Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru organizuje izložbu „Stare i rijetke knjige – Zbirka Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor”. Izložba će biti otvorena u utorak 19. marta u 19 sati.
Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru u svojoj biblioteci ima bogatu zbirku starih i rijetkih knjiga većinom pomorske tematike koje ujedno predstavljaju kulturno dobro i dio su bogate pomorske baštine Boke Kotorske. U katalogu koji prati ovu izložbu kao u vitrinama i na panelima prikazujemo reprezentativne primjerkekoji se smatraju starim i rijetkim knjigama.
Na izložbi će bitipredstavljena knjižna građa koju čine primjerci iz vremena 17, 18, i prve polovine 19. vijeka. Ovu staru i rijetku bibliotečku građu sačinjavaju četiri stare i rijetke knjige iz 17. vijeka, 47 knjiga iz 18. vijeka i 323 knjige iz 19. vijekado 1860. godine, poručuju iz ove ustanove.
Autori izložbe su: Slavko Dabinović, Danijela Nikčević i Tomislav Bonić.
Na izložbi će govoriti: Andro Radulović, direktor Pomorskog muzeja i Slavko Dabinović jedan od autora kataloga i izložbe.Izložbu će otvoriti Jasmina Bajo, bibliotekarska savjetnica u Gradskoj biblioteci kulturnog centra u Kotoru.
Hotelsko-turističko preduzeće (HTP) Miločer i kompanija Adriatic properties, grčkog biznismena Petrosa Statisa, podnijeli su Ministarstvu održivog razvoja i turizma zahtjev za dobijanje urbanističko-tehničkih uslova za gradnju depadansa sa 66 luksuznih apartmana za tržište.
U zahtjevu, navedena je katastarska parcela 970 KO Sveti Stefan, koja se nalazi na početku Miločerskog parka, pored nekadašnjeg hotela Kraljičina plaža od oko pet hiljada kvadratnih metara.
Riječ je o parceli na kojoj je planirana gradnja stanova za tržište, što je prije godinu i po dovelo do revolta aktuelne gradske uprave na čiji je predlog budvanski parlament donio deklaraciju o zaštiti Miločerskog parka, kojom se protivi gradnji stanova za tržište na tom području.
Vlada je u četvorodecenijski zakup Statisu dala nedavno porušeni hotel Kraljičina plaža, dok je zemljište gdje će se graditi stanovi izdala na period od 90 godina.
Novi zahtjev dolazi u vrijeme kada glavna gradska arhitektica Budve, Ana Samardžić, mora ponovo da odluči da li će dati saglasnost na idejno rješenje novog hotela Kraljičina plaža, nakon što je Ministarstvo prihvatilo žalbu Adriatic propertiesa.
Samardžićeva je prošlog ljeta, dok je gradonačelnik bio Dragan Krapović, prekinula postupak davanja saglasnosti uz obrazloženje da nije završena procedura izdavanja građevinske dozvole pred Ministarstvom održivog razvoja i turizma.
Pošto je Opštini dato svojstvo stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, a lokalna uprava je jasno stavila do znanja da neće dozvoliti gradnju stanova za tržište i betoniranje Miločerskog parka, već samo rekonstrukciju u postojećim gabaritima, Statisova kompanija je iskoristila trenutak donošenja novog zakona o planiranju i izgradnji, odustala od građevinske dozvole i predala zahtjev po novim pripisima kako bi dobila zeleno svjetlo za gradnju.
Ministarstvo je zahtjev za saglanost na idejni projekat proslijedilo Samardžićevoj.
U Gradskoj galeriji Kotor sinoć je otvorena izložba crteža “Novi svjetski poredak”, akademske slikarke Ane Cvejić iz Beograda.
Autorka izložbe bila je učesnica II Festivala svjetlosti, a kako ističe istoričarka umjetnosti Tatjana Kriještorac, sa novim radovima predstaviće se i na slijedećem, III Festivalu svjetlosti.
“Oni koji su stvarno posebni slikari su uvijek i produktivni. Od prvog momenta kada sam vidjela njene radove, bila sam oduševljena crtežima, temom i načinom na koji ih obrađuje, pa čak i načinom na koji doživljava ljude” – kazala je Kriještorac.
Tomos Penta, dobri prijatelj koji nas je vjerno služio više od 60 godina, otišao je zauvijek. Nema ga više. Mali vanbrodski motor koji je na moru bio ono što je na kopnu bio tovar, otišao je u legendu. Neka su mu laka morska prostranstva. Živjet će zauvijek u našim uspomenama.
Slovenska tvornica “Tomos” iz Kopra koja je proizvodila sjajne skutere i bez konkurencije najbolje male vanbrodske motore, otišla je u stečaj. Njeni su strojevi zaustavljeni i nema više nikakve nade da bi mogla biti ponovno pokrenuta proizvodnja proslavljenih vanbrodskim motora koji su postali jedan od sinonima Dalmacije.
S tugom i nostalgijom treba se sjetiti i Tomosovih skutera Pony Expresa, Colibrija, Automatika… ali prije svega Tomos Pente, najbližeg člana skoro svih dalmatinskih porodica koje su imale kaiće, brodove, pasare, Dalmatinke, Istranke… te neumorne Pepeljuge, naše dobre Četvorke.
Tomos 4 zaslužio je ne samo mjesto u muzeju, nego i spomenik jer je bio dalmatinska ikona poput, tovara, težaka i klape.
U cilju promocije turističkih potencijala sjevera Crne Gore Turistička organizacija Kotor, u saradnji sa Nacionalnom turističkom organizacijom, omogućila je besplatan prevoz za građane na relaciji Kotor-Vučje-Kotor i korišćenje usluga na skijalištu, u subotu 16. marta.
Polazak iz Kotora je u 7h, povratak sa Vučja u 17h.
Ski dan na Vučju dio je manifestacije “Snow Dance” koja se održava peti put, uz bogat zabavni program i posebne aktivnosti za najmlađe, kao i sa bogatom gastro ponudom.
Prevoz je besplatan. Broj mjesta je ograničen.
U velikoj sali kotorskog Kulturnog centra sinoć je KIC POP HOR iz Podgorice predstavio svoj projekat “Bez dileme – antifašizam” koji je obuhvatio dvadesetak pjesama takozvanog partizanskog programa.
Program je počeo spotom pjesme “Bilećanka”, Crnogorskom himnom, himnom Jugoslavije i Internacionalom.
Tokom jednoiposatnog koncerta pjevale su partizanske pjesme “Crveni makovi”, “Ciao bella”, “Kaćuša”, “Ide Tito preko Romanije”, “Oj, đevojko drugarice”, “Mlada partizanka” i druge.
Koncert je praćen audio i video zapisima, slajdovima i fotografijama iz rata koje su pratile svaku pjesmu i dale joj simboličan pečat.
KIC POP HOR u Kotoru
Ove pjesme su podstakle publiku da pusti glas i na obostrano zadovoljstvo zapjeva “Padaj silo i nepravdo” koja je izazvala posebne emocije i pokazala da istorijski junaci i danas žive i da nam se stalno vraćaju.
Kic Pop Hor njeguje pop zvuk, bilo strani ili domaći. Ipak, ono po čemu je ovaj hor postao prepoznatljiv jeste antifašistički program pjesama. To što ih spaja nisu godine, ni profesija, to je neograničena ljubav prema muzici, druženju, pjevanju i nastupima.
KIC POP HOR u Kotoru
Prvi put u Kotoru nastupio je na otvaranju 16. Internacionalnog Ljetnjeg karnevala, ispred Katedrale Svetog Tripuna 01. avgusta 2017. godine.
Na kraju koncerta prisutne je pozdravila Snežana Burzan direktorica KIC-a “Budo Tomović” pod čijim krovom ovaj hor radi, koja se u svoje ime i u ime dirigenta prof. Saše Barjaktarovića zahvalila kotorskoj publici i obećala ponovno druženje.
Ni ove godine neće biti ukunuta putarina na magistralnom putnom pravcu od Herceg-Novog do Trebinja, pa će brojni ljubitelji crnogorskog primorja koji se odluče da do mora idu preko Zupaca i Petijevića i dalje plaćati putarinu od tri do 18 eura u zavisnosti od toga koje vozilo posjeduju.
Predsjednik Opštine Herceg-Novi Stevan Katić rekao je da lokalna vlast, i pored svih napora, nije uspjela da postigne dogovor sa crnogorskom vladom, koja neće da plati pet miliona evra, što bi omogućilo ukidanje putarine.
“Kada bi vlada Crna Gora platila pet miliona evra koncesionaru firmi ‘Univerzal Monte’, otkupila bi koncesiju i nastavila bi da upravlja sa ovim putem. Međutim, oni to ne žele”, kazao je Katić.
Katić kaže da bi se otplatom koncesije stvorili i uslovi da se postojeća naplatna stanica preuredi u moderan granični prelaz.
On je istakao i da su u više navrata razgovali sa koncesionarom o mogućnostima ukidanja naplate putarine, ali da su uspjeli samo da obezbijede besplatan prolaz vozilima tokom Nove godine i tokom nekoliko dana Praznika mimoze.
“Moram da kažem i je koncesionar izrazio spremnost da izađe iz te priče kada isplati sredstva koja je uložio. Ali, ostalo je još oko deset godina da naplaćuju putarinu”, navodi Katić.
U “Univerzal Monte”, s druge strane, vjeruju da bi, ukoliko se nastavi sa postojećom dinamikom naplate putarine, investicija mogla biti otplaćena za pet do šest godina.
“I tada bismo mogli da imamo oslobađanje putarine prije roka koji je predviđen sporazumom potpisanim 2008. godine”, naveli su ranije iz ove firme.
Put, koji je otvoren sredinom 2008. godine, izgrađen je sa velikim brojem krivina, zbog kojih je njegovim većim dijelom ograničenje brzine 40 kilometara na čas.
Koliko je put tehnički dobro urađen možda najbolje govori činjenica da ima nevjerovatan broj saobraćajnih znakova upozorenja da slijedi oštra krivina, pa dupla krivina, pa crna ili crvena tačka…
Vlasnik firme “Univerzal monte”, koja posluje u okviru firme “Univerzal holdinga”, je Vuk Hamović, koja je put izgradila po BOT sistemu – izgradi, koristi i vrati.
Po ugovoru je za izgradnju dionice od nepunih 13 kilometara, bila predviđena cijena od 18,5 miliona eura, odnosno oko 36 miliona KM. Od ukupnog iznosa investicije oko 9,8 miliona evra je otišlo za građevinske radove, a ostalo za izradu naplatne rampe, izmještanje instalacija komunalne infrastrukture i izgradnju pratećih sadržaja.
“Univerzal monte” je pravo naplate putarine dobo do 2028. godine.
Cijena putarine za automobile je tri eura, a ukoliko se plaćanje obavlja putem uređaja za elektronsku naplatu putarine, cijena je 1,5 euro.
Nekoliko odbornika opozicije u Skupštini opštine Tivat, od početka mandata aktuelnog saziva SO izabranog u aprilu 2016. do danas, bukvalno je u radu lokalnog „pojelo“ čak 35 odbornika vladajućih partija koliko ih se do sada izmijenjalo u klupama vladajuće koalicije DPS-SD –HGI. Ovo nije samo preovlađujuči utisak onih koji preko Radio Tivta direktno prate prenose zasijedanja parlameta ili novinskih izvještača u sali, već to jasno pokazuju podaci o radnom angaživanju odbornika u tivatskom parlementu koje je juče na sajtu Opštine objavila stručna služba Skupštine kojom rukovodi sekretar SO Goran Babović (DPS).
SO Tivat ima ukupno 33 odnornička mjesta od čega DPS ima 17, SD 4 i HGI 2 odbornika. U opoziciji su Tivatska Akcija, SDP i SNP sa po dva odbornika, te Bokeški Forum, Arsenal za Tivat i DSS sa po jednim odbornikom. To znači da vladajuća koalicija kontrloliše više od dvije trećine mjesta u parlamentu, ali se njihovi odbornici do sada baš i nisu proslavili svojom agilnošću i učešćima u skupštinskim raspravama.
Najaktivniji odbornik u SO Tivat u protekle skoro tri godine bio je Budimir Cupara (AZT) koji je imao čak 149 diskusija i 62 replike, te postavio 18 odborničkih pitanja. Cupara je podnio i 3 amandmana od čega mu je jedan i prihvaćen. Samo njegov pojedinčani učinak gotovo je dvostruko bolji od svega što je zajedno imalo 35 ljudi koliko ih se do sada izmijenjalo na mjestima odbornika DPS, SD i HGI. Svi oni zajedno imali su tek 86 učešća u diskusijama i ukupno samo 30 replika, a nisu podnijeli niti jedan jedini amandman ili inicijativu po kojem bi SO razmatrala bilo što drugo od onoga što joj na dnevni red stavlja predsjednik Ivan Novosel (DPS) i lokalna izvršna vlast.
Drugi najaktivniji odbornik u SO Tivat je Mirko Kovačević (TA) koji je imao 127 diskusija, 58 replika postavio 15 odbornilkih puitanja, dok njegov stranački kolega dr Miomir Abović sa 76 replika nosi titulu najžešćeg polemičara u tivatskom parlamentu. Abović je imao i 90 diskusija i postavio 8 odborničkih pitanja. Dr Andrija Petović (BF) imao je 83 diskusije, 63 replike, tri odbornička pitanja i jedan predlog amandmana koji mu skupštinska većina nije usvojila, dok je vrlo aktivan i Dejan Risančić (DSS) sa 42 diskusije, 21 replikom i jednim postavljenim odborničkim pitanjem.
Odbornici SDP Ivo Marić i Bernarda Moškov, iako su im mandati verifikovani skoro osam mjeseci kasnije od ostalih članova tivatskog parlamenta, imali su solidan učinak sa ukupno 41 diskusijom, 7 replika i 15 postavljenih odborničkih pitanja. Darinka Kašćelan (SNP) diskutivala je 16 puta i replicirala u 12 navrata.
Sa druge strane, najaktivniji odbornik vladajuće kolaicije bio je Igor Petković (SD) sa 18 diskusija i 14 replika, a slijedi ga Adrijan Vuksanović (HGI) koji je diskutovao 15 puta, replicirao 4 i postavio dva odbornička pitanja. Ako se ne računa predsjednik parlamenta Ivan Novosel kojem se u vođejju sjednica broji 21 diskusija i 4 replike, najaktivniji u klubu najveće tivatske partije je Ljubomir Popović sa 7 diksusija i jednom replikom, a koje su uvijek bila izuzetno rado dočekane od strane opozicije. U šest navrata za govornicu da diskutuje izlazio je šef kluba od bornika DPS Mileta Rabrenović, dok su po dvije diskusije imali i Julija Samardžić, Vlado Đukić i Jovanka Vujačić, a jednom se za riječ javio i Zvonimir Dubravčević. Jednu „ali vrijednu“ diksusiju za tri godine mandata imala je i odbornica DPS, estradna zvijezda Nina Petković koja je ostala upamćena po traženju da se prešegaju skupštinske klupe jer ona „nema gdje sa nogama“.
Tokom svog boravka u skupštinksim klupama DPS-a, prije nego što su imenovani na funkcionerska mjesta u lokalnoj uopravi, riječ u parlamentu nisu progovorili bivša gradonačelnica dr Snžana Matijević (DPS) i aktuelni predsjednik Opštine dr Siniša Kusovac (DPS), ako se izuzme jedna Kusovčeva replika. Isti je slučaj i sa aktuelnim potpredsjednikom Opštine Tivat Dejanom Maslovarom (SD) dok je drugi potpredsjednik Opštine Ilija Janović (HGI) u svom kratkom odbornilčkom mandatu ipak uspio da ima dvije diksusije.
Građani koji su ih glasali prije tri godine do danas u parlamentu nisu čuli boju glasa odbornicima DPS Nebojši Kašćelanu, Nikoli Popoviću, Silvani Čupić, Špiru Ivoševiću, Slaviši Ognjanoviću, Miletu Ćosoviću, Mariji Marović, Alenu Muminoviću, Zoranu Stankoviću, Miroslavu Sindiku, Nevenki Saveljić i Vladanu Biočaninu. U parlamentu nije jednu riječ do sada nisu progovorili ni Dalibor Petković, Ivana Franović i Rada Luković iz SD-a.
Uprkos ovako poraznim podacima za odbornike vlasti o njihovom „radu“ u parlamentu koji se najčešće svodi samo na dizanje ruku prilikom glasanja, svi odbornici u SO Tivat primaju jednaku osnovnu odbroničku nadoknadu. Ona je u januaru, kada nije bilo sjednica SO, iznosila po 198 eura. Uz to, većina odbornika vladajuće koalicije zahvaljujući svom „angažmanu“ po skupštinksim odborima i komisijama, u mjesecima kada ima sjednica parlamentam, dodatno zaradi i po koju desetinu eura na svoju osnovnu odborničku nadoknadu.
Iznenadna smrt radijskog i kazališnog redatelja Darka Tralića tužno je odjeknula u umjetničkim, ali i nautičkim krugovima jer je uz profesionalnu karijeru bio strastveno posvećen plovidbi i morskoj publicistici. u nastavku donosimo njegov posljednji intervju objavljen u februaru u Otvorenom moru.
Knjiga Najljepše jadranske plovidbe, velikog zaljubljenika u more Darka Tralića, nedavno je izišla pred nautičare. Nudi 25 ruta sedmodnevnih putovanja duž cijelog Jadrana. Autor detaljno razrađuje svako putovanje – od početne oznake, težine putovanja do najsitnijih detalja s kojima se nautičar može susresti. Nudi nekoliko marina ili luka polazišta. Svaki dan putovanja autor detaljno razrađuje uz karte koje je sam ucrtao, opisuje ljepote, ali i moguće opasnosti. Ukazuje na povijest kraja kroz koji se prolazi. Posebno naglašava što sve treba obići i vidjeti na tom putu. Podsjeća i na restorane i ugostiteljske objekte koji se tamo nalaze i sve drugo što je potrebno jednom nautičaru…
Dvije ljubavi
S autorom smo se sastali na proputovanju za Mali Lošinj, gdje je krenuo na jedno od svojih zimskih putovanja, kazališnim daskama. Naime, njegovo prvo zanimanje je kazališni redatelj i upravo je odlazio na Lošinj, gdje će dva mjeseca pripremati predstavu s tamošnjim kazalištem.
Razlog našeg susreta, ovaj put, nije kazalište, nego njegova druga velika ljubav – more i putovanja, te knjiga koju je nedavno izdao. Susret smo dogovorili negdje na pola puta od Zagreba do Lošinja. Za taj mali predah, izabrali smo Kraljevicu, neposredno prije prelaska na Krk, odakle će trajektom na Lošinj. Tralić je vrlo zanimljiva osoba. Agilni sedamdesetogodišnjak još uvijek s jednakim žarom radi u kazalištu, ali i plovi morem i gotovo da ne zna što mu je draže. Već na njegovu izboru kafića uz samo privezište u kraljevičkoj luci vidjelo se gdje se osjeća najugodnije. Ja sam, naime, izabrao jedan od kafića u samom centru, ali ipak nešto dalje od mora, jer sam mislio da će mu tamo biti lakše doći.
Iako je bilo vjetrovito i dosta hladno, i drugi su se tiskali u unutrašnjosti lokala, dočekao me na štekatu, zagledan na pučinu, dok je negdje u pozadini iz zvučnika pjevušio Oliver o toliko voljenom moru i galebu. S cigaretom u ustima i kavom pred sobom, kao da je smišljao novu đitu. A možda je tako i bilo. Očekivao sam nekog morskog vuka, oštrijeg, grubljeg i glasnijeg, a dočekao me relativno tih, sabran čovjek, koji govori polako, ali itekako poznaje ono o čemu govori. Nakon pet-deset minuta upoznavanja i razgovora, bilo mi je jasno zašto je knjiga onako temeljita, smirena i brušena u detaljima. Tralić je jedan od onih perfekcionista koji ono što rade bruse do kraja, i kojima se ja uvijek beskrajno divim na upornosti i strpljenju.
Prvi brod
Kad mi je s ogromnom ljubavi počeo govoriti o prvom brodu, upitao sam ga je li ga možda sam gradio. A odgovor sam znao i prije nego što mi je potvrdio. Podsjetio me na jednog mog urednika, velikog zaljubljenika u more i plovila, koji je sam napravio cijeli prvi brod. I priča gospodina Tralića je takva.
– Prvi brod kupio sam u Engleskoj 1977. u kitu. Trup i jarbol. Dopremili su mi ga brodom do Francuske, spustili dizalicom na modificirani trailer. Pa pomalo, kolega i ja 2000 kilometara. Teglili smo ga dva dana do Hrvatske, puni strepnje hoće li stići čitav. Ali stigao je. A onda je krenulo opremanje i dovršavanje. U to doba nije baš bilo novaca, ali ljubav je bila ogromna. Štedjelo se i gradilo iz tjedna u tjedan. Bili smo mladi, pa je to išlo lakše. I danas se sa sjetom sjećamo kako smo supruga i ja hrlili u obećanu zemlju Trst. U famozni Adria boat, po 12 ovakvih, dvadeset pet onakvih vijaka, toliko matica, ovaj dio, pa onaj dio… Bili bismo sretni kad bismo isposlovali poneki skonto. I tako, komad po komad opreme nosili smo i skrivali na granici. Ostalo bi nam tek za koju ploču u Ricordiju, za kavicu na nekoj od tršćanskih terasa, pa doma…
Ali brod je rastao i to nas je ispunjavalo. Radio sam ga u Iki, u dvorištu prijatelja iz Zagreba Zvonka Fajsa. On je tada već završio brodogradnju, preselio se i zaposlio u 3. maju, te živio u Iki. Brod smo uspjeli dovršiti za otprilike godinu dana. Na koncu je ispao lijepi brodić koji mi je pružio puno užitka. Tu preko u Omišlju bio je vezan godinama, a s tog veza su kretala mnoga moja prva putovanja, učenja o moru i jedrenju…
Imamo broood!
Pitali ste me i koje se od brojnih plovidbi najviše sjećam. E pa one prve. Kad je sve bilo gotovo, dovezli smo brod do Opatije, spustili ga u more i zaplovili prema Novom Vinodolskom. Nitko sretniji od nas! Mi imamo BROOOD…
Zašto baš do Novog Vinodolskog? Poznavao sam lučkog kapetana iz Novog Vinodolskog, gospodina Žanića. Znao je da gradim brod i dogovorili smo se da ću ga doći registrirati u Novi. I tako je to bila prva plovidba, ilegalna bez registracije, ali prva i prava. Poslije je to bilo oko Cresa i Lošinja, pa Silba i tako dalje. Dok nam Darko pokazuje fotografije, pitamo zašto mu se taj prvi a kasnije i drugi brod zovu baš Buc.
– Ha, ha… I to je slika onoga vremena, koje sam opisao nošenjem komada opreme kupljenih u Trstu. Sve je nama tada bilo skupo, a trebalo je puno toga kupiti. Tako je bilo i sa slovima za ime. Htjeli smo neko kratko, da bude jeftinije. Ispao je Buc po ribi bucanj. Taj moj prvi brod od 7,30 metara bio je pomalo neobičnog oblika, prilično širok, i podsjećao je na tu ribu, no odlučujuće je bilo što je bilo kratko i jeftino. Doduše, kažu, brodovi moraju imati ženska imena. Eto, i to smo zaobišli za ekonomičnost. Kad se prvi zvao Buc, tako se i morao zvati i drugi, samo je dobio onu oznaku 2.
Prvi je brod dugo bio na vezu u Omišlju na Krku, prošao sam s njim puno regata koje je organizirao JK Galeb iz Kostrene i drugi klubovi. Išli smo gotovo na svaku. Supruga, dva-tri prijatelja i ja. To je bila posada. Poslije smo odlazili sve dalje, pa i na dvije velike jadranske regate od Raba do Korčule. To su bila iskustva. Sve ono što smo prije naučili i mislili da znamo o jedrenju i moru bilo je samo temelj koji smo poslije usavršavali. Taj prvi moj brod imao sam do 1999. godine, kada sam ga prodao.
Najljepše jadranske povidbe
Zanimljivi izazov
Na njemu sam prošao mnoge plovidbe ili đite, kako se to kaže kod vas na moru. Ideja za knjigu nastala je prije desetak godina, nakon što sam kupio drugu i sadašnju jedrilicu Elan 31 S. Valjda sam dosta prepričavao svoja stara putovanja i đite. Prijatelj, zove se Pavle, koji je znao da sam nekad bio i nautički novinar, rekao je: – Zašto sve to ne napišeš u jednoj knjizi i ne preneseš ta iskustva drugima. Sjetio sam se da sam u prvom broju magazina More pisao temu o prijedlogu jedne ljetne plovidbe od sedam dana.
– Pa znaš da bih i mogao – rekao sam, jer mi se to učinilo zanimljivim izazovom, a taj tekst mogući predložak. Nisam odmah počeo pisati, ali pomalo se zahuktavalo. Prvo sam mislio da će to biti nešto manje i jednostavnije, ali poslije se priča širila i tražila još dodatnih podataka osim samih ruta plovidbe. Nisam pisao stalno, pa je to pisanje i prikupljanje podataka potrajalo, do objave čak deset godina. Od toga polovica otpada na pisanje, a ostalo na traženje izdavača, konačne korekture i nadopune. Ali eto, knjiga je sad tu. Kazališni sam i radioredatelj i taj je posao moja ljubav, ali more je moje jednakopravno drugo ja. Na njemu sam doživio čudesne stvari, punio baterije i ideje. I u njega sam se zaljubio na prvi pogled. To je nešto neponovljivo i nezamjenjivo. Postoji tisuću načina za putovanje. Sva su lijepa, ali… plovidba ima posebnu čar, stapanje s tim živim elementom koji nikad nije jednak. Mijenja se iz minute u minutu. To je nevjerojatno. Veličanstveno je kad izronite iza neke punte ili dijela otoka i pukne vam božanstven pogled. Kako ono kažu ko to more platit...
Vrijeme samograditelja
Kako je počelo? Pa bio sam član Yaht kluba Zagreb na Jarunu i tu upoznao mnogo zaljubljenika u more. Bilo je tu puno samograditelja kojekakvih brodova. U to vrijeme se svašta radilo, sjećam se bili su u modi i betonski brodovi. Svatko je smišljao nešto drugo, ali svi su bili zaljubljenici u more. S tim sam ljudima krenuo na prve plovidbe…
Zagrepčanin koji brod gradi u Iki, nalazi vez u Omišlju, već i ranije s prijateljima plovi Kvarnerom i sjevernim Jadranom… Je li povezanost s tim krajem slučajna, ili…? – Nije slučajna, vjerojatno ću i kraj svoje plovidbe odgledati s moga svjetionika na Učki, visoko iznad marine Ičići, u jednom malom zaseoku Kali, ispod Veprinca. Tu sam proveo i dio mladosti jer su mi roditelji tamo imali malu kućicu koju i sada posjedujem i volim. S nje je prekrasan pogled. Za lijepih dana vidim do Suska, i to me ispunjava. Kad više ne budem mogao ploviti, odatle ću svisoka gledati bijela jedra, galebove i brodove, sjećati se svojih putovanja. Bar sam tako to zamislio – kaže Darko uz smiješak.
Najdraže đite
Među njemu najdrže đite Tralić svrstava one što kreću iz zadarskoga kraja pa prema sjeverozapadu. Okreću oko Silbe, Lošinja, Cresa i Ilovika, pa dotiču Rab i Dugi otok i idu prema jugu… Kornati su uvijek lijepi i poželjni. No, zadnjih godina ih pomalo zaobilazi, jer mu se čini da je sve previše komercijalizirano. Nabijene su cijene, a pomalo se izgubila ona ljepota nekadašnje divljine. Previše je ljudi i restorana, nije to kao što je nekad bilo. Među najdraže mu spadaju i đite oko Visa i Lastova.
Uvijek oprez
Vrijeme na Jadranu se mijenja strašno brzo, upozorava Tralić. Treba biti pažljiv, pratiti prognoze, a vrlo je važno i iskustvo. Stalno treba biti na oprezu da osigurate sebe i svoju posadu, preduhitrite opasne situacije. Kaže da je na moru vidio svašta, posebice kod neiskusnih vikend-kapetana, pa je u svojoj knjizi pokušao ukazati i na takve situacije. Sjeća se i niza nevera kroz koje je u četrdeset godina prošao, a posebno je upamtio jedno nevrijeme pokraj Dugog otoka. No, sve je dobro prošlo, zahvaljujući pripremi i opremi. Kad smo ga upitali za najljepše događaje, dugo je razmišljao i na kraju rekao da se zapravo ne može odlučiti jer je na moru uvijek lijepo i neponovljivo.
Komercijalizacija obale
Tralić ističe da ga smeta činjenica što su danas gotovo sve uvale i zaljevi komercijalizirani, a oni malobrojni koji još nisu postat će to uskoro. Niču koncesije, nautičari postaju brojke i mjere se samo novčanicama. To je došlo i do najudaljenijih otoka, a zadrlo je i u sigurnost. Oduvijek su postojala mjesta spasa i zakloništa, i tako su tretirani. Danas morate platiti za spas, a ako je po njihovim kriterijima popunjeno, morat ćete otići. Nisu ostavljeni barem dijelovi koji su slobodni da se u njih mogu skloniti oni kojima to zatreba. Na neki način mu se čini da su najviše oštećeni domaći nautičari i da već postaje upitno koliko je Jadran naš, jer je sve podređeno stranim nautičarima. Danas je u srpnju i kolovozu sve toliko pretrpano da mu više nije gušt tada ploviti. Zato radije na đite ide u lipnju i rujnu, kad dio toga komercijalnog prođe i more donekle postane ono što je nekad bilo.
Nagrađivani redatelj
Darko Tralić (1948). diplomirao je na ADU-u u Zagrebu. Kao samostalni umjetnik režirao je kazališne predstave i radio kao suradnik, asistent režije i redatelj na TVZ-u i RZ-u. Dobitnik je nagrade hrvatskoga glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje u radiodrami. Nakon umirovljenja vratio se kazališnoj režiji. Ima četrdeset godina nautičkog iskustva, a i jedan je od prvih nautičkih novinara u Hrvatskoj. S nekoliko poznanika bio je pokretač nautičkog časopisa More 1995., u kojem je dosta pisao pod svojim imenom i pseudonimima. To je bio i jedan od temelja da se uhvati i pisanja ove knjige.
Dva broda
Prvi brod, dugačak 7,30 metara, kupio je 1977. u Engleskoj. Godinu poslije ga je dovršio i s njim zaplovio. Imao ga je 22 godine i prodao 1999. Koliko zna, taj je brod još u Jadranu i sada je u Splitu. Od poznanika koji je prestao ploviti, 2008. je kupio Elan 31 S (proizveden 1987.) i sada s njim uživa u plovidbama. Brod je sada na vezu u Kukljici na Ugljanu.
Turistička organizacija Tivat Turistička organizacija Tivat je predstavila ponudu grada Tivta na jednom od vodećih međunarodnih sajmova turizma – “MITT 2019” Moscow International Travel &Tourism Exhibition , koji se održava od 12 – 14 marta u Moskvi.
Pod organizacijom krovnih institucija Nacionalne turistička organizacija Crne Gore i Ministarstva održivog razvoja i turizma u saradnji sa Ambasadom Crne Gore u Rusiji, lokalnim turističkim organizacijama, strateškim partnerima i turističkom privredom, Crna Gora se predstavila kao i svake godine na vrlo dobroj lokaciji, među brojnim zemljama učesnicama sa oko 2500 izlagača. Riječ je o najznačajnijoj turističkoj sajamskoj manifestaciji na tržištu Ruske Federacije, koja okuplja veliki broj profesionalaca u turizmu iz cijelog svijeta.
Tokom trajanja sajma, naše izlagače su posjetili brojni tureperatori sa kojima su upriličeni sastanci i razmijenjena iskustva kada je u pitanju rusko tržište u našoj zemlji: R Tours Company, PAKS, ICS Moskva, Rossian Express, TUI Russia, Biblio Globus, Intourist – Thomas Cook Russia. Pozitivan trend rasta gostiju koji dolaze sa ovog tržišta u grad Tivat, svakako se oslanja i na odlične statističke podatke, evidentnima u porastu broja dolazaka od 20% (cca 24000) i noćenja od 4% (cca 281000) u 2018.godini, gdje postoje i jako optimistične najave kada je u pitanju tekuća godina. Navike ruskih turista koji posjećuju naš grad, kao i generalno Crnu Goru su uglavnom izražene kroz individualne dolaske, sa prosječnim periodom zadržavanja od 10 dana i prosječnim utroškom po gostu po danu između 50 – 70 eura, što i dalje govori o činjenici da je upravo ovo tržište jedno od naših najznačajnijih emitivnih tržišta.
Ono što opredjeljuje sve veći porast broja turista sa ovog područja, koji podjednako posjećuju gotovo cijelu Crnu Goru, jeste odlična avioprevoznost. Pored nacionalnog avio prevoznika Montenegro Airlinesa sa svojim linijama od Moskve ka Tivtu i Podgorici, vrlo su operativni i sa sezonskom linijom ka Sankt Peterburg. U avio transportu su prisutne i brojne druge avio kompanije kao što su Aeroflot, Siberia Airlines i Pobeda sa svojim linijama ka Crnoj Gori.
Fly Montenegro kao glavni zastupnik za Crnu Goru, pored postojećih cjelogodišnjih relacija sa odličnom popunjenošću, najavljuje i avio relacije planirane za realizaciju tokom ljetnje sezone u vidu čarter letova iz Moskve, Sankt Peterburga, Ekaterinburga, Samare i drugih ruskih gradova.
TOT
U cilju animiranja ruskih turista da svoj odmor i ove godine provedu u Crnoj Gori, TO Tivat je posredstvom partenera Porto Montenegra i Luštice Bay, se predstavila u jednim od načitanijih dnevnih novina Ruska Gazeta (РОССИЙСКАЯ ГАЗЕТА) koje su izašle u susret sajmu i distribuisale se u tiražu od blizu 70000 primjeraka i direktno na ovom sajmu turizma.
Takođe u ovim novinama su se predstavili i pojedini ostali gradovi Crne Gore.
Štand Crne Gore posjetio je i ambasador Crne Gore u Ruskoj Federaciji Ramiz Bašić.
