Iz kineske pokrajine Heilongđijang stižu vijesti o novim žarištima korona virusa, piše Dojče vele (DW), navodeći da su reakcije zvaničnika suzdržane, ali i da neki već govore o drugom Vuhanu.
U Kini se svakodnevni život uglavnom vratio u normalu, kriva novih slučajeva zaraze od početka aprila je konstantna, gotovo na nuli, kako pokazuje aktualna grafika američkog Univerziteta Džons Hopkins.
DW, međutim, navodi da stižu vijesti o novim slučajevima u pokrajini Heilongđijang, na sjeveroistoku Kine, zbog kojih se među građanima širi strah od “novog talasa“ zaraze.
-Potpuno je jasno, Heilongđijang se razvija u novi Hube – , izjavio je jedan stanovnik sa jugozapada te pokrajine za DW.
Vuhanu, najvećem gradu pokrajine Hubej, počela je epidemija krajem 2019. godine.
Od sredine aprila je prema navodima državne zdravstvene komisije pokrajine Heilongđijang, u više gradova registrovan prostorno i vremenski učestaliji broj slučajeva zaraze, takozvanih klastera ili žarišta zaraze. Prema podacima od 29. aprila, u toj pokrajini su potvrđena 553 slučaja covida-19, od toga 386 slučajeva Kineza koji su se vratili kući iz Rusije.
Kako pišu Pekinške narodne novine, i u glavnom gradu pokrajine Harbinu, koji ima oko 10 miliona stanovnika, registrovano je više žarišta infekcije oko bolnica.
U jednom slučaju je jedan 87-godišnji pacijent u samo nekoliko dana zarazio 78 osoba, tako da je druga po veličini bolnica u Harbinu morala da bude i privremeno zatvorena, dodaje DW.
Titov unuk Joška Broz tvrdi da mu je djed, karizmatični i kontroverzni jugoslavenski lider, prije smrti rekao da je pogriješio što je 1974. promjenom ustava olabavio jugoslavenski federalni sustav.
U telefonskom razgovoru za francusku novinsku agenciju AFP, 72-godišnji Joška, koji ponosno nosi ime Josip Broz, prepričava riječi svog slavnog djeda.
Joška tvrdi da mu se u smiraj života Tito povjerio i priznao “pogrešku” što je dopustio ustav iz 1974.
Čovjek koji je utjelovio Jugoslaviju, naravno, nije svjedočio krvavom raspadu zemlje, ali je za života shvatio, tvrdi Joška, da je tim ustavom posijano sjeme razdora.
“Od jedne države, stvorili smo osam manjih (…) i sve se razmrvilo, to je moja najveća pogreška”, prepričava Joška Titove riječi – priznanje koje moćan vladar ne bi izrekao u javnosti.
S ustavom iz 1974. ili bez njega, mnogi smatraju da je Titova smrt bila ta koja je oglasila smrtno zvono za zemlju koju je podigao iz pepela Drugog svjetskog rata.
Jugoslaviju, kolaž naroda i vjera, na okupu je držala karizma njezina vladara i njegov represivni aparat.
I dok ga jedni Tita hvale da je od Jugoslavije učinio jednu od najprosperitetnijih komunističkih zemalja, kritičari ističu zatvaranje političkih disidenata i represivno suzbijanje povijesnih razmirica između raznih etničkih zajednica koje su se 90-ih vratile još snažnije.
Bonvivan
Joška, jedan od šestero unučadi, imao je priliku i vidjeti drugo lice svoga djeda, kojeg su mnogi smatrali većim od života. Iako je bio državnik poznat po ekstravagantnim zabavama i životnom stilu bonvivana, Tito je volio i jednostavne stvari, kaže Joška, sin Žarka Broza.
On je sa sestrom Zlaticom do svojih tinejdžerskih dana živio s Titom u elitnoj četvrti Beograda, na Dedinju.
“Bio je vrlo opušten u krugu obitelji, volio je jesti ribu i piletinu, dva jela u kojima nije mogao uživati na službenim večerama jer se jedu prstima”, sjeća se Joška.
Naučio nas je da živimo od svog rada i da se ne koristimo obiteljskim prezimenom, pripovijeda Joška koji je bio policajac i vlasnik restorana. Sada je član male neokuminističke stranke koju je sam osnovao i uvjereni je titoist.
On je upravo kao policajac pomagao oko logistike Titova golema pogreba koji je okupio brojne svjetske čelnike, što se smatra baštinom lukave diplomacije koja je presijecala podjele Hladnog rata.
Posljednji je put vidio djeda pred njegov sam kraj, u bolničkoj postelji u Ljubljani.
“Otputovao sam za Beograd i kada sam stigao čuo sam vijest”, rekao je Joška za AFP.
Iako je Titova baština i dalje predmet rasprava, Joška je gorljivo brani i tvrdi da je omogućio udoban život ljudima u socijalizmu, iako je za to morao dizati kredite kako bi pokrio troškove.
“Imali smo pravu državu, besplatne škole i zdravstvo, mir.. Sve ono od čega danas nemamo ni desetinu”, tvrdi Joška.
Urušena tri stupa
No beogradski povjesničar Čedomir Antić naglašava da Titovo političko nasljeđe nije izdržalo test vremena.
Od tri stupa titoizma, objašnjava Antić, “bratstvo” između jugoslavenskih naroda i ekonomski model radničkog samoupravljanja relikti su prošlosti.
Treći stup – globalni pokret nesvrstanih, izblijedio je i izgubio na važnosti.
“Samoupravljanje je propalo još dok je Tito bio živ, pokret nesvrstanih nema smisla jer je bipolarni svijet nestao, a bratstvo je ishlapilo u krvavim ratovima”. ocijenio je Antić.
Šetajući rivom prije nekoliko danâ, sreo sam jednog prijatelja kojeg izvjesno vrijeme nisam vidio. Po navici iz pred COVID-19 vremena krenuo sam da mu pružim ruku na što mi je on odgovorio pružanjem lakta. Sa osmjehom sam se prisjetio da je rukovanje- otkad je počela epidemija- strogo zabranjeno i uzvratio sam mu laktom. Navike, pogotovo one najukorjenjenije, ne mijenjaju se lako.
I nije samo rukovanje običaj koji je pandemija COVID-a 19 za izvjesni period isključila iz našeg svakodnevnog ponašanja i naše svakodnevne rutine. COVID-19 isključio je iz svakodnevnice i nešto što je ljudskom biću mnogo značajnije: fizičku blizinu i vanjsku prisnost među ljudima.
Fizička distanca- slobodno možemo reći zaštitni znak življenja u doba COVID-a 19- potrajaće sve do samog kraja pandemije, tj. do pronalaženja vakcine i/ili lijeka za ovu bolest koja je naglavačke okrenula aktuelnu civilizaciju. A za pronalazak vakcine i/ili lijeka za COVID-19- prema izjavama svih relevantnih svjetskih epidemiologâ i virusologâ- biće potrebno najmanje godinu i po dana. To je dug period; više nego dovoljno dug da utiče na moguću (radikalnu) modifikaciju ljudske prirode.
rukovanje
Ako je rukovanje običaj kulturno determinisan- jer u kulturama različitim od naše imamo i drugačije načine pozdravljanja pri susretu- pa samim tim ne može imati ozbiljnije posljedice kad je u pitanju promjena nekih naših suštinskih antropoloških determinanti, dugotrajno održavanje fizičke distance nešto je sasvim drugo. Naime, ne izazivaju samo impulsi iz nutrine ljudskog bića promjene u vanjskim, perceptibilnim manifestacijama, nego imamo i obratan proces: određeno ponašanje može izazvati neki unutrašnji impuls, npr. određenu emociju. To će reći da, npr., kao što dobar vic ili emocije zadovoljstva, radosti i sreće utiču na pojavu osmjeha kod određene ljudske jedinke, isto tako i vještački i “na silu” započeto smijanje može potaknuti pojavu dobrog raspoloženja i osjećanja sreće. Po analogiji sa opisanim procesom, i naša fizička blizina i/ili distanca nije samo uzrokovano (nekim impulsima iz nutrine čovjekovog bića), nego isto tako može biti i uzročnik. Dakle, i kod fenomena fizičke distance susrećemo se sa dvosmjernim procesom. Upravo u vezi sa ovim zanimljivo je nešto čemu svjedočimo ovih dana: eksplicitno odbacivanje, od strane izvjesnog broja ljudi, sintagme „socijalna distanca“- koju su epidemiolozi prvobitno bili skovali da njome referiraju na obavezno držanje udaljenosti od dva metra među ljudima- u korist sintagme „fizička distanca“. I ti ljudi dijelom su u pravu: čisto prostorna udaljenost između dvoje ljudi svakako se mora nominovati fizičkom distancom. Ali dijelom i nisu u pravu. Nisu u pravu zato što ne uviđaju postojanje suodnosa i uzajamne povezanosti fizičke distance, sa jedne strane, i onoga što oni nazivaju socijalnom distancom, sa druge (a što, zapravo, nije adekvatan naziv za tu pojavu: jer, nije u pitanju socijalna, nego psihološka distanca). Poput gore navedenih primjerâ dvosmjerne kauzacije određenih emocijâ i ponašanjâ, i kad govorimo o fizičkoj distanci među ljudima, valja konstatovati da ne utiče samo unutarnje stanje na vanjsko, nego i obrnuto. Tako je fizička distanca u odnosu na neko ljudsko biće prije svega, naravno, uzrokovana unutarnjim impulsom izvjesne odbojnosti i/ili gađenja prema tom ljudskom biću; kad nam je neko antipatičan i/ili odvratan instinktivno se udaljavamo od njega/nje. Međutim, sa druge strane, neminovno je da će i dugotrajno održavanje prostorne distance od najmanje dva metra među ljudskim jedinkama- preporuka koja će sigurno potrajati sve do pronalaska vakcine za COVID-19- temeljno uticati na ljudsku prirodu i ostaviti kao trag i/ili upečatljivu tendenciju generalno povećani stupanj, ne, naravno, netrpeljivosti i odbojnosti (jer pojava tih emocijâ nije moguća prema ljudima koji su nam simpatični i/ili koje volimo), ali svakako izvjesnog, nazovimo to tako, zaziranja od drugog ljudskog bića: zaziranja i opreza koji će svakako potrajati i dugo poslije nestajanja COVID-a 19 kao socijalno-civilizacijskog problema. Da rezimiramo: dugo trajuća fizička distanca od dva metra među ljudima nesumnjivo će dovesti do pojave psihološke distance među ljudskim jedinkama. A to će dalje uticati na to da- jedni od drugih ionako poprilično otuđeni ljudi (zapadno)evropsko-(sjeverno)američke civilizacije- postanu međusobno još otuđeniji.
Miomir Abović
Pandemija COVID-a 19 razgolitila je do razine bolne jasnoće još neke nimalo ohrabrujuće istine o ljudskom biću savremene (zapadno)evropske-(sjeverno)američke civilizacije. U jednom svom ranijem članku ustvrdio sam (i time ni najmanje otkrio toplu vodu, naprotiv) da je pomenuta civilizacija, između ostalog- civilizacija konzumerizma te primitivnog i prizemnog hedonizma. Jedna od nužnih posljedicâ konzumerizma i hedonizma je i velika mobilnost ljudi; u potrazi za objektima i djelatnostima koji mogu zadovoljiti konzumerističko-hedonistički nagon (tržni centri, lokali, diskoteke, klubovi, raznorazne turističke destinacije, turistička putovanja u evropske i svjetske prijestonice, razni adrenalinski sportovi itd.) prosječni homo sapiens savremene (zapadno)evropsko-(sjeverno)američke civilizacije postao je, nominujmo to tako, biće skitnje. Ne nomadsko biće- jer bi takav naziv podrazumijevao kakvu-takvu kreativnost u vidu istraživačkih impulsâ, kao imanentnu značajku tog bića- nego baš biće skitnje: duhovno prazno ljudsko stvorenje, koje tu duhovnu prazninu pokušava ispuniti stalnom (i besmislenom) kretnjom i potragom za raznoraznim vrstama površnih i brzih užitakâ. Ili, da obrnemo posmatračku perspektivu: homo sapiens savremene civilizacije je vandomno biće ( ili, u hajdegerovskom maniru, čovjek-doma-izvan). To, naravno, ne znači da ti ljudi nemaju kuću ili stan u kojem žive (takvo ljudsko biće nominovali bismo bezdomnim bićem). To znači da ti ljudi ne poznaju i/ili nisu u stanju spoznati i priskrbiti vrijednosti koje čovjeku nudi duže boravljenje u krugu svog doma, a koje se prije svega tiču njegovog intelektualnog, emotivnog i duhovnog samoprodubljivanja i samousavršavanja. I upravo tu karakteristiku savremenog čovjeka bjelodano je i surovo u prvi plan izbacila pandemija COVID-a 19, kada su ljudi prisilno morali ostati u kući. Jer, da homo sapiens savremene (zapadno)evropsko-(sjeverno)američke civilizacije suštinski nije biće-doma-izvan, da li bi bili potrebni svi oni savjeti psihologâ i ostalih stručnjakâ sa televizijâ i drugih medijâ o tome što sve dobro, lijepo i korisno možemo raditi kad najveći dio vremena moramo provesti u kući? Očito je da je veliki broj savremenih ljudi potpuno lišen unutarnjeg mira i izglobljen čak i od djelimičnog jedinstva sa Bićem.
Kao što nisam otkrio Ameriku kad sam kazao da su primitivni hedonizam i konzumerizam jedna od ključnih komponenti savremene (zapadno)evropsko-(sjeverno)američke civilizacije, tako je neću otkriti ni kada kažem da je savremena tehnologija prouzrokovala poprilično umno zatupljenje ljudske vrste: zatupljenje koje se prvenstveno manifestuje u posvemašnjoj dekoncentraciji, lijenosti mišljenja, redukciji jezičke raznovrsnosti i u gubljenju moći imaginacije, prije svega kod mladih ljudi. Dovoljno je- u prilog rečenom- prisjetiti se brojnih upozorenja psihologâ koliko kompjuterske igrice štete djeci. Pandemija COVID-a 19 i sa ovog aspekta osvijetlila je antropološku dekadenciju čovjeka savremene civilizacije. Naime, otkad su suspendovana sportska takmičenja, na nekim televizijskim kanalima možemo pratiti prenose teniskih i fudbalskih duelâ u formi kompjuterskih igrica. Imamo, prema tome, simulakrume sportskih takmičenjâ umjesto stvarnih sportskih takmičenjâ. A ti simulakrumi sigurno ne bi bili prikazivani da nije procijenjeno da imaju mnoštvo konzumenatâ. Savremenom čovjeku, dakle, sve manje je bitno postojanje jasne distinktivne crte između stvarnog svijeta i njegovih entitetâ , sa jedne strane, i virtualnog svijeta i njegovih fantazmi, sa druge. Na razini o kojoj govorimo- dakle na razini simulakrumâ sportskih duelâ- to je više-manje benigno. Ali postavlja se sljedeće pitanje: u kom pravcu hipertrofija perceptivne konzumacije simulakrumâ vodi čovječanstvo? Da li sve veća i sve agresivnija okupacija ljudskog uma od strane virtualnih sadržajâ mijenja sâmu bit ljudskog bića pretvarajući savremenog čovjeka u svojevrsno somnambulno biće: biće sve udaljenije od tzv. stvarnog svijeta i njegovih zakonitosti, a samim tim i u biće sve nesposobnije da prihvati iskušenja i odgovornosti koje život sobom nosi? Ozbiljno i veoma neprijatno pitanje na koje me možda i strah da odgovorim.
COVID-19 promijeniće naš svakodnevni život u još nebrojeno mnogo aspekatâ; u ovom trenutku nije moguće ni pretpostaviti na koje ćemo sve korekcije našeg- još prije dva mjeseca neupitnog i oveštalog- modela svakodnevnog ponašanja morati pristati. Jedno je (nažalost) sigurno: čini se da nema mjesta pretjeranom optimizmu kad je postCOVID-19 budućnost ljudske prirode u pitanju.
Zbog povoljne epidemiološke situacije i stavljanja pod kontrolu daljeg širenja korona virusa, u Crnoj Gori će od ponedjeljka 4. maja ponovo početi rad mala i srednja preduzeća, gradski taksi prevoz, a građani će moći da putuju do svojih vikendica u drugim opštinama.
Uslovi za taksiste
Prema najavama iz Vlade , od 4. maja biće omogućen rad prodavnica, zanatskih radnji, servisa, frizerskih i kozmetičkih salona, fitnes centara, knjižara, stomatoloških ordinacija, auto-škola, rent-a-car usluga, muzeja i galerija. Biće omogućen odlazak do vikendica u drugim opštinama, uz uslov da građani posjeduju dokaz o vlasništvu nad imovinom.
Vlada je u četvrtak, 30. aprila operacionalizovala ove mjere, određujući koliko osoba može boraviti istovremeno na određenoj površini, uz obavezno poštovanje fizičke distance, nošenja maski, dezinfekcije ruku pri ulasku i izlasku iz objekata. Propisane su i mjere i procedure dezinfekcije svih sredstava koja se koriste u salonima, teretanama, kladionicama, buticima…
Od ponedjeljka kreće i gradski taksi prevoz, a prema novim mjerama svaki taksista je u obavezi da dnevno dezinfikuje automobil i da nosi zaštitnu masku i rukavice. Pored vozača u vozilu će moći, na zadnjem sjedištu da budu dvije osobe.
Osim gradskog taksi prevoza, od ponedjeljka ponovo će biti otvoren javni prevoz u opštinama u kojima nijesu registrovani slučajevi zaraze.
Taxi – foto Pixabay
Maske obavezne
Uz popuštanje mjera, od ponedjeljka će biti uvedena i obaveza nošenje maske u svim zatvorenim prostorima. Epidemiolozi su ranije saopštili da zbog prirode posla i vrste djelatnosti koje se otvaraju, neće biti moguće održavati fizičku distancu od metar i po do dva, i da su zbog toga maske neophodne.
Premijer Duško Marković je 29. aprila saopštio da će Vlada besplatno podijeliti oko 300.000 maski najugroženijim kategorijama stanovništva.
“Podijelićemo 240.000 penzionerima i 44.000 korisnicima tuđe njege i pomoći i lične invalidnine. Podijelili smo 26.000 maski korisnicima staračkih naknada i materijalnog obezbjeđenja”, rekao je Marković, a objavljeno je na zvaničnom Tviter profilu Vlade.
Ni 30 dana nakon izbijanja epidemije u crnogorskim apotekama nije bilo maski, alkohola ni zaštitnih rukavica. Nakon što su se maske pojavile u prodaji njihove cijene su varirale od 50 centi u državnim do euro i 20 centi u privatnim apotekama.
Inače, ublažavanje mjera protiv širenja novog korona virusa koje bi trebalo da počne u ponedjeljak 4. maja dio je druge faze popuštanja.
Sada je vrijeme zabrane kretanja skraćeno od 23 – 05 sati, a u istom paketu popuštanja Vlada je odlučila da produži radno vrijeme prodavnicama i apotekama.
Kako su saopštili iz Vlade, ukoliko druga faza ublažavanja mjera bude uspješna, do novog popuštanja trebalo bi da dođe 18. maja.
Naučnici su otkrili dosad najviše razine mikroplastike na dnu mora i to zagađenje otrkiveno je u sedimentima izvučenima s dna Mediterana u blizini Italije, prenosi BBC.
Istraživanje koje je provelo sveučilište Manchester otkrilo je do 1,9 miliona dijelova plastike po kvadratnom metru.
To je uključilo primjerice vlakna odjeće i drugih sintetičkih tekstila te majušne fragmente većih predmeta koji su se vremenom raspali.
Istraživanje je naučnike dovelo do stajališta da se mikroplastika (čestice manje od 1 milimetra) koncentrira na određenim lokacijama morskog dna zahvaljujući strujama na dubini.
“Te struje gomilaju naplavinske taloge – nalik na podvodne pješčane dine”, objašnjava dr Ian Kane, koji je predvodio međunarodni tim.
“Mogu biti duge desetke kilometara i visoke stotine metara. Među najvećim su sedimentnim nakupinama na Zemlji. Čini ih vrlo fini mulj pa se može očekivati da u njemu ima mikroplastike”, kazao je za BBC News.
Procjenjuje se da u svjetskim morima godišnje završi između četiri i 12 miliona tona plastičnog otpada, uglavnom iz rijeka.
Medijski napisi fokusiraju se na velike nakupine plastičnog otpada koje plutaju morima ili završe na plažama.
No taj vidljivi otpad predstavlja samo jedan posto morske plastike, a nije poznato gdje završi ostalih 99 posto.
Dio plastike gotovo sigurno progutaju morske životinje, a vjerojatno se najveći dio raspadne i jednostavno potone.
mikroplastika
Tim dr. Kanea već je pokazao da je u dubokim morskim brazdama i podvodnim kanjonima koncentracija mikroplastike u sedimentima visoka.
Simulacije koje su proveli naučnici pokazale su koliko učinkovito struje mulja, blata i pijeska, poput onih na dnu morskih kanjona, pokupe i odnesu razna vlakna na još veće dubine.
“Samo jedna takva podvodna lavina može prenijeti ogromne količine sedimenata stotine kilometara po morskom dnu”, kaže dr Florian Pohl sa sveučilišta Durham.
“Na temelju tih laboratorijskih eksperimenata tek počinjemo shvaćati kako te struje prenose i talože mikroplastiku”.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science.
Na području obuhvaćenom istraživanjem između Italije, Korzike i Sardinije nema ničeg neuobičajenog te i u drugim dijelovima svijeta postoje snažne duboke struje koje su potaknute razlikama u temperaturi i salinitetu.
Razlog za zabrinutost je taj da te struje donose kisik i hranjive tvari morskim organizmima na dubinama. Prateći te struje mikroplastika bi se mogla nakupljati u žarištima bioraznolikosti povećavajući izglede morskog svijeta za apsorpcijom plastike.
Profesorica Elda Miramontes s njemačkog sveučilišta Bremen, koja je koautor istraživanja, kaže da svijet mora uložiti iste napore u borbu protiv zagađenja mora plastikom kao što ulaže u borbu protiv koronavirusa.
“Svi ulažemo napore da povećamo svoju sigurnost tako što ostajemo u kućama i mijenjamo svoj život – mijenjamo način rada i čak i prestajemo raditi”, kaže ona. “Sve to radimo kako ljude ne bi pogodila bolest. Na isti način moramo razmišljati o zaštiti mora”.
Iz Instituta za javno zdravlje CG saopštavaju, od jučerašnjeg presjeka pa do 08,30 sati, laboratorije Instituta završile su analizu 117 uzorka među kojima nije bilo novoinficiranih slučajeva koronavirusom.
Broj inficiranih od početka dešavanja ostaje 322.
Broj oporavljenih se povećao i trenutno iznosi 240.
Imajući u vidu oporavljene, broj trenutno oboljelih je 75 i to po opštinama:
Podgorica: 37
Ulcinj: 14
Bar: 8
Plav: 6
Nikšić: 4
Gusinje: 3
Tuzi: 1
Budva: 1
Herceg Novi: 1
Aviokompanija Ryanair najavila je da se sprema za brojne otkaze u julu 2020. godine, a moguće je kako će otpustiti 3.000 radnika te smanjiti plaće osoblja kao odgovor na pandemijsku krizu uslijed koje je morala prizemljiti sve avione.
Kompanija je također priopćila kako ne očekuje prije ljeta 2022. godine da će se broj putnika ili cijene letova vratiti na stanje kakvo je bilo prije koronavirusa.
Među onima koje u srpnju očekuju otkazi su piloti, kabinsko osoblje, ali i timovi u sjedištima Ryanaira, dok će onima koji ostanu na radnim mjestima plaće biti smanjene za 20 posto, piše The Sun.
Kao dio programa velikog smanjenja troškova, aviokompanija Ryanair bi mogla zatvoriti brojne baze širom Europe dok se ne oporavi zračni promet. Kompanija očekuje da će tokom prvog tromjesečja i preko ljeta prijaviti neto gubitak veći od stotinu milijuna eura.
S druge strane putnike očekuju veće cijene letova, ali još nije poznato kolike će biti. Iz aviokompanije govore da će putnici možda biti prisiljeni da nose zaštitne maske, dok će broj sjedišta u avionima biti umanjen. Putnicima bi se mogla provjeravati i tjelesna temperatura na aerodromima.
Ryanair očekuje da će do ožujka 2021. godine prevesti manje od stotinu milijuna putnika, a ne 154 milijuna, što je bio prvobitni cilj aviokompanije.
Turizam je najvažnija gospodarska grana na dubrovačkom području. Bez međunarodnih letova tamošnjem gospodarstvu prijeti potpuni kolaps.
O tome je za HRT govorio gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.
Dubrovački gradonačelnik uputio je apel Vladi s obzirom na to da je Dubrovnik izrazito avio odredište te nikakve sezone za njih nema bez uvođenja međunarodnih avio linija.
Franković je rekao kako se najavljene mjere za turizam odnose na auto goste i kako kaže s tim mjerama se ne pomaže Dubrovniku.
– Grad Dubrovnik je zatražio poseban status. Smatramo da je potrebno uvesti međunarodne letove, a istovremeno poštujući sve zdravstvene protokole, rekao je i dodao kako su predložili da svi putnici koji budu dolazili u Dubrovnik putem tih letova imaju COVID isprave koje bi dokazale da su napravili test 48 sati prije dolaska u RH te da su COVID negativni.
Rekao je kako smatra da bi time Dubrovnik ipak postigao blagu turističku sezonu, 30-ak posto u odnosu na planirano, što bi omogućilo dubrovačkim gospodarstvenicima da prežive do kada se predviđa da će se situacija normalizirati.
– Ako se to ne dogodi 80 posto gospodarstvenika će propasti, što znači da bi veliki dio stanovništva ostalo bez bilo kakvih prihoda i to bi dovelo do katastrofe za Dubrovnik, naglasio je gradonačelnik i dodao kako je važno da se nešto dogodi i da gospodarska aktivnost tijekom ljeta bude zabilježena, a onda će se grad u okviru svojih štednja snaći i pronaći način da se nađe mogućnost preživljavanja do travnja iduće godine.
Britanska vlada u petak je izrazila zadovoljstvo što je snažno povećala broj testiranja na covid-19 i dosegla ciljanu brojku od 100.000 u danu.
Kritizirana zbog kasnog uvođenja mjera izolacije i nedovoljnog testiranja, britanska vlada bila je pod pritiskom da dosegne cilj 100.000 testiranja na dan, koji si je zadala postići krajem aprila.
Vlasti su tada testirale nekih desetak tisuća na dan i bile su daleko od tog cilja.
“Ukupno je jučer (četvrtak), posljednjeg dana aprila bilo 122.347” testova, istaknuo je ministar zdravstva Matt Hancock na konferenciji za tisak.
“Znam da je to bio hrabar cilj, no bio nam je potreban ambiciozan cilj jer je detekcija virusa važna za oporavak Velike Britanije”, rekao je.
Britanska vlada je u početku odabrala strategiju testiranja samo za najkritičnije slučajeve i za medicinsko osoblje koje liječi upravo zaražene covidom, unatoč preporukama Svjetske zdravstvene organizacije da testira što je više moguće.
Testiranja su se zatim proširila na izložene radnike kao što su policajci i nastavnici, štićenici i zaposlenici umirovljeničkih domova te na osobe starije od 65 godina i radnike koji imaju simptome.
U petak je u Ujedinjenoj Kraljevini bilo 739 novih smrti izazvanih covidom, što je porast u odnosu na dan ranije i ukupno je epidemija uzela 27.510 života. U broj žrtava sada su uključene i smrti u domovima za starije i nemoćne, rekao je ministar Hancock.
S preko 27.000 umrlih, Velika Britanija druga je u Europi po broju žrtava koronavirusa.
Broj službeno zaraženih iznosi 177.454, rekao je Hancock.
Premijer Boris Johnson, koji je sam prebolio covid-19, rekao je u četvrtak da je Velika Britanija prešla “vrhunac” epidemije i da je sada u silaznoj putanji.
Pod pritiskom da predstavi strategiju izlaska stanovništva iz izolacije, u vrijeme kada neke države počinju ublažavati ograničenja Johnson je obećao predstaviti plan iduće sedmice.
Upitan mogu li se planirati obiteljska okupljanja i praznici krajem ljeta, Hancock je odgovorio da je za to “prerano” i da mu “je žao što mora tako odgovoriti”.
Spomenuo je pet uvjeta koje je vlada zacrtala da moraju biti ispunjeni prije nego što stupe na snagu mjere popuštanja.
Kazao je da vlada ima kapacitete za detekciju i da će se njima koristiti za intenzivno praćenje kontakata zaraženih osoba.
Dvije studije koje je u petak objavio Nacionalni statistički zavod te Institut za fiskalne studije pokazale su da koronavirus dvaput više ubija u siromašnim četvrtima Engleske te više pripadnike etničkih manjina nego bijelce.
“To nas zabrinjava i proučavamo to”, rekao je ministar Matt Hancock.
Uz vjerojatno najteže posljedice po proizvodno gospodarstvo, pandemija koronavirusa je pogodila školjkarstvo. Djelatnost koja se može pohvaliti neprekinutom stoljetnom tradicijom, uspijevala je više od 90 posto proizvodnje plasirati ugostiteljima. Međutim, kako je turizam je na koljenima, a sezona nikad neizvjesnija, školjkarima prijeti ne samo kolaps proizvodnje već i cijele djelatnosti uopće. Neizvjesnost izuzetno osjećaju školjkari iz oko 70 registriranih tvrtki i obrta na području Malostonskog zaljeva. No mnogo je veći broj ljudi i obitelji koje žive od školjkarstva, a površina koncesijskih polja proteže se na oko milijun četvornih metara. Uz to, Malostonski zaljev čini 70 posto proizvodnog područja školjkarstva Hrvatske i čak 90 posto ukupne proizvodnje nadaleko poznate stonske kamenice.
Sezona 2020. izgubljena
Ivan Dužević iz Hodilja kod Stona bavi se osjetljivom proizvodnjom mušula i kamenica. – Prodaja je svedena na minimum i školjkari neće imati kome prodati što je proizvedeno. Kamenice će, ako prežive do iduće godine, istina je biti veće, ali će ih napasti mušule te ih “zatvoriti” odnosno “zagušiti”, tako da će se morati raditi dupli posao. Kamenice su u najboljoj fazi, spremne za prodaju i morat ćemo ih početi vaditi kako dio ne bi uginuo. Ne samo da je problem taj dupli posao prodati, nego će im cijena, zbog smanjene kupovne moći potrošača vjerojatno pasti. Uz to, upravo sada počinje rad na novim nasadima za sezonu 2021. koja je jednako neizvjesna. No, uvjeren sam da nitko neće odustati – zabrinut je i pun opreznog optimizma školjkar Dužević.
I ostali proizvođači s kojima smo razgovarali ističu bojazan za životnu egzistenciju obitelji i zaposlenika. Nadaju se potpori države i Europske unije, ali tvrde da je proizvodni ciklus dug a očekivana pomoć bit će kratkog daha te sve ovisi o duljini trajanja krize i koliko će u ovoj turističkoj sezoni biti interesa za svjetski poznatim školjkama. No većina školjkara je suglasna kako je ova sezona za njih ipak izgubljena.
Kamenice Ston
Neizvjesna egzistencija
Član i donedavni predsjednik udruge Stonski školjkari Vedran Kunica potvrđuje da se znatna većina prihoda školjkara bazira na turizmu jer domicilno pučanstvo ipak ne konzumira kamenice u velikim količinama. – Za domaće ljude je to luksuzan proizvod koji nije dio dnevne prehrane. Uz izostanak turizma stoga opravdano strahujemo da uopće nećemo imati prihode koji bi osigurali egzistenciju. Neki su se snašli i školjke dostavljaju na kućna vrata u Dubrovniku i dolini Neretve, ali takva prodaja nije rješenje jer će samo pojedincima, dijelom ublažiti problem i osigurati minimalni prihod. Ali, oni imaju i trošak dostave pa je zarada nikakva. Realno, zbog neizvjesnog financijskog stanja većina domaćih ljudi neće kupovati delicije kao što su kamenice i vrtimo se u krug – kaže Kunica koji “otkriva” da su za ovu sezonu malostonski školjkari pripremili 1,5 – 2 milijuna komada kamenica koje su bez većih teškoća mogli plasirati. Ali, izostalo je tradicionalno obilježavanje Dana sv. Josipa kao zaštitnika školjkara koji pada u vrijeme kad su kamenice najkvalitetnije. Uslijedila je kriza koronavirusa, a prehrambene navike uvijek ovise o financijskom stanju potrošača.
Očuvati tradiciju
-Država je pokrenula mjere koje se odnose i na poduzetnike u marikulturi. Do kraja svibnja očekujemo najavljenu jednokratnu pomoć Ministarstva poljoprivrede RH od 6.000 kuna po zaposleniku. Osobno smatram da je to nedovoljno jer su ove godine prihodi svedeni na one u ratnim godinama. Olakotno je samo to što je mir. Da, moći ćemo i morati raditi, ali od toga neće biti prihoda. Egzistencija nam je stoga jednako ugrožena kao prije skoro tri desetljeća. Nužno je ukidanje svih davanja prema državi i županiji kao što su doprinosi za koncesije i plaće te parafiskalni nameti, osobito onaj za Obrtničku komoru jer je uz nula prihoda nemoguće bilo kome platiti obveze.
Ston – foto Boka News
Proizvođačima je dodatni problem mnogo kamenica u moru. Naime, ako ih ne plasiraju teško će ih zadržati zbog prirodnog mortaliteta koji odnosi i do 40 posto proizvodnje, a tu je i “zagušenje” od mušula koje se uz ogroman trud moraju uklanjati te kamenice redovito čistiti kako bi se sačuvale i preživjele. Usporedo sa takvim održavanjem nasada konzumnih kamenica, nužan je rad na prikupljanju mlađi kamenica i “nasađivanje” za sezonu 2021. godine. Ukratko, rad nam je trenutačno udvostručen, a prihodi su nikakvi- naglašava Kunica i poziva sve domaće ljude da, ako si to mogu priuštiti, svakako konzumiraju malostonske kamenice čija se proizvodnja temelji na očuvanom okolišu, kulturnoj baštini i gastro- posebnosti te je nužno da država pomogne kako bi se ovo područje i perspektivna djelatnost očuvali.
