Spektakularnim koncertom klape Intrade pred prepunom zadarskom rivom završena je još jedna Noć punog miseca. Ove se godine odvijala od 11. do 13. jula na Rivi te je okupila preko 70 izlagača koji su turistima i domaćima promovirali tradiciju, povijest, kulturu, običaje i gastronomiju zadarskog kraja.
Festival je ovo hrane, kulture, tradicije i običaja zadarskih otoka, priobalja i zaleđa.
Zadarska riva jučer je opet bila bez javne rasvjete te je jedina svjetlost bila ona koju su širile zapaljene baklje i svijeće. Sa štandova su se nudila raznolika tradicionalna jela, brodovi su se pretvarili u ploveće štandove, a rivom je odzvanjala klapska pisma brojnih gradskih klapa.
Tomislav Bralić i klapa Intrade nastupili su na rivi nakon punih 14 godina, a nakon devet godina i kaljske plivarice opet su na mulu. Gostima su se nudile frigane lignje, girice, srdele, odresci od tune, salate od hobotnice te tradicionalno slatko – fritule.
Turistima, kao i mještanima Boke, do kraja mjeseca biće dostupan novi vid javnog prevoza. Morem će saobraćati dva potpuno ekološka broda. Od naredne godine pridružiće im se još 8, pa će se time znatno smanjiti gužve na kopnu. Ukupna vrijednost projekta, jedinstvenog na Mediteranu, kompanije “Bela Boka”, je skoro 5 miliona eura, a njime će se Crna Gora pozicionirati na mapi ekološki osviješćenih država.
Brz, udoban i jeftin obilazak Bokokotorskog zaliva, bez automobila, pogotovo tokom ljeta, biće moguć već od ovog mjeseca. Od Kotora, preko Perasta i Tivta, do Herceg Novog ove godine saobraćaće dva broda koje će pokretati sunčeva energija.
“Tokom tog testnog perioda od 20.jula postojaće dvije probne linije, najvjerovatnije na svakih sat sa jasno obilježenim stajalištima. Do kraja naredne godine uz ova dva broda, zalivom bi trebalo da saobraća još njih 8, koji će moći da prime od 35 do 60 putnika. Biće izgrađeno i 13 stajališta sa elektronskim redom vožnje. Plan je da to bude redovna linija sa polascima na svakih 20 minuta”, kazao je direktor kompanije “Bela Boka” Rikardo Boneti.
I to po cijeni od 3 do 5 eura, koliko trenutno košta autobuski javni prevoz u Boki, a postojaće mjesečne i godišnje karte kao i popusti za radnike, đake i penzionere.
“Ideja o uvođenju redovnog prevoza na moru nastala po uzoru na Veneciju, ali po našim saznanjima u Evropi ne postoji sličan projekat poput ovoga koji će biti 100 posto ekološki održiv i integrisan u redovan linijski saobraćaj opština. Ukupna vrijednost projekta nazvanog ‘Bella Boka’ je 4 miliona i 700 hiljada eura, a plan je da uposlimo 60 radnika isključivo iz Boke”, dodao je Boneti.
Najveća prednost projekta kompanije “Bela Boka”, koji su podržali UNDP, Ministarstvo turizma i Privredna komora je rasterećenje drumskog saobraćaja u zalivu naročito tokom sezone.
Zbog gužve u saobraćaju od Kotora do Herceg novog u ljetnjim mjesecima u najboljem slučaju stiže se za sat i po, dva. Brodovima “Bela Boka” to putovanje trajaće svega 45 minuta.
I to nije sve. Uz brodove za prevoz, zalivom će krstariti i posebna barka za sakupljanje plastičnog otpada. A, prema proračunima UNDP-a, morski prevoz višestruko će smanjiti emisiju štetnih gasova u Boki.
“Neke statistike govore da se oko 7 hiljada putnika automobilima i autobusima preveze u toku godine kroz Bokokotorski zaliv. Ako se polovina tih putnika preveze solarnim katamaranima, smanjiće se emisija ugljen dioksida za preko 500 hiljada tona”, kazala je Saška Kiković iz UNDP-a.
Očekivanja su i da će redovni prevoz na moru biti i svojevrsna turistička atrakcija, koja će putnicima omogućiti da bolje upoznaju ali i uživaju u ljepotama Bokokotorskog zaliva. Svaki od brodova nosiće prepoznatljiva imena i nazive znamenitosti Boke.
“Vjerujem da će uvođenje ovog vida transporta da podstakne veliko interesovanje turista jer to zaista jeste jedna jedinstvena prilika da se obiđe Bokokotorski zaliv u trenucima kada turisti odgovara. Tako da očekujem da će biti jako korišćen”, ističe Damir Davidović iz Ministarstva održivog razvoja i turizma.
Redovni prevoz na moru u Boki, postojao je i krajem 19. Vijeka. Zato naši sagovornici vjeruju da će osim turista i Bokelji koristi brodove kako bi brže stigli do svih mjesta u zalivu.
Odlukom javnog preduzeća Morsko dobro plažni mobilijar-dvije ležaljke i suncobran ne naplaćuje se nakon 17 sati. Međutim, na nekim plažama, kupači su primijetili da to pravilo ne poštuju svi zakupci. U Morskom dobru tvrde da njihove službe svakodnevno obilaze teren.
“Ukoliko budemo imali i dalje zakupce, te pojedince koji će insistirati na kršenju ugovora, stvar je više nego jasna, ići ćemo na raskid ugovora”, poručio je u iziavi za TV Prva direktor JP Morsko dobro Predrag Jelušić.
Zakupci plaže dužni su da na ulazu postave table sa informacijama o radnom vremenu, sa naznakom do kada se mobilijar naplaćuje.
Moraju imati istaknute i detalje o spasilačkoj službi i broju ležaljki i suncobrana. Pravilnik ih obavezuje i da polovina plaže bude bez mobilijara. Kazne stižu i ukoliko kupalište nema sigurnosnu zastavicu i ako spasilac nije na radnom mjestu.
“Podaci govore da se to poštuje u 95 odsto slučajeva”, tvrdi Jelušić.
Od ove sezone na snazi je još jedna novina – zakupci koji potpišu ugovor na pet godina, dužni su da uklone reklamne suncobrane.
“Od ove godine nećemo davati reference onima koji budu imali te reklamne suncobrane koje kada pogledate crnogorsku obalu iz ptičije perspektive vidite jedan konflikt boja, šarenila i standarda koji više nije prihvatljiv i mora da se mijenja”, naveo je Jelušić.
Tipske plaže, poput porodičnih, romantičnih, izletničkih, pet friendly, koje su prvi put otvorene na našem primorju još nisu zaživjele, pa će u Morskom dobru raditi na njihovoj promociji. Jelušić se nada i da će privremene objekte u Budvi, od sljedeće godine zamijeniti oni koji zadovoljavaju ekološke standarde.
“To je potez od pet km koji treba da doživi svoju transformaciju u smislu da se dobije jedan atraktivan turistički prostor sa onim sadržajima koji će biti i po nivou kategorije i po sadržajima potpuno drugačiji nego ono što imamo danas”, kazao je Jelušić.
U slovenskom Ministarstvu unutarnjih poslova potvrdili su da je tamošnje Ministarstvo javne uprave 9. jula potpisalo i objavilo odluku o dodjeli ugovora za isporuku i ugradnju privremenih tehničkih prepreka za granicu s Hrvatskom u dužini od 40 kilometara. Posao je dobila tvrtka iz Srbije.
“Privremene tehničke prepreke omogućuju učinkovitu zaštitu vanjske schengenske granice, zaštitu ljudi i njihove imovine. Postavljanje je u skladu s prihvaćenim planom koji ima stupanj tajnosti, tako da vam ne možemo dati detaljnije informacije. Možemo reći da ih postavljamo tamo gdje je to potrebno radi sprečavanja ilegalnog prelaska granice. U nekim područjima zamjenjujemo ih zbog ozljeda. Kada, gdje i u kojoj mjeri, odlučuje se na temelju konkretnih procjena i prijedloga policije. Trenutačno je ugrađeno gotovo 179 kilometara privremenih tehničkih barijera”, rekla je Vesna Mitrić iz slovenskog ministarstva, piše Večernji list.
Slovenija podizanje novih kilometarskih prepreka opravdava time što je broj nezakonitih prelazaka preko granice s Hrvatskom u porastu posljednja dva mjeseca, a očekuju da će taj trend i dalje rasti. Na natječaju je izabrana tvrtka Legi-SGS sa sjedištem u Beogradu koja je spremna postaviti ogradu za oko 4,8 milijuna eura. Riječ je o predstavništvu njemačke tvrtke. Na natječaj se nije javila tvrtka Minis koja je žicu postavljala 2015. Granica između Hrvatske i Slovenije duga je 671 kilometar. Slovenija je žilet-žicu počela postavljati za vrijeme migrantske krize 2015., i od tada je ima na 50-ak lokacija. Slovenski su mediji 2017. objavili da je na postavljanje prepreka vlada potrošila 6,6 milijuna eura.
Slovenski premijer Marjan Šarec najavio je i povećanje broja policajaca i vojnika na sprečavanju ilegalnih migracija “balkanskom rutom”, a iz zraka će im pomagati dronovi. Početkom srpnja organizirane su i prve zajedničke ophodnje slovenske i talijanske policije, što je izazvalo oštre reakcije oporbe koja smatra da Slovenija time priznaje da nije u stanju sama kontrolirati svoju granicu. Šarec je rekao da bi Hrvatska na svojoj granici sa Srbijom i BiH morala učiniti više na suzbijanju ilegalnih migracija ako se želi pridružiti schengenskom području, a rješenje bi bio i angažman Frontexa. “Naša je policija uspješna u zaustavljanju ilegalnih migranata i u njihovu vraćanju u zemlje odakle su ilegalno ušli u Sloveniju, no ključni su problem oni koji im u tome pomažu i provode ih preko granice”, kazao je Šarec.
U Sloveniji se boje da bi ih zatvaranje granice s Italijom moglo pretvoriti u “džep” za tisuće migranata. Slovenska je policija u prvih pet mjeseci privela oko 2600 ilegalnih migranata, oko 1400 više nego u istom razdoblju lani. Najviše je Pakistanaca, Alžiraca i Marokanaca. U Hrvatsku je vraćeno 1500 migranata.
U MUP-u RH kažu da nisu zaprimili obavijest slovenskih institucija o postavljanju dodatnih 40 kilometara žice. Izračunali su da Slovenija na granici ima žičane i panel-ograde na 193,9 kilometara.
“Vlada je donijela odluke o zaprječivanju 65 cestovnih komunikacija na državnoj granici s BiH i Srbijom. Dodatno je tehničkim preprekama i vratima na graničnim prijelazima zapriječeno još sedam lokacija, a u tijeku je i izrada šumskih prosjeka na Plješivici i drugim lokacijama na graničnoj crti radi poboljšanja vidljivosti državne granice”, kažu u MUP-u i dodaju da se ogradama nisu i neće zaustaviti migracijska kretanja.
Ulažu, kažu, značajne napore u jačanje suradnje sa svim državama duž tzv. istočno-sredozemnog, odnosno zapadno-balkanskog migracijskog pravca radi prevencije nezakonitih migracija prije nego što dospiju na hrvatsku granicu.
Parking prostorima sa obje strane ulaza u Perast više neće upravljati kotorsko Komunalno preduzeće.
Iz Morskog dobra kazali su nam da je dva javna prarkirališta zakupila kompanija iz Perasta, pri čemu ističu da će režim korišćenja parkirališta ostati u javnoj funkciji kao i što je to bilo i do sada.
Naime, radi implementacije Programa privremenih objekata za zonu morskog dobra od 2019-2023. godine Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom raspisalo je 14. juna 2019. Javni poziv za davanje u zakup četiri lokacije u funkciji privremenih parkirališta u Perastu.
Prema uslovima pravo učešća na javnom nadmetanju (aukciji) za korišćenje za perod 2019 – 2023. godine imali su vlasnici/zakupci hotela sa najmanje 4 ili 5 zvjezdica, minimum kapaciteta 50 soba.
„Komunalno preduzeće Kotor koje je prethodne dvije godine upravljalo ovim parking prostorima, ali bez ugovora sa Morskim dobrom, znači bez pravnog osnova, za učestvovanje na ovogodišnjem tenderu, nije uspjelo da obezbijedi dokumentaciju, potrebne garancije, tako da se prosto desilo da se na javni poziv, poštujući zakon i proceduru javilo drugo pravno lice koje je ispunilo sve uslove i ono će u budućem perodu upravljati sa dva parking prostora na oba kraja Perasta“ – kazao je Predrag Jelušić direktor Morskog dobra.
Sa novim zakupcem očekujemo više reda i jasna pravila prlikom parkiranja u Perastu, obzirom da je to bio jedan od osnovnih problema sa kojim se susrećemo i na koji se već godinama žale turisti.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović na poziv Ahmeta Erentoka, predsjednika Borda direktora Azmont Investmentsa, danas je obišao radove na rizortu Portonovi u Herceg Novom.
Tom prilikom premijerno su predstavljeni završni radovi prve faze izgradnje, sadržaji i aktivnosti koji će od 1. avgusta ove godine biti dostupni lokalnoj i međunarodnoj javnosti.
Kada je 2012. godine kompanija Azmont Investments ušla na crnogorsko tržište, njena ugovorna obaveza bila je da u rizort uloži 52 miliona eura u prve četiri godine, odnosno 258 miliona eura za osam godina. Zaključno sa junom ove godine u razvoj Portonovog investitor je uložio 469 miliona eura, dok će ukupna investicija po završetku svih radova iznositi blizu milijardu eura, kazali su iz te kompanije. U svim segmentima projekta sada je angažovano u prosjeku 1.560 radnika.
Đukanović posjeta Portonovi
Rizort se prostire na 26 hektara i sastoji od 1,8 kilometara eskluzivnog obalnog područja sa 214 rezidencija. Svjetski brendovi, kao što su prvi One&Only hotel u Evropi sa Espace Chenot Health Wellness Spa centrom, i D-Marinom kapaciteta 238 vezova i mogućnošću prijema brodova dužine do 120m, sastavni su dio Portonovi Rizort ponude.
U okviru marine predviđen je i granični prelaz.
Đukanović posjeta Portonovi
Portonovi naselje osmišljeno je u tradicionalnom mediteranskom stilu sa kombinacijom bokeške i venecijanske arhitekture, uz poštovanje crnogorske istorije, tradicije i kulture življenja i gradnje. Njegovim završetkom značajno će se podići kvalitet i standardi turističke ponude Crne Gore.
Let iznad juznih-vrhova Orjena – foto paraglajdig klub HN
Štampanjem Brošure, hercegnovsko JP Vodovod i kanalizacija, pokrenulo je interesantan način popularizacije značaja zaštite životne sredine i razumijevanja okoline u kojoj živimo.
Okupljajući kompetentne stručnjake, poznate ličnosti iz svijeta kulture i sporte i ekološke aktiviste i zaljubljenike u prirodu i dajući im prostor da prenesu svoje znanje, zapažanja, preporuke, ovo hercegnovsko preduzeće je na jedan inovativan način prišlo problematici neodgovronog ponašanja prema okolini.
Iz pomenute Brošure prenosimo integralni tekst arheologa i možda najvećeg i najpoznatijeg zaštitnika hercegnovskog zaleđa i zaljubljenika u planinu i sve njene benefite, Željka Starčevića.
HIDRONIMI NAŠEG ZALEĐA
Hidronimi su po definiciji lična imena vodnih objekata: rijeka, potoka, jezera, močvara, vrela, mora itd. U predslovenskoj hidronimiji daleko su najbrojnija imena rijeka. Zbog toga se često termin hidronim izjednačava sa imenima rijeka, što bi u slučaju našeg zaleđa značajno redukovalo brojnost hidronima, budući da su rijeke u ovom kraškom okruženju rijetka pojava. Značajno je obuhvatiti i popisati nazive potoka, izvora, pa i najskromnijih orjenskih kapavica, jer oni čuvaju slojevite podatke koji se sutra mogu iskoristiti u više naučnih oblasti. Ovi nazivi se danas gube u zonama izrazite depopulacije, te postoji velika opasnost njihovog potpunog zaboravljanja ili pogrešne ubifikacije (smještaja). U našem okruženju imamo hidronime od onih najmlađih, iz prošlog vijeka, pa sve do onih predslovenskih, čije porijeklo dobrim dijelom nije sa sigurnošću određeno.
Predslovenski hidronimi
Imena rijeka u antičkim izvorima su najčešće zabilježena u muškom rodu, što se objašnjava slaganjem u rodu sa apelativima koji znače ʻrijekaʼ u grčkom (πόταμος), odnosno latinskom (fluvius, amnis). Vremenom, pod pravilima našeg jezika, ti hidronimi dobijaju većinom ženski rod. Tako imamo Sutorinu, kao naziv i polja i same rijeke, naziv koji očito ima latinske korijene u značenju pored kule, uz kulu. Istog latinskog porijekla bi trebao biti i naziv susjednih Konavala (kanali), kraja relativno bogatog vodom, iskorišćene za snabdijevanje vodom rimskog Epidaurusa (Cavtat). Zatim, dublje u Boki, uz zidine Kotora su Gurdić (od latinskog “gurges“, što znači vrtlog ili vir) i rijeka Škurda, vjerovatno ilirske provenijencije.
Kod Risna imamo Spilu, rijeku kratkog, ali snažnog toka. Kod naziva Spila, Špilja, Spile, Špiljari i slično, moramo biti oprezniji u određivanju porijekla. Ovi nazivi neosporno pripadaju latinskom krugu, ali takođe i venecijanskom, a spila, ili špilja su riječi koji se još uvijek koriste kao italijanske posuđenice u lokalnom govoru Boke Kotorske. Osim ovih „velikih voda“, imamo i jedan izvor u Bjelskim Kruševicama intrigantnog naziva Karos voda. Mogao bi biti grčkog (vizantijskog) porijekla. Takođe, valja pomenuti i sam naziv našeg zaliva, prvobitno zabilježen u grčkoj, pa zatim i latinskoj varijanti: Sinus Rhizonicus, da bi kasnije dobio i venecijanski (Boche de Càtaro), odnosno italijanski oblik (Bocche di Cattaro).
Gučina – izvor u dvije države
Hidronimi strogo lokalnog značaja najčešće imaju relativno novija, slovenska imena. Kako se mijenja ekonomija i nastanjenog zaleđa, tako neki od njih bivaju zaboravljeni, a drugi dobijaju na značaju. U zaleđu mojdeškog zaseoka Brajevića nalazi se izvor Gučina, preko kojeg je, po priči mještana, prolazila državna granica između mletačke Boke i turske Hercegovine. Jedan točak istog izvora bio je u „Serenisimi“, a drugi u Carevini, tako da su obje strane mogle doći do vode, neophodne kako za ljude, tako i za tadašnja brojna stada. Danas je njegov značaj daleko manji.
Problematika izvora Dizdarica
Primjer dislokacije hidronima je Dizdarica (izvedeno od dizdar- zapovjednik tvrđave, odnosno grada s okruženjem), izvor koji je kaptiran još u doba dok je hercegnovsko zaleđe potpadalo pod Tursku, a odakle je kasnije Austrougarska sprovela vodovod za Kameno, kako je i potvrđeno kroz brojna pisana dokumenta. I pored toga danas Novljani Dizdaricom nazivaju kaptirani izvor dva kilometra dalji, smješten na Žlijebskoj lastvi, pa se (pogrešni) naziv proširio i na cijelu oblast, azil za pse i paraglajding uzletište. Dakle, tu je na djelu premještanje hidronima koje je počelo kroz usmenu, a sad već prelazi i na pisanu komunikaciju i dokumenta, što zbog kontadiktornosti sa ranijim zvaničnim zapisima i geografskim kartama može da izazove konfuziju. To je još jedan od argumenata da je potrebno izvršiti detaljan popis hidronima našeg zaleđa, praćen njihovom preciznom ubifikacijom.
Izlov prstaca je puno više od samo toga, lova. Izlovljavanjem se uništavaju čitavi ekosistemi na Jadranu, a najgore je što restorani i dalje služe ovog školjkaša kojemu je potrebno čak 20 godina da dosegne veličinu od pet centimetara.
Prstaci su školjke koje žive u šupljinama stijena, a kako bi se do njih došlo, potrebno je razbijati stijene te se pritom uništava cijeli ekosustav i radi nepopravljiva šteta u cjelini. Da bi se izvadilo dvadesetak prstaca, razbije se metar kamena ili podvodne stijene. Prstaci uglavnom obitavaju na dubini od pola do tri metra, a ima ih i u sigama na 20 metara dubine. Krivolovci stijene uništavaju velikim čekićima, a dok zakonske zabrane još nije bilo, koristio se i dinamit, piše Jutarnji.
U Hrvatskoj je izlovljavanje prstaca zabranjeno od 1995. godine. Prstaci šupljine u stijenama rade pomoću lučenja kiseline koja stijenu otapa te ona raste kako se školjkaš širi. Raste jako sporo, a treba mu oko 20 godina da naraste do pet centimetara, a 80 godina do veličine od krajnjih 12 centimetara.
Za svoje stanište biraju pozicije s jačim strujanjem mora te područja izraženijeg saliniteta. Na Jadranu ih se najviše vadilo na zapadnoj obali Istre, oko Splita, Šibenika i na otocima. Teško je odrediti područje koje je najviše stradalo jer se monitoring ove vrste prije nije obavljao.
– Veliki sam protivnik vađenja i služenja prstaca i takvo što je za svaku osudu. Mogu reći iz osobnog uvida, budući da godinama ronim i dobro poznajem taj dio podmorja i obale odakle i sami nabavljamo ribu i školjke, kako se već trideset godina nanosi šteta koja se neće moći zakrpati za sljedećih 50. I znate što je još zanimljivo? Prstaci su zaista kvalitetne i ukusne školjke, ali nisu spektakularne i sama ta fama oko njih stvara se upravo zabranom. Smatram da nije vrijedno devastirati prirodno bogatstvo za malo gastronomskog iskustva, te posluživanje prstaca osuđujem jednako kao konzumiranje droge u ugostiteljskim objektima – rekao nam je David Skoko.
Njegov kolega, Hrvoje Zirojević, dijeli njegovo mišljenje:
– Apsolutno sam protiv služenja svega zabranjenog u restoranima. Ponekad to nije samo chefova odluka i nekad on nema tu apsolutnu slobodu odluke već ona može poteći od poslodavca, ali kako god bilo, nije ispravno. Ne zato što to nije dobra i kvalitetna školjka – ona to naravno jest, ali zasigurno nije najbolja – te je cijela poanta u devastiranju podmorja koje će nas dovesti do nepopravljive štete.
Prstaci buzara
Bivši chef zadarskog restorana Foša i kvarnerske Bevande Damir Tomljanović predlaže konkretan plan:
– Mislim da svako kršenje zakona u bilo kojem poslu daje loš primjer svima, a pogotovo generacijama koje dolaze. Svaka vrsta koja treba izuzetno dugi vremenski period da se razvije zaslužuje najveći mogući stupanj zaštite. Godinama vidimo da se u slučaju te školjke krše pravila. Moje mišljenje je da treba dozvoliti svake godine izlov određene količine prstaca, pod velikom kontrolom. Napraviti licitaciju otvorenog tipa, medijski je prezentirati kao jednu posebnost, i time ujedno educirati sve o njezinoj vrijednosti i problematici. Cijeli prihod koji bi postigle na licitaciji koja bi mogla postati svojevrsna premium gastro manifestacija, donirati za zaštitu staništa.
– Količinu dozvoljenog izlova odredila bi struka. A onda onoga tko proda školjku izvan tih kvota kazniti s iznosom od kojeg se isti ugostitelj ne bi nikada oporavio. I opet taj novac donirati za zaštitu staništa. Jedini problem koji vidim u cijeloj priči jest da su glavni konzumenti te vrste, nažalost, osobe koje bi trebale biti oni koji se bave zaštitom hrvatskih interesa jer su plaćeni za to od strane hrvatskih građana.
Marko Palfi, chef The Garden Bar & Kitchena jasno definira ulogu chefova i restorana kad je njihovo služenje u pitanju:
– Za mene je to najgnusniji čin koji chef/restoran može napraviti i protivi se svemu što bismo mi kao stvaratelji hrane trebali biti. Trebamo biti u harmoniji i poštovanju prema prirodi, a ne devastirati.
Njegovo mišljenje dijeli i Mario Mihelj, chef restorana El Toro:
– Moje mišljenje je nedvojbeno: nisam za kuhanje i posluživanje prstaca. Kao chef dugoročno gledam na održivost, a njihovom konzumacijom i uništavanjem obale (koja je neizbježna da bismo došli do njih) uništavamo dio flore i faune, a to šteti bioritmu mora. Također, moramo uzeti u obzir da kod nas prstaci sve sporije rastu jer je naše more hladnije i sporije. Ubrzo bi moglo biti jednim dijelom siromašno. Činjenica je i da konzumente koji ne gaje moralne, ekološke, biološke i zakonske vrijednosti za to nije briga. Hrana je jedina poveznica između prirode i čovjeka, zato ju moramo čuvati, a ne uništavati.
Mlađe generacije su također itekako svjesne problema. Matija Bogdan, chef u londonskom Lendburyju ima posebno čvrst stav o ovoj temi:
– Mislim da sve restorane koji služe prstace treba kazniti i zatvoriti i, isto tako, javno objaviti ime restorana i vlasnika, ali i kuhara koji ih je pripremao. Ono što je najžalosnije jest da mi se nekoliko puta baš u Hrvatskoj dogodilo da dobijem pitanje od strane poznatih kuhara/gastro novinara/vlasnika restorana jedem li prstace i možemo li otići na prstace na ručak, kao da znaju gdje ih se može pojesti. To me, naravno, pitaju ponosnim tonom. Odvratno. Vjerojatno ne moram reći da se s njima poslije nisam ni sreo ni družio.
Mladi Toni Boban iz splitskog restorana Corto Maltese se slaže.
– Iako se radi o vrhunskoj deliciji, očuvanje morske flore i faune je važnije od bilo čijeg gastronomskog užitka. Bez obzira na platežnu moć i položaj u društvu – rekao je Toni.
– Moje je mišljenje da su sa razlogom zabranjeni, ja ih vidim kao pluća mora (filtere) zbog toga im je mjesto u moru, a ne na tanjuru. Ja ih nikada ne bih servirao niti bi ih jeo, iz poštovanja – rekao je za Jutarnji mladi Dino Soldan.
Zanimljive činjenice
Za dvadesetak prstaca potrebno je uništiti metar kvadratni stijena.
Kilogram prstaca ugostitelji kupuju po cijeni između 250 i 350 kuna, a u restoranima naplaćuju u rasponu od 800 do 1200 kuna.
Za tri sata rada dvojica podvodnih “kamenoklesara” mogu izvaditi tri do pet kilograma prstaca.
Nerijetko se prstace poslužuje u kućicama drugih školjkaša.
Izraz “ćevapčići na buzaru” znači “prstaci na buzaru”.
Koncert „JAZZ u noći punog mjeseca“ postao je tradicija u Gornjoj Lastvi, gdje već nekoliko ljeta posjetioci uživaju u ljepoti ove vrste muzike u čarobnom pejzažu Vrmca.
Koncert će ove godine biti priređen u utorak, 16. jula u 22 sata, kada će nastupiti Šule Jovović JAZZ BAND i Vladimir Krnetić, truba, Big Band RTS. Organizator događaja je KZU Napredak Gornja Lastva, a ulaz na koncert je slobodan.
Organizovan je besplatni prevoz do Gornje Lastve, a kombi kreće u 21.30 sa autobuske stanice u centru Tivta.
Odluka o proglašenju ulcinjske Solane parkom prirode, koja je usvojena 26. juna ove godina, u Skupštini opštine Ulcinj u petak je svečano potpisana.
Predsjednik SO Ulcinj Ilir Čapuni kazao je da je usvajanjem ove odluke Ulcinj napravio jedan bitan iskorak, jer ovaj dokument je novi savez između građana, koji čini Solanu dostupnu svima, ne samo pticama, lovcima, bivšim radnicima i turistima.
“Ova odluka omogućava da od ovog prostora napravimo nešto specijalno i jedinstveno, nešto što će nam omogućiti da budućnosti i našoj djeci govorimo s osmjehom i uspravno”, rekao je Čapuni.
On je izrazio optimizam da postoje uspješni modeli zaštite i upravljanja, zbog toga što imamo dovoljno vremena, dovoljno dobre volje da nastavimo ovaj proces, jer imamo i prijatelje koji stoje pored nas.
Današnjoj cermeoniji potpisivanja odluke o proglašenju solane zaštićenim područjem prisustvovali su ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović, generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu Ivana Vojinović, generalna direktorica Ministarstva turizma i održivog razvoja Saša Radulović, potpretsjednik Skupštine Crne Gore Genci Nimanbegu, ambasador Velike britanije Alison Kemp, ambasador Njemačke Robert Veber, pomoćnici ministra Republike Albanije i Kosova predsjednik opštine Ljoro Nrekić, potpredsjednica opštine Hatidže Đoni, i predsjednici klubova u lokalnom parlamentu.
