“- rekao je 12.septembra, pri stavljanju “pauka” u upotrebu, direktor Parking servis Slaviša Ognjanović. Nepun mjesec dana nakon toga, novi “pauk” je van upotrebe i već danima stoji parkiran u krugu tehničke baze Komunalnog preduzeća u blizini aerodroma Tivat, a Komunalna policija i inspekcija opet nemaju asistenciju tog vozila koje značajno olakšava održavanje komuunalnog reda na ulicama.
Budvi boravi 14.073 registrovanih turista, što je 35% više nego u istom periodu prošle godine, saopšteno je iz Turističke organizacije tog grada
Od ukupnog broja prijavljenih turista 592 su domaći turisti, a 13.481 stranci. U hotelima boravi 14.073 , a u privatnom smještaju 135 turista.
S obzirom da na Budvanskoj rivijeri ne postoji precizan statistički podatak o broju gostiju u privatnom smještaju, navodi se samo procjena broja gostiju koji borave u toj vrsti smještaja.
Gotovo dvije i po godine od kada je zaživio široki front u borbi protiv raznih vidova nedozvoljenog ribolova, država propušta priliku da oštrom politikom sankcija pošalje ozbiljnu opomenu za devastatore mora, rijeka i jezera.
U tom kontekstu, posjedovanje eksploziva naročito, ne smije se tolerisati i drugačije tretirati samo zato što je dinamit namijenjen krivolovu, a ne dizanju u vazduh plovila ili vozila. Jer, tanka je linija zloupotrebe i namijenjene ,,ćikete“, upozoravaju sagovornici.
Prema riječima Aleka Vukovića iz neformalne grupe građana Stop krivolovu, u praksi imamo za sada agilne akcije protiv dinamitaša koje ne dobijaju adekvatan sudski epilog, odnosno konkretniju krivičnu sankciju čime se obesmišljava trud i rad svih koji se bore protiv ove dugo tolerisane pošasti.
“Ribolovci, sportski ronioci, građani i pojedinci u saradnji sa neformalnom grupom Stop krivolovu i policijom i inspek-toratom za ribarstvo djeluju na terenu, ali nijesu poduprti adekvatnom kaznenom politikom”, navodi on.
On ističe da je dinamitašenje svedeno na mnogo manju mjeru, ali nije sasvim iskorijenjeno.
“Na to nas je podsjetio incident sredinom septembra kod Rta Mačka, na Luštici, gdje je sportski ronilac na dah snimio trenutak kada je osjetio strašno jaku detonaciju tokom ronjenja i to dok je bio uredno označen si-gnalnom bovom”, kazao je Vuković koji je i član u Radnoj grupi za suzbijanje ribolova nelegalnim sredstvima koju je Vlada formirala kao odgovor na problem koji je kulminirao 2017. godine.
Za dvije godine dinamitaši su reakcijom građana, stalnim prijavama na koje su odgovarali policija i inspektori za ribarstvo izlaskom na teren u gotovo svako doba dana i noći, prorijeđeni
“Međutim izostaje konkretna i oštra kazna: u više od 10 slučajeva forenzikom je utvrđen kontakt sa dinamitom. Jedno lice kažnjeno je društveno korisnim radom. Zatvorska kazna u situacijama kad za to ima uslova bila bi jako korisna kao opomena i najbolji metod odvikavanja od ove bahate discipline koja ne samo da devastira ekosistem već debelo ruži imidž države kao turističke destinacije”, kaže Vuković.
Iz arhive donosimo film produkcijske kuće Vice iz istraživačkog serijala o decenijskoj tradiciji ribarenja dinamitom na crnogorskoj obali.
Turistička organizacija opštine Tivat je predstavila turističku ponudu grada na 52. Međunarodnom sajmu turizma “LORIST” u Novom Sadu, koji je održan od 3. do 5. oktobra.
Tržište Vojvodine, kao i cijele Srbije, predstavlja tradicionalno važno emitivno tržište za opštinu Tivat ali i cjelokupnu Crnu Goru, s obzirom da se najviše dolazaka i noćenja ostvaruje upravo sa ovog tržišta. Opština Tivat bilježi prosperitetan rast za prvih 9 mjeseci 2019.godine i to sa 11% u dolascima i 13% u noćenjima, za sve vidove smještaja, u odnosu na isti period 2018.godine.
Ove godine, akcenat u prezentaciji ponude grada je stavljen na promociji aktuelne turističke ponude za period postsezone, ponudi tokom novogodišnjih praznika, ali i predstavljanju turističke ponude za narednu sezonu 2020. godine.
Predstavnici TOT-a, kao i hotelske grupacije HTP “Mimoza” su tokom trajanja sajma realizovali više konstruktivnih sastanaka na privrednom forumu koji je organizovala Privredna komora Vojvodine.
Štand Tivta je posjetio i ambasador Meksika u Srbiji Marco Antonio Garcia Blanco, koji je istakao veliku zainteresovanost da dođe i bude gost grada u cilju kreiranja najadekvatnijeg modaliteta saradnje u približavanju dviju destinacija. Kako on navodi, meksički visokoplatežni turisti nisu dovoljno informisani o ponudi grada Tivta, koja, po njegovom mišljenju značajno prednjači u odnosu na ostale crnogorske gradove, te ima resurse koji mogu zadovoljiti zahtjeve i potrebe takvog posjetioca.
TOT U NS
U cilju njegovanja lijepih odnosa koje tivatska opština ima sa ovdašnjim medijima, ali i u cilju kreiranja budućih marketinških planova za period postsezone i novogodišnjih praznika, već prvog dana sajma je organizovan susret sa predstavnicima medija i turističkih agencija Vojvodine u saradnji sa Ambasadom Crne Gore u Beogradu.
TOT U NS
“Turističko predstavljanje ponude grada Tivta u Novom Sadu uvijek je inspirativno, s obzirom da je neprestano vođeno invacijama. Kako Tivat konstantno ima sadržaja za kvalitetno osmišljen boravak svakog gosta, ubrzo ćemo postati i vrlo prepoznata cjelogodišnja destinacija, što je poseban izazov za sve predstavnike cjelokupne turističke privrede grada”, istakla je direktorka Turističke organizacije opštine Tivat, Gabrijela Glavočić.
Sajam turizma “LORIST”, prema procjenama organizatora, okupio je više od 30.000 posjetilaca, 450 firmi iz zemlje i inostranstva, institucija i organizacija iz 20 zemalja i 700 predstavnika medija.
„Kotorski mostovi” – naziv je izložbe crteža Veljka Mihajlovića, akademskog umjetnika iz Beograda, koja će biti otvorena sjutra u 20 sati u Galeriji solidarnosti u Starom gradu.
Ciklus „Kotorski mostovi” sadrži trideset crteža, a izložbu će otvoriti istoričarka umjetnosti Aleksandra Simeunović.
Ovo je 207. samostalna izložba radova Veljka Mihajlovića, čak jedanaesta u Kotoru. U muzičkom dijelu programa nastupiće Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo”.
„Veljko Mihajlović je rođen 1948. godine. Fakultet likovnih umjetnosti je završio u Beogradu. Njegov umjetnički opus je obilježen najviše grafikama u tehnici duboke štampe, a poznat je po ciklusima tematski vezanim za Beograd. Ističu se njegove mape grafičkih listova Kalemegdan, Studentski park, Krug dvojkom kojima je, po riječima pjesnika Milovana Vitezovića, ušao u legende Beograda. Poznati su njegovi grafički ciklusi posvećeni pariškim mostovima i manastirima Manasiji, Žiči, Hilandaru. Prije par godina Kotoranima i Kotorankama predstavio se ciklusom Kotorska priča sa preko 60 crteža starih fasada sa prozorima koji otkrivaju ljepotu detalja kotorske arhitekture” – stoji u najavi izložbe. Izložbu „Kotorski mostovi” organizuju Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo” i OJU „Muzeji” iz Kotora” – navodi se u saopštenju OJU MUZEJI.
Nakon neizvjesne, ali na kraju ipak uspješne turističke sezone proglašeni su šampioni hrvatskog turizma. Istra je i ove godine prošla izvrsno. Među brojnim nagradama, u tu županiju stiže i ona za najuspješniju destinaciju odmorišnog turizma koju je osvojio Rovinj.
Zadnji put Rovinj je bio šampion turizma 2014. Otad su vrijedno ondje zajedno svi radili i opet zasjeli na vrh.
– Recept uspjeha u pravilu je dobar hotelijer, veliki investitor i naravno, dobar Grad, s kojime se zajednički kreira jedna dobra turistička priča, izjavio je predsjednik Uprave Maistre Rovinj Tomislav Popović. Turistička priča u kojoj 15.000 Rovinjaca na dan uspješno ugošćuje i do 40.000 turista iz cijelog svijeta. Na turistički su uspjeh svojega grada ponosni i ugostitelji.
Ovih će dana Rovinj zabilježiti 4 miliona noćenja. Ipak, više nego time ponose se kontinuiranim rastom kvalitete svoje ponude čime očito privlače goste.
Sebastian Latoche, prijatelj kapetana Dina Miškića i administrator grupe Bourbon Rhode Rescue prenio je sinoć ohrabrujuće informacije i pobudio nadu u spas sedam nestalih pomoraca s broda Bourbon Rhode.
Naime, osim Hrvata, i Ukrajinci vrše veliki pritisak da se potraga nastavi, tim više što barataju informacijama kako su tri preživjela člana posade (svi su Ukrajinci: Dmytro Marchenko, Yevhenii Nikolov i Igor Morozov) izjavila kako se sedam članova posade uspjelo ukrcati na splav!
Tačno za toliko ljudi se traga, pa je Sebastian Latoche poručio članovima FB grupe sljedeće:
Dragi moji prijatelji, otkad se dogodio ovaj šokantan događaj, ostao sam bez riječi, ali ipak vjeujem! Vaša i moja vjera dobili su dokaz! Prema izjavi Ukrajinaca, sedam članova posade preživjelo je i pluta Atlantikom! Vjerujem u čuda, neka ovo bude sljedeće, pomozite nam da pronađemo splav, jer naši prijatelji ovise o nama kako bismo ih pronašli … oni su tu!
Priložio je i screenshotove Facebook statusa Ukrajinaca u kojima stoji
Podsjetimo, građani Hrvatske, Ukrajine i cijeloga svijeta su jučer počeli potpisivati peticiju kojom traže da se nastavi potraga za sedmero nestalih pomoraca s broda Bourbon Rhode jer vjeruju da postoji nada da su hrvatski kapetan Dino Miškić i ostalih šest članova posade, svi Ukrajinci, živi i čekaju pomoć. Skoro devet tisuća ljudi je stavilo svoj potpis na to, a brojka stalno raste.
– Tri splavi nisu pronađene. S minimalnim zalihama mogu se mjesec i više održati se na životu. Moje mornarsko čulo mi kaže da čekaju na pomoć. Treba ih se i MORA tražiti. Vjerujem da su ŽIVI.. Apelirajte na sve adrese – piše jedan pomorac.
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak - foto Boka News
1 od 16
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Projekat Cattaro Sail
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
Kulturno zavičajno udruženje “Napredak” iz Gornje Lastve – Tivat, obilježiilo je u subotu stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva “Napredak”.
Koncert u Gornjoj Lastvi održao je Mandolinski orkestar “Tripo Tomas” iz Kotora, a otvorena je i izložba fotografija pod nazivom “Napredak Gornja Lastva – stotinu godina postojanja”.
O povijesti Hrvatskog tamburaškog društva “Napredak” govorio je predsjednik današnjeg “Napretka” Zoran Nikolić koji je podsjetio da je društvo osnovano 15. juna 1919. godine.
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
„Odobrenje za rad Društva dala je Pokrajinska vlada za Dalmaciju Split u kome se potvrđuje da Hrvatsko tamburaško društvo Napredak po pravilima zakonitosti postoji, Split 30. avgust 1919. Društvo se finansiraju dobrovoljnom prilozima postoji takođe knjiga doprinosa od 1919. godine do 1940. godine.
Na pozivu Hrvatskog tamburaškog društvu „Zvonimir“ iz Osjeka 1938. godine postaje član Tamburaškog saveza Hrvatske“ – kazao je Nikolić.
On je istakao i da je društvo nastupalo širom Boke Kotorske na brojnim zabavama u tom razdoblju.
Zbog ratnih okolnosti 1942. je prestalo djelovati, a nakon Drugog svjetskog rata društvo je samo nakratko nastavilo s radom, zbog iseljavanja.
Baštinu i kulturu Hrvata u Gornjoj Lastvi uspjeli su očuvati mještani kroz razna udruženja, da bi 1999. registrovali Kulturno zavičajno udruženje “Napredak” Gornje Lastve, koje do danas uspješno organizira izložbe, koncerte i radionice, a ima i izdavačku djelatnost.
Društvo prijatelja Gornje Lastve, formirano je 1974. godine čime je pokrenuta velika akcija na okupljanju Lastovljana i prijatelja Gornje Lastve.
“Ponosni smo da možemo reći da večeras ne obilježavamo samo stogodišnjicu Hrvatskog tamburaškog društva Napredak, obilježavamo stoljeće kontinuiranog postojanja Društva kojemu se mijenjalo ime, ali je uvijek bilo aktivno. Mijenjale su se države i Društvo je u međuvremenu izgubilo nacionalnu odrednicu i imenu, samo u imenu. U svemu što je rađeno do danas naša nacionalna pripadnost je prepoznatljiva, iako nenametljiva. Njegovanjem svoje baštine čuvamo i svoj identitet. Svi koji dolazite na naše manifestacije ste nam podrška bez koje nije moguće opstati i trajati i hvala vam na tome“, zaključio je Nikolić.
Stotinu godina od osnivanja Hrvatskog tamburaškog društva Napredak
„100 godina Hrvatskog tamburaškog društva “Napredak” a stoljeća Hrvata na ovom prostoru. Gornja Lastva je simbol trajanja na ovome prostoru, svaki kamen govori, kao i 600 godina Crkve Blažene Djevice Marije“, kazao je veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić.
Proslava 180 godina - Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo - foto Radio Kotor
1 od 4
Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo - foto Radio Kotor
Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo - foto Radio Kotor
Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo - foto Radio Kotor
Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo - foto Radio Kotor
Kotorskom (“O srpska mlada nevina čeda”, autora Đovanija Salgetija) i Mokranjčevom “Himnom Svetom Savi”, u izvođenju združenih horova, Srpsko pjevačko društvo (SPD) “Jedinstvo” (1839) Kotor je u prepunoj crkvi Svetog Nikole u Starom gradu sinoć zaključilo bogat program svečane akademije posvećene 180-godišnjici rada i postojanja.
Kao raritet u diplomatskoj praksi bilježimo da je od strane prvog potpredsjednika Vlade Republike Srbije i ministra spoljnih poslova Ivice Dačića “Jedinstvu” povodom značajnog jubileja dodijeljena “Povelja Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije”.
Predsjedniku Društva Vojinu Lazareviću Povelju je uručio konzul Republike Srbije Zoran Dojčinović.
Među gostima je bio i ambasador Republike Srbije Zoran Bingulac. Telegram čestitku uputio je i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.
Prisutnima se obratila potpredsjednica opštine Kotor Sonja Seferović koja je uz čestitke prenijela pozdrave predsjednika Opštine Kotor Željka Aprcovića.
Obraćajući se prisutnim predsjednik SPD “Jedinstvo” Vojin Lazarević je podsjetio na brojne nastupe i uspjehe horova od obnove rada 1994. naglasivši da misija Društva mora i dalje da bude “njegovanje tradicije kraljevskog i carskog grada i grada Svjetske kulturne baštine”. “To su nam u amanet ostavili naši osnivači prije 18 decenija. Istrajmo u tome”, poručio je Lazarević.
On je naznačio da je cijela 2019. posvećena 180-godišnjici rada SPD “Jedinstvo”.
Na svečanoj akademiji povodom 180 godina “Jedisntva” Upravni odbor Društva je za počasnog predsjednika imenovao arhijerejkog namjesnika bokokotorskog, paroha kotorskog, protojereja stavrofora Momčila Krivokapića.
Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo – foto Radio Kotor
Članici hora Vojislavki Milić dodijeljeno je priznanje za 25 godina predanog rada, a članu uprave Draganu Đurčiću, specijalno.”SPD ne bi postojalo bez našeg Dragana koji je u posljednjih 25 godina utkao sebe kako bi Jedisntvo izgledalo danas ovako kako izgleda”, kazao je predsjednik Društva Vojin Lazarević, uručujući priznanje g. Đurčiću.
Za počasne članove SPD “Jedinstvo” imenovani su vikarni episkop remezijanski Stefan i prof. dr Milo Lompar iz Beograda.
Konzul Republike Srbije Zoran Dojčinović je zatim prenio čestitke prvog potpredsjednika Vlade Republike Srbije i ministra spoljnih poslova Ivice Dačića koji je “Jedinstvu” povodom 180 godina rada i postojanja dodijelio “Povelju Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije”.
“Vjerujem da će ova Povelja biti dodatni podstrek da, kao i do sada, nastavite vašu veličanstveu misiju na polju kulture”, poručio je Dačić.
U okviru programa proslave 180 godina rada Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo” (1839) Kotor, u Galeriji solidarnosti (palata Pima), u ponedjeljak 07. oktobra u 20 časova biće otvorena izložba slika Kotorski mostovi, akademskog slikara Veljka Mihajlovića iz Beograda.
U crkvi Svetog Nikole, u četvrtak 17. oktobra u 20 časova je književno veče akademika Gorana Petrovića iz Beograda.
Takođe u crkvi Svetog Nikole, u petak 25. oktobra sa početkom u 20 časova, biće održan koncert polaznika škole pravoslavnog pjevanja mati Julijane Denisove iz Bjelorusije.
„Pjesmom srcu, srcem rodu”, poruka je iz “Jedinstva”.
Suviše malobrojnim inteligentnim, časnim i, u građanskom smislu, hrabrim ljudima u Crnoj Gori sve je, zapravo, intuitivno bilo jasno još davne 1991. godine, kad je počeo eksplicitni raspad SFRJ. Gledajući, najprije, ogroman broj svojih sudržavljana kako na mitinzima Antibirokratske revolucije 1988. i 1989. uzvikuju da su gladni sa platom koja na prostoru bivše SFRJ nikad nije bila veća nego tada, kako marksističku ideologiju u koju su se decenijama zaklinjali (a o čijoj suštini, uzgred budi rečeno, većina pojma nisu imali) odjednom s gađenjem zamjenjuju ideologijom nacionalizma i više-manje bez razloga se pune mržnjom prema ljudima i nacijama sa kojima su, gle čuda, sedamdeset godina do tada bez problemâ mogli živjeti u okviru iste države- dok ih neko nije podsjetio da ih domaća birokratija, Slovenci i Hrvati vode ravno u Sotonine dvore i da će, ako pod hitno nešto ne preduzmu, Miloš Obilić i Njegoš lično ustati iz groba da ih izvuku za uši- malobrojni inteligentni, normalni i časni u Crnoj Gori vidjeli su da se stvari kreću u lošem pravcu.
Događaji koji su uslijedili: dovođenje- izbornom voljom zastrašujuće i ogromne većine beslovesnikâ (koji se, inače, eufemistički nazivaju crnogorskim biračkim tijelom)- mladih, lijepih i pametnih na vlast na izborima u decembru 1990. godine; 1991. godina kad je to isto većinsko beslovesničko stanovništvosa neviđenim entuzijazmom i radošću pohrlilo u građanski rat i u sramnupljačku na dubrovačkom području; 1992. godina kad se ti silni buntovnici iz 1988. i 1989., koji su doveli mlade, lijepe i pametne na vlast, nisu, međutim, nijednom javno pobunili protiv besprizorne bankarske pljačke čiji su formalni izvođači bili legendarni groteskni likovi gazda Jezda I Dafina Milanović, a njen stvarni organizator i suštinski protagonist vladajući režim u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji:režim koji su, podsjetimo se,na saveznoj razini konstituisali mladi, lijepi i pametni iz Crne Gore u koaliciji sa partijom njihovog tadašnjeg političkog gospoda boga Slobodana Miloševića, Socijalističkom partijom Srbije; 1993. godina kada se ti isti buntovnici kojima četiri godine prije nije valjalo što imaju siguran posao i platu od hiljadu tadašnjih dojč marakâ nijednom javno nisu pobunili protiv nove besprizorne pljačke naroda u Crnoj Gori (i Srbiji), opet u organizaciji tadašnjeg režima u SRJ: govorim, naravno, o hiperinflaciji, koja je mnogima od buntovnikâ iz 1988. i 1989. isisala i posljednju dojč marku iz džepovâ i dovela ih na rub prosjačkog štapa; lagana- bez ikakvih problema sa sviješću i savješću- adaptacija većine stanovništva Crne Gore društvenom hororu komponovanom od šverca cigaretâ i goriva, svakodnevnih restrikcijâ struje od po osam i dvanaest sati 1994. i 1995. godine, nakaznog turbofolka po svim medijima i- opet i još jednom- potpunog odsustva bilo kakve potrebe za pobunom zbog svih tih silnih uništenih preduzećâ i spržene proizvodnje i ekonomije- malobrojnim (i sve malobrojnijim) inteligentnim, normalnim i časnim ljudima u tim devedesetim godinama prošloga stoljeća govorili su samo jedno: još nekako trajemo, ali ne nadajte se boljitku ni u budućnosti. Dobra ovdje biti neće.
I zaista: nije ga bilo i nema ga ni u nagovještaju ni u 21. stoljeću; naprotiv. Početkom dvijehiljaditih DPS-u je (ponovo) pošlo za rukom da fokus sa razvojno-ekonomskog plana prebaci na plan nacionalno-identitetskih pitanjâ i na pitanje rješavanja državno-pravnog statusa Crne Gore. U međuvremenu su bivši obožavaoci Slobodana Miloševića i zatočnici ideje zajedničke države sa Srbijom iz DPS-a promijenili dres i postali velikocrnogorci i najvatreniji pobornici crnogorske državne nezavisnosti. Ovdje treba naglasiti da nije problematično što je pokrenuto pitanje rješavanja državno-pravnog statusa Crne Gore i što je to pitanje riješeno; državno-pravni status Crne Gore nesporno je (bilo) jedno od najozbiljnijih pitanjâ koje je opterećivalo crnogorsko društvo od nestanka SFRJ sa istorijske scene. Problematično je (a i duboko žalosno), međutim, to što se i gotovo četrnaest godinâ nakon konačnog rješenja tog pitanja i dalje manipuliše istim onim stvarima kojima se manipulisalo i prije njegovog rješenja, tj. što se stanovništvo u Crnoj Gori i dalje polarizuje na temelju dihotomije zajednička država sa Srbijom/nezavisna Crna Gora. A činjenica da ta manipulacija prolazi i da ima efekta kod nemalog broja ljudi u Crnoj Gori samo je jedan od brojnih pokazateljâ ozbiljne retardiranosti i oboljelosti crnogorskog društva.
Miomir Abović
Gotovo da nije potrebno u ovom članku pominjati sve one kancerogene karakteristike crnogorskog društva koje su u hroničnim fazama metastaze: od partitokratije, sveopšte korumpiranosti i poodmakle kriminalizacije- preko oštre podijeljenosti po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, sve opasnijeg enormnog socijalnog raslojavanja, otvorenog aparthejda prema svima onima koji na ovaj ili onaj način kritikuju vladajući režim i ne žele da se pretvore u poltrone- do već poslovičnog našeg primitivizma i neodgovornnosti u svim sferama života. Ono najbitnije (ujedno i najtužnije) što je odbjegli biznismen Duško Knežević, po mom mišljenju, uradio jeste to što je- svakako nemajući tu svjesnu intenciju- pokazao do koje je užasavajuće mjere crnogorsko društvo trulo. Naime, Di Kej nam je početkom tekuće godine- onim što je kasnije nazvano aferom „Koverta“- konkretnim dokazom pokazao ono što smo uveliko naslućivali i znali i prije njegovog iznošenja poznatog snimka u javnost: da su crnogorska vlast i crnogorske institucije do guše korumpirani i da se demokratija u Crnoj Gori svodi na običnu farsu. Uslijedilo je, međutim- barem za ovdašnje normalne ljude- još poraznije i neopozivo saznanje: da je crnogorska „opozicija“ potpuno ista matrica kao i crnogorska vlast. Jer: situaciju bogomdanu za smjenu vlasti i nagomilano nezadovoljstvo ovaploćeno u građanskim protestima razvodniti i obesmisliti zakulisnom borbom za svoje partikularne političke interese mogu samo ljudi koje ne želim kvalifikovati jer onda ovaj članak ne bi prošao cenzuru i ne bi bio pušten u medije.
Crna Gora- i ne samo Crna Gora nego i ostale zemlje nastale raspadom SFRJ (sa izuzetkom Slovenije)- suočava se, zapravo, sa nečim što se može nominovati nestajanjem narodnogelanvitale-a. Sve su to narodi i društva u kojima nema više životnog soka i koji trule kao što biljka truli kad joj crvi nagrizaju korijen. Možda je najvažniji indikator tog rapidnog gubljenja elan vitale-a kod naroda činjenica da ogroman broj stanovništva u Crnoj Gori nema više nikakvu potrebu da se bori za neke opšte ciljeve i opšti socijalni boljitak i napredak. Sve se ograničava- i to svakim danom sve više- isključivo na borbu za ostvarivanje ličnih interesâ, često po svaku cijenu i bez ikakvih obzirâ. Svi ostali užasi koje svakodnevno gledamo: dijeljenje stanovâ funkcionerima, povlastice za poltrone vlasti, vođenje osnovnoškolske djece na trgove da tamo gledaju naoružanje i sredstva za ubijanje ljudi, besprizorna socijalna nepravda, apatija i odsustvo adekvatne reakcije na kancerogene društvene tendencije, haos u svim sferama društva, duhovna pogubljenost itd. samo su, po mom mišljenju, posljedice dubljeg, suštastvenog uzroka: uzroka koji sam odredio kao iščezavanje narodnog elan vitale-a, uzroka koji dovodi do potpune izgubljenosti jednog naroda.
Prezentacija opreme MUP
Nismo, međutim, ni prvi ni zadnji narod(i) u istoriji kojima se to dešava; sjetimo se samo starih Rimljanâ. Dekadencija kod narodâ je opšteistorijski proces i misleći čovjek neke stvari- protiv kojih očito ne može da se bori i da ih popravi-možda konačno treba da prihvati kao takve. Na naše prostore već uveliko- i to u sve većem broju- dolaze pripadnici narodâ čiji su elan vitale, radišnost i zrelost- kakve god nedostatke da imaju i ti narodi- obrnuto proporcionalni elan vitale-u, radišnosti i zrelosti stanovništva Crne Gore: Kinezi, Turci, Rusi, nemali broj Zapadnih Evropljanâ.
Autor ovog članka nema nikakve sumnje na koji način ćemo mi kao kolektiv- i to u istorijskom smislu vrlo brzo- završiti. Bolje od mene to je još davno u Gorskom vijencu formulisao Njegoš: „Da kad glavu razdrobiš tijelu, u mukama izdišu členovi“. Veliki pjesnik kao da je ovim stihom profetski anticipirao duhovne grane na koje će jednom doći (spasti) njegov narod i narodi sa kojima je sanjao da se Crnogorci ujedine u zajedničku državu. A kad sam već napravio link sa beletristikom, ovaj članak bolje je i znakovitije od bilo kakvog mog zaključka završiti onim čuvenim i sjajnim stihovima Branka Miljkovića: “Ruko ispružena prema drugoj obali kloni; Ako smo pali bili smo padu i skloni; Ovde je noć što se životu opire“.
